Od neviđenog optimizma do potpunog pesimizma – tako bi se mogao opisati politički put partnera u vladajućoj većini. Od toga da o svemu treba razgovarati i praviti kompromis do toga da s nekima nema kompromisa. Milorad Dodik je od poželjnog političkog partnera postao nepoželjan, a oni koji su ostali u priči ne mogu se dogovoriti oko bilo čega.
I jučerašnji sastanak lidera većine pokazao je da svako svoju priču vodi i da svako svoje prioritete ima, a čini se da jučerašnji sastanak je samo potvrda svega toga.
Opoziciji iz RS je prioritet da se pronađe način da uđu u vlast, kako bi bar na neki način naplatili svoje poteze koji, vjerovatno, neće naići na veliko opravdavanje pred njihovim biračkim tijelom.
HDZ BiH insistira na Izbornom zakonu BiH na način da hrvatski narod isključivo odlučuje o članu Predsjedništva BiH iz tog naroda.
Njihovi partneri iz FBiH žele da rješavanje Izbornog zakona BiH završi kao dio paketa, no ni oko toga ne postoji dogovor, a za promjene Ustava je potrebna i podrška opozicije, koje neće biti sigurno jer će oni iskoristiti svaku priliku da napadnu Trojku za eventualnu izdaju.
Opet, na trećoj strani stranke Trojke insistiraju po svaku cijenu da se SNSD izbaci iz vlasti kako bi opravdali svoje najave od prije nekoliko mjeseci. Time bi dobili određene političke poene, ali to ne mogu bez podrške HDZ-a BiH, koji baš nešto u tome i ne vidi prioritet.
Međunarodna zajednica na četvrtoj strani poručuje onim koji se već mjesecima oko ničega ne mogu dogovoriti da pronađu kompromis. No, kako vrijeme prolazi, sve se više plašimo da će ovakvo stanje potrajati i u narednih 17 mjeseci.
