Usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici i uspostavljanje Međunarodnog dana sjećanja na genocid u nekadašnjoj „zaštićenoj zoni“ UN-a očigledno je predstavljalo prekretnicu u percepciji svijeta prema najvećem zločinu na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata. Pokušaji negiranja i definitivno su propali, pa oni koji se usude zlonamjerno interpretirati i preispitivati činjenice utvrđene pred Međunarodnim krivičnim sudom i opečaćene u glavnom organu UN-a, govore samo o samima sebi. O bićima koja iz polumraka srebreničke pravoslavne crkve svakog 11. jula puste muziku i stihove satkane od mržnje i likovanja nad krvlju i žrtvama, da i ne govorimo.
Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici obilježava se širom Planete i obilježavat će se još masovnije u civiliziranom dijelu svijeta. Oni koji mu ne pripadaju genocid će negirati interpretacijama da se radilo o „strašnom zločinu“, iako svjesni da su masovnim pogubljenjima, masovnim grobnicama i deportacijama pokušali istrijebiti jedan narod na prostoru Srebrenice i okoline. I u tome su dobrim dijelom i uspjeli. Kada su satelitski snimci otkrili tragove zvjerstava, svjesni da se ne radi o „strašnom zločinu“ već najtežem krivičnom djelu u međunarodnom krivičnom pravu, genocid su nastojali prikriti naknadnim prekopavanjima i prebacivanjima pokidanih tijela u sekundarne i tercijarne masovne grobnice.
Istovremeno, borba majki Srebrenice, duga, uporna i teška, prerasla je u univerzalnu borbu za mir i pravdu u svijetu. Tokom ovogodišnje komemoracije u Memorijalnom centru u Potočarima Munira Subašić, predsjednica „Pokreta Majke enklava Srebrenica i Žepa“, progovorila je i u ime majki Ukrajine i Palestine. Svjetskim zvaničnicima, koji priznaju da je međunarodna zajednica 1995. godine zakazala u Srebrenici, pa ponovo obećavaju: „Nikada više“, uputila je otvorene, ljudske, iz duše, sasvim jasne poruke.
- Dok stojim ovdje, mnoge majke u Ukrajini i Palestini doživljavaju ono što smo mi doživljavali 1995. godine. Svijet i Evropa ništa nisu naučili. Pričaju nam priče. Ako nas volite, ako ste se pokajali, zašto nas ne primite u Evropu, zašto nas ne primite u NATO. Mi tamo pripadamo, ne pripadamo mraku, pripadamo budućnosti – kazala je Subašić.
Njene poruke da su razlike dobre a podjele nisu, da se ljudi trebaju dijeliti samo na dobre i loše, da u vremenima buđenja fašizma trebamo manje pričati a više raditi i njen poziv Evropi na buđenje, preciznije su, iskrenije i bolje od svih mjera i reformskih agendi koje se od BiH očekuju.
