Vijorile su se preksinoć crvene i zastave zelene. Slavilo se paralelno na ulicama Banjaluke i Sarajeva. SNSD i SDA pobjednici su izbora, Milorad Dodik i Šefik Džaferović novi članovi Predsjedništva BiH. Negdje na kraju u zatišju, oglasio se i Željko Komšić, treći član raštimanog orkestra iz Titove 16. 
Kako stoje stvari, predsjednici iz FBiH združeno će djelovati na frtalj i kusur državnog teritorija kojeg većinski naseljava bošnjački narod. Trećeg hairliju, poznato je, ništa drugo ne zanima izuzev upornog srbovanja i veličanja zlikovačkih tekovina Republike Srpske. 
Dodik je još u izbornoj noći zaprijetio kako će „na zgradi u kojoj bude sjedio morati biti postavljeni simboli RS-a“. Iako ovdje nikad ništa ne treba unaprijed isključivati (osim, valjda, vode u sarajevskim česmama), opravdano se sumnja da će šef SNSD-a svoju drsku provokaciju uspjeti realizirati u strogom centru olimpijskog grada, tamo gdje je Bakir Izetbegović, sjećamo se k'o da je juče bilo, velikodušno „uvakufio“ luksuzni trotoar. 
Silom demo(n)kratije stvoreni su potrebni preduvjeti da najnoviji srpski član bh. Predsjedništva vlastiti kabinet zvanično konstituiše negdje na potezu od Laktaša do Lukavice. I tako osvježi potisnute uspomene na teška postratna vremena, kada je ovdašnjom političkom scenom dominirao pravomoćno osuđeni ratni zločinac, bandit sa obrvama u očima, Momčilo Krajišnik. 
Samo će beznadežno naivni, među nama, nepopravljivi optimisti, povjerovati da je predsjednički trio fantastikus kodnog imena „DžaKoDo“ u stanju dogovoriti i najobičniju zajedničku marendu na budžetski trošak, a kamoli postići punu saglasnost o nekom važnom državnom pitanju. U naredne četiri godine spremimo se za teške riječi i uvrede, iscrpljujuće svađe i nerješive krize. Na gubitku će biti svi građani ove nesretne zemlje, a strah me i pomisliti kuda bi nas to na kraju moglo odvesti...
Zato nije trenutak za bahata slavlja, primitivna lumpovanja, vitlanja zastavama i klicanje velikom vođi. Jer, kome je stalo do toga, dok gotovo milion naših ljudi svakodnevno gladuje, taj zapravo ništa ne razumije.
Kažem ti, lovi ribu, Ahmete Šabo!

Na gubitku će biti svi građani ove nesretne zemlje

Trio fantastikus!

Početkom devedesetih godina skoro da ništa nije znao o ovim prostorima, a onda su, natjerani agresijom, Bosanci i Hercegovci krenuli u svijet.&nbsp;Neki od njih i u Norvešku, gdje je rođen i živi Stajn Vidar Li (Stein Vidar Lie). Zainteresirala ga je sudbina ovih ljudi i od tada je postao istinski prijatelj BiH.
Svaku priliku koristi da dođe u našu zemlju. Činio je to kao novinar, kao nastavnik u školi organizirao ekskurzije, kao sportski radnik donosio donacije.
Vidar Li sada je penzioner, ali to ga ne sprečava da više puta godišnje o svom trošku dođe u BiH. Sve što je vezano uz našu zemlju, za njega ima posebnu draž.&nbsp;Od početka kada je organizirao kurseve norveškog jezika za djecu naših izbjeglica, pa do danas, kada pokušava naći sponzore za ŽRK Turbina iz Jablanice.

Više od dvije decenije posjećuje našu zemlju

Istinski prijatelj Bosne i Hercegovine

Nema tog kladioničarskog maga koji bi se osokolio prognozirati rezultate izbora u BiH! Propao bi k'o ono jednom moj dobri drug Ždoru na remiju moćnog PSG-a protiv uvijek neugodne Nice. Kad ga je, sjećate se sigurno, u 93. minuti nepoznati neki mladac, ničim izazvan, iz očaja i mrtvog ugla zabio „potprečku“ pariškog gola. I tako kutaris'o friškog umirovljenika sigurnih četiri stoje maraka na listiću... Uglavnom, imamo još mnogo važnih utakmica. A penzija neka bude stabilna i na vrijeme, najkasnije do petog u mjesecu, dragi moj Ždoru. 
Kako vidimo, notorni uhljeb, ubjedljivo najgori od svih rasploživih kandidata na izborima, Šefik Džaferović dakle, zicer je za Predsjedništvo BiH. S tim u vezi, postizborna depresija moje malenkosti već je zagazila u hronično stanje svijesti. Vazda sam, naime, na prokleto pogrešnoj i manjinskoj strani. Jer vjerujem da zdrav razum, a ne korumpirana SDA, čovjeka može i treba voditi kroz život.
I nije da ne ističem ponos zbog vlastite društvene orijentacije, ali slutim i kako demokratski ne prikrivam stanovitu neprilagođenost ovom podneblju. Jer biti protiv SDA zapravo je zakletva čestitosti. Treba voljeti državu, ne otimati, ne krasti, ne varati... A, uz SDA, teoretski i praktično, to nije moguće! Međutim, potpuno je drugačije kad ucijenjeni i zapušteni narod krivo odlučuje... Ergo, Branimir Štulić otpjevao bi stih- Kakav narod, takva vlast!
Najgora SDA u svojoj povijesti jučer je trijumfovala na izborima. Pobijedila je ubjedljivo i nedvojbeno. Strašno je pobijedila. I neka nam onda kolektivno bude strašno. U protekle četiri godine stranka korumpiranih ugnjetača vladala je užasno. Pljačkali su, otimali, zapošljavali nezakonito svoje podanike, zloupotrebljavali svakoga od nas, pa i žrtve genocida onda u Vijećnici... Ipak, pobijedili su! Pošto su skebali sve što se zakebati moglo. 
Feudalizam je pobijedio 21. stoljeće, „Dinastija“ je pobijedila demokratiju! SDA je ostvarila jednu od najvećih pobjeda u svojoj povijesti. Zna se da su varali na izborima, uz punu podršku zločinačke Centralne izborne komisije BiH. Pa su formirali bugarske i druge vozove, mijenjali članove izbornih komisija, petljali, muljali...Ali, opet, sve je bilo do glasača. Glasali ste, gladujte! Nije više do manjinskih razumnih.

Imamo još mnogo važnih utakmica

Nakon glasanja, nema kajanja!

Kabib Nurmagomedov još je jednom pokazao da je najjači borac svijeta u lakoj kategoriji mješovitih borilačkih sportova. Superiorno je u Las Vegasu u okviru cijenjene promocije UFC, savladao nekadašnjeg prvaka Konora Mekgregora (Conor McGregor).&nbsp; Mjesecima uoči najvećeg meča u historiji ovog sporta, vrijeđan je od bahatog Irca na sve moguće načine. Trpio je, pozivao se na vjeru i najavljivao da će sve pokazati u kavezu. I pokazao je, ali uz dodatak obračuna van oktagona po okončanju meča. Za sada su pojasevi prvaka kod njega, a jasno je da mu slijede sankcije za „rat“ nakon meča. Rus iz dagestanske regije protiv Mekgregora je došao do 27. pobjede u isto toliko borbi, a samo u UFC-u ima 11 trijumfa.
Nurmagomedov je rođen 20. septembra 1988. godine u Mahačkali. Kada je imao šest godina, otac je njega i još 15 dječaka izdvojio kako bi se posvetili borilačkim vještinama. Živjeli su u jednoj kući, rijetko su imali kontakt s drugima, a i škola je bila u drugom planu.

Nakon trijumfa, nastavljen obračun van kaveza

Borac bez poraza

Direktor Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH Petar Kovačević jedan je od rijetkih državnih službenika koji su ovih dana jasno, glasno i precizno detektirali da je ugrožena tajnost izbora.
On je pozvao nadležne institucije da otkriju one koji su zloupotrijebili lične podatke građana za izborne krađe.
Tako je i nedavno, samo zato što zna raditi svoj posao, a i nije mu mrsko, ukinuo nebuloznu Matricu, koju je Ministarstvo za obrazovanje Kantona Sarajevo nametnulo nekoliko mjeseci prije završetka prošle školske godine. Tom su matricom učitelji i nastavnici, kako je bilo zamišljeno, trebali kod djece prepoznati „društveno neprihvatljivo ponašanje“, uz korištenje ličnih podataka učenika i roditelja. 
Kovačevićeva agencija zatražila je uništavanje kompletnih dosjea te naglasila da se i ovdje radi o zloupotrebi podataka.
Nalog da naredi zabranu Matrice Kovačević nije dobio ni od koga. Samo je, kazao nam je nedavno, u medijima prepoznao o čemu je riječ i odlučio samoinicijativno raditi za šta je plaćen.
Tako je kad znaš dobro raditi svoj posao!

Pozvao nadležne institucije da otkriju one koji su zloupotrijebili lične podatke građana za izborne krađe

Službenik za državu

U pravu su svi oni koji današnji dan nazivaju praznikom demokratije. I oni koji kažu da bi četrdesetak minuta vremena potrebnih za glasanje moglo promijeniti našu sudbinu u narednih 40 godina. Radi se o polaganju moguće novih temelja – toliko su ovi izbori važni za cijelu Bosnu i Hercegovinu.
Osjećanje gubitništva ili sveopća letargija, kuknjava a ne akcija, nisu više opcija, jer za sobom povlače izbornu apstinenciju, koja je, nakon brutalnog rata protiv Bosne, bila i ostala bosanski neprijatelj broj jedan.&nbsp;
S tim se treba obračunati tako da pobijedimo sami sebe. Agonija se dokida samo buđenjem i hrabrim iskorakom u novo vrijeme.&nbsp;
Trijumf je pak u čvrstoj vjeri da mi možemo promijeniti svoje stanje koristeći upravo izbore kao instrument promjene nabolje. O imperativu promjena sebe samih, van jeftino kupljene inercije govore ne samo svete knjige nego i život koji nas jedini uzdiže, ili obara na patos.
Bez obzira na prijetnje krađom, ovo su demokratski izbori, a glasanje je tajno! Zato je i snaga građana praktično neograničena.&nbsp;
Danas se kažnjavaju lažna obećanja. Nagrađuju se oni koji žele novi, pošteni i transparentni ugovor s nama, jer građani su jedini pravi vlasnici svoje zemlje. Zato što nam svima treba selamet. A selamet, u prijevodu, bukvalno znači sigurnost, sreću, uspjeh, zdravlje i spas.&nbsp;
&nbsp;&nbsp;Danas jednim potezom olovke treba potpisati taj novi ugovor s vlastitom budućnošću. Ne možemo više računati na one koji su nas raskućili i naše bogatstvo sveli na dva kofera nostalgije, da ih nosamo po bijelom svijetu – trbuhom za kruhom.
Zato, uz ovaj praznik treba iskoristiti to svoje pravo, jer danas se ne smije birati prošlost, već jedino mogući pravi put. A to je budućnost!

Danas se kažnjavaju lažna obećanja. Nagrađuju se oni koji žele novi, pošteni i transparentni ugovor s narodom

Praznik demokratije

U starom Rimu klijentelizam je značio umreženu skupinu vlastelina i onih iz nižih slojeva, često bivših robova, koji su za novac i privilegije podržavali elitu, rastući do svog statusa postepeno. Rim nije sagrađen preko noći. Mada sankcioniran, klijentelizam, ne samo onaj imperijalni, koji je bio građevinski materijal cijelih epoha, već i ovaj današnji prisutan je od Amerike do Evrope i nadalje. A na Balkanu bi se, bez obzira na pakovanje, mogao nazvati čistom korupcijom. Ponekad čak i rasizmom.&nbsp;
&nbsp;Sarajevska kotlina
U Bosni je najgore u Sarajevu, gdje su klijentelizam, znači potkupljivost, podmitljivost, pokvarenost i svaka (nacionalna) isključivost dosegli vrhunac. Mnogo toga se pretvara u politički, pa i svenarodni mentalitet. Avaj, čega se pametan stidi, budala se ponosi time.
U sarajevskoj kotlini, kako glavni grad BiH naziva uvaženi pjesnik, ta kupljena lojalnost dosegla je formu inertnog mraka i pustinjske oluje, koja ponajviše zasljepljuje ljude otvorenih očiju. Bilo da ste ljekar ili novinar, kad poželite raditi bolje i s najboljima, pred vas, kao iz Aladinove lampe iskoče džini koji vas brišu ili upisuju u knjigu “podobnih”. U biti, rugaju se vašim pokušajima&nbsp;lege-artis&nbsp;(po pravilima struke).
Bukvalno, ne vidi se kod očiju, ali se zato vjeruje režimskim medijima?!
- Propaganda je za demokratiju ono što i batina za totalitarnu državu - napisao je Noam Čomski (Chomsky) u svom kapitalnom djelu “Kontrola medija: spektakularna dostignuća propagande”.
Nikad nisam mogao pomisliti da će ijedan bh. politički lider toliko nisko pasti da sebi dozvoli takvu “demokratsku” akciju i zaprijeti svom političkom oponentu “spuštanjem” (ma šta to znači), kao što je to Bakir Izetbegović obećao Fahrudinu Radončiću.
Ne smatra valjda kako bosanski narod nije inteligentan, da Bosanci nisu zahvalni, nesposobni da sude po pravdi i svjedoče vlastitim iskustvom, poput tete Zilhe iz sarajevske Narodne kuhinje.
Mnogi su se prevarili u narode koje su opisivali kao “svoje”, računajući na građansku ograničenost zarobljenu u psihologiju inertnih i pasivnih ovisnika samo od kolektivnog adrenalina krda. Slaba je to investicija ulagati u nečije neznanje.
Vlastita superiornost&nbsp;&nbsp;Pogrešna je i šema govoriti što prostije, gotovo banalno, doduše psujući, ironično rečeno otmjeno, što otmjenije. Ipak, nije uredu da oni koji vas slušaju budu primorani da shvate kako ste vi “posebni”, a drugi mizerni i zato “žalosni”. Tako je Hilari Klinton (Hillary Clinton) 2016. godine bukvalno nazvala neke Amerikance. I izgubila izbore.
I u Sarajevu još sugeriraju vlastitu superiornost (?!) dotičući se (ne)primjetno Sandžaklija. Glupost je to neviđena - neka malo provjere u Americi o svemu tome.
Pogrešno je imati klijente koji će vas bilo kako plaćati dok ih pretvarate u sebi ravne, posebno ako vi niste moralna vertikala. Pa ih još hranite sloganima o snazi vlastitog naroda?! To se zove svjesna manipulacija.
- Prijemčivost masa je veoma ograničena, njihova inteligencija je mala, ali je zato njihova snaga da zaborave ogromna. Svaka efektivna propaganda mora biti ograničena na samo nekoliko slogana dok i posljednji dio javnosti (rulje) ne razumije ono što želite reći.
&nbsp;Znate li ko je izgovorio ovo, naizgled, benigno uputstvo svojim biračima?
&nbsp;Adolf Hitler!
&nbsp;Američka štampa je odnedavno u više navrata upoređivala neka obraćanja Donalda Trampa (Trump) s govorima vođe Trećeg rajha. Novinar magazina “Nation” Saša Abramski (Sasha Abramsky) pisao je da Tramp pored sebe, navodno, drži knjigu Hitlerovih govora.
Trampove poruke kako Amerika više ne može tolerirati da je druge države potkradaju u međunarodnoj trgovini, prije nametanja novih ekonomskih tarifa Kini, kako to navodi “Nation”, podsjećaju na govor koji je Hitler održao partijskim lojalistima u Minhenu 24. februara 1941. godine.
BBC je analizirao i Twitter poruke ovog američkog predsjednika, od kojih je bar jedna veoma sličila riječima Benita Musolinija (Mussolini).
Partijska lojalnost koja uzdiže samo istomišljenike, interesne partnere, a spušta (“sahranjuje”) političke protivnike, iako je jasno da bez različitih ideja nema civilizacije, kulminirala je, izgleda, i u balkanskom hendeku klijentelizma.
Populisti vole verbalne slagalice za koje smo mislili da su već odavno pepeo na zgarištu historije.
Zbog takvog nacionalnog autizma Makedonija je prošle sedmice propustila povijesnu šansu da se finalno približi NATO-u i Evropi, kao da je Makedoncima sudbina samo dobar ajvar.
Bosna je, pak, iznova vrhunac regionalnog ledenog brijega zbog partijskih lidera sviknutih samo na političku ćirilicu. To su oni koji se lažno kunu ekskluzivno u demokratsku abecedu.&nbsp;&nbsp;&nbsp;
&nbsp;

Mnogi su se prevarili u narode koje su opisivali kao “svoje”, računajući na građansku ograničenost zarobljenu u psihologiji inertnih i pasivnih ovisnika samo od kolektivnog adrenalina krda

Klijentelizam, ajvar i ćirilica

Nakon što je naša delegacija ostala rezervirana prema Lordu Ovenu, on je nastojao da na neki način ugladi stvari, međutim, njegovi postupci su i dalje bili isključivo antibosanski. Zašto?

&nbsp;Dovođenje Abdića

On je na svoju ruku i bez ovlaštenja uključio u pregovore kao zasebnu delegaciju Fikreta Abdića koji je formirao nekakvu autonomiju u Kladuši, dakle neku paradržavicu kojoj je Lord Oven time htio dati kvalitet i značenje novog faktora u odnosima u Bosni i Hercegovini, dakle da postoje dva muslimanska entiteta među kojima postoji sukob, prema tome da se radi samo o sukobu između Muslimana, Hrvata i Srba, koji vrše agresiju nego da postoji sukob među Muslimanima, prema tome da se ne može govoriti o agresiji, nego o građanskom ratu. 

To se pokazalo jednog dana kada se iznenada Fikret Abdić u specijalnom avionu koji mu je poslao Lord Oven pojavio sa svojom delegacijom, svojim prevodiocima, sekretarima i odsjeo u hotelu zasebnom, ne želeći da stanuje u hotelu s bosanskom delegacijom. Dakle, separirao se potpuno od nas kao nekakva zasebna državna ili paradržavna tvorevina.

Lord Oven je insistirao na tome da se i Fikret Abdić uključi u pregovore, tako da je prilikom prvoga glasanja o Oven-Stoltenbergovom planu i Fikret Abdić učestvovao na zasjedanju konferencije na kojoj je glasao za prihvatanje podjele Bosne i Hercegovine i njeno pretvaranje u tri zasebne države, što je naravno bilo odbačeno i što je i Alija Izetbegović morao iz logike interesa održavanja naše države odbaciti.

Ono što se, međutim, desilo prije toga je isto bilo veoma zanimljivo. Naime, u Beču je održavana konferencija tzv. ugroženih nacionalnih manjina. Bila je to svjetska konferencija. 

Bio je to zanimljiv skup koji je organizirala Agencija Ujedinjenih naroda za zaštitu prava naroda. Naša zemlja je učestvovala na toj konferenciji na osnovu činjenice da je kod prvoga zasjedanja u Ženevi predsjednik Izetbegović zamolio mene da ja učestvujem na toj konferenciji kao zastupnik BiH, i ja sam podnio izvještaj o stanju u Bosni i Hercegovini koji je bio apsolutno istinit. 
 
Rekao sam da se u svakom ratu dešavaju razne stvari pa, između ostalog, nasilje i zločini svih strana koje su učesnice u ratu. Ne može se spriječiti to da pojedine grupe, pojedini ljudi i pojedini dijelovi izvjesnih organizacija ne počine takva djela, ali se odnos jedne države prema takvim postupcima može mjeriti koracima koje država preduzima da to spriječi. 

Tada sam naveo slučajeve kako je naše Ratno predsjedništvo donijelo odluku o zabrani svake komunikacije između vojne policije i građanstava, o zabrani miješanja vojske i tretiranja građana kao objekta upotrebe, zatim da smo proveli postupke istrage i suđenja počiniocima kriminalnih djela nad stanovnicima bilo koje nacije ukoliko su takva djela bila registrirana itd., dok je s druge strane izvještaj srpske i hrvatske strane bio apsolutno suprotan. Oni su potpuno negirali bilo kakva kriminalna djela prema stanovništvu, što je odudaralo od općepoznatih činjenica, tako da se dogodilo to da je naš izvještaj bio prihvaćen, a njihov odbačen.


Nakon što smo se vratili s konferencije iz Beča, ja sam dospio u Zagreb i otišao u našu ambasadu kod gospođe Turković da se raspitam kakve su mogućnosti putovanja za Sarajevo. 

Preseljenje ambasade

Tada sam konstatirao da se naša ambasada preseljava iz starih u nove prostorije u jednoj ulici koja vodi od Britanskog trga uzbrdo. Kad sam otišao u te nove prostorije, zatekao sam nešto što me iznenadilo. Bila je tu grupa članova Predsjedništva BiH, Boras, Lasić, Fikret Abdić, Miro Lazović, Pejanović te, čini mi se, gospođa Mijatović i ja sam ih pitao otkud oni tu. Rekli su da su došli na sjednicu Predsjedništva koju je tu u Zagrebu sazvao Lord Oven. 

Pitao sam otkud Lord Oven ima pravo sazivanja sjednica Predsjedništva naše države, kada tu privilegiju po našem Ustavu ima samo predsjedavajući Predsjedništva Alija Izetbegović. 

Otišao sam kod gospođe Turković i nazvali smo Izetbegovića. Upitao sam ga: „Alija, molim te, ovdje su se skupili ovi ljudi iz našeg Predsjedništva, kažu da će održavati neku sjednicu, da ih je pozvao Lord Oven, znaš li ti nešto o tome?“.

&nbsp;Kaže: „Znam“. Dalje sam ga pitao je li on sazvao tu sjednicu, odgovorio mi je da nije, a na moj daljnji upit je li je odobrio, također je negirao te je objasnio da neće ništa preduzimati, jer svakako to što se tu uradi, prema njegovim riječima, „to neće imati efekta“.

Ja sam rekao da neće imati ustavnopravnih, ali hoće vrlo ružnih posljedica po naš rejting i našu situaciju, te sam upozorio da je to jedna provokacija koju neću dozvoliti, pa sam Izetbegovića zamolio da mi dopusti da uradim ono što mislim da je potrebno. On je rekao: „Ti radi šta hoćeš“. Kada sam završio razgovor, u kancelariji gospođe Turković ugledao sam da kroz dvorište dolazi puno novinara i Ejup Ganić. Izašao sam pred njega i pitao otkud on tu. Odgovorio je da je došao na sjednicu Predsjedništva. „Kakvog Predsjedništva, jesi li primio poziv od predsjednika Izetbegovića“, pitam ga, a on je odgovorio da nije. Zato sam rekao: „Vrati se odakle si došao, ovdje se radi o lopovluku, nema razloga da sjediš ovdje“. I on se zaista vratio, a ja sam se vratio kod gospođe Turković.

Nju sam upitao je li ona zvanično otvorila tu zgradu kao našu ambasadu, a ona je kazala da nije, jer su pripreme tek u toku. „Odlično“, rekao sam. 

Potom smo skupa ušli u salu i pitao delegaciju šta je cilj njihovog okupljanja tu, a onda mi je, čini mi se, Lazović rekao da su došli da ojačaju jedinstvo Predsjedništva.“ „Kakvo jedinstvo sa Borasom, Lasićem, s Abdićem, koji vode rat protiv naše države“, uzvratio sam i dalje rekao: „Nema nikakvog jedinstva, nema nikakve sjednice Predsjedništva, Lord Oven je pogriješio, sazvao je sjednicu na teritoriju strane države, a činjenica da ste se vi skupili na teritoriju strane države i to u zgradi koja nije zvanična ambasada i ne predstavlja sastavni dio naše države znači da bi održavanje takvog sastanka bio pokušaj državnog udara!“

Upozorio sam ih dalje da će se osramotiti i oni i Lord Oven, jer se miješa u stvari za koje nije nadležan. 

„Vi možete raditi šta hoćete, gospođa Turković će vas počastiti, a ja idem da kažem novinarima da se raziđu, da neće biti saopćenja o smjeni gospodina Izetbegovića“, saopćio sam im potom.

Gospođu Biseru Turković sam upitao je li ona zvanično otvorila zgradu kao našu ambasadu, a ona je kazala da nije, jer su pripreme tek u toku. „Odlično“, rekao sam

U Zagrebu sam zaustavio pokušaj smjene Alije Izetbegovića

Komesar Evropske unije za proširenje Johanes Han (Johannes Hahn) uvijek je imao pravi tajming kada je riječ o porukama koje šalje bh. političarima. 
I ovaj put nas je uoči izbora upozorio na štetnost bilo kakvog odugovlačenja s formiranjem vlasti. Po ko zna koji put pokušao je vratiti u fokus priču o evropskoj budućnosti naše države. Pozvao je i na suzdržanost u kampanji koja, čini se, nikad nije bila prljavija. 
On svaki put kada bh. političari krenu s retrogradnim izjavama, bar na tren smiri situaciju i okrene BiH u pravom smjeru. 
Sjećamo se i njegovim poruka prilikom posjete našoj državi. Han je tada jasno rekao da EU više ne želi čuti obećanja niti da će to biti dovoljno za napredak naše zemlje, već da će se ubuduće računati samo rezultati rada, a ne političke izjave. 
Han je rođen 2. decembra 1957. u Beču. Ovo mu je drugi mandat u Evropskoj komisiji.

Po ko zna koji put pokušao vratiti u fokus priču o evropskoj budućnosti naše države

Han: Upozorio na štetnost odugovlačenja s formiranjem vlasti

Prave poruke u pravo vrijeme

Kao malo kad ranije, sutra je više nego bitno izaći na izbore i glasati.&nbsp;&nbsp; Nije to samo jedini mogući stvarni odgovor na toliko dokumentiranih pripremljenih načina falsificiranja volje birača nego i početak uzimanja vlastite sudbine u svoje ruke! 
Iz izbornog u izborni ciklus sve je manje građana izlazilo na izbore. I? Šta smo dobili? Redovi pred zapadnim ambasadama duži su od bilo kojih redova u ovoj državi. Stanje ide s lošega na gore. Roditelji sada već prilikom planiranja porodice razmišljaju o državama u kojima će im se djeca nepovratno skrasiti...
Neglasanje, dakle, nikome normalnom nije opcija!&nbsp;&nbsp;Dosadašnja šutnja brutalno i svaki dan sve jače obija nam se o glavu. 
Vrijeme je da institucije sistema služe nama. To možemo postići samo ako masovno izađemo na birališta, pametno izaberemo i onda te kojima smo dali glas i oni prošli u parlamente držimo odgovorim. 
Mudri su davno rekli: Ako se ne bavite politikom, ona će se baviti vama. 
Za ovih 28 godina politika ne da se bavila nama, već nam je i samo življenje skoro pa učinila besmislenim. Građani BiH moraju se probuditi i djelovati. Početku buđenja već svjedočimo. Na trgovima Banje Luke i Sarajeva je masa ljudi koja traži pravdu, djelovanje institucija vlasti i sigurnost. Ta masa sutra se već može s trgova preliti na ulice. 
Ovima što su osijedjeli na budžetu više ne treba ništa poručivati. Za nas budžetlije trebaju biti prošlost! 
A ovima što se spremaju na krađu izlaskom ćemo pokazati da oni ne mogu ukrasti toliko da anuliraju našu volju. 
Zato, sutra svi na izbore. Time se konačno počinjemo brinuti o sebi i svojoj djeci.

Ne možete vala vi toliko isfalsificirati koliko nas može izaći i glasati

Glasajte!

Zadnji dan kampanje, a u nedjelju glasanje. Situirani uhljebi i licemjerni nacionalisti, rođaci i rodijaci iz vladajućih stranaka, privilegirani neradnici i korumpirani direktori, tender efendije i vječite budžetlije, razumljivo i nedvojbeno, opet će za SDA, HDZ i SNSD. Jer, glasačka mašin(erij)a izdati ne zna!
Da bi vratio dug stranci koja mu je osigurala nezahvalni status najlošijeg premijera u dvodecenijskom postojanju Federacije BiH, Fadil Novalić će presaviti tabak i na kućne adrese pola miliona penzionera uputiti skandalozni predizborni letak sa apelom za podršku „politici kontinuiteta“. Osladilo se, Novaliću, premijersko ruho!
Zloupotreba državnih institucija, uz brutalno gaženje ljudskih prava bh. građana, uhodani je manir vladanja ovdašnjih feudalaca. U tom smislu, Novalić nije uradio ništa novo i ništa neuobičajeno. Ponašao se, kako se to kaže, u skladu sa „običajnim pravom“. Premijerove propagandno-uvlakačke egzibicije pokrivene su entitetskim budžetom. 
Ni to uopšte nije sporno! Jer, poznato je, kad društvo dovoljno otupi, onda prestaju i iznenađenja. Uostalom, siguran sam da znate onu priču o žabi u šerpi vode, koju postepeno zagrijavaju, sve dok se nesretnica živa ne skuha...
Naslijeđe odlazeće vlasti nisu novi kilometri autoputeva, bolji životni standard i obrazovanje, civilizirana i pravna država, sigurnost ljudi i imovine, integracije u EU i NATO, povećanje stranih investicija i radnih mjesta. 
U amanet, nadajmo se, nekim vrednijim i sposobnijim od sebe, Bakir Izetbegović ostavlja zapuštene, uništene i haotične (para)institucije - Upravu policije kojom komanduje stranački penzioner, Poreznu upravu bez legalnog rukovodstva, porodičnu Obavještajnu agenciju lišenu državnog nadzora, režimski Javni servis sa neznalicama bez mandata, Razvojnu banku upregnutu u razvojne projekte stranačkih tajkuna, bolnicu na kraju grada s deficitom ljekara i zavoja...
Moglo bi se „naširoko“ o najzagađenijem evropskom teritoriju, najjadnijoj ekonomiji, izoliranoj državi sa rekordnom stopom nezaposlenosti u Evropi i zemlji kokuza bez ikakve perspektive. Međutim, plašim se da bi zakasnili na nedjeljno glasanje. Zato, ustanite protiv režima! Ako vam je dobro, onda ništa...

Ako vam je dobro, onda ništa

Ustanak protiv režima!

Izložba „Opkoljeno Sarajevo“, koja svjedoči o borbi Sarajlija za preživljavanje i zdrav razum tokom tri i po ratne godine, prvi je put predstavljena u Srbiji, u Ustanovi kulture „Parobrod u Beogradu". Tom ustanovom kormilari Milutin Petrović, reditelj, scenarista, muzičar, predavač, urednik, pisac...&nbsp; &nbsp; Direktor "Parobroda" pokazao je koliko je hrabar kada je u srcu Beograda dopustio organiziranje izložbe na kojoj su fotografije masakra na Markalama, ratna pećnica, vuneni džemper dječaka Nermina Divovića ubijenog na ulici snajperskim hicem s agresorskih položaja, natpis “Don’t Let Them Kill Us” s Izbora za Miss Sarajeva 1993. godine... 
Petrović ovom izložbom želi pokazati mladim Beograđanima, u čijim školskim udžbenicima nema ni slova o opkoljenom Sarajevu, kako su Sarajlije preživjele 1.425 dana pakla. 
Milutin Petrović rođen je u Beogradu 1961. Diplomirao je na Fakultetu dramskih umjetnosti i režirao pet dugometražnih filmova. Osnivač je i urednik internetskog radija Novi radio Beograd i autor brojnih tekstova i knjiga. Za svoj rad nagrađivan je više puta.&nbsp;

Petrović: Smjelost da organizira izložbu

Hrabri kormilar „Parobroda"

Pod visokim naponom i pokroviteljstvom lokalnog tajkuna Alije Budnje, Stranka demokratske akcije održala je tradicionalni ilidžanski festival ksenofobije. U skladu sa tabijatima rigidnih totalitarnih režima, ali i zabranjenih nevladinih organizacija tipa „Muslimanske braće“, sa svečane su pozornice egzaltirani govornici urlali huškačke parole kakvih se ne bi postidjeli ni najokorjeliji ksenofobi.&nbsp;&nbsp; 
Zlo je konačno pobijedilo, a direktne prijetnje fizičkim nasiljem prema političkoj konkurenciji predstavljaju obaveznu naraciju zloćudnog folklora režimskih perjanica. 
Enciklopedijski, ksenofobija se „izražava u predrasudama i odbojnim stajalištima, što vodi diskriminaciji, segregaciji, sukobima, pa čak i fizičkom istrebljenju“.
Idemo dalje. Na Ilidži je Izetbegović o Fahrudinu Radončiću zarežao u razglas: „Otvorili smo mu vrata u ovoj zemlji. Mi smo ga podigli. Sad je dosta, mi ćemo ga spustiti.“ Potrebno je tek malo vizuelne mašte da se zamisli scena gdje Izetbegović, vitlajući kažiprstom po zagušljivom dvoranskom zraku, širom otvorenih očiju i brade nakvašene pljuvačkom, s pozornice prijeti i proziva: „Dosta je bilo, mi ćemo ga spustiti.“ 
Rulji, po običaju, ne preostaje ništa drugo nego da horski odobrava: „Spusti ga, predsjedniče!“ U tabut, pa pod zemlju s izrodom! Može li tako? Jer, čini se da je odluka već donesena... Uostalom, Izetbegovićev politički idol iz Ankare riješio se desetina hiljada protivnika koristeći slične metode koje priziva i šef SDA.
Ali, nije samo Radončić stradao na ilidžanskoj režimskoj giljotini. Jednako su prošli i bh. ljevičari. „Kada su napali na BiH, onda su oni rekli da to nije njihov rat. Upropastili su zemlju. A kada smo se mi digli da se naoružamo, da se branimo, da kako znamo i umijemo branimo taj narod, onda su rekli da su nacionalne stranke krive“, bulaznio je Izetbegović.
A hraknuti sa pozornice na Nijaza Durakovića, Miru Lazovića, Mirka Pejanovića, Tatjanu Ljujić-Mijatović, Ivu Komšića, Zlatka Lagumdžiju, Ivana Mijačevića, Zaima Imamovića, Željka Komšića, Mirsada Ćatića Čuperka, Slavišu Šućura i brojne druge ljevičare koji su, za razliku od najbliže familije vlasnika SDA, u ratu dokazivali svoj patriotizam, to, nesumnjivo, mogu samo ljudi-hulje. I tačka.
A sad pucajte, ja i dalje držim čas...&nbsp;&nbsp;

Bakir I. prijeti spuštanjem (u mezar)!

Ništa novo u Rimu. Nakon kratkog zatišja, opet je Edin Džeko u centru pažnje. Stižu naslovi o novim dostignućima kapitena fudbalske reprezentacije BiH.&nbsp;&nbsp; Napadač „Vučice“ postigao je nova tri gola u utakmici protiv Plzena i tako postao 10. najbolji strijelac u historiji Rome. U 147 odigranih utakmica za poznati italijanski klub, Džeko je postigao 77 golova.
Osim toga, Dijamant je prvi bosanskohercegovački fudbaler koji je uspio u Ligi prvaka postići het-trik.
Edin Džeko rođen je 17. marta 1986. godine u Sarajevu. Ponikao je u omladinskom pogonu FK Željezničar, a potom je igrao za Teplice, Volfsburg i Mančester siti, iz kojeg je prešao u Romu. Za bh. reprezentaciju odigrao je 95 utakmica i 53 puta bio strijelac.&nbsp;

Prvi bh. igrač s het-trikom u Ligi prvaka

Džeko: Postao 10. najbolji strijelac Rome

Dijamant punog sjaja

Predizborna ceremonija otvorenja nove osnovne škole pokazala je još jednom nedostižnu bahatost Stranke demokratske akcije. U prve redove posjedali su Šefik Džaferović, Hasan Čengić, Semir Efendić i sitnija stranačka buranija da bi zbunjenu djecu, skupa s njihovim izmanipuliranim roditeljima, iskoristili kao scenografiju predstave u režiji čelnika vječito vladajuće stranke. Moralno dno dotaknuto je u sarajevskom naselju Aneks! 
Održani su klasični predizborni govori, gdje se u prisustvu nedužne djece šaralo i varalo. Džaferović se licemjerno ulizivao, baljezgao o društvenim odgovornostima i savremenim dostignućima. Općenito, bavio se vlastitim neznanjem i nedostajućim kućnim odgojem! 
Kao da nije vlast u posljednjih frtalj stoljeća, poželio je da sve škole budu pod jednim krovom i jednako opremljene. A potom je privatni kandidat dinastije Izetbegović, u maniru maloumnog sjevernokorejskog diktatora, pokroviteljski zaključio: “Draga djeco, želim da svi budete najbolji učenici, da imate sve petice. Dragi nastavnici, gledajte da iza tih petica stoji znanje, neka se naša djeca bore za petice i neka ta petica znači znanje.” 
Velahavle, pljunuti Kim Jong-un! Ko bi se tome nadao od dosadnog komunističkog aparatčika, špijuna i sitnog doušnika, postdejtonskog uhljebaša i nedostižnog lidera napotizma s hroničnim deficitom nezaposlenih u krugu najšire familije? 
Zato je prava šteta što Džaferović zloupotrijebljenoj dječici nije posvjedočio trajnu orijentaciju da će nastaviti putevima tutora Bakira Izetbegovića, kojem se, notarski ovjereno, zakleo na vjernost: “Danas, kada postajem pionirski kandidat, dajem časnu pionirsku riječ, da ću marljivo učiti i raditi, poštovati Izetbegoviće i stranku, i biti vjeran i iskren drug...”
I mala bi djeca tako prokužila Džaferovićeve krajnje domete. I zavoljeli bi tekst njegove svečane zakletve. Barem kao onaj Izetbegovićev državnički fol s brigom o šišmišima u BiH. Jer, našim najmlađima šišmiši nisu problematični. Plaše se, naime, vampira u školskoj sali!&nbsp; &nbsp;

Velahavle, pljunuti Kim Jong-un!

Bal vampira u školskoj sali

Mario Nenadić (SBB), ministar pravde i uprave Kantona Sarajevo, jedini je ministar koji je od Vijeća nacionalnih manjina Kantona Sarajevo, koje okuplja predstavnike 19 nacionalnih manjina, dobio posebno priznanje – Plaketu.&nbsp; Poznat kao posvećen borac za ljudska prava, a posebno za prava manjina, Nenadić je dobitnik brojnih međunarodnih i domaćih nagrada, priznanja i zahvalnica. Dokazani je promotor evropskih vrijednosti, kroz borbu za jednakopravnost i zabranu diskriminacije po bilo kom osnovu!
Više od 25 godina aktivno radi na promociji i zaštiti temeljnih ljudskih prava i sloboda. 
Osim toga, a što je i povod za dodjelu ovog vrijednog priznanja, Nenadić je dao veliki privatni i institucionalni doprinos zaštiti prava nacionalnih manjina kroz borbu za nediskriminaciju bilo koga po bilo kojem osnovu, kao i zaštiti prava na kulturnu, vjersku i jezičnu raznolikost. 
Kao ministar pravde i uprave, Skupštini Kantona predložio je dvadesetak zakona i svi su jednoglasno usvojeni, što dokazuje da se za svaki zakonski projekt, skupa sa svojim timom, detaljno pripremao na političkom i stručnom planu. 
Mario Nenadić diplomirani je pravnik, s brojnim položenim ispitima i specijalizacijama u struci. Rođen je 25. marta 1964. godine u Sarajevu.

Nenadić: Poznat kao posvećen borac za prava manjina

Trio fantastikus!

Istinski prijatelj Bosne i Hercegovine

Nakon glasanja, nema kajanja!

Borac bez poraza

Službenik za državu

Praznik demokratije

Klijentelizam, ajvar i ćirilica

U Zagrebu sam zaustavio pokušaj smjene Alije Izetbegovića

Prave poruke u pravo vrijeme

Glasajte!

Ustanak protiv režima!

Hrabri kormilar „Parobroda"

Bakir I. prijeti spuštanjem (u mezar)!

Dijamant punog sjaja

Bal vampira u školskoj sali

Dokazani borac za evropsku BiH

Kolumne

Trio fantastikus!

Istinski prijatelj Bosne i Hercegovine

Nakon glasanja, nema kajanja!

Borac bez poraza

Službenik za državu

Praznik demokratije

Klijentelizam, ajvar i ćirilica

U Zagrebu sam zaustavio pokušaj smjene Alije Izetbegovića

Prave poruke u pravo vrijeme

Glasajte!

Ustanak protiv režima!

Hrabri kormilar „Parobroda"

Bakir I. prijeti spuštanjem (u mezar)!

Dijamant punog sjaja

Bal vampira u školskoj sali

Dokazani borac za evropsku BiH