Kada se spoje nauka, aktivizam i nezaustavljiva želja za društvenim promjenama, rezultat su uspjesi koji odjekuju daleko izvan granica naše zemlje. Upravo to je dokazala Lamija Hadžimusić, studentica genetike i bioinžinjeringa iz Sarajeva, koja je ponijela titulu naše ličnosti dana.Lamija će predstavljati Bosnu i Hercegovinu na 19. izdanju Deutsche Welle Global Media Foruma (DW GMF) u Bonu, jednom od najznačajnijih svjetskih događaja posvećenih medijima i slobodi informisanja. Ono što Lamijin odlazak u Njemačku čini posebnim jesu činjenice koje kroje historiju domaćeg aktivizma.Hadžimusić je prva žena iz naše zemlje koja je osvojila ovu prestižnu stipendiju njemačkog Ministarstva vanjskih poslova. Na ovogodišnjem forumu ona je jedina izabrana mlada liderka iz BiH u okviru ovog programa.Za ovu ekskluzivnu priliku nominovala ju je direktno Ambasada Njemačke u BiH, prepoznavši njen dugogodišnji rad s mladima i obrazovni angažman. Ovogodišnja tema foruma je "Journalism out loud", koji će od 22. do 24. juna u Bonu okupiti moćne govornike iz čak 102 države svijeta.Lamija će tamo, kroz dodatne radionice i networking u sjedištu Deutsche Wellea, biti glas generacije koja dolazi. Iako njen primarni akademski put leži u genetici i bioinžinjeringu, Lamija dokazuje da mladi naučnici itekako imaju šta da kažu na polju civilnog društva, dijaloga i medijskih sloboda.Dok će se među stotinama govornika naći svega dva ili tri imena iz BiH, Hadžimusić s ponosom nosi zastavu naše zemlje kao stipendistkinja, dokazujući da se trud, rad na obrazovanju i društveni angažman itekako vrednuju na globalnoj sceni.

Za ovu ekskluzivnu priliku nominovala ju je direktno Ambasada Njemačke u BiH

Lamija Hadžimusić: S ponosom nosi zastavu naše zemlje

U normalnim okolnostima, prizor ljudi koji satima stoje u redu da bi kupili komad poliestera s grbom na prsima djelovao bi kao kolektivno ludilo.&nbsp;Da vam je neko prije mjesec rekao da će se odrasli ljudi gurati po sarajevskim ulicama kako bi što prije došli do plavo-bijelog dresa, vjerovatno biste pomislili da je riječ o nekom novom ublehaškom socijalnom programu kršenja budžeta od kantonalne vlade ili podjeli besplatnih stanova.Ali nije. To je fudbal. To je reprezentacija. To je ona rijetka sila koja uspijeva učiniti ono što ne mogu političari, intelektualci, profesori, aktivisti, vjerski lideri i svi silni samoproglašeni graditelji društva.Natjerati ljude da požele biti dio iste priče. Pogledajte ta lica u redu. Nema tu ideoloških tabora.Nema etiketiranja. Nema beskrajnih rasprava o tome ko je kome šta rekao na Facebooku. Samo obični ljudi koji žele biti dio nečega većeg od sebe. Djeca koja sanjaju. Očevi koji se ponašaju kao djeca. Starci koji se prisjećaju nekih davnih utakmica i vjeruju da bi baš ova sljedeća mogla biti posebna.I zato me uvijek zabavlja kada neko sport svodi na "22 čovjeka koji trče za loptom". Ne, prijatelju. Sport je mnogo više od toga.To je posljednji preostali sekularni ritual u kojem hiljade ljudi istovremeno vjeruju u istu stvar. Posljednja masovna ceremonija u kojoj se ljudi okupljaju ne zato što moraju, nego zato što žele. Zbog osjećaja da pripadaju nečemu što se ne može baš riječima opisati, ali što daje osjećaj da pripadaju nečemu mnogo većem od samih sebe.U zemlji koja je postala ekspert za svađu, podjelu i cinizam, reprezentacija je rijedak trenutak kolektivne normalnosti. Trenutak kada se ljudi sjete da postoji nešto iznad dnevne politike i beskonačnog društvenomrežnog ratovanja.Možda ćemo na kraju ispasti u grupi. Možda ćemo proći u drugi krug, pa primiti pet komada od neke sile i ispasti... Možda će se cijela bajka završiti brže nego što je počela. Pa šta? Rezultat će za deset godina biti fusnota. Ali ovaj osjećaj neće.Ostat će uspomena na pune ulice, zastave na balkonima, nasmijana lica i onu rijetku, gotovo zaboravljenu emociju da pripadaš narodu koji diše kao jedno. A u vremenu kada je zajedništvo postalo egzotičnija pojava od jednoroga, to je vrijednost koju nijedan semafor ne može izmjeriti.

I zato me uvijek zabavlja kada neko sport svodi na „22 čovjeka koji trče za loptom“. Ne, prijatelju, sport je mnogo više od toga

Nacija u redu za dres

Dok sportskim vijestima u Bosni i Hercegovini uglavnom dominira fudbal, uspjesi vrhunskih sportista iz drugih disciplina često ostaju u sjeni. Zato rezultat koji je ostvarila karatistkinja Nejra Sipović zaslužuje posebnu pažnju.Najbolja bh. karatistkinja osvojila je prestižnu titulu Grand Winner 2026 u kategoriji seniorki do 55 kilograma na završnici Karate 1 Premier lige u Rabatu. Time je sezonu završila kao najbolje rangirana takmičarka svijeta u svojoj kategoriji i postala prva predstavnica Bosne i Hercegovine i regiona koja je osvojila ovo priznanje.Do historijskog uspjeha došla je nizom vrhunskih rezultata tokom godine. Osvojila je zlato na Premier ligi u Rimu, bronzu u kineskom Leshanu, kao i bronzanu medalju na Evropskom seniorskom prvenstvu u Frankfurtu, potvrdivši mjesto među najboljim karatistkinjama svijeta.Posebnu vrijednost ovom rezultatu daje činjenica da je riječ o mladoj sportistkinji koja svojim radom, disciplinom i uspjesima na najbolji način predstavlja Bosnu i Hercegovinu. Svaka njena medalja ujedno je i promocija zemlje, dokaz da Bosna i Hercegovina ima ljude sposobne da budu najbolji na svijetu.U vremenu kada se više pažnje posvećuje pojedinim sportovima nego vrhunskim rezultatima, uspjeh Nejre Sipović podsjeća da i izvan fudbalskih terena postoje šampioni koji zaslužuju priznanje javnosti.

Mnogo više od sportskog rezultata

Nejra Sipović: Svjetska šampionka koja promoviše Bosnu i Hercegovinu

Mjesto radnje Modriča, glavne uloge dva policajca i jedan građanin, a epilog prekršajni nalog, kazna za građanina i oduzimanje zastave s ljiljanima. To je tek jedan u nizu slučajeva u kojima se u manjem bh. entitetu građanima zabranjuje isticanje ove zastave.Zastava s ljiljanima koja je bila zvanična zastava Republike Bosne i Hercegovine od 1992. do 1998. godine tako je još jednom bila predmet liječenja kompleksa nekoga ko nosi uniformu i sebe smatra silom.Nastala nakon sticanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine i bila je zasnovana na historijskom grbu srednjovjekovne bosanske dinastije Kotromanić, na kojem se nalazilo šest zlatnih ljiljana na plavom štitu, još jednom je bola oči nekome, pa je eto rješenje bilo oduzeti je.Treba li reći da se radilo o zastavi međunarodno priznate Republike BiH koja je korištena u domaćim institucijama i predstavljala je Bosnu i Hercegovinu u međunarodnim organizacijama, uključujući Ujedinjene nacije. Kao službeni simbol države predstavljala je sve građane Bosne i Hercegovine, bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost, pa tako i one koji danas ljudima na ulici oduzimaju istu tu zastavu, pod opaskom da se radi o ratnom simbolu jednog naroda.On što je puno važnije od toga nekome smeta njegova zastava, a činjenica je da je šest godina bila „i njegova“, je to da zastava s ljiljanima i danas za mnoge građane predstavlja simbol bosanske državnosti, nezavisnosti i historijskog kontinuiteta Bosne i Hercegovine.Uostalom, jedna oduzeta zastava u Modriči ili bilo gdje drugo sigurno neće imati utjecaja na desetine hiljade onih koji se vijore po Bosni i Hercegovini, Evropi, ali i cijelom svijetu.Svjetsko prvenstvo u fudbalu koje se igra ovih dana najbolji je primjer da su ljiljani ponovo, ali i stalno u modi, ma koliko to ne bilo drago nekome u Modriči ili bilo gdje drugo.Na žalost onih koji su se spremni odreći svoga, a na veliku radost onih koji svim srcem grle svoje, zastava s ljiljanima sve je poznatija u svijetu, pa njome sada mašu i blogeri i ljudi na društvenim mrežama koji nikada nisu bili u BiH. Lijepo, da ne može ljepše.

Svjetsko prvenstvo u fudbalu najbolji je primjer da su ljiljani ponovo i stalno u modi, ma koliko to ne bilo drago nekome u Modriči ili bilo gdje

Smeta im njihova zastava

Mnogi su u ovoj zemlji izlaskom na ulice i protestima pokušavali ostvariti svoja prava, ali štrajk rudara se svaki put u ovdašnjoj javnosti doživi s posebnim emocijama. Jučer su se zbog nepravde pobunili komorati u nekoliko rudnika, prinuđeni da radničkim neposluhom traže ono što su svojim trudom zaradili.U situaciji kada mjesečna primanja većine stanovnika ove zemlje nisu dovoljna ni za osnovne mjesečne troškove porodice, rudari u Zenici, Kaknju i Han Biloj protestom moraju tražiti svoje plaće i tople obroke. Radi se o praksi koja traje već nekoliko mjeseci, iako je računica jasna. Novinarima je pojasnio predsjednik Sindikata Rudnika mrkog uglja Kakanj Abdel Fazlić.Rudari su iskopali 62.000 tona uglja, vrijednog više od šest miliona KM, a za njihove plaće potrebno je izdvojiti gotovo tri miliona maraka. Plaća u RMU Kakanj isplaćena je tek nakon protesta i cjelodnevnih medijskih izvještaja o statusu rudara i stanju rudnika u kojima zarađuju svoj hljeb sa sedam kora.Samo sedmicu ranije premijer FBiH Nermin Nikšić i resorni ministar Vedran Lakić, na sastanku s rukovodstvima Elektroprivrede, rudnika i predstavnicima sindikata, tražili su više tona uglja od kojih zavisi i hoće li FBiH ostati u mraku. Međutim, dok se od rudara očekuje da kopaju više i dublje, kašnjenje s isplatama zarađenih primanja ne djeluje nimalo motivirajuće. Jučerašnji izvještaji iz rudnika samo su djelić depresivne slike stanja bh. ekonomije, gdje informacije o zatvaranju rudnika i gašenju fabrika, padu proizvodnje, izvoza i zabrinjavajućim najavama za naredni period, postaju već uobičajene.Međutim, reakcije vlasti su spore, nedovoljne, s upitnim krajnjim efektima. Tako u sindikatima očekuju da Zakon o postupku vanredne uprave u privrednom društvu Nova Željezara Zenica danas konačno bude objavljen u „Službenom glasniku FBiH“. Još 8. juna usvojio ga je Predstavnički dom, a 11. juna dobio je podršku i Domu naroda Parlamenta FBiH, ali se na formalnu objavu čeka danima. Podršku zastupnika i delegata je i dobio zato što Željezara nema alternative, jer je dovedena u situaciju da se spašava vanrednim mjerama, s neizvjesnim pravnim epilogom.Objavljivanjem zakona u „Službenom glasniku“ i njegovim stupanjem na snagu stvaraju se pretpostavke da Vlada FBiH poduzme mjere koje Sindikat i radnici nestrpljivo očekuju. Sudu bi sada trebao biti upućen prijedlog za uvođenje vanredne uprave i imenovanje vanrednog upravnika, a na Sudu je potom da u roku od 8 dana, u hitnim slučajevima od 72 sata, donese odluku. Međutim, nelogično je da se Vladi i ne žuri previše, iako je vanredna uprava najavljena kao posljednji pokušaj sprečavanja stečaja i gubitka hiljada radnih mjesta u Zeničkoj željezari, ali i cijelom industrijskom lancu s desetinama fabrika. Sve izgleda još čudnije jer, prema izvještajima naših reportera s lica mjesta, mehanizacija sadašnjeg vlasnika iz Željezare odvozi vrijedne pošiljke tereta.&nbsp; &nbsp;

Reakcije vlasti su spore, nedovoljne, s upitnim krajnjim efektima

Nepravda prema komoratima

Natovareni kamioni napuštaju Novu Željezaru Zenica i kreću prema Doboju, scena je koja je postala potpuno uobičajena posljednjih dana. Dok se čeka da u „Službenim novinama Federacije BiH“ bude objavljen usvojeni zakon o spašavanju Željezare, takozvani „Lex Željezara“, vlasnik Željezare Gordan Pavlović nastavlja odvoziti sve što ima vrijednost.Pavlović je vlasnik dvije od tri najveće industrijske izvozne kompanije u Bosni i Hercegovini – Nova Alumina i Željezara Zenica, njegov poslovni uspon ostavio je trag na brojnim životima radnika koji su tokom godina ostali bez zaposlenja širom Bosne i Hercegovine. To, kao ni sve stečeno bogatstvo, nije dovoljno, pa se po onoj „zagrabi koliko možeš“ izvlači sve što je moguće pretvoriti u novac iz Nove Željezare Zenica.Poslovni put Gordana Pavlovića u godinama nakon rata, kada se bavio autoprevozom, obilježila je sudska presuda zbog falsifikovanja identifikacione oznake motora kamiona, što se u svakodnevnom govoru naziva „prekucavanje“. U tom slučaju dobio je uslovnu kaznu, iz koje je, prema svemu sudeći, izvukao određene pouke. Naknadne sumnje da je putem svojih kamiona krijumčario kafu i duhan nisu potvrđene pred sudom. Umjesto njega, osuđivani su pojedini vozači i saradnici, dok se Pavlović u postupcima pojavljivao kao svjedok. Vremenom je shvatio da politički kontakti i spremnost na donošenje kontroverznih odluka mogu predstavljati važan faktor poslovnog napretka u tranzicijskom okruženju.

Njegov poslovni uspon ostavio je trag na brojnim životima radnika koji su tokom godina ostali bez zaposlenja širom BiH

Gordan Pavlović: Zagrabi koliko možeš

Kada god smo se nečemu dobrom nadali gledali smo u Edina Džeku. Ruku na srce, s pravom, jer taj čovjek nas je uvijek držao u igri i za fudbalski reprezentaciju BiH je dao jako puno, a ne treba sumnjati da će još dati. Doveo nas je svojim golom protiv Velsa u priliku da nakon penala dođemo do finala i ogleda protiv Italije.A onda je njegovu ulogu preuzeo Haris Tabaković koji je svojim golom za izjednačenje napravio uvertiru da penalima preko Italije dođemo na Mundijal. I došli smo, ali niti jedan niti drugi u prvom kolu protiv Kanade nisu mogli igrati, a scenario koji se odigrao malo ko je mogao predvidjeti.Malo ko je tokom kvalifikacija vidio naš tim na SP s Jovom Lukićem u vrhu napada. Protiv Kanade se upravo to desilo, a Lukić je odlučio da to obilježi na poseban način. Bio je strijelac u jako važnom remiju protiv domaćina Kanade i eto ti "belaja".U međuvremenu i Džeko i Tabaković su sanirali povrede, pa je, čini se, fraza o trenerskim slatkim mukama dobila priliku da se poveže i sa selektorom Sergejom Barbarezom.Nema dileme da se kada su svi zdravi zna "ko je tata", ali se sada zna i da je Lukić dao ono što je trebao protiv Kanade, a niti Tabaković više nije bez zasluga.U svakom slučaju može nas radovati da se izbor koji ima Barbarez proširio i da dvije posljednje zvanične utakmice golove daju i napadači koji se ne zovu Edin Džeko i da nije sve na njegovim plećima.Naravno, Barbarez ima najbolji uvid, ali i pravo na viziju i njegova je zadnja, a kako god odluči nema sumnje da će igrači dati maksimum jer je jednostavno napravljena takva svlačionica i svi će jedan drugog podržati.Džeko, Lukić, Tabaković ili neka kombinacija, borba neće izostati.

Jovo Lukić je golom za pobjedu postavio rebus pred selektora reprezentacije BiH

Slatke brige za Sergeja Barbareza

Bosanskohercegovački glumac Armin Omerović postao je član Evropske filmske akademije (European Film Academy), institucije koja okuplja najistaknutije filmske autore, glumce, reditelje, scenariste i producente evropske kinematografije. Prijem u Akademiju predstavlja značajno profesionalno priznanje, dodijeljeno umjetnicima čiji su rad i doprinos filmskoj umjetnosti prepoznati u evropskim okvirima.Iako pripada generaciji mlađih glumaca, Omerović iza sebe ima skoro dvije decenije umjetničkog rada. Publika ga je upoznala još kao dječaka u filmu „Armin“ reditelja Ognjena Sviličića, koji je prikazan na najznačajnijim svjetskim filmskim festivalima, uključujući „Berlinale“ i „Tribecu“.Upravo je taj film odredio njegov profesionalni put i najavio karijeru koja ga je tokom godina profilirala kao jednog od najistaknutijih bosanskohercegovačkih glumaca svoje generacije.Od tada je izgradio respektabilnu karijeru na filmu, televiziji i u pozorištu, ostvarivši uloge u više od dvadeset domaćih i međunarodnih filmskih i televizijskih projekata.Ulaskom u Evropsku filmsku akademiju, pridružio se zajednici filmskih stvaralaca koji oblikuju suvremeni evropski film, što predstavlja značajno priznanje njegovom dosadašnjem radu, ali i bosanskohercegovačkoj kinematografiji u cjelini.

Publika ga je upoznala još kao dječaka u filmu „Armin“

Armin Omerović: Uspjeh bh. glumca

Legendarni britanski vozač Formule 1 Luis Hamilton (Lewis) došao je do svoje prve pobjede u bolidu Ferrarija, trijumfom na Velikoj nagradi Katalonije.Riječ je o velikom uspjehu za sedmostrukog svjetskog prvaka, koji je do pobjede stigao u sedmoj trci aktuelne sezone. Ovo mu je ujedno i prvi trijumf nakon dvije godine pauze, još od pobjede u Belgiji kada je nastupao za Mercedes.Ovim rezultatom Hamilton je upisao 106. pobjedu u karijeri, te se ujedno pridružio maloj grupi vozača koji su ostvarivali pobjede s tri različita tima u Formuli 1.Hamilton je ovom pobjedom dodatno potvrdio povratak u vrhunsku formu nakon prelaska u Ferrari, gdje je dugo tražio pravi ritam i prilagođavanje bolidu. Trka u Kataloniji pokazala je njegovu prepoznatljivu smirenost u ključnim momentima, ali i iskustvo u upravljanju gumama i tempom kada je to bilo najpotrebnije.Posebno se istakao u završnici, gdje je bez greške održavao prednost uprkos pritisku iza sebe. Njegova komunikacija s timom i odluke u boksevima pokazale su zašto važi za jednog od najpametnijih vozača na gridu, jer je svaki potez bio odmjeren i bez rizika.

Stigao je do prve pobjede u bolidu Ferrarija, a sve se odigralo na stazi u Kataloniji

Luis Hamilton: Veliki povratak sedmostrukog prvaka

Prije nekoliko mjeseci malo je ko vjerovao da Zmajevi mogu srušiti Vels i Italiju. Govorilo se ako dobijemo jedne, past ćemo na drugima. Pesimizam kojim odišemo daleko nas karakterizira.Ipak, Sergej Barbarez i grupa igrača nisu razmišljali kao većina. Mentalna snaga da se dva puta vraćamo iz teške situacije, nešto što nije bila ranije karakteristika naših fudbalera, obradovalo je kompletnu naciju.Mnogima je to promijenilo planove za godišnje odmore. Umjesto plaža po Hrvatskoj, Turskoj, Španiji, Crnoj Gori, svjedočili smo rezervaciji putovanja za Kanadu i Sjedinjene Američke Države.Od velike negative u svega nekoliko dana smo došli do nevjerovatne euforije. Drži nas od 31. marta sve do danas. Porasli su apetiti, sada se očekuje i prolazak prve runde. Naravno, u ovakvoj grupi to se može očekivati, ali ne treba praviti ni pritisak da se to podrazumijeva, niti bi bila tragedija da se to ne desi.Gomila dresova, zastava, javnog gledanja utakmica, sve je ono čemu smo svjedočili na dan utakmice protiv Kanade i danima prije toga. Reprezentacija je ponovo u modi, jedini fokus svih dešavanja.Nismo to doživjeli od 2013. godine i famoznog meča protiv Litvanije. Barbarez, Džeko, Bajraktarević, Alajbegović, Memić, Dedić i ekipa učinili su da ponovo dišemo svi kao jedno.Svi privatni problemi, politička prepucavanja, bačeni su u drugi plan. Naravno, neće oni to promijeniti, niti će to prestati, ali bar mjesec ćemo mi biti mirni od bombardovanja raznoraznim glupostima. Jer Zmajevi su jedino što je bitno.I hvala im na tome što su nas još jednom obradovali i pokazali se kao naši najbolji ambasadori u svijetu.

Sve je otišlo na stend-baj dok Zmajevi igraju, nacija ponovo diše kao jedno

Hvala vam

Posebnost Sarajeva, između ostalog, krije se i u činjenici da svega petnaestak kilometara od samog centra grada izvire najveća rijeka u Bosni i Hercegovini. Riječ je o prirodnom fenomenu koji i danas izaziva divljenje posjetilaca, jer je zaista rijetko da se u neposrednoj blizini jedne prijestolnice nalazi tako raskošan izvor rijeke. Upravo zbog te jedinstvene prirodne ljepote, bogatstva vode, zelenila i netaknute prirode, ovaj lokalitet već stoljećima predstavlja jedno od najprepoznatljivijih izletišta u zemlji. U čast tom prirodnom dragulju, cijelo područje danas ponosno nosi naziv Vrelo Bosne.Vrelo Bosne smješteno je na području Ilidže, u neposrednoj blizini Butmira, lokaliteta koji zauzima posebno mjesto u historiji Bosne i Hercegovine. Upravo ovdje pronađeni su vrijedni tragovi života različitih civilizacija koje su kroz vijekove naseljavale ovo područje – od Ilira i Rimljana do Osmanlija. Neupitno je da je i naša zemlja svoje ime dobila upravo po rijeci Bosni, koja se u najstarijim zapisima i tumačenjima dovodi u vezu s ilirskim nazivom „Basan“. Lokalitet Vrela Bosne posebno je zanimljiv zbog činjenice da se upravo na ovom prostoru, u podnožju planine Igman, nalaze izdašni izvori termalne vode. Njihova ljekovita svojstva prepoznata su još u antičkom periodu, kada su Rimljani na ovom području podigli banje i lječilišta, koristeći prirodne blagodati termalnih izvora za liječenje i odmor. Nakon Rimljana, vrijednost ovog područja prepoznale su i Osmanlije, koje su nastavile koristiti njegove prirodne resurse. Upravo zahvaljujući ljekovitim vodama, lokalitet je dobio naziv „Iladž“, riječ turskog porijekla koja znači lijek ili ozdravljenje. S vremenom je taj naziv prerastao u današnje ime Ilidža.Vrelo Bosne je s vremenom izraslo u jedno od najpopularnijih sarajevskih izletišta, mjesto koje već generacijama privlači stanovnike grada i njihove goste. Među brojnim okupljanjima posebno mjesto zauzima tradicionalni prvomajski teferič, koji je decenijama ostao jedan od najprepoznatljivijih događaja vezanih za ovaj lokalitet. <h2>Aleja ljubavi</h2>Dolaskom Austro-Ugarske na ove prostore krajem 19. stoljeća, područje Vrela Bosne dobilo je sasvim novu dimenziju i postalo jedno od najuređenijih izletišta u okolici Sarajeva. Poseban pečat tom periodu dao je ambiciozni projekat izgradnje aleje koja povezuje Ilidžu sa samim izvorom Bosne. Aleja je ukrašena sadnicama divljeg kestena i platanima zasađenim u impresivnom četveroredu, a prema dostupnim podacima posađeno je čak 726 stabala. Nije prošlo mnogo vremena prije nego što je među građanima dobila romantični nadimak – Aleja ljubavi. Zanimljivo je da je upravo po uzoru na čuvenu Aleju prema Vrelu Bosne kasnije formirana i manja aleja u samom centru Ilidže. Tokom godina taj prostor prerastao je u svojevrsni gradski korzo, mjesto susreta, šetnje i druženja građana. Danas je ova aleja ispunjena brojnim kafićima i ugostiteljskim objektima, ali je i dalje zadržala svoju osnovnu funkciju – da bude prostor okupljanja i uživanja na otvorenom, nastavljajući tradiciju koju je mnogo ranije uspostavila velika aleja prema Vrelu Bosne.Prije razvoja savremenog saobraćaja, Sarajlije su do Vrela Bosne najčešće putovale arabama, jednostavnim zaprežnim kolima koja su vukli konji. Razvojem Ilidže kao turističkog i lječilišnog centra, uvedeni su fijakeri koji su omogućili znatno udobniji i organizovaniji prijevoz posjetilaca do samog izvorišta Bosne. Vožnja fijakerom za brojne posjetioce predstavljala je poseban doživljaj i sastavni dio izleta, a zvuk konjskih kopita duž aleje postao je jedno od prepoznatljivih obilježja ovog kraja. Razvoj saobraćajnih veza dobio je novi zamah nakon što je austrougarska uprava izgradila južni krak uskotračne željezničke pruge prema Mostaru. Jedna od važnijih stanica na toj trasi bila je upravo Ilidža, čime je ovo naselje još snažnije povezano sa Sarajevom i drugim dijelovima zemlje. Početak 20. stoljeća ujedno je označio i period intenzivnijeg saobraćaja fijakera prema Vrelu Bosne. Zahvaljujući sve većem broju posjetilaca, vožnja fijakerom postala je nezaobilazan dio iskustva boravka na Ilidži. Ova tradicija uspjela je preživjeti brojne društvene i historijske promjene, pa su fijakeri ostali jedno od najprepoznatljivijih obilježja Vrela Bosne sve do današnjih dana. <h2>Park prirode</h2>Svakako je važno istaći da je cjelokupan prostor Vrela Bosne danas zaštićen kao park prirode, čime se nastoji očuvati njegova jedinstvena prirodna, pejzažna i ekološka vrijednost. Upravo zahvaljujući takvom statusu, na ovom području strogo su ograničene i kontrolisane građevinske aktivnosti, kako bi se sačuvali izvori rijeke Bosne, bogat biljni i životinjski svijet, kao i autentičan izgled lokaliteta koji već stoljećima predstavlja jedno od najljepših prirodnih područja u Bosni i Hercegovini. Izuzetna ljepota Vrela Bosne odavno je prevazišla granice Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Glas o ovom prirodnom dragulju pronio se širom tadašnje Austro-Ugarske Monarhije, privlačeći pažnju brojnih putopisaca, državnika i uglednih gostiju. Među njima je bio i car Franz Joseph I, koji tokom svoje višednevne posjete Sarajevu nije mogao zaobići jedno od najpoznatijih i najljepših mjesta u njegovoj okolini. Posjeta Vrelu Bosne bila je gotovo neizostavan dio boravka svakog uglednog gosta koji je dolazio u Sarajevo, a fascinacija prirodnim ambijentom ovog lokaliteta ostavljala je snažan utisak na sve koji su ga posjetili.Boravak cara na ovom području dodatno je doprinio njegovoj popularnosti i ugledu, potvrđujući da je Vrelo Bosne još krajem 19. i početkom 20. stoljeća smatrano jednim od najreprezentativnijih prirodnih lokaliteta u zemlji. Danas smo svjedoci očuvanog i izuzetno vrijednog pejzažnog prostora koji svojim izgledom i dalje oduševljava posjetioce. Ono što posebno imponuje jeste činjenica da Vrelo Bosne ni nakon više od jednog stoljeća nije izgubilo svoj prepoznatljivi sjaj i privlačnost. Naprotiv, zahvaljujući pažljivom odnosu prema ovom prirodnom bogatstvu i strogim mjerama zaštite, sačuvan je gotovo autentičan izgled lokaliteta koji je generacijama bio mjesto odmora, druženja i uživanja u prirodi. Upravo zbog toga današnji posjetioci mogu doživjeti ambijent vrlo sličan onome u kojem su nekada uživali stari Sarajlije.Jedan od ključnih razloga očuvanosti ovog područja jeste činjenica da su gradnja i druge aktivnosti koje bi mogle ugroziti prirodni balans strogo ograničene. Osim što predstavlja park prirode, Vrelo Bosne nalazi se i unutar izuzetno značajne vodozaštitne zone. Iz ovog područja crpi se najveći dio pitke vode kojom se snabdijeva Sarajevo, pa zaštita izvorišta nije samo pitanje očuvanja prirode, već i pitanje od vitalnog značaja za život i zdravlje stanovništva.

Među brojnim okupljanjima posebno mjesto zauzima tradicionalni prvomajski teferič

Vrelo Bosne, jedno od najljepših izletišta u BiH

Za mnoge bio je pokeraš, bio je trenerski laik, bio je čovjek bez vizije, a očigledno je bio neželjeno lice čelnika NS BiH i stavljen u stranu zbog nekog tamo Ivajla Peteva, ali u jednom trenutku se sve počelo mijenjati.Nakon što smo dodirnuli dno kao reprezentacija, Sergej Barbarez je postao želja čelnika Saveza, nekadašnji kapiten fudbalske reprezentacije BiH dobio je priliku da bude selektor.I nije krenulo najbolje, opet se čulo kako je pokeraš, fudbalski laik koji nikoga nije vodio, a on je znao šta radi. Oformio je oko sebe tim ljudi kojima vjeruje i koji su stručni i željni rada i nije se osvrtao na nebitne stvari. Svi zajedno su formirali tim na terenu u koji vjeruju. Teren je mjerilo, kao da je stalno htio reći.Nekadašnji kapiten, ispostavilo se, sve je odigrao kapitenski, pa danas umjesto, primjera radi, neke utakmice između Kolumbije i Njemačke ili Italije i Gane, čekamo meč Zmajeva protiv Kanade na Mundijalu.Dovoljno, da se još jednom skine kapa igračima, stručnom štabu, zašto ne reći, ovog puta i Savezu, ali prije svega selektoru Barbarezu.Veliki posao je već napravljen, a sada imamo priliku uživati i nadati se novim dobrim stvarima njegovog i našeg tima.

Imao je viziju i kada je malo ko vjerovao, sada mi imamo priliku uživati u onome što je pred nama

Sergej Barbarez: Kapiten kapitenski

Idealna država je ona u kojoj građanin ne mora raditi ništa, a država mora raditi sve. Država treba pronaći posao. Ako posao nije dovoljno plaćen, država treba povećati platu. Ako firma nema novca za platu, država treba pomoći firmi.Ako država nema novca da pomogne firmi, treba se zadužiti. Ako dug postane prevelik, kriv je neoliberalizam. Idealna država mora imati dovoljno ministarstava da svaki član porodice može negdje konkurisati.Ministarstvo poljoprivrede, ministarstvo kulture, ministarstvo sporta, ministarstvo za koordinaciju ministarstava, ministarstvo za praćenje rada ministarstava i, naravno, ministarstvo koje će istražiti zašto ostala ministarstva ne rade svoj posao. U idealnoj državi niko ne želi biti milioner.Svi žele biti referent. Biznismen mora ustajati u šest ujutro, razmišljati o tržištu, konkurenciji i porezima. Referent pije kafu do deset, radi do jedanaest, pa se umori od tolikog tempa. Idealna država građaninu mora omogućiti da završi fakultet koji nikome ne treba, zaposli se na radnom mjestu koje ne postoji i prima platu iz budžeta koji je odavno bankrotirao. Ako neka firma propadne, država treba pomoći. Ako neka firma uspije, država treba provjeriti odakle joj pravo da toliko zarađuje. Posebno je važno da država kontroliše cijene.Hljeb ne smije poskupjeti. Struja ne smije poskupjeti. Gorivo ne smije poskupjeti. Samo porezi smiju poskupjeti jer oni, kao što znamo, rastu prirodno poput proljetnog cvijeća. U idealnoj državi građanin svakog dana objavi status kako su političari nesposobni i korumpirani, a zatim ode kod istih tih političara da mu zaposle sina, kćerku, zeta, komšiju i kuma. I kada se konačno zaposli cijela familija, onda se može sjesti u kafanu i zaključiti da ova država stvarno ne valja ništa.

I kada se konačno zaposli cijela familija, onda se može sjesti u kafanu i zaključiti da ova država stvarno ne valja ništa

Ako država nema novca da pomogne firmi, treba se zadužiti

'Država duradi nešto'

Stalni rast troškova života, gdje sindikalna potrošačka korpa premašuje iznos od tri hiljade konvertibilnih maraka, a inflacija je drastično umanjila realnu snagu primanja, snalaženje kako preživjeti je postalo svakodnevna realnost ljudi u Bosni i Hercegovini. Naši građani i zvanično imaju najmanje prihode u odnosu na zemlje u regionu.Promjena potrošačkih navika, kupovina na akcijama, prelazak na jeftinije zamjene za meso i masovno korištenje marketa s nižim cijenama su trikovi kojima građani pribjegavaju kako bi preživjeli.Pijace i tržni centri istina su puni, ali su novčanici prazni. U BiH i ono malo domaće proizvodnje je na rubu nestanka.Ekonomisti poručuju da ima itekako načina da se to zaustavi, ali treba i volja odgovornih u vlasti koje ni na jednom nivou nema.Da nema volje u vlasti, pokazuje primjer i mljekarskog sektora. Dok mnogi penzioneri sebi ne mogu priuštiti osnovne namirnice od kojih je jedna i mlijeko, stotine litara se svakodnevno prosipa, a mnoge farme se gase.Visoke cijene svakako vlastima nisu mrske jer prihodi od PDV-a su veći. Životni standard običnog čovjeka njih ne zanima mnogo jer oni imaju jako dobre prihode pa i ne osjete poskupljenja.Konstantno povećanje cijena za posljedicu ima da prosječna plata u BiH nije dovoljna ni za 50 posto potrošačke korpe.No, budimo do kraja iskreni, uvozimo razne sirovine, dosta onih koje sami možemo proizvoditi, ali mi smo postali gospodska nacija koja neće da se vrati nekim mogućnostima i resursima naše države. Mi uvozimo sve, pa čak i ono što možemo proizvoditi i onda ti proizvođači diktiraju cijene. Ko ispašta? Svi!

Kako preživjeti, svakodnevna realnost je ljudi u Bosni i Hercegovini

Borba za koru hljeba

U vremenu kada mnogi svjetski lideri pažljivo biraju riječi kako ne bi naljutili moćne saveznike, turski predsjednik Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan) ponovo je pokazao da nema problem jasno iznijeti svoj stav kada je u pitanju rat na Bliskom istoku. Erdoanov govor na sastanku zastupničkog kluba njegove stranke o situaciji na Bliskom istoku bio je oštar, direktan i lišen diplomatskih fraza koje često služe da prikriju izostanak stvarne poruke. Još jednom je poslao izuzetno oštre poruke povodom aktuelnih dešavanja na Bliskom istoku, uporedivši izraelskog premijera Benjamina Netanjahua (Netanyahu) s Adolfom Hitlerom. Turski lider je istakao da izraelski napadi na Siriju i Liban više ne ugrožavaju samo te dvije "bratske države", već su dostigli tačku u kojoj predstavljaju direktnu prijetnju i samoj Turskoj.Posebnu pažnju privukla je njegova poruka da međunarodna zajednica ne smije ostati nijema pred stradanjem civila i rastućim nasiljem. U najupečatljivijem dijelu svog obraćanja, Erdogan je uporedio današnju šutnju međunarodne zajednice s ignorisanjem nacističke Njemačke uoči Drugog svjetskog rata. Erdogan je jasno još jednom upozorio svjetske lidere da se vatra nikada ne zaustavlja samo tamo gdje je i počela. Dok mnogi biraju šutnju ili neodređene formulacije, on otvoreno govori o temama koje drugi izbjegavaju. Turski lider je pokazao političku hrabrost i spremnost da javno iznese stav u trenutku kada je to malo ko spreman učiniti. Ako se izraelskom bezakonju ne stane u kraj, cijelo čovječanstvo će snositi posljedice, upozorio je Erdoan.

Turski lider ponovo prozvao Netanjahua zbog rata

Redžep Tajip Erdoan: Politička hrabrost

Dok region uveliko broji i investira desetine miliona iz evropskih fondova, Bosna i Hercegovina i Kosovo ostaju na nuli.Evropska unija je kroz Plan rasta Bosni i Hercegovini na raspolaganje stavila nešto manje od miljardu eura. Jedna trećina tog iznosa su bespovratna sredstva, dok je plan da se ostatak plasira kroz povoljne kredite. Sve što Bosna i Hercegovina treba da uradi kako bi dobila ovaj novac jeste usvojiti nekoliko zakona, dokumenata koje trebamo usvojiti bez bilo kakvih finansijskih podsticaja Brisela, ali čini se da je za one kojima je to zadatak mnogo lakše mudrovati, politizirati i opstruirati nego bilo šta učiniti.I tako smo ostali bez izgleda da do kraja mandata sadašnje vlasti ostvarimo bitan napredak na putu ka Evropskoj uniji. Šanse za povlačenje planiranih sredstava ili, što je još važnije, da uhvatimo korak s ostalim zemljama kandidatima za članstvu, minimalne su. Posljednji bitan iskorak na putu ka članstvu u EU BiH je ostvarila u martu 2024. godine, kada je Evropsko vijeće dalo uslovnu saglasnost za otvaranje pristupnih pregovora. Od BiH se očekivalo da nakon toga usvoji zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću i zakon o Sudu BiH, te da imenuje glavnog pregovarača, ali su takvi pokušaji blokirani, pa neispunjene obaveze više niko i ne spominje.Dok zakoni ostaju “zaglavljeni” u Državnom parlamentu, svjedočimo novim diplomatskim turnejama bh. zvaničnika i slušamo hvalospjeve o ostvarenim rezultatima koje malo ko vidi u praksi. Tako će i sredstva iz Plana rasta za Zapadni Balkan biti podijeljena drugima, pametnijima i sposobnijima od nas. Dok se predizborna kampanja zahuktava, članstvo u Evropskoj uniji je sve dalje, a redovi u kojima ispred ambasada stoje nove generacije mladih ljudi postaju sve duži.

Lamija Hadžimusić: S ponosom nosi zastavu naše zemlje

Nacija u redu za dres

Nejra Sipović: Svjetska šampionka koja promoviše Bosnu i Hercegovinu

Smeta im njihova zastava

Nepravda prema komoratima

Gordan Pavlović: Zagrabi koliko možeš

Slatke brige za Sergeja Barbareza

Armin Omerović: Uspjeh bh. glumca

Luis Hamilton: Veliki povratak sedmostrukog prvaka

Hvala vam

Vrelo Bosne, jedno od najljepših izletišta u BiH

Sergej Barbarez: Kapiten kapitenski

'Država duradi nešto'

Borba za koru hljeba

Redžep Tajip Erdoan: Politička hrabrost

Milijarda koju nećemo

Kolumne

Lamija Hadžimusić: S ponosom nosi zastavu naše zemlje

Nacija u redu za dres

Nejra Sipović: Svjetska šampionka koja promoviše Bosnu i Hercegovinu

Smeta im njihova zastava

Nepravda prema komoratima

Gordan Pavlović: Zagrabi koliko možeš

Slatke brige za Sergeja Barbareza

Armin Omerović: Uspjeh bh. glumca

Luis Hamilton: Veliki povratak sedmostrukog prvaka

Hvala vam

Vrelo Bosne, jedno od najljepših izletišta u BiH

Sergej Barbarez: Kapiten kapitenski

'Država duradi nešto'

Borba za koru hljeba

Redžep Tajip Erdoan: Politička hrabrost

Milijarda koju nećemo