Kao da nije dovoljno što nam stanje putne infrastrukture i graničnih prijelaza, u kombinaciji s novim mjerama kontrole ulaska u EU, već izaziva frustracije i glavobolju, baš sada je morao pokleknuti još jedan most u ovoj zemlji. Nije ni prvi, a nažalost ni zadnji, jer prije onog u Bosanskoj Gradišci pukli su i mostovi kod Foče i Rogatice, a ni ostatak prije više od pola stoljeća građene infrastrukture nipošto ne ulijeva sigurnost. Ipak, most na Savi jedan je od najvažnijih u državi, jer preko njega se odvija najveći dio bh. izvoza i prema EU odlazi više od 90 posto roba koje podliježu fitosanitarnoj kontroli. Nakon punih 70 godina upotrebe i miliona tona tereta koje su prešle preko njega, komadi betona počeli su padati, jer ništa ne može trajati vječno.Ništa osim apsurda u ovoj zemlji u kojoj su godinama putnici i prijevoznici bili primorani da na uskoj cesti i mostu u centru grada satima čekaju u kolonama, dok samo četiri kilometra uzvodno poput spomenika stoje novi most, savremeni carinski terminal i svi objekti za graničnu policiju i carinske službe, građeni prema EU standardima. Nakon ulaganja blizu 40 miliona KM u gradnju mosta i gotovo 24 miliona KM u objekte na samom graničnom prijelazu, bile su potrebne skoro četiri godine i urušavanje starog mosta na Savi, da bi konačno bili pušteni u funkciju. Ministarstvo sigurnosti BiH pronašlo je osnov da, nakon što u Vijeću ministara nije bilo saglasnosti, barem privremeno omogući njihovo korištenje.Trajno rješenje i dalje će, kako sada stvari stoje, čekati dogovor Upravnog odbora UIO BiH, gdje Zijad Krnjić uporno insistira da se s ovim riješi i pitanje raspodjele javnih prihoda. RS je, naime, ruku zavukla duboko u džep FBiH i nikako da je izvuče i da vrati 151 milion koji je do sada besramno prisvojila. Krnjićeva beskompromisna borba isprovocirala je državnog ministra Srđana Amidžića, koji je na njegov račun histerično uputio niz skandaloznih optužbi i uvreda, spominjući Evropu i evropski put. Međutim, Krnjić koristi recept sličan onom u Domu naroda PSBiH ili Vijeću ministara, gdje su kadrovi SNSD-a usporili ili blokirali ne samo otvaranje jednog graničnog prijelaza, već evropski put ove zemlje i budućnost njene djece. Uostalom, s ovakvim političarima, mržnjom i primitivizmom, te očiglednom nesposobnošću za bilo šta osim blokade i sukoba, pitanje je zaslužujemo li uopće mostove prema EU ili izolaciju.

Krnjić koristi recept sličan onom SNSD-a u Domu naroda ili Vijeću ministara

Mostovi ili izolacija

Generalmajor Mauricio Fronda (Maurizio) nakon što je nedavno preuzeo vođenje snaga EUFOR-a u Bosni i Hercegovini otvorio je neposrednu komunikaciju snaga Evropske unije s građanima. Namjera je približiti se što više ljudima u Bosni i Hercegovini i stvoriti osjećaj sigurnosti u vremenu u kojem se osjećaju dodatne političke tenzije i turbulencije zbog izborne godine.Fronda je vrstan poznavalac situacije u Bosni i Hercegovini, gdje je još 1996. i 1999. godine učestvovao u zajedničkim operacijama NATO snaga s tadašnjim IFOR i SFOR trupama. Nakon što je u januaru preuzeo dužnost komandanta, fokus njegovog djelovanja bile su posjete takozvanim LOT kućama (Liaison Observation Teams), čiji je glavni zadatak upravo komunikacija s lokalnim stanovništvom i institucijama. Frondina želja je, kako kažu iz EUFOR-a, da „iz prve ruke“ vidi kako njihovi timovi sarađuju s građanima i lokalnim zajednicama. Prioritet za ovog generalmajora upravo je ono što treba biti osnovni cilj nekog ko vodi bilo koje sigurnosne snage, a to je podržati lokalne vlasti u održavanju sigurnog i stabilnog okruženja u BiH. Ovakvi susreti na terenu, kako sam kaže, osiguravaju dijalog i međusobno razumijevanje da su sigurnost i stabilnost temeljni preduslovi za napredak.

Komandant EUFOR-a ulijeva sigurnost građanima BiH

Mauricio Fronda: Suštinska misija

Novi slučaj femicida u BiH - naslov ili objava koja postaje sve učestalija. Ponovo je u našoj zemlji žena stradala od ruke muškarca, još jedne osobe koja baš ničim ne zaslužuje da se nazove muškarcem.Brojimo žrtve, a dok to činimo čini se da se ništa ne mijenja. Puna su nam usta borbe za prava žena, a istovremeno ne možemo naći konkretne korake koji mogu doprijeti da se bar smanji vjerovatnoća da će žene gubiti živote samo zato što nekom manijaku nešto nije po volji.Ružno je bilo koga prozivati zbog nedjela jedne osobe, ali dužni smo stalno ponavljati kako su oni koji vode ovu državu odgovorni i za ambijent koji vlada vezano za sigurnost građana, tako i žena. Ne može se sa sigurnošću reći da će bilo koja mjera donijeti pomak, jer tih bolesnih umova će uvijek biti i oni će uvijek naći način da učine svoje morbidne zamisli, ali od nečega se mora krenuti.Dok brojimo žrtve bilo bi zanimljivo znati da li iko razmišlja o mjerama poput većih kazni za uhođenje, prijetnje, podstrekivanje, nošenje oružja, ali i o tome ko smije posjedovati oružje. Jedan zaštitar, očigledno se ispostavilo ranije sumnjivog ponašanja, nedavno je ubio ženu. Da li je nakon toga iko izvršio provjere ko sve radi na poslovima gdje smije nositi oružje? Iako se često može čuti da se dosta sumnjivih tipova „sakrilo“ u uniforme ove ili one vrste, sve je ostalo na riječima željenja.Posebnu pažnju trebalo bi obratiti na uhođenje, prijetnje ili podstrekivanje, nešto o čemu se veoma malo govori. Jesu li te ubice bile baš same u svojim nakanama i da li je neko na bilo koji način, pa i razgovorom doprinosio da se ustreme na žrtvu na tako brutalan način?Mogu li ove ili slične mjere bar malo "pokolebati" manijake kojima je životno dostignuće mahati pištoljem ženi iznad glave, teško ćemo saznati, ali ne činiti ništa jednostavno ne smijemo, valjda je to odavno trebalo biti jasno.

Bilo bi zanimljivo znati da li iko razmišlja o mjerama poput većih kazni za uhođenje, prijetnje, podstrekivanje, nošenje oružja...

Dok brojimo žrtve

Bh. stručnjak Mersad Selimbegović napravio je veliki posao na klupi Ahena (Alemannia Aachen), tradicionalnog njemačkog kluba koji je nakon prvog dijela sezone bio u zoni ispadanja u Trećoj ligi. Kada je preuzeo ekipu, situacija nije izgledala nimalo jednostavno. Ahen je bio nestabilan, pritisak ogroman, a cilj samo jedan – ostati u ligi.Selimbegović je, međutim, donio mir, red i jasnu ideju. Njegov tim je u nastavku sezone proigrao, vezao važne pobjede i iz borbe za opstanak pobjegao mnogo ranije nego što se očekivalo. Posebno impresivno zvuči podatak da je Ahen opstanak osigurao čak šest kola prije kraja, a sezonu završio na sedmom mjestu sa 64 boda.Dokaz je to da Mersad zna izgraditi ekipu, podići atmosferu i vratiti vjeru svlačionici. Za Selimbegovića je ovo još jedna potvrda da se bh. trenersko znanje sve ozbiljnije cijeni u Njemačkoj. Od ekipe koja je strahovala za status napravio je stabilnog trećeligaša.

Dolaskom bh. stručnjaka krenuo uspon koji je završio sigurnim opstankom

Selimbegović: U klub stigao u novembru 2025. godine

Mersad Selimbegović: Majstor teških misija

Da li smo spremni za biometriju, ili smo spremni prevariti biometriju?Uprkos ogromnim otporima vlasti, državnih institucija, i profesionalnih žalitelja, Centralna izborna komisija (CIK) je nadomak potpisivanja ugovora s izabranom kompanijom. Uvođenje skenera glasačkih listića i biometrijske identifikacije birača trebalo bi napokon zaustaviti krađu glasova i volje građana.Istraživanja pokazuju da je povjerenje građana u izbore na nivou skoro niskom kao i povjerenju u pravosuđe. Godinama svjedočimo obilju dokaza o dopisivanju glasova pri prebrojavanju, glasanju mrtvih i sličnim izbornim krađama. Upravo zbog toga, uvođenje novih tehnologija, poput biometrije, postalo je pitanje političkog opstanka i vraćanja legitimiteta sistemu.Da li će nam skupa tehnologija konačno donijeti poštene izbore ili smo toliko "kreativni" u izbornim krađama da će ljudski faktor ubrzo ponovo nadmudriti mašine? Ljudski faktor je ipak presudan. Birački odbori su oduvjek važili za najslabiju kariku u izbornom procesu, a tehnologija je moćna samo onoliko koliko je transparentan proces njenog uvođenja i korištenja.Javnost s pravom postavlja pitanja o javnim nabavkama, izboru dobavljača i, ključno, vlasništvu nad izvornim kodom softvera, koji treba brojati glasove. Jer ako softverska rješenja ostanu u rukama netransparentnih privatnih kompanija, postoji opravdan strah da će se krađa samo preseliti s papira u digitalnu sferu.Nijedan skener ne može sam po sebi iskorijeniti korupciju ako ljudski faktor i stranački pritisci zadrže kontrolu nad sistemom. Istinska izborna reforma zato ne smije biti samo kozmetička kupovina skupe opreme, već beskompromisna pravna borba koja će osigurati da svaki glas vrijedi onoliko koliko je građanin na listiću zaista i zaokružio.Na kraju je ipak sve u našim rukama. Izbori će biti pošteni onoliko koliko to budemo mi kao društvo.&nbsp;

Istraživanja pokazuju da je povjerenje građana u izbore na nivou skoro niskom kao i povjerenju u pravosuđe

Kako prevariti biometriju?

Tačno prije 113 godina, odnosno 1913., u Sarajevu je osnovano Muslimansko dobrotvorno društvo „Merhamet“. Osnivanje ovog humanitarnog društva bilo je potaknuto teškim socijalnim prilikama koje su tada vladale, posebno u Sarajevu, gdje je iz godine u godinu rastao broj siromašnih i socijalno ugroženih građana.Pojava velikog broja ljudi koji su bili primorani prositi po sarajevskim mahalama zabrinula je imućnije i uglednije građane toga vremena. Svjesni teške svakodnevice svojih sugrađana, nisu mogli ostati nijemi na njihovu patnju i potrebe. Upravo iz želje da se pomogne siromašnima, ali i sačuva njihovo ljudsko dostojanstvo, javila se ideja o osnivanju organizovanog dobrotvornog društva koje će pružati pomoć najugroženijima.Važno je istaći da je „Merhamet“ vanpolitička i humanitarna organizacija, čije djelovanje nije vezano za političke strukture niti ideologije. Pravo na pomoć nije ograničeno na jednu nacionalnu ili vjersku skupinu, već je dostupno svim građanima Bosne i Hercegovine kojima je pomoć potrebna, bez obzira na njihovu etničku ili vjersku pripadnost.<h2>Začetnik ideje</h2>Avdaga Kulović, ugledni Sarajlija i poznati humanista, bio je začetnik ideje o organizovanom pružanju pomoći siromašnima. U to vrijeme nalazio se na funkciji predsjednika zanatskog udruženja „Hurijet“.

Na jednoj od glavnih sjednica udruženja, održanoj u avgustu 1912. godine, predložio je osnivanje posebnog prosjačkog fonda, koji je predstavljao temelj za kasnije formiranje humanitarnog društva „Merhamet“. Cilj fonda bio je organizovano prikupljanje pomoći za siromašne i socijalno ugrožene građane Sarajeva.Fond su trebali finansijski pomagati zanatlije, trgovci, ugledni građani i svi ljudi dobre volje, kako bi se obezbijedila redovna pomoć onima kojima je bila najpotrebnija.Svakako treba istaći da je tada upućen i javni proglas Sarajlijama, kojim su građani pozvani da se učlane u fond i svojim prilozima pomognu njegov rad. Na taj način željela se probuditi svijest o značaju zajedništva, humanosti i brige za siromašne i socijalno ugrožene članove društva.Nedugo nakon osnivanja ovog fonda inicirano je formiranje još jednog humanitarnog udruženja naziva „Sadaka“, također s ciljem organizovanog pružanja pomoći siromašnima i unapređenja humanitarnog rada među građanima Sarajeva. Za izradu njegove pravne regulative i organizaciju rada bio je zadužen Hasan ef. Torlić.Upravo iz potrebe za organizovanom i trajnom pomoći ljudima u nevolji nastalo je humanitarno dobrotvorno društvo koje je dobilo naziv „Merhamet“. Sam naziv potiče od riječi merhamet, što znači milosrđe, saosjećanje i humanost prema drugima, a upravo su te vrijednosti predstavljale temelj djelovanja ovog društva od njegovog osnivanja pa sve do danas.<h2>Prva skupština</h2>Tadašnji najugledniji stanovnici Sarajeva i Bosne, okupljeni kao članovi fonda i budućeg društva, održali su prvu skupštinu na kojoj su postavljeni temelji organizovanog humanitarnog rada „Merhameta“.Za prvog predsjednika društva izabran je Mehmed Spaho, ugledni doktor pravnih nauka i političar, dok je funkciju sekretara obavljao dr. Mehmed Zečević. Među istaknutim članovima društva nalazili su se i hadži Mehmed Džemaludin ef. Čaušević, Ahmed-aga Ramić, Mujaga Sudžuka, Avdaga Šahinagić te Server ef. Svrzo, koji je ostao upamćen kao jedan od najvećih vakifa i dobrotvora u historiji „Merhameta“.Okupljanje ovako uglednih i utjecajnih ljudi pokazuje koliko je ideja humanosti i pomaganja siromašnima bila važna tadašnjem društvu, ali i koliko je postojala svijest o potrebi organizovane pomoći onima kojima je ona bila najpotrebnija.Idejni osnivač „Merhameta“ bio je već pomenuti Avdaga Kulović, koji je za potrebe rada društva obezbijedio i prve prostorije. Time je omogućeno da humanitarni rad bude organizovaniji i dostupniji svima kojima je pomoć bila potrebna. Koliki značaj je imalo ovo dobrotvorno humanitarno društvo pokazalo se već u prvim godinama njegovog djelovanja, kada je na ulicama Sarajeva bilo sve manje prosjaka i socijalno ugroženih ljudi bez ikakve pomoći. „Merhamet“ je organizovano prikupljao novčanu i materijalnu pomoć, dijelio hranu, odjeću i druge potrepštine te nastojao pomoći siromašnima da dostojanstveno žive. Posebno važnu ulogu društvo je imalo tokom Prvog svjetskog rata, kada su mnoge porodice ostale bez osnovnih sredstava za život.Za povećanje broja članova i prikupljanje pomoći bila je zadužena i ulema, koja je u različitim prilikama, a naročito tokom džuma-namaza, podsticala stanovništvo da izdvaja sredstva za pomoć svojim sugrađanima.<h2>Gašenje i obnova</h2>Humani rad „Merhameta“ nastavljen je i nakon rata, sve do 1946. godine, kada je društvo ugašeno. Tadašnje socijalističke vlasti odlučile su da „Merhamet“ prestane s radom, smatrajući da država treba preuzeti potpunu odgovornost za pitanja socijalne zaštite i smanjenja siromaštva. Cjelokupna imovina „Merhameta“ nakon gašenja društva predata je kulturno-prosvjetnom društvu „Preporod“. Prema tadašnjim odredbama, u slučaju prestanka rada „Preporoda“, ta imovina trebala je pripasti vakufu.Tek nakon uvođenja višestranačkog sistema i demokratskih promjena 1990. godine, obnovljen je rad „Merhameta“. Veliku podršku ponovnom aktiviranju društva pružio je i Alija Izetbegović, prvi predsjednik nezavisne Republike Bosne i Hercegovine.Tokom rata u Bosni i Hercegovini organizacija „Merhamet“ djelovala je na prostoru cijele Bosne i Hercegovine i pružala značajnu humanitarnu pomoć stanovništvu pogođenom ratom. Društvo je organizovalo distribuciju hrane, lijekova, odjeće i drugih osnovnih potrepština, pomažući izbjeglicama, ranjenicima, siročadi i svim ugroženim građanima. Svojim humanitarnim djelovanjem „Merhamet“ je ostavio neizbrisiv trag humanosti i solidarnosti. Zahvaljujući entuzijazmu, požrtvovanosti i empatiji brojnih aktivista i volontera, misija pomaganja ljudima u nevolji sačuvana je i nastavljena sve do danas.Sjedište, odnosno centralne prostorije „Merhameta“ u Sarajevu, smještene su u mahali Gazi Isa-beg Ishaković, u neposrednoj blizini Careve džamije.<h2>Šuplji han</h2>Ovaj objekat zanimljiv je po tome što je prvobitno bio izgrađen kao han, i to još prije dolaska Austro-Ugarske Monarhije u Bosnu i Hercegovinu, tačnije šezdesetih godina 19. stoljeća. Osnivač hana na tadašnjoj Tahmišćaršiji bio je Sulejman-beg Lovčalija, činovnik Osmanskog Carstva. Han je u narodu bio poznat pod nazivom „Šuplji han“ zbog toga što je imao dva ulaza — jedan s obale rijeke Miljacka, a drugi s bistričke strane. Upravo zbog svog položaja i posebne arhitekture ovaj objekat ostao je prepoznatljiv dio stare sarajevske jezgre i važan dio historije „Merhameta“.

Han je posjedovao prostor za smještaj dvadeset konja, dok se na spratu moglo smjestiti i do pedeset musafira, odnosno gostiju i putnika namjernika. Takvi hanovi imali su veliki značaj u tadašnjem Sarajevu jer su služili kao mjesta odmora, prenoćišta i okupljanja trgovaca i putnika koji su prolazili kroz grad.Bez obzira na kasniju regulaciju korita rijeke Miljacke, objekat je ostao sačuvan i skladno uklopljen u okolni ambijent. Zahvaljujući svojoj specifičnoj arhitekturi i položaju, predstavlja vrijedan primjer urbanog graditeljstva Sarajeva iz osmanskog perioda, a njegova autentičnost i danas je lako uočljiva.Današnji „Merhamet“ rasprostranjen je širom Bosne i Hercegovine, sa svojim organizacionim jedinicama u gotovo svim većim gradovima. Kao savremena humanitarna organizacija, posebno je prepoznatljiv po radu narodnih kuhinja - njih 45 u kojima se hrani približno 8000 korisnika koji, osim redovne prehrane, dobijaju i druge oblike humanitarne pomoći, u skladu s raspoloživim mogućnostima i potrebama. Tokom ramazana, organizuju se i iftari koji se, u mnogim slučajevima, dostavljaju i na kućne adrese najugroženijih korisnika.Zbog svoje dugogodišnje humanitarne uloge i doprinosa društvu, „Merhamet“ je dobitnik brojnih priznanja i nagrada, među kojima se ističu Orden zlatnog ljiljana sa zlatnim vijencem i Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, kao i druga priznanja za izuzetan doprinos u humanitarnom radu i pomoći građanima.Povodom obilježavanja 100 godina djelovanja „Merhameta“, objavljena je monografija pod nazivom „Merhamet – 100 godina“ autora Ruždije Adžovića, s podnaslovom „Rođen iz duše“. Monografija donosi historijski pregled razvoja i djelovanja ove humanitarne organizacije kroz različite periode njenog postojanja, s posebnim osvrtom na njen društveni i humanitarni značaj.&nbsp;

"Merhamet" u prijevodu znači milost, saosjećanje i humanost prema drugome

Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada: MDD "Merhamet", 113. godišnjica osnivanja

Direktorica "Medice" Zenica Sabiha Husić nesebično radi na stvaranju snažnog lanca podrške ženama, osobito majkama koje u borbi za vlastitu sigurnost istovremeno štite i živote svoje djece. U vrijeme u kojem svjedočimo brojnim slučajevima femicida značaj sigurnih kuća i podrška žene ženama posebno je važna. Žene koje su preživjele nasilje uz podršku Udruženja i sigurne kuće „Medica“ Zenica, grade novi, sigurniji i dostojanstveniji život.- Žena treba podržati ženu, bez obzira o kojem obliku nasilja se radi. Majke koje izlaze iz nasilja ne spašavaju samo sebe, nego i svoju djecu. Zato podrška mora biti jasna, dostupna i konkretna – kategorična je direktorica "Medice" Zenica Sabiha Husić.Dok broj prijavljenih slučajeva nasilja raste, stvarni opseg problema mnogo je veći od onoga što pokazuju službene statistike. Prema riječima direktorice Husić, u Sigurnoj kući "Medice" Zenica samo u prva tri mjeseca ove godine zbrinuto je 30 osoba - žena, majki i djece. Ova snažna žena svjedoči svojim primjerom kako solidarnost, institucionalna podrška i zajedničko djelovanje mogu biti ključ u borbi protiv nasilja nad ženama te da svaka žena i dijete zaslužuju sigurnost, podršku i dostojanstven život.

Sigurna kuća koju vodi Husić za neke je žene jedina nada

Sabiha Husić, direktorica "Medice": Ruka spasa

Poput nekada komšija s Koševa koji su se žalili da su im preostale samo viršle, sada su zavapili i igrači s Grbavice. Prvotimci popularnog bh. kluba nisu baš govorili o svom aktuelnom jelovniku, ali su poručili su da su prepušteni sami sebi.Ruku na srce, stvari su i prilično očekivane. Možda ne u ovolikom obimu panike koja je zavladala na Grbavici, ali nije to mirisalo na dobro od samog početka. A veliki početak je trebao biti dolazak investitora Sanina Mirvića, inače rođenog brata investitora u FK Sarajevo Ismira Mirvića.Zapelo je na statutu i Grbavica je, čini se, ostala bez čovjeka koji je najavljivao novu eru i svjetlije dane. Umjesto tog blagostanja, nastala je čini se opšta bježanija, pa je tako Savo Milošević uhvatio prvi voz za odlazak, a jedina je sreća što su iz kluba najavili odlazak nekih koji možda nisu trebali ni dolaziti, a bili su izričita Mirvićeva želja.Sve ovo na Grbavici je slika i prilika onoga što se događa u glavnom gradu BiH kada se radi o fudbalu. Navijači u oba kluba traže iskorak, a čini se da klubovi uporno pokušavaju trčati za vjetrom. Sarajevo je već neko vrijeme, uprkos velikom budžetu, sebe etabliralo kao prosjek, Željo živi ko zna koju krizu, a, ustvari, ozbiljan fudbal u glavnom gradu BiH već neko vrijeme se potpuno ugasio.Ni to možda nije čudno, kada se zna da je Fudbalski savez Kantona Sarajevo u potpunom raspadu. Da se više ne zna ko je čija struja, ko je za koga i ko koga vara, uključujući i to da u svemu nisu nevini Sarajevo i Željezničar. Oni se očigledno bave sami sobom i ne misle prestati.Kraj bi trebao donijeti neku optimističnu poruku, jer zaista se radi o dva kluba svijetle tradicije, ali da se ne lažemo... Loše je stanje u sarajevskom fudbalu, a bit će sreća ako ne bude još gore.

Savez u rasulu, Sarajevo tavori u prosjeku, a Željezničar živi novu krizu

Sarajevo tavori u prosjeku, a Željezničar živi novu krizu

Kako se ugasio fudbal u Sarajevu

U vremenu kada se Bosna i Hercegovina rijetko pojavljuje na globalnoj filmskoj sceni, Vedad Fišić uradio je nešto što mnogi nisu uspjeli ni s milionskim budžetima, ispričao je veliku bosansku priču na način koji izgleda svjetski.Njegov kratki film „1463: The Lost Kingdom“ nije samo vizuelno impresivan projekt. To je poruka. To je dokaz da se ljubav prema vlastitoj zemlji ne gubi odlaskom, naprotiv, često tada postaje još jača i jasnija.Fišić, koji živi i radi između Australije i Dubaija, pripada novoj generaciji autora koji ne čekaju prilike, oni ih stvaraju. Umjesto velike ekipe, kamera i seta, on je okupio nešto mnogo kompleksnije: ideju, znanje i tehnologiju. Uz pomoć umjetne inteligencije i hiljada pažljivo oblikovanih promptova, uspio je rekonstruirati jedan od najdramatičnijih trenutaka bosanske historije, pad kraljevine i bijeg Katarine Kosača-Kotromanić.Ali ovdje nije riječ samo o tehnici. Ono što ovaj projekt izdvaja jeste emocija. Svaki kadar odiše poštovanjem prema prošlosti, identitetu i historiji koja je često bila zanemarena ili pogrešno predstavljena. Fišić nije pravio samo film, on je vizuelno oživio kolektivno sjećanje.Njegove riječi dodatno potvrđuju da iza svega stoji lična misija, a ne samo kreativni eksperiment.I upravo tu leži njegova najveća vrijednost. Dok mnogi govore o odlascima i gubitku veze s domovinom, Fišić radi suprotno, on Bosnu izvozi, ali ne kao problem, nego kao priču, estetiku i naslijeđe.Posebno je značajno što koristi umjetnu inteligenciju ne kao zamjenu za kreativnost, već kao njen produžetak. U vremenu kada se vodi rasprava hoće li AI uništiti umjetnost, njegov rad pokazuje suprotno, da tehnologija u pravim rukama može otvoriti potpuno nove horizonte.Ono što danas izgleda kao trominutni eksperiment, sutra bi moglo postati dugometražni spektakl. I ako se to desi, neće biti iznenađenje. Jer Fišić već sada razmišlja nekoliko koraka unaprijed.U konačnici, njegova priča nije samo filmska. Ona je i simbolična. Pokazuje da Bosna i Hercegovina ne mora čekati da je neko drugi predstavi svijetu, dovoljno je da ima ljude koji to znaju i žele.A Vedad Fišić je, bez dileme, jedan od njih.

Ono što danas izgleda kao trominutni eksperiment, sutra bi moglo postati dugometražni spektakl

Reditelj Vedad Fišić: Ljubav prema zemlji se ne gubi odlaskom

Brojne reakcije izazvala je sjednica Vijeća sigurnosti UN-a, tokom koje je visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt) predstavio svoj posljednji izvještaj o stanju u BiH i oprostio se od dužnosti na kojoj je proveo skoro pet godina. Očekuje se imenovanje njegovog nasljednika, a već sada je izvjesno da bi na jednu od ključnih pozicija mogao doći novi Incko, neko ko će pola mandata spavati, a drugo pola biti zabrinut. Jasno je to nakon obraćanja predstavnice SAD Temi Brus (Tammy Bruce), jedne od ključnih članica Vijeća, koja je poručila da međunarodna misija u BiH prelazi u novu fazu, da će zadatak sljedećeg visokog predstavnika biti da prenese odgovornost na lokalne lidere, a oni će morati donositi odluke koje neće biti diktirane izvana.Da je BiH drugačija zemlja i da je na vlasti imala svjesne, odgovorne i sposobne političare, posvećene dobrobiti građana, pozicija visokog predstavnika davno bi ostala samo u udžbenicima historije, kao podsjetnik na nesretno poglavlje u kojem ni grb, ni zastavu, ni novčanicu, ni registarsku tablicu nismo mogli nacrtati sami. Tri decenije od rata OHR nam je, nažalost, još potreban, ali svijet ima mnogo važnijih prioriteta, pa snage i nerava više nema da nas podučava šta je demokratija a šta kompromis, šta je interes građana a šta političkih partija i vlastodržaca. Uostalom, domaći su političari više nego dobro plaćeni za posao koji je često morao raditi neko drugi. Sudeći prema njihovim tragikomičnim reakcijama i isticanju vlastite uloge i utjecaja u međunarodnim okvirima, ništa se neće promijeniti. Jedni likuju, precizno su izbrojali svih 913 odluka koje je donio OHR, a sa Šmitom žele ispratiti i one koje je on nametnuo, prijeteći i tužbom za materijalnu štetu koju im je nanio. Drugi, pak, broje poruke podrške teritorijalnom integritetu i suverenitetu BiH, kao da se to ne podrazumijeva prijemom u UN, aktom o priznanju i diplomatskim odnosima s više od 180 država svijeta, pa ih svake godine vlastitim angažmanom baš oni trebaju izboriti.Četvrti oktobar, jedini dan u mandatu kada se i građane za nešto pita, blizu je. Dovoljno vremena da se o svačijoj ulozi u ovom haosu dobro razmisli i pažljivo bira za naredne četiri godine. To je svakako lakše od euforične potrage za Panini albumima i sličicama, koja nas ovih dana zaokuplja više od svih zaokreta na političkom planu.&nbsp;&nbsp;

Ni grb, ni zastavu, ni novčanicu nismo mogli nacrtati sami

Nova faza haosa

Janik Siner (Jannik Sinner) pretvorio je Rim u svoju pozornicu i još jednom pokazao zašto je trenutno prvi teniser svijeta. Italijan je pred domaćom publikom deklasirao Alekseja Popirina (Alexei Popyrin) sa 6:2, 6:0 i produžio nevjerovatni niz na 25 uzastopnih pobjeda.Siner ne samo da melje rivale, nego u glavnom gradu Italije juri i historijski podvig – trofej kojim bi kompletirao svih devet Masters 1000 turnira. Do sada je to uspio samo Novak Đoković, pa je jasno koliko bi eventualna rimska titula značila za karijeru sjajnog Italijana.Siner je već vezao pet Masters titula, djeluje nezaustavljivo i sve glasnije kuca na vrata rekorda koji su godinama izgledali nedodirljivo.

Nastavio dominaciju u Rimu, prijeti rekordu Đokovića

Janik Siner: Dominantni teniser

Festival koji je nastao da poveže Evropu nakon rata, da kroz muziku i televiziju stvori osjećaj zajedništva među narodima, danas je postao sve ono od čega je nekad pokušavao pobjeći.Nekada se uz Euroviziju slušala pjesma. Danas gledamo političke poruke, društvene mreže, skandale, nejasna glasanja i beskrajne rasprave koje često nemaju veze s muzikom. Čini se da pjesma više nije u centru pažnje, ona je samo povod za internet ratove, podjele i dnevne političke obračune.I upravo tu leži najveći paradoks cijele priče. Ideja Eurovizije bila je da Evropa, nakon katastrofe Drugog svjetskog rata, pronađe nešto zajedničko. Da ljudi iz različitih zemalja makar na jednu noć sjede ispred televizora i osjećaju da pripadaju istom prostoru. Muzika je trebala biti univerzalni jezik. Danas se često čini da više niko nikoga ne sluša.Naravno, Eurovizija je uvijek imala dozu politike. Imala je i kiča, i susjedskog glasanja, i teatralnosti. Ali nekad je sve to, ipak, bilo sporedno. Danas je osjećaj potpuno drugačiji, kao da se čitav festival pretvorio u veliki spektakl buke u kojem muzika ostane posljednja tema o kojoj se priča.Dovoljno je pogledati društvene mreže tokom finala. Više niko ne komentariše aranžman, vokal ili emociju pjesme. Analiziraju se zastave, izjave, simboli, reakcije publike i političke poruke. Pobjednici se sve manje pamte po pjesmama, a sve više po kontroverzama koje su ih pratile.I možda problem zapravo nije u Euroviziji. Možda je problem u Evropi danas. Festival je samo ogledalo kontinenta koji je umoran, podijeljen i konstantno u nekoj vrsti sukoba, političkog, kulturnog ili identitetskog. Eurovizija danas ne ujedinjuje Evropu, ona je prikazuje tačno onakvom kakva jeste.A opet, uprkos svemu, milioni ljudi je i dalje gledaju. Možda baš zato što svi negdje duboko još vjerujemo u onu staru ideju, da muzika može spojiti ljude makar na nekoliko minuta. Samo što je danas te minute sve teže pronaći među svom bukom.

Čini se da pjesma više nije u centru pažnje, ona je samo povod za internet ratove

Eurovizija između ideje i spektakla

Postoje imena koja ne treba posebno predstavljati, jer su sama postala institucija. U bosanskohercegovačkom baletu jedno od tih imena je Edina Papo.U vremenu kada se umjetnost često prilagođava trendovima, a klasika gura na margine, Edina Papo ostaje ono što je oduvijek bila, čuvar i stub klasičnog baleta u Bosni i Hercegovini. Njen rad nije samo umjetnički izraz, već kontinuitet, disciplina i posvećenost formi koja zahtijeva potpunu predanost.Zato povratak bijelog baleta “Giselle” na scenu Narodno pozorište Sarajevo, nakon tri godine pauze, nije samo još jedna premijera. To je kulturni događaj koji podsjeća da klasična umjetnost u ovoj zemlji nije zaboravljena, zahvaljujući upravo ljudima poput Edine Papo.“Giselle” nije bilo kakav balet. To je simbol romantizma, čistoće forme i emocionalne dubine, djelo koje testira i tehniku i dušu izvođača. Postaviti takvo djelo na scenu znači imati znanje, iskustvo i autoritet. Edina Papo ima sve to i više od toga.Njena karijera obilježena je ne samo ličnim uspjesima, već i neumornim radom na obrazovanju novih generacija baletnih umjetnika. U njenom radu nema kompromisa kada je riječ o kvalitetu. Upravo zbog toga, balet u Bosni i Hercegovini, uprkos svim izazovima, i dalje ima svoj identitet i dostojanstvo.U vremenu kada se često govori o odlasku umjetnika i gašenju institucija, Edina Papo ostaje dokaz da se kontinuitet može očuvati. Da se tradicija može njegovati. I da klasična umjetnost, iako tiša od modernih trendova, ima snagu da traje.Povratak “Giselle” na scenu nije samo povratak jednog baleta, to je potvrda da postoje ljudi koji ne odustaju od vrijednosti. A dok je takvih, balet u Bosni i Hercegovini neće biti samo prošlost, nego i budućnost.

Povratak “Giselle” na scenu nije samo povratak jednog baleta, to je potvrda da postoje ljudi koji ne odustaju od vrijednosti

Simbol klasičnog baleta u BiH

Poljoprivreda u BiH preživljava uprkos, a ne zahvaljujući sistemu. Društvo smo koje nije u stanju da se samostalno prehrani.O kakvoj suverenosti Bosne i Hercegovine govore političari, kada naše društvo ne može samo sebe ni da prehrani. S domaćih njiva i farmi dolazi tek 20 do 30 posto godišnjih potreba naših građana za hranom i pićem. Ostatak uvozimo. Na svako izvezeno govedo uvezemo najmanje tri, pokazuju podaci Vanjskotrgovinske komore. Bez jake poljoprivrede i strateških rezervi hrane i energenata, bit ćemo gladni i promrzli već nakon mjesec dana globalne krize. A nije pitanje da li će je biti, već kada.Istovremeno, više od 415 miliona KM poljoprivrednih poticaja svake godine izdvoje građani ove zemlje. Te milione dijeli trinaest resornih ministara - dva u entitetima, jedan u Distriktu i njih deset u kantonima. Svih trinaest voze službene limuzine i savjetuje svita mudrih savjetnika, nerijetko s kupljenim diplomama.Davno je pred sudom u Tuzli dokumentovano kako se novac od poljoprivrednih poticaja dijeli kapom i šakom, u predmetu protiv Jerka Lijanovića i drugih. Dijeli se ljudima koji nemaju ni saksiju kadifica na balkonu, a kamoli farmu. Dijeli se poljoprivrednicima, ali ako pola vrate ministru. Dijeli se za kupovinu glasova. Lijanović je u zatvoru, ali je nastavljena sumnjiva podjela poticaja, svjedoče poljoprivrednici. Ne trebaju nam poticaji, govore već godinama, treba nam samo otkup svega što proizvedemo po fer cijeni i zaštita od jeftinog uvoza.Bacamo 415 miliona KM godišnje u korumpiranu rupu bez dna, dok nam police u marketima pune uvozni proizvodi, a domaća poljoprivreda umire. Tačnije, ubijaju je neznanje i korumpiranost vlasti, koja bi za 415 miliona KM svake godine mogla izgraditi desetak modernih fabrika s hladnjačama, u kojima bismo mogli prerađivati domaće proizvode. Ali kapitalnih ulaganja u hladnjače i preradu nema, jer tamo nema prostora za brze talove. Plaćamo stotine miliona da bismo i dalje pili uvoznu vodu i jeli uvozno meso. Nepostojanje državne strategije, transparentnih registara i državnog ministarstva, uskraćuje nam pristup i evropskim poticajima. Uskoro će nam jedini izvozni "proizvod" ostati naša radna snaga – naša djeca.

Društvo smo koje nije u stanju da se samostalno prehrani

Ubijanje poljoprivrede

Oficir Oružanih snaga BiH Boris Lovrić očitao je lekciju iz pristojnosti, kulture, srčanosti i domoljublja navijačima Zrinjskog, koji su na nedavnoj utakmici njihovog kluba i Veleža psovali državu BiH tokom izvođenja himne. On je urlikanjem nazvao psovanje Bosne, koje su pratili uzvici „Hrvatska je moja domovina“, naglasivši da to ne rade istinski Hrvati. Kako je kazao, „jedno je Hrvat, drugo je navijač, treće je huligan“.- Ljiljani, štit sa ljiljanima, kruna, velo, Katarina Kosača Kotromanić, Stjepan Kotromanić, Jelena Gruba - sve katolici. A Jelena i Katarina su bile i Hrvatice. Svaki tvoj djed, pradjed, čukundjed - u Bosni odrastao. Tvoja loza. Ništa iz Hrvatske nemaš. Ali tvoj narod je naselio. Ne razumiješ povijest? Okej. Thompsona volite i slušate, koji je rekao „Bosna kolijevka Hrvata“. Dakle, narod sa sjevera je naselio priobalna područja. Došli Hrvati i naselili to dolje. I Hrvatska se zove po Hrvatima, a ne Hrvati po Hrvatskoj. Naš narod je velik i on je jednostavno migrirao. I šta ste onda vi kad lajete, psujete korijene hrvatstva, korijen vaše vjere, simbole vaše vjere, korijene vaših očeva i djedova čije puteve trebate da nastavite, a ne da zgazite. Korijene koje trebate da nastavite i da se stablo povećava, a ne da ih čupate iz zemlje. Ako sam ja izdajnik, šta ste vi? - upitao je ovaj oficir.Poručio je kako se "ne može psovati svoje", te svojim javnim istupom pokazao da se može biti i Hrvat i Bosanac, te da istinski Hrvati ne brukaju i ne gaze vlastite korijene.

Pljujete svoje korijene, poručio Ultrasima

Oficir Boris Lovrić: Lekcija iz hrvatstva

Prvih postratnih godina bilo je po više od 20 probosanskih poslanika u Narodnoj skupštini RS. Na izborima 2022. godine, teškom mukom se došlo do njih pet, tako što su svi odlučili da stanu iza zajedničke liste. Tako se uspjela sakupiti i tijesna većina u Klubu Bošnjaka Vijeća naroda RS, koje je ključno za pokretanje vitalnog nacionalnog interesa. U Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH iz RS je mjesto našao Edin Ramić.Četiri godine kasnije prijeti potpuna katastrofa. Tri stranke koje imaju najveću infrastrukturu su SDA, SDP i BH Zeleni. SDA najbolje stoji u istočnoj Bosni, dok SDP i BH Zeleni dominiraju u područjima koja su zapadno od Brčko distrikta.SDP je odlučio s NiP-om, Naprijed, PDA i NES-om da potpiše sporazum o zajedničkom nastupu na izborima. SDP je voljan i da SDA bude dio ovog sporazuma, ali NiP nije. Naprijed ima infrastrukturu u Tesliću i Doboju, PDA i NES su marginalan faktor u RS.Stranka za BiH, koja jedinu ozbiljnu organizaciju u RS ima u Srebrenici, kaže da neće sa SDP-om, ali da svi ostali dolaze u obzir. BH Zeleni kažu da ih iz bloka oko SDP-a niko nije ni zvao.Ukoliko sujeta bude jača od opšteg interesa i ukoliko se ne postigne dogovor o zajedničkoj listi, nakon oktobarskih izbora ćemo svjedočiti sljedećoj situaciji: probosanske stranke neće više imati pet poslanika, nego maksimalno tri. Glasovi će se rasuti na najmanje dvije liste, od kojih će maksimalno jedna biti parlamentarna.Probosanske stranke više neće imati jednog poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, nego će to mjesto pripasti SNSD-u ili nekoj stranci okupljenoj oko vladajuće koalicije.Treći faktor će biti to da u Klubu Bošnjaka u Vijeću naroda RS većinu će držati Dodikovi Bošnjaci, pa se na pokretanje vitalnog nacionalnog interesa može zaboraviti. A sve to se može spriječiti sa svega malo komunikacije.

Mostovi ili izolacija

Mauricio Fronda: Suštinska misija

Dok brojimo žrtve

Mersad Selimbegović: Majstor teških misija

Kako prevariti biometriju?

Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada: MDD "Merhamet", 113. godišnjica osnivanja

Sabiha Husić, direktorica "Medice": Ruka spasa

Kako se ugasio fudbal u Sarajevu

Reditelj Vedad Fišić: Ljubav prema zemlji se ne gubi odlaskom

Nova faza haosa

Janik Siner: Dominantni teniser

Eurovizija između ideje i spektakla

Simbol klasičnog baleta u BiH

Ubijanje poljoprivrede

Oficir Boris Lovrić: Lekcija iz hrvatstva

Jedinstvo ili nestanak

Kolumne

Mostovi ili izolacija

Mauricio Fronda: Suštinska misija

Dok brojimo žrtve

Mersad Selimbegović: Majstor teških misija

Kako prevariti biometriju?

Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada: MDD "Merhamet", 113. godišnjica osnivanja

Sabiha Husić, direktorica "Medice": Ruka spasa

Kako se ugasio fudbal u Sarajevu

Reditelj Vedad Fišić: Ljubav prema zemlji se ne gubi odlaskom

Nova faza haosa

Janik Siner: Dominantni teniser

Eurovizija između ideje i spektakla

Simbol klasičnog baleta u BiH

Ubijanje poljoprivrede

Oficir Boris Lovrić: Lekcija iz hrvatstva

Jedinstvo ili nestanak