Postoje slučajevi koji prevazilaze granice jedne krivične istrage i postaju ogledalo sistema. U Bosni i Hercegovini, nažalost, mnogo je takvih slučajeva, a jedan od najsvježijih je zlostavljanje petogodišnjeg dječaka u vrtiću u Hadžićima.
Slučaj još nije dobio sudski epilog, optužnice nema, a otac je primoran da pravdu traži s transparentom ispred zgrade Vlade KS.
Kada roditelj mjesecima obilazi institucije, šalje dopise, traži odgovore i na kraju završi s transparentom ispred institucija, to nije dokaz njegove želje za medijskom pažnjom. To je priznanje države da nije uspjela uraditi ono zbog čega postoji, a to je zaštititi dijete i osigurati pravdu.
Najviše zabrinjava činjenica da se u ovom slučaju više ne govori samo zlostavljanju djeteta, nego i o sporosti, šutnji i izostanku odgovora institucija. Svaki dan bez jasne odluke ostavlja prostor za sumnju i nepovjerenje.
Suspendovati odgajateljice koje su više od pola sata zlostavljale dijete, vezivale i tjerale drugu djecu da mu se rugaju dok ono plače i vrišti je u najmanju ruku nedovoljno. Otac Mirnes Fatić tvrdi da tačno zna imena i prezimena ljudi koji „koče“ podizanje optužnice i procesuiranje odgovornih.
Posebno je bolna činjenica da je riječ o djetetu koje bi upravo u vrtiću trebalo osjećati najveću sigurnost. Nijedan roditelj ne ostavlja svoje dijete u odgojno-obrazovnoj ustanovi razmišljajući hoće li ga tamo neko ponižavati ili zlostavljati.
Povjerenje koje roditelji daju takvim ustanovama jedno je od najvećih koje čovjek može pružiti. Upravo zbog toga obaveza institucija je da utvrde činjenice, sankcionišu odgovorne i time pošalju poruku da nijedno dijete nije prepušteno samo sebi, te da je nulta tolerancija za svaki vid zlostavljanja, a posebno zlostavljanja djece.
