Na Balkanu autokratske vlasti imaju neobičan odnos prema historiji. Umjesto da je proučavaju, one je pokušavaju uhapsiti.Posljednji primjer dolazi iz Republike Srpske, gdje bi isticanje zastave Republike Bosne i Hercegovine moglo postati krivično djelo. Dakle, zastave države koja je bila međunarodno priznata, primljena u Ujedinjene nacije i čiji pravni kontinuitet baštini današnja Bosna i Hercegovina. Čovjek bi rekao da je teško proglasiti ilegalnim vlastitu historiju, ali Balkan je oduvijek bio laboratorija za političke eksperimente koji ne bi prošli ni kao skeč Monty Pythona.Najzanimljiviji dio nije čak ni sam zakon, nego njegova unutrašnja logika. U isti član zakona staviti simbole NDH i zastavu Republike Bosne i Hercegovine znači pokušati izjednačiti dvije stvari koje nemaju nikakvu zajedničku historijsku, pravnu ni moralnu osnovu. Jedna je bila kvislinška tvorevina nastala voljom okupatora, druga međunarodno priznata država, članica Ujedinjenih nacija. To nije pitanje političkog stava, nego elementarne historijske pismenosti.Posebnu ironiju predstavlja činjenica da su upravo sudovi Republike Srpske godinama odbijali kažnjavati isticanje zastave s ljiljanima, zaključujući da se radi o zastavi međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine, a ne o simbolu koji sam po sebi predstavlja govor mržnje. Sada se, izgleda, ne pokušava dokazati da su sudovi pogriješili, nego se jednostavno mijenja zakon kako bi činjenice postale manje neugodne.Sve to djeluje kao očajnički pokušaj da se dekretom napiše nova verzija prošlosti. Problem je što historija nije podzakonski akt. Ne može se izmijeniti odlukom vlade niti izglasati prostom većinom. Možete zabraniti zastavu. Možete uhapsiti čovjeka koji je nosi. Ali ne možete retroaktivno izbrisati činjenicu da je upravo pod tom zastavom Bosna i Hercegovina postala međunarodno priznata država.To je ono što najviše boli režim u Republici Srpskoj. Ne platno. Nego sjećanje i simbol koji ono predstavlja.

Ono što najviše boli režim u Republici Srpskoj nije platno, nego sjećanje i simbol koji ljiljani predstavljaju

Ko se boji ljiljana?

Umjesto da međunarodni grant iskoristi negdje drugdje u svijetu, mladi Bosanac koji studira u SAD-u odlučio je vratiti ga tamo odakle sve počinje. U Prozor-Ramu.Alem Hadžić, pripadnik bh. dijaspore, osvojio je prestižni međunarodni grant Projects for Peace, namijenjen projektima koji grade zajednicu i mir širom svijeta. Umjesto da ga realizuje na nekoj drugoj destinaciji, odlučio je projekt donijeti u mjesto porijekla svoje porodice.Kako je kazao za "Dnevni avaz", oduvijek je osjećao da veza s domovinom ne smije ostati samo emotivna, nego da se mora pretvoriti u konkretan doprinos zajednici, jer Prozor-Rama, kako kaže, ima mnogo potencijala, posebno među mladima.Put do granta nije bio lak. Proces prijave uključivao je detaljnu aplikaciju, razgovore s mentorima i partnerima, te predstavljanje projekta pred komisijom. Za Hadžića je grant značio više od finansijske podrške. Hadžić ističe da ga posebno raduje što na okupljanja dolaze djeca i mladi iz različitih dijelova, a najveće zadovoljstvo mu je kada učesnici nakon svake radionice pitaju kada je sljedeće druženje.Poseban dio projekta je Prozorska utrka 5K, zakazana za 10. juli, koja će biti prva zvanična ulična utrka u historiji Prozor-Rame. Do sada je prijavljeno više od stotinu učesnika iz Bosne i Hercegovine i inostranstva, a organizatori očekuju da će se taj broj do dana utrke još povećati.Njegova želja je da ono što je pokrenuto ne stane s odlaskom nakon ljeta, nego da nastavi živjeti kroz nove sportske sadržaje i okupljanja mladih.Mladima u Bosni i Hercegovini, ali i ljudima iz dijaspore, Hadžić poručuje da se ne boje početi i da traže mentore koji im mogu pomoći na tom putu, jer se, kako kaže, trud koji okuplja ljude i pomaže zajednici uvijek isplati.Projekt "Povezivanje mladih kroz sport u Prozor-Rami" pokazao je kako jedna ideja, uz znanje, upornost i međunarodnu podršku, može prerasti u inicijativu koja okuplja cijelu zajednicu.

Konkretan doprinos zajednici

Hadžić: Veza s domovinom ne smije ostati samo emotivna

Alem Hadžić: Međunarodna podrška

Željka Cvijanović ponovo je posegnula za vetom, odnosno zaštitom vitalnog nacionalnog interesa u Predsjedništvu BiH. Ovoga puta zbog odluke o imenovanju članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, iako ozbiljni ustavnopravni argumenti govore da za to nema osnova.Njenu odluku odmah su podržali Milorad Dodik i SNSD, a pridružio im se i značajan dio opozicije u Republici Srpskoj. Tako je, bez obzira na međusobne političke razlike, gotovo kompletna politička scena u RS-u zauzela jedinstven stav. Međutim, političko jedinstvo ne znači automatski i pravnu utemeljenost.Stručnjaci za ustavno pravo jasno objašnjavaju da je Komisija uspostavljena Aneksom 8 Dejtonskog sporazuma, a međunarodne članove ne bira Predsjedništvo BiH, nego ih imenuje generalni direktor UNESCO-a. Riječ je o provođenju Dejtonskog sporazuma, a ne o vanjskoj politici, kako to pokušava predstaviti Cvijanović da bi aktivirala mehanizam zaštite vitalnog entitetskog interesa.Ironično je da se cijela politička drama vodi oko tijela čija je osnovna svrha zaštita kulturno-historijskog nasljeđa Bosne i Hercegovine. Umjesto rasprave o tome kako efikasnije čuvati nacionalne spomenike, politička scena ponovo se bavi proizvodnjom institucionalnih blokada.Narodna skupština Republike Srpske sada će odlučivati o vetu, a nije isključeno ni da konačnu riječ da Ustavni sud Bosne i Hercegovine. Međutim, bez obzira na dalji institucionalni epilog, ostaje činjenica da ozbiljni ustavnopravni argumenti, prema obrazloženju profesora Davora Trlina, ne idu u prilog tvrdnji da je u ovom slučaju postojao osnov za pokretanje vitalnog entitetskog interesa.U konačnici, kada politika insistira na mehanizmu koji pravo teško može opravdati, onda se teško može izbjeći zaključak da je riječ, prije svega, o političkom performansu, a tek onda o ustavnoj zaštiti.

Riječ je o provođenju Dejtonskog sporazuma, a ne o vanjskoj politici, kako to pokušava predstaviti Cvijanović

Veto kao politički performans

Američki general Džejms Fauler (James Fowler), komandant NATO štaba u Sarajevu, u javnosti se sve više ističe kao osoba koja svoju dužnost obavlja stručno, dostojanstveno i s izraženim poštovanjem prema Bosni i Hercegovini i njenim građanima. Njegovo djelovanje u BiH mnogi prepoznaju kao primjer savremenog vojnog diplomate koji razumije lokalni kontekst i gradi povjerenje kroz otvorenu komunikaciju i bliskost s ljudima.Fauler je ovih dana privukao pažnju i duhovitim videom objavljenim uoči sportskog susreta reprezentacija Bosne i Hercegovine i Sjedinjenih Američkih Država, u kojem je kroz opušten ton pokazao ljudsku stranu vojne funkcije i dodatno približio NATO javnosti u BiH.U videu, koji je izazvao pozitivne reakcije, prikazano je osoblje NATO štaba koje s entuzijazmom prati obje reprezentacije, dok general Fauler na šaljiv način „smiruje“ navijačku atmosferu. Njegove riječi o tome da će „navijati za oba tima“ odražavaju poštovanje prema domaćinu, ali i svijest o snažnim vezama između BiH i SAD-a. Posebno je istakao energiju, ponos i timski duh koji krase bosanskohercegovačke navijače i sportiste.Iako kroz humor poredi prednosti obje reprezentacije, Fauler u suštini naglašava prijateljski odnos i savezništvo dviju zemalja, što je dodatno potvrđeno i porukama iz NATO štaba Sarajevo da, bez obzira na sportsko nadmetanje, BiH i SAD ostaju dugogodišnji partneri i saveznici.Ovakav pristup komandanta NATO štaba doprinosi jačanju pozitivne percepcije međunarodnih misija u BiH i pokazuje da se profesionalna uloga može uspješno kombinovati s ljudskošću, razumijevanjem i osjećajem za zajednicu u kojoj se obavlja dužnost.

Komandant se ističe profesionalizmom, poštovanjem i toplim odnosom prema BiH

Džejms Fauler: Diplomatija kroz ljudskost i humor

U posljednjem trenutku Općinski sud u Zenici donio je privremenu mjeru, kojom se na 30 dana odgađa donošenje odluke o pokretanju stečaja u Novoj Željezari Zenica. Na taj način, barem za sada, sačuvano je 1.890 radnih mjesta, koja bi s otvaranjem stečaja zauvijek bila izgubljena.Dato je i potrebno vrijeme postupajućem sudiji da odluči o prijedlogu Vlade FBiH o uvođenju vanredne uprave u Željezari, koja bi zatim poduzela aktivnosti na ponovnom pokretanju proizvodnje čelika. Dok se čeka odluka, sadašnjem menadžmentu NŽZ naloženo je da ne poduzima ništa što bi moglo prouzrokovati štetu ili bitno umanjiti vrijednost kompanije.Iako su parlamentarnu proceduru pratile brojne dileme i pitanja na koja nije stigao odgovor, zastupnici i delegati oba doma Parlamenta FBiH podržali su Vladin prijedlog o vanrednoj upravi. U situaciji kada je Vlada FBiH propustila priliku da od prethodnog vlasnika preuzme Željezaru, koje se potom dočepao kontroverzni biznismen iz Foče Gordan Pavlović, gurajući je ka ambisu, bila je to višestruko rizična, ali jedina preostala opcija.Međutim, iako odluka Suda vraća nadu, vrijeme ne radi u korist radnika, jer od gašenja Visoke peći u Željezari prošlo je više od dva mjeseca. Plan je da ponovo bude pokrenuta u septembru, ali je do tada, osim pozitivne odluke Suda i uvođenja vanredne uprave u posao, potrebno izvršiti i neophodne pripreme i kupiti sirovine. Za njihovu je isporuku potrebno do mjesec i po od dana narudžbe. U sporom i neefikasnom bh. sistemu vrijeme neumitno curi. Činjenica da Željezara Zenica ne predstavlja samo kompaniju s tradicijom dužom od 130 godina, koja je preživjela dva svjetska rata i agresiju na BiH, već kičmu domaće ekonomije, da od nje ovise i hiljade radnih mjesta u desetinama povezanih kompanija, potisnuta drugim aktuelnim temama u haotičnoj bh. stvarnosti, polako izmiče iz fokusa.&nbsp;

Barem za sada, sačuvano je 1.890 radnih mjesta, koja bi s otvaranjem stečaja zauvijek bila izgubljena

Ima li vremena za spas Željezare?

Iz lične borbe stvorio je priču koja danas mijenja živote pacijenata i otvara vrata onima kojima društvo prerijetko pruža priliku.Kada je odlučio napustiti siguran posao i krenuti u potpunu neizvjesnost, malo ko je vjerovao da će uspjeti. Danas, doktor fizioterapije Nadir Ibrahimović, koji je i sam slijep, vodi uspješan tim i dokazuje da invaliditet nije prepreka za uspjeh, već motiv za pomjeranje granica.Njegov put od hrabre ideje do uspješne firme bio je popločan preprekama. Na samom početku, s ciljem da osigura posao za sebe i još nekoliko kolega, suočio se s finansijskim izazovima, a za isplatu prve plate morao je podići pozajmicu. Ipak, rizik se isplatio. Danas Ibrahimović vodi firmu koja zapošljava 12 radnika, od kojih su deset osobe s invaliditetom, posluje pozitivno i redovno izmiruje sve obaveze.Pacijenti koji dolaze na tretmane brzo gube početne predrasude. Umjesto njih, rađa se duboko povjerenje, jer terapeuti u ovoj ordinaciji nedostatak vida nadoknađuju nevjerovatnim čulom sluha i dodira, koji postaje njihov glavni i najmoćniji alat za iscjeljenje.Ibrahimović skromno poručuje da mu cilj nikada nije bio dokazivanje drugima, već stvaranje kvalitetnih uslova za rad ljudima koji žele da žive od svog znanja i truda. Zbog toga njegov najveći uspjeh nisu diplome, već desetine sretnih pacijenata koji odlaze bez bolova i kolege koje su dobile priliku da pokažu koliko vrijede.Doktor Nadir Ibrahimović istinski je heroj našeg društva i dokaz da se vizija, pokretana čistom snagom volje, uvijek isplati.

Zapošljava 12 ljudi

Nadir Ibrahimović: Slijepi doktor ruši predrasude

Ako pitate umjetnu inteligenciju po čemu je poznat Igor Štimac, dojučerašnji trener Zrinjskog, nećete sigurno dobiti odgovor da se radi o velikom fudbalskom stručnjaku, a ni struka baš neće reći kako je to fudbalski mag.Prije će vam se objasniti kako se taj čovjek uglavnom stalno i iznova s nekim svađa. Od svog Hajduka, svoje Hrvatske, navijača Torcide, Indije, pa do Bosne i Hercegovine, taj čovjek je uvijek bjesomučno laprdao, pun samopouzdanja u nebulozama koje izgovara, kao onomad kada se istakao izbacivanjem iz kafane jedne hrvatske pjevačice.Taj čovjek ne staje i toliko je naporan da se više niko ne boji onoga što priča. Sve više njegovi javni konflikti s navijačima drugih ekipa, sudijama, medijima i sportskim protivnicima, liče za posao za neke stručne službe iz sfere medicine.Sada kada je dobio otkaz u Zrinjskom pokazao je i nepoštovanje prema tom klubu. Toliko busanje u prsa, ljubav prema Zrinjskom, nacionalizam, koji je potencirao s grbom Zrinjskog na grudima, odjednom se svelo na ništa.Odjednom Zrinjski više nije ponosni hrvatski klub, nego je to klub koji je njemu dao otkaz kako bi se dodvorio Bošnjacima.Nije baš objasnio kako je to Zrinjski „hrvatskiji“ kada je on trener i po čemu je on to poseban da ne može dobiti otkaz. Nije možda ni pomislio da klub želi krenuti u malo drugačijem smjeru, nemati na klupi „trenera slučaj“ koji će stalno biti pod nekim istragama ili imati trenera koji će se baviti svojim timom, a ne brojati krvna zrnca protivničkih igrača (možda i svojih).Vjerovatno neće nikada, ali bilo bi ipak dobro da čovjek njegovih godina, porazmisli zrelo i shvati kako vrijeme jednostavno zna gaziti, a njega je, vjerovatno su to u Zrinjskom shvatili, poodavno pregazilo.

Odjednom Zrinjski više nije ponosni hrvatski klub, nego je to klub koji je njemu dao otkaz kako bi se dodvorio Bošnjacima

Ko se boji Štimca još

Hana Hodžić jedna je od mladih osoba koje svojim radom i angažmanom doprinose stvaranju inkluzivnijeg društva u Bosni i Hercegovini. Kao članica Udruženja „Ruka podrške“, aktivno učestvuje u projektima usmjerenim na poboljšanje položaja osoba s invaliditetom i njihovo puno uključivanje u društveni život.Udruženje kroz koje djeluje pruža podršku osobama s invaliditetom u svakodnevnom životu, obrazovanju, zapošljavanju i razvoju različitih vještina. Poseban značaj njihovog rada ogleda se u nastojanju da osobe s invaliditetom dobiju priliku da ravnopravno učestvuju u svim segmentima društva i ostvare svoju ekonomsku nezavisnost.Kroz brojne aktivnosti, radionice i projekte, Udruženje „Ruka podrške“ godinama promoviše vrijednosti solidarnosti, jednakih mogućnosti i međusobnog poštovanja. Takav pristup doprinosi razbijanju predrasuda i jačanju svijesti o potrebama i potencijalima osoba s invaliditetom.Hodžić posebno doprinosi promoviranju ideje da društvo treba biti prilagođeno svim građanima, bez obzira na njihove fizičke ili druge prepreke. Njen angažman usmjeren je na stvaranje okruženja u kojem će svaka osoba imati priliku da razvija svoje sposobnosti, obrazuje se, radi i aktivno učestvuje u zajednici.U vremenu kada su empatija, solidarnost i društvena odgovornost potrebniji nego ikada, rad ljudi poput Hane Hodžić pokazuje koliko pojedinačni angažman može doprinijeti pozitivnim promjenama.Zbog predanog rada na unapređenju položaja osoba s invaliditetom i promociji inkluzivnog društva, Hana Hodžić je „Avazova“ ličnost dana.

Kroz rad u Udruženju „Ruka podrške“ posvećena je unapređenju položaja osoba s invaliditetom

Hana Hodžić: Glas inkluzije

Alžir je ispisao jednu od najvećih priča grupne faze Svjetskog prvenstva. Remi 3:3 protiv Austrije bio je dovoljan za plasman u nokaut fazu, a veliki pečat na taj uspjeh stavio je selektor, Sarajlija Vladimir Petković.Preuzimajući Alžir, cilj mu je bio da reprezentaciju vrati među ozbiljne svjetske selekcije i uspio je. Pod njegovim vodstvom Alžir se plasirao na Svjetsko prvenstvo i sada izborio mjesto među najboljim reprezentacijama turnira.U utakmici protiv Austrije Alžir je pokazao karakter, vraćao se iz rezultatskog minusa i izborio rezultat koji je donio prolaz dalje.Za bh. sportsku javnost ovaj uspjeh ima dodatnu težinu. Trener iz Sarajeva danas stoji iza jednog od najvećih rezultata alžirskog fudbala posljednjih godina.Petković iza sebe ima bogatu trenersku karijeru. Najveći međunarodni trag ostavio je kao selektor Švicarske, koju je vodio od 2014. do 2021. godine i odveo do četvrtfinala Evropskog prvenstva 2020, kada je Švicarska eliminirala tadašnjeg svjetskog prvaka Francusku.

Bh. stručnjak imao je zadatak vratiti ovu reprezentaciju na veliku scenu i to je već sada uspio

Vladimir Petković: Sarajlija odveo Alžir u nokaut fazu

Dok su Zmajevi na Svjetskom prvenstvu ispisivali jednu od najljepših sportskih priča i plasirali se u šesnaestinu finala, iz Sarajeva je stigla priča koja, iako nije direktno vezana za teren, jednako snažno govori o sportu, ljudima i zajedništvu.Na Dobrinji, zvona Crkve sv. Franje Asiškog oglasila su se tokom intoniranja himne Bosne i Hercegovine, a potom i nakon svakog pogotka u pobjedi nad Katarom. Snimci su ubrzo obišli društvene mreže i izazvali snažne reakcije, od oduševljenja do emotivnih komentara o simbolici jednog ovakvog čina, a nakon toga građani spontano pokrenuli incijativu o prikupljanju donacija za crkvu, iako kako župnik Danijel Rajić kaže, sam čin zvonjenja i navijanje nisu imali za cilj nešto takvo.U zemlji koja je često navikla na podjele, ovakvi momenti lako postaju više od navijanja. Postaju priče koje ljudi žele da vide kao dokaz da zajednički osjećaj pripadnosti još postoji, makar na kratko, makar kroz sport.Ali ono što ovu priču izdvaja nije samo zvuk zvona, nego ono što se iza njega nalazi. Župa sv. Franje Asiškog na Dobrinji već godinama djeluje daleko od reflektora. Dok je javnost sada prvi put masovno primijetila njihovo „navijačko“ prisustvo, mnogo manje se govori o svakodnevnom humanitarnom radu, od javne kuhinje i podjele obroka socijalno ugroženima, do projekata koji su usmjereni na djecu i lokalnu zajednicu.Drugim riječima, ono što je na društvenim mrežama postalo viralni trenutak, u stvarnosti je samo mali dio mnogo duže i tiše priče.Zato se i reakcija građana, može posmatrati kao prirodan nastavak tog kruga. Ne kao emocija trenutka, nego kao pokušaj da se prepozna i vrati ono što se godinama daje bez buke.Poruka koja se iz svega može izvući nije ni velika ni patetična, nego jednostavna: Dobro se prepoznaje i dobro se vraća.I možda je upravo u tome najveća vrijednost ove priče s Dobrinje, što nas podsjeća da se zajedništvo ne mjeri samo na stadionima, nego i u tišini svakodnevnih, malih djela koja rijetko dospiju u fokus javnosti.

Ono što je na društvenim mrežama postalo viralni trenutak, u stvarnosti je samo mali dio mnogo duže i tiše priče

Dobro se dobrim vraća

Nismo ni znali koliko nam je svima bilo potrebno ono što su fudbaleri Bosne i Hercegovine pružili u posljednjim mjesecima. U zemlji u kojoj je često puko preživljavanje jedina prava sportska disciplina, razdrmali su nas golobradi mladići, predvođeni ikonom bh. fudbala Edinom Džekom i selektorom Sergejom Barbarezom, čiji je glavni kriterij bio da će dres BiH nositi samo oni koji vole ovu zemlju.Stigli su sa svih strana svijeta i, kako to mladost umije, lakoćom i bez velikog opterećenja učinili ono što se do prije godinu činilo gotovo nemogućim. Vratili su naciji vjeru u fudbal, u reprezentaciju, ali i u ideju da možemo više – posebno kada se na jednom mjestu okupi ono najbolje čime ova zemlja raspolaže.Neopterećeni prošlošću, pokazali su nam svima put prema budućnosti. Igrajući srcem i beskompromisno, rušeći prepreke jednu po jednu, podsjetili su nas kako se voli Bosna i Hercegovina. Ne zaustavljaju se na putu ka zacrtanom cilju, a “wow” efekt koji je krenuo iz Zenice 31. marta i dalje se širi Planetom. Posljednja potvrda stigla je iz Sijetla, gdje su prvi put u historiji osigurali plasman BiH u nokaut fazu Mundijala.Jedanaest momaka na travnjacima najvećih svjetskih stadiona pokazuje djeci i mladima ove zemlje šta BiH može biti – i koliko daleko se može stići kada svi teže istom cilju. Nikada više suza radosnica nije isplakano u posljednjim sedmicama.I nije to samo sport. To je osjećaj koji se teško objašnjava, ali se lako prepoznaje u svakom osmijehu na ulici, u svakom zagrljaju poslije posljednjeg sudijskog zvižduka, u svakoj noći u kojoj se ne ide na spavanje jer se “utisci još nisu slegli” nakon svega što se upravo desilo. Kao da je ova generacija Zmajeva u ljudima uspjela dotaknuti nešto što je dugo bilo skriveno ispod slojeva razočaranja i tišine.Već su stvorili i opasnu naviku – da nas iznova naježe i da nam srce ubrzano lupa u grudima. A kada se s tribina zaore “Ljiljani”, uz glas Halida Bešlića kao našeg dvanaestog “nebeskog igrača”, tada se čini da je Bosna i Hercegovina zaista planeta za sebe.

Generacija koja je vratila vjeru u reprezentaciju i podsjetila šta Bosna i Hercegovina može biti

Zmajevi koji su probudili zemlju

Svijet je dobio novu fudbalsku zvijezdu, a Bosna i Hercegovina istinskog sportskog heroja. Mladi, osamnaestogodišnji veznjak Kerim Alajbegović zasluženo je ponio titulu ličnosti dana nakon što je svojom vanserijskom partijom i spektakularnim pogotkom protiv Katara (3:1) trasirao put reprezentaciji BiH u nokaut fazu Svjetskog prvenstva.Pogodak koji je postigao sa oko 25 metara, poslavši loptu direktno u rašlje gola, nije bio samo običan gol za vodstvo, bio je to historijski trenutak.Sa svega 18 godina i 276 dana, Alajbegović je postao najmlađi fudbaler u historiji svjetskih prvenstava koji je postigao gol van kaznenog prostora, srušivši tako dosadašnji rekord slavnog Francuza Kilijana Mbapea (Kylian Mbappe). Zvanično proglašenje za igrača utakmice i tri uzastopne objave uglednog transfer-insajdera Fabricija Romana (Fabrizio) dovoljno govore o tome kakvu je pometnju na globalnoj sceni izazvao ovaj bh. dragulj.Rođen 2007. godine u Kelnu, gdje je i počeo fudbalski put, Alajbegović je preko akademije Bajera iz Leverkuzena i sjajnih nastupa za RB Salcburg privukao pažnju najvećih evropskih klubova, a italijanska Atalanta već uveliko pregovara o njegovom transferu vrijednom 30 miliona eura.Ipak, ono što najviše fascinira jeste zrelost s kojom nosi dres s državnim grbom. Kako je nakon utakmice slikovito opisao legendarni Zlatan Ibrahimović, Kerim pod ogromnim pritiskom na najvećoj sceni igra s takvom hrabrošću kao da je "vlasnik stadiona".Pred izabranicima Sergeja Barbareza sada je historijski izazov i susret s domaćinom SAD-om u šesnaestini finala, a s Alajbegovićem u ovakvoj formi, bosanskohercegovački san s pravom i dalje živi.

Bosna i Hercegovina ima novog heroja

Kerim Alajbegović: Nova zvijezda na sportskom nebu

Nakon što je eskalirao požar na deponiji Uborak, koji već četiri dana guši stanovnike Mostara i okolice, odlučeno je da se sve smeće koje se prikupi iz grada privremeno odlaže uz Mostarsko jezero, na lokaciju nikada izgrađenih bazena u Vrapčićima.Ova odluka izazvala je revolt, negodovanje i ogorčenost mještana Vrapčića koji su se već prvog dana organizovali, izašli na proteste i osujetili skladištenje otpada. Ipak, prema riječima mještanina Emsada Mezita, već narednog dana, odnosno tokom jučerašnjeg dana, došle su mašine kako bi proširile put, što su on i ostale komšije zaustavili. Intervenisala je policija, a na teren je izašla i kantonalna inspektorica vodoprivrede.Emsad Mezit se među prvima pobunio i zbog toga po dolasku policije legitimisan, a kako je kazao za „Avaz“, policija je uzela njegove i podatke još nekoliko mještana.Ipak, kao neko ko živi u Vrapčićima cijeli život ne može da dozvoli da ih truju, jer kako je istakao, s jedne strane ih Uborak truje i došli su baš u Vrpčiće kraj vode da odlažu otpad.Pitao je ima li neko drugo mjesto, jer nije uredu da to rade tom stanovništvu koje već trpi katastrofe.Njegova borba urodila je plodom. Okolišna inspekcija Ministarstva trgovine, turizma i zaštite okoliša HNK zabranila je dalji dovoz, deponiranje i pretovar komunalnog otpada na lokalitetu betonskog bazena u Vrapčićima, a portal „Avaza“ u posjedu je inspekcijskog nalaza.Ovo je dokaz da pobuda, protest i revolt građana može da uradi mnogo kako za jednu malu lokalnu zajednicu, tako i za sve nas.

Nije dozvolio da ih truju smećem koje se prikuplja na ulicama Mostara

Emsad Mezit: Pobuna urodila plodom

Da je izborna godina u Bosni i Hercegovini, građani ne moraju saznati iz političkih kampanja i stranačkih skupova. Dovoljno je da izađu na ulicu. Odjednom se asfaltira, kopa i gradi na svakom koraku. Ono što je mjesecima ili godinama čekalo, sada postaje hitan posao.Radnici raskopavaju saobraćajnice, postavljaju nove trotoare, uređuju zelene površine i asfaltiraju sve što stignu, pa čak i ono što je već asfaltirano. Slika je poznata i ponavlja se iz izbornog ciklusa u izborni ciklus. Godinama građani čekaju na rješavanje osnovnih infrastrukturnih problema, a onda se nekoliko mjeseci pred izbore stvara privid intenzivnog rada i razvoja.Tako je bilo i jučer kod Donje Jablanice, gdje su radovi na svega pedesetak metara puta izazvali velike gužve na jednom od najprometnijih pravaca prema Hercegovini i Jadranu. Dok vozači satima čekaju u kolonama na visokim temperaturama, usred turističke sezone, nadležni očigledno smatraju da je baš sada idealan trenutak za izvođenje radova.Naravno da puteve treba održavati. Ali nije problem u asfaltiranju, već u tajmingu. Zašto se ovakvi zahvati ne rade kada je saobraćaj slabiji? Zašto se godinama čeka da bi se nekoliko desetina metara puta uređivalo baš pred izbore?Građani su se već nagledali ovakvih scenarija. Ulice mjesecima stoje raskopane, poput Radićeve u Sarajevu, a završavaju se tek kada političarima zatreba dobra fotografija za kampanju.U zemlji gdje se svečano otvaraju kontejneri i nekoliko metara asfalta, a popločavanje trotoara se predstavlja kao rekonstrukcija trga, ništa više ne iznenađuje.

Slika je poznata i ponavlja se iz izbornog ciklusa u izborni ciklus

Asfaltira se i ono što je bilo asfaltirano

Asfaltiranje – prvi vjesnik izbora

Da je Trojka potpuno izgubila politički kompas i više ne zna šta radi, mišljenja je i bh. oskarovac Danis Tanović.On je otvoreno kritikovao stanje u kulturi, ali i uopće u društvu u Bosni i Hercegovini, poručivši da je situacija danas gora nego ranije, te da vlast ne pokazuje dovoljno interesa za umjetnost i kulturnu scenu.- Nikad gore nije bilo - kazao je Tanović, govoreći o odnosu institucija prema kulturi i njenom dugogodišnjem zapostavljanju.Poznati reditelj, koji se u posljednje vrijeme rijetko javno oglašavao u političkom kontekstu, ističe da je ranije polagao nade u promjene, posebno nakon dolaska novih političkih opcija na vlast, među kojima je i Naša stranka čiji je on bio jedan od osnivača. Kako navodi, očekivao je da će kultura dobiti značajnije mjesto u društvu, ali se to, na njegovu žalost, ali i mnogih drugih, nije dogodilo.U svom istupu je poručio i da su očekivanja od aktuelne vlasti, posebno stranaka Trojke, bila znatno veća.- Stvarno sam se nadao da će dolaskom Trojke nešto da se promijeni, a zapravo nikad gore nije bilo - kazao je.Dodao je i da je duboko vjerovao da će političke stranke koje su došle na vlast imati više razumijevanja za kulturu, te da će se povećati ulaganja u film, pozorište i književnost.- Mi smo se stvarno nadali da će SDP, NiP i Naša stranka nekako imati osjećaj, te da su to ljudi koji shvataju potrebu i važnost kulture. Ja sam mislio da će porasti budžeti za kulturu, da će se raditi predstave, snimati filmovi, pisati knjige… Da će svega biti više - rekao je Tanović, dodajući: „Ja ne znam jesu li oni uopće normalni?“.Čak je dolaskom NiP-a na čelo BH Telecoma zaustavljen, kaže, zamah domaće filmske i serijske produkcije, te je pitanje kulture ponovo marginalizirano. Posebno se osvrnuo na stanje u institucijama, ocijenivši da Fondacija za kinematografiju godinama ne funkcioniše na adekvatan način, dok za federalnu ministricu kulture Sanju Vlaisavljević kaže da „se uopšte ne zna gdje je i šta radi“.Poruke bh. oskarovca dolaze u trenutku sve češćih kritika na račun vlasti zbog katastrofalnog stanja u svakom segmentu društva.

Stvarno sam se nadao da će dolaskom Trojke nešto da se promijeni

Danis Tanović: Trojka je izgubila pravac, jesu li uopće normalni

Sve je manje dobrih vijesti, pa i optimističnih najava, kada je u pitanju ekonomska slika ove zemlje. Većina dostupnih podataka, statističkih izvještaja i procjena ekonomskih analitičara pokazuje da, političkim blokadama, prekobrojnom i skupom administracijom, korupcijom i nesposobnošću opterećeni, sistem preživljava još samo zahvaljujući stranim kreditima. Niz pogrešnih ili izostalih odluka dolazi na naplatu u vidu gašenja velikih sistema koji su, direktno ili indirektno, zapošljavali hiljade radnika, pa nemoćni pratimo vijesti o sudbini Koksare, Željezare, Rudnika Ljubija, Željeznica…Aktuelna vlast dovela nas je na sivu listu Moneyvala, u društvo zemalja poput Alžira, Angole, Bolivije, Konga, Namibije, Nepala ili Kameruna, međunarodni platni promet sada će biti i sporiji i skuplji, a troškovi domaće ekonomije veći. Bezidejna, nesposobna i predstojećim izborima opterećena vlast, na sličan način državu je zaustavila i na njenom evropskom putu, ostavljajući je i bez milijarde eura bespovratnih i povoljnih kreditnih sredstava, s kojima bi bilo moguće pokrenuti važne razvojne projekte. Sramotno zvuče podaci, na koje smo uglavnom i navikli, da nismo sposobni proizvesti ni hranu za potrebe vlastitog stanovništva, pa desetine milijarde decenijama završava kod pametnijih, vrednijih i sposobnijih. Jedino što vlastima, barem za sada, ide jeste enormno zaduživanje s kojim krpe budžetska grotla, u nadi da će stotine miliona izdržati do izbora, a dugove će svakako vraćati neko drugi. Dok za sve krivimo vanjske, očigledno je da smo izloženi i unutrašnjim ekonomskim udarima, zbog kojih procjene Centralne banke BiH najavljuju novi inflatorni udar, oko 5,3 posto u prvom polugodištu, do 6,1 posto do kraja trećeg kvartala. S izostankom reformi, svrstavanjem na evropsko dno, padom ekonomije, rastom inflacije, visokim trgovinskim deficitom, gubitkom radne snage … konačan ishod je, nažalost, poznat.&nbsp;

Ko se boji ljiljana?

Alem Hadžić: Međunarodna podrška

Veto kao politički performans

Džejms Fauler: Diplomatija kroz ljudskost i humor

Ima li vremena za spas Željezare?

Nadir Ibrahimović: Slijepi doktor ruši predrasude

Ko se boji Štimca još

Hana Hodžić: Glas inkluzije

Vladimir Petković: Sarajlija odveo Alžir u nokaut fazu

Dobro se dobrim vraća

Zmajevi koji su probudili zemlju

Kerim Alajbegović: Nova zvijezda na sportskom nebu

Emsad Mezit: Pobuna urodila plodom

Asfaltiranje – prvi vjesnik izbora

Danis Tanović: Trojka je izgubila pravac, jesu li uopće normalni

Slobodan pad

Kolumne

Ko se boji ljiljana?

Alem Hadžić: Međunarodna podrška

Veto kao politički performans

Džejms Fauler: Diplomatija kroz ljudskost i humor

Ima li vremena za spas Željezare?

Nadir Ibrahimović: Slijepi doktor ruši predrasude

Ko se boji Štimca još

Hana Hodžić: Glas inkluzije

Vladimir Petković: Sarajlija odveo Alžir u nokaut fazu

Dobro se dobrim vraća

Zmajevi koji su probudili zemlju

Kerim Alajbegović: Nova zvijezda na sportskom nebu

Emsad Mezit: Pobuna urodila plodom

Asfaltiranje – prvi vjesnik izbora

Danis Tanović: Trojka je izgubila pravac, jesu li uopće normalni

Slobodan pad