Željka Cvijanović ponovo je posegnula za vetom, odnosno zaštitom vitalnog nacionalnog interesa u Predsjedništvu BiH. Ovoga puta zbog odluke o imenovanju članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, iako ozbiljni ustavnopravni argumenti govore da za to nema osnova.
Njenu odluku odmah su podržali Milorad Dodik i SNSD, a pridružio im se i značajan dio opozicije u Republici Srpskoj. Tako je, bez obzira na međusobne političke razlike, gotovo kompletna politička scena u RS-u zauzela jedinstven stav. Međutim, političko jedinstvo ne znači automatski i pravnu utemeljenost.
Stručnjaci za ustavno pravo jasno objašnjavaju da je Komisija uspostavljena Aneksom 8 Dejtonskog sporazuma, a međunarodne članove ne bira Predsjedništvo BiH, nego ih imenuje generalni direktor UNESCO-a. Riječ je o provođenju Dejtonskog sporazuma, a ne o vanjskoj politici, kako to pokušava predstaviti Cvijanović da bi aktivirala mehanizam zaštite vitalnog entitetskog interesa.
Ironično je da se cijela politička drama vodi oko tijela čija je osnovna svrha zaštita kulturno-historijskog nasljeđa Bosne i Hercegovine. Umjesto rasprave o tome kako efikasnije čuvati nacionalne spomenike, politička scena ponovo se bavi proizvodnjom institucionalnih blokada.
Narodna skupština Republike Srpske sada će odlučivati o vetu, a nije isključeno ni da konačnu riječ da Ustavni sud Bosne i Hercegovine. Međutim, bez obzira na dalji institucionalni epilog, ostaje činjenica da ozbiljni ustavnopravni argumenti, prema obrazloženju profesora Davora Trlina, ne idu u prilog tvrdnji da je u ovom slučaju postojao osnov za pokretanje vitalnog entitetskog interesa.
U konačnici, kada politika insistira na mehanizmu koji pravo teško može opravdati, onda se teško može izbjeći zaključak da je riječ, prije svega, o političkom performansu, a tek onda o ustavnoj zaštiti.
