Nakon posjete Krajini, član Predsjedništva BiH Denis Bećirović u prvi plan je stavio teme ekonomije i razvoja, a pitanje je, kako to da se o ekonomskim problemima i potencijalima pojedinih krajeva govori intenzivnije tek sada, nekoliko mjeseci prije novih izbora.Krajina nije jučer postala područje kojem trebaju investicije, razvoj i veća pažnja. Problemi poput odlaska mladih, nedostatka velikih ulaganja, slabije privredne aktivnosti i osjećaja zapostavljenosti prisutni su godinama.Upravo zato posjeta Denisa Bećirovića i njegove poruke o ekonomskom razvoju, zvuče populistički, pa čak i uvredljivo za građane.Bećirović sada govori o investicijama, privredi i potrebi da se ojača ekonomski položaj građana, ali ostaje pitanje gdje je takav intenzitet interesa bio ranije. Građani Krajine nisu čekali izborne rokove da osjete probleme, oni ih osjećaju svaki dan, uostalom kao i većina građana BiH.Nije sporno da se o ekonomiji treba govoriti. Naprotiv, Bosni i Hercegovini trebaju ozbiljni planovi razvoja, ali problem nastaje kada se teme koje direktno utječu na živote ljudi pojave tek kada se približi trenutak traženja nove podrške birača.Denis Bećirović je na jednoj od najvažnijih državnih funkcija i od njega se očekuje više od političkih poruka i obilazaka terena. Očekuju se konkretni potezi, jasne inicijative i rezultati koji će građanima pokazati da promjene nisu samo dio kampanjskog govora.Krajina ima potencijal, ali taj potencijal godinama čeka da bude pretvoren u stvarne projekte. Zato građani imaju pravo pitati šta se konkretno uradilo do sada i zašto se određene teme tek sada pojavljuju kao prioritet.Jer ekonomija nije nešto čega se treba sjetiti pred izbore. Ona je pitanje koje mora biti u centru pažnje od prvog do posljednjeg dana mandata.Zato ostaje utisak da je Denis Bećirović tek sada, kada se izborni rokovi približavaju, odlučio „bolje vidjeti“, iako ne treba dvojiti da će i sami građani znati da se radi o nečemu što nije pozitivan pomak, nego o nastavku politike koja traje godinama. Jeftinom populizmu od kojeg građani, a u ovom slučaju Krajina, nemaju ništa.

Krajina nije jučer postala područje kojem trebaju investicije, razvoj i veća pažnja


Denis Bećirović: Čovjek koji "bolje vidi" pred izbore

Grad Mostar pozvao je jučer građane da se „zabarikadiraju“, kako ih ne bi gušio dim iz deponije Uborak, gdje je izbio požar jučer ujutro.Deponija Uborak kod Mostara već godinama predstavlja jedno od najosjetljivijih ekoloških pitanja u Hercegovini. Problem koji je odavno prerastao lokalne okvire i dalje opterećuje građane, posebno stanovnike okolnih naselja koji upozoravaju na neugodne mirise, mogućnost zagađenja i utjecaj na kvalitet života.Na Uborku se godinama odlaže komunalni otpad iz Mostara i okolnih područja, ali način upravljanja deponijom često je bio predmet kritika. Građani i ekološke organizacije upozoravali su na to da kapaciteti deponije nisu adekvatno riješeni, da postoji rizik od zagađenja tla i vode, kao i da se problem otpada godinama rješava privremenim mjerama umjesto dugoročnim planom. Kao da nije bilo dovoljno smrada i problema, izbio je požar koji je dodatno zaprijetio.Mještani okolnih područja godinama traže da se pronađe održivo rješenje, bilo kroz sanaciju postojeće lokacije, modernizaciju sistema upravljanja otpadom ili pronalazak nove lokacije za odlaganje. Njihov stav je da zdravlje ljudi i zaštita okoliša ne smiju biti podređeni administrativnim i političkim problemima.Problem Uborka dodatno je složen zbog činjenice da se pitanje otpada u Mostaru dugo povezuje sa širim pitanjem upravljanja gradom. Odgovornost za stanje na terenu često je predmet političkih rasprava, dok građani traže konkretne poteze i jasne rokove.I čini se da je neko našao „rješenje“. Iako će se vjerovatno sve podvesti pod igru slučaja, teško da vezano za Uborak ima išta slučajno, pa tako se može gledati i ovaj požar. Možda je najbolje sve spaliti, napraviti više prostora za nova odlaganja otpada, a to što se građani guše izgleda malo koga zanima.Deponija Uborak ostaje simbol pitanja koliko su institucije spremne rješavati probleme koji direktno utječu na zdravlje i život građana. Dok se traže rješenja i vode rasprave, stanovnici i dalje čekaju da višegodišnji problem konačno dobije trajni odgovor. Do tada se gasi požar, bar ovaj aktuelni, ali neka nikoga ne iznenadi neki novi.

Možda je najbolje sve spaliti, napraviti više prostora za nova odlaganja otpada, a to što se građani guše izgleda da malo koga zanima

Lijepe deponije, lijepo gore

Ratovi u Iranu, Palestini, Libanu i Ukrajini posljednjih godina značajno su utjecali na percepciju građana Bosne i Hercegovine prema takozvanim zapadnim vrijednostima koje su nakon rata predstavljane kao temelj demokratskog razvoja države, obrazovnih politika i društveno-političkih procesa. Iako politički predstavnici i međunarodni zvaničnici uglavnom nastavljaju zagovarati evropske i evroatlantske integracije kao ključni strateški cilj zemlje, raspoloženje dijela javnosti pokazuje znatno složeniju sliku.Komentari građana na najčitanijim informativnim portalima, društvenim mrežama, ali i u svakodnevnim neformalnim razgovorima često se razlikuju od poruka koje dolaze iz političkih centara moći. U javnom prostoru sve su prisutnije kritike usmjerene prema Evropskoj uniji i Sjedinjenim Američkim Državama, prvenstveno zbog njihovog odnosa prema sukobima na Bliskom istoku, ali i zbog politike prema Rusiji i Srbiji.<h2>Nedovoljno protivljenje</h2>Dio građana zapadnim državama zamjera podršku ili nedovoljno jasno protivljenje vojnim operacijama u Gazi, stradanjima palestinskog stanovništva i napadima na Iran. Istovremeno, među određenim političkim i društvenim grupama prisutna je percepcija dvostrukih standarda kada je riječ o odnosu prema Rusiji i srpskom pitanju na Balkanu. Takvi stavovi dodatno se šire putem društvenih mreža, gdje su globalni sukobi postali sastavni dio domaćih političkih rasprava.Međutim, uprkos izraženijim kritikama prema pojedinim politikama Zapada, istraživanja javnog mnijenja pokazuju da podrška evropskim integracijama i dalje ostaje relativno visoka, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u cijelom regionu Zapadnog Balkana.Prema posljednjem dostupnom <a href="https://enlargement.ec.europa.eu/news/special-eurobarometer-and-perception-surveys-2025-09-02_et?utm_source=chatgpt.com">Eurobarometru</a>, 56 posto građana Evropske unije podržava dalje proširenje Unije, dok većina smatra da bi njihove države imale koristi od prijema novih članica. Podrška je posebno izražena među mlađom populacijom, koja proširenje vidi kao način jačanja političke stabilnosti i ekonomskog razvoja evropskog kontinenta.Slični trendovi zabilježeni su i u zemljama Zapadnog Balkana. Zadnji regionalni izvještaj „<a href="https://www.rcc.int/balkanbarometer/key_findings_2025/2/?utm_source=chatgpt.com">Balkan Barometer 2025</a>“ pokazuje da je podrška članstvu u Evropskoj uniji dostigla rekordnih 64 posto na nivou cijelog regiona, što je najviši rezultat od početka istraživanja 2015. godine. Istovremeno, povjerenje građana u Evropsku uniju, koje iznosi 60 posto, veće je od povjerenja koje uživaju većina domaćih političkih institucija.Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, podaci pokazuju da 59 posto građana smatra kako bi članstvo u Evropskoj uniji bilo dobro za zemlju. Oko 31 posto ispitanika ima neutralan stav, dok svega devet posto smatra da bi članstvo bilo loše rješenje. Takvi rezultati predstavljaju rast u odnosu na prethodne godine i potvrđuju da većina građana i dalje podržava evropski put Bosne i Hercegovine, ali je zabrinjavajući podatak da je prije 20 godina podrška evropskim integracijama bila 80 posto. Dodatnu potvrdu pruža <a href="https://www.iri.org/news/iri-survey-shows-strong-support-for-european-union-membership-in-four-of-five-western-balkans-countries/?utm_source=chatgpt.com">istraživanje Međunarodnog republikanskog instituta</a> (IRI), prema kojem bi 66 posto građana Bosne i Hercegovine glasalo za ulazak u Evropsku uniju kada bi referendum bio održan danas.Posmatrano po zemljama regiona, najveću podršku članstvu u Evropskoj uniji bilježi Albanija sa 86 posto, slijedi Kosovo sa 78 posto, dok podrška u Sjevernoj Makedoniji iznosi 62 posto. Bosna i Hercegovina i Crna Gora dijele isti nivo podrške od 59 posto, dok je najniži procenat zabilježen u Srbiji, gdje članstvo u Evropskoj uniji podržava 42 posto građana.<h2>Paradoks političkog trenutka</h2>Ovi podaci ukazuju na zanimljiv paradoks savremenog političkog trenutka. S jedne strane, ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku doprinijeli su rastu skepticizma prema pojedinim politikama zapadnih zemalja i otvorili prostor za kritičkiji odnos javnosti prema međunarodnim akterima. S druge strane, građani Bosne i Hercegovine i dalje u velikom broju Evropsku uniju vide kao prostor stabilnosti, ekonomskih prilika i dugoročnog razvoja.Drugim riječima, nezadovoljstvo pojedinim odlukama Brisela ili Washingtona nije nužno dovelo do odbacivanja evropske ideje. Naprotiv, istraživanja pokazuju da većina građana i dalje razlikuje trenutne političke poteze pojedinih zapadnih vlada od šireg koncepta evropskih integracija, koji i dalje ostaje jedan od najvažnijih vanjskopolitičkih ciljeva Bosne i Hercegovine.

Dio građana zapadnim državama zamjera podršku ili nedovoljno jasno protivljenje vojnim operacijama u Gazi, stradanjima palestinskog stanovništva i napadima na Iran.

Ratovi mijenjaju percepciju Zapada, ali ne i podršku evropskim integracijama u BiH

Kakva doktorska disertacija golmana Kurasaa. Čuvar mreže ove karipske reprezentacije priredio je apsolutni šou o kojem bruji fudbalski svijet. Kada igrate protiv izrazitog favorita, znate da će odbrana biti pod pritiskom, ali ono što je Rum izveo graniči se s naučnom fantastikom.Čovjek je spustio roletnu i sam donio rezultat, upisavši nestvarnih 15 odbrana.Protivnički napadači su pokušavali sve, hvatali su voleje, gađali glavom pod prečku, izlazili "jedan na jedan", ali je tridesetsedmogodišnji klupski veteran imao spreman odgovor na svaki izazov.Neke odbrane su bile toliko refleksne i čudesne da se ovakve partije ne viđaju ni na video-igricama. Dok je njegova zadnja linija pucala pod naletima rivala, Rum je ostao miran, pretvorivši se u neprobojni zid na gol-liniji.Bila je to noć u kojoj je dokazao da vrhunski golman zaista vrijedi više od pola tima. Podvig za historiju i čista fudbalska magija.

Neke odbrane su bile toliko refleksne i čudesne da se ovakve partije ne viđaju ni na video-igricama

Eloj Rum: Hobotnica iz Kurasaa

Nema više prostora za računice, prognoze i pogled prema drugim terenima. Za Bosnu i Hercegovinu sve staje u 90 minuta protiv Katara. Nakon remija s Kanadom i teškog poraza od Švicarske, Zmajevi su došli u situaciju da sami odlučuju o svojoj sudbini.Upravo su takve utakmice najveći ispit karaktera. Kada je najteže, tada se vidi koliko vrijedi tim, koliko vrijedi dres i koliko je jaka želja da se ostavi trag na najvećoj svjetskoj sceni. Navijači ne traže nemoguće niti očekuju čuda. Ono što žele jeste da vide ekipu koja će se boriti za svaku loptu, koja će pokazati zajedništvo i vjeru da se cilj može ostvariti bez obzira na pritisak i okolnosti.Katar nije protivnik kojeg treba potcijeniti, ali nije ni reprezentacija od koje Bosna i Hercegovina treba strahovati. Na ovom nivou takmičenja svaka ekipa ima svoje kvalitete i svaka greška može biti skupo plaćena. Zato će ključ uspjeha biti maksimalna koncentracija od prvog do posljednjeg sudijskog zvižduka, kao i spremnost da se odgovori na svaki izazov koji utakmica donese.Ova generacija reprezentativaca već je pokazala da zna igrati velike utakmice i nositi se s pritiskom. Sada ima priliku još jednom dokazati da zaslužuje mjesto među najboljima. Ako naši igrači izađu na teren hrabro, disciplinovano i s jasnim planom, imaju kvalitet da ostvare rezultat koji će ih približiti željenom cilju.Svjetska prvenstva pamte pobjednike, ali još više pamte one koji su u najvažnijem trenutku pokazali srce, karakter i odlučnost. Pred Zmajevima je upravo takav trenutak. Vrijeme je da ga iskoriste i pokažu od čega su sazdani.

Ova generacija reprezentativaca već je pokazala da zna igrati velike utakmice i nositi se s pritiskom

Devedeset minuta istine

Kada se spoje nauka, aktivizam i nezaustavljiva želja za društvenim promjenama, rezultat su uspjesi koji odjekuju daleko izvan granica naše zemlje. Upravo to je dokazala Lamija Hadžimusić, studentica genetike i bioinžinjeringa iz Sarajeva, koja je ponijela titulu naše ličnosti dana.Lamija će predstavljati Bosnu i Hercegovinu na 19. izdanju Deutsche Welle Global Media Foruma (DW GMF) u Bonu, jednom od najznačajnijih svjetskih događaja posvećenih medijima i slobodi informisanja. Ono što Lamijin odlazak u Njemačku čini posebnim jesu činjenice koje kroje historiju domaćeg aktivizma.Hadžimusić je prva žena iz naše zemlje koja je osvojila ovu prestižnu stipendiju njemačkog Ministarstva vanjskih poslova. Na ovogodišnjem forumu ona je jedina izabrana mlada liderka iz BiH u okviru ovog programa.Za ovu ekskluzivnu priliku nominovala ju je direktno Ambasada Njemačke u BiH, prepoznavši njen dugogodišnji rad s mladima i obrazovni angažman. Ovogodišnja tema foruma je "Journalism out loud", koji će od 22. do 24. juna u Bonu okupiti moćne govornike iz čak 102 države svijeta.Lamija će tamo, kroz dodatne radionice i networking u sjedištu Deutsche Wellea, biti glas generacije koja dolazi. Iako njen primarni akademski put leži u genetici i bioinžinjeringu, Lamija dokazuje da mladi naučnici itekako imaju šta da kažu na polju civilnog društva, dijaloga i medijskih sloboda.Dok će se među stotinama govornika naći svega dva ili tri imena iz BiH, Hadžimusić s ponosom nosi zastavu naše zemlje kao stipendistkinja, dokazujući da se trud, rad na obrazovanju i društveni angažman itekako vrednuju na globalnoj sceni.

Za ovu ekskluzivnu priliku nominovala ju je direktno Ambasada Njemačke u BiH

Lamija Hadžimusić: S ponosom nosi zastavu naše zemlje

U normalnim okolnostima, prizor ljudi koji satima stoje u redu da bi kupili komad poliestera s grbom na prsima djelovao bi kao kolektivno ludilo.&nbsp;Da vam je neko prije mjesec rekao da će se odrasli ljudi gurati po sarajevskim ulicama kako bi što prije došli do plavo-bijelog dresa, vjerovatno biste pomislili da je riječ o nekom novom ublehaškom socijalnom programu kršenja budžeta od kantonalne vlade ili podjeli besplatnih stanova.Ali nije. To je fudbal. To je reprezentacija. To je ona rijetka sila koja uspijeva učiniti ono što ne mogu političari, intelektualci, profesori, aktivisti, vjerski lideri i svi silni samoproglašeni graditelji društva.Natjerati ljude da požele biti dio iste priče. Pogledajte ta lica u redu. Nema tu ideoloških tabora.Nema etiketiranja. Nema beskrajnih rasprava o tome ko je kome šta rekao na Facebooku. Samo obični ljudi koji žele biti dio nečega većeg od sebe. Djeca koja sanjaju. Očevi koji se ponašaju kao djeca. Starci koji se prisjećaju nekih davnih utakmica i vjeruju da bi baš ova sljedeća mogla biti posebna.I zato me uvijek zabavlja kada neko sport svodi na "22 čovjeka koji trče za loptom". Ne, prijatelju. Sport je mnogo više od toga.To je posljednji preostali sekularni ritual u kojem hiljade ljudi istovremeno vjeruju u istu stvar. Posljednja masovna ceremonija u kojoj se ljudi okupljaju ne zato što moraju, nego zato što žele. Zbog osjećaja da pripadaju nečemu što se ne može baš riječima opisati, ali što daje osjećaj da pripadaju nečemu mnogo većem od samih sebe.U zemlji koja je postala ekspert za svađu, podjelu i cinizam, reprezentacija je rijedak trenutak kolektivne normalnosti. Trenutak kada se ljudi sjete da postoji nešto iznad dnevne politike i beskonačnog društvenomrežnog ratovanja.Možda ćemo na kraju ispasti u grupi. Možda ćemo proći u drugi krug, pa primiti pet komada od neke sile i ispasti... Možda će se cijela bajka završiti brže nego što je počela. Pa šta? Rezultat će za deset godina biti fusnota. Ali ovaj osjećaj neće.Ostat će uspomena na pune ulice, zastave na balkonima, nasmijana lica i onu rijetku, gotovo zaboravljenu emociju da pripadaš narodu koji diše kao jedno. A u vremenu kada je zajedništvo postalo egzotičnija pojava od jednoroga, to je vrijednost koju nijedan semafor ne može izmjeriti.

I zato me uvijek zabavlja kada neko sport svodi na „22 čovjeka koji trče za loptom“. Ne, prijatelju, sport je mnogo više od toga

Nacija u redu za dres

Dok sportskim vijestima u Bosni i Hercegovini uglavnom dominira fudbal, uspjesi vrhunskih sportista iz drugih disciplina često ostaju u sjeni. Zato rezultat koji je ostvarila karatistkinja Nejra Sipović zaslužuje posebnu pažnju.Najbolja bh. karatistkinja osvojila je prestižnu titulu Grand Winner 2026 u kategoriji seniorki do 55 kilograma na završnici Karate 1 Premier lige u Rabatu. Time je sezonu završila kao najbolje rangirana takmičarka svijeta u svojoj kategoriji i postala prva predstavnica Bosne i Hercegovine i regiona koja je osvojila ovo priznanje.Do historijskog uspjeha došla je nizom vrhunskih rezultata tokom godine. Osvojila je zlato na Premier ligi u Rimu, bronzu u kineskom Leshanu, kao i bronzanu medalju na Evropskom seniorskom prvenstvu u Frankfurtu, potvrdivši mjesto među najboljim karatistkinjama svijeta.Posebnu vrijednost ovom rezultatu daje činjenica da je riječ o mladoj sportistkinji koja svojim radom, disciplinom i uspjesima na najbolji način predstavlja Bosnu i Hercegovinu. Svaka njena medalja ujedno je i promocija zemlje, dokaz da Bosna i Hercegovina ima ljude sposobne da budu najbolji na svijetu.U vremenu kada se više pažnje posvećuje pojedinim sportovima nego vrhunskim rezultatima, uspjeh Nejre Sipović podsjeća da i izvan fudbalskih terena postoje šampioni koji zaslužuju priznanje javnosti.

Mnogo više od sportskog rezultata

Nejra Sipović: Svjetska šampionka koja promoviše Bosnu i Hercegovinu

Mjesto radnje Modriča, glavne uloge dva policajca i jedan građanin, a epilog prekršajni nalog, kazna za građanina i oduzimanje zastave s ljiljanima. To je tek jedan u nizu slučajeva u kojima se u manjem bh. entitetu građanima zabranjuje isticanje ove zastave.Zastava s ljiljanima koja je bila zvanična zastava Republike Bosne i Hercegovine od 1992. do 1998. godine tako je još jednom bila predmet liječenja kompleksa nekoga ko nosi uniformu i sebe smatra silom.Nastala nakon sticanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine i bila je zasnovana na historijskom grbu srednjovjekovne bosanske dinastije Kotromanić, na kojem se nalazilo šest zlatnih ljiljana na plavom štitu, još jednom je bola oči nekome, pa je eto rješenje bilo oduzeti je.Treba li reći da se radilo o zastavi međunarodno priznate Republike BiH koja je korištena u domaćim institucijama i predstavljala je Bosnu i Hercegovinu u međunarodnim organizacijama, uključujući Ujedinjene nacije. Kao službeni simbol države predstavljala je sve građane Bosne i Hercegovine, bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost, pa tako i one koji danas ljudima na ulici oduzimaju istu tu zastavu, pod opaskom da se radi o ratnom simbolu jednog naroda.On što je puno važnije od toga nekome smeta njegova zastava, a činjenica je da je šest godina bila „i njegova“, je to da zastava s ljiljanima i danas za mnoge građane predstavlja simbol bosanske državnosti, nezavisnosti i historijskog kontinuiteta Bosne i Hercegovine.Uostalom, jedna oduzeta zastava u Modriči ili bilo gdje drugo sigurno neće imati utjecaja na desetine hiljade onih koji se vijore po Bosni i Hercegovini, Evropi, ali i cijelom svijetu.Svjetsko prvenstvo u fudbalu koje se igra ovih dana najbolji je primjer da su ljiljani ponovo, ali i stalno u modi, ma koliko to ne bilo drago nekome u Modriči ili bilo gdje drugo.Na žalost onih koji su se spremni odreći svoga, a na veliku radost onih koji svim srcem grle svoje, zastava s ljiljanima sve je poznatija u svijetu, pa njome sada mašu i blogeri i ljudi na društvenim mrežama koji nikada nisu bili u BiH. Lijepo, da ne može ljepše.

Svjetsko prvenstvo u fudbalu najbolji je primjer da su ljiljani ponovo i stalno u modi, ma koliko to ne bilo drago nekome u Modriči ili bilo gdje

Smeta im njihova zastava

Mnogi su u ovoj zemlji izlaskom na ulice i protestima pokušavali ostvariti svoja prava, ali štrajk rudara se svaki put u ovdašnjoj javnosti doživi s posebnim emocijama. Jučer su se zbog nepravde pobunili komorati u nekoliko rudnika, prinuđeni da radničkim neposluhom traže ono što su svojim trudom zaradili.U situaciji kada mjesečna primanja većine stanovnika ove zemlje nisu dovoljna ni za osnovne mjesečne troškove porodice, rudari u Zenici, Kaknju i Han Biloj protestom moraju tražiti svoje plaće i tople obroke. Radi se o praksi koja traje već nekoliko mjeseci, iako je računica jasna. Novinarima je pojasnio predsjednik Sindikata Rudnika mrkog uglja Kakanj Abdel Fazlić.Rudari su iskopali 62.000 tona uglja, vrijednog više od šest miliona KM, a za njihove plaće potrebno je izdvojiti gotovo tri miliona maraka. Plaća u RMU Kakanj isplaćena je tek nakon protesta i cjelodnevnih medijskih izvještaja o statusu rudara i stanju rudnika u kojima zarađuju svoj hljeb sa sedam kora.Samo sedmicu ranije premijer FBiH Nermin Nikšić i resorni ministar Vedran Lakić, na sastanku s rukovodstvima Elektroprivrede, rudnika i predstavnicima sindikata, tražili su više tona uglja od kojih zavisi i hoće li FBiH ostati u mraku. Međutim, dok se od rudara očekuje da kopaju više i dublje, kašnjenje s isplatama zarađenih primanja ne djeluje nimalo motivirajuće. Jučerašnji izvještaji iz rudnika samo su djelić depresivne slike stanja bh. ekonomije, gdje informacije o zatvaranju rudnika i gašenju fabrika, padu proizvodnje, izvoza i zabrinjavajućim najavama za naredni period, postaju već uobičajene.Međutim, reakcije vlasti su spore, nedovoljne, s upitnim krajnjim efektima. Tako u sindikatima očekuju da Zakon o postupku vanredne uprave u privrednom društvu Nova Željezara Zenica danas konačno bude objavljen u „Službenom glasniku FBiH“. Još 8. juna usvojio ga je Predstavnički dom, a 11. juna dobio je podršku i Domu naroda Parlamenta FBiH, ali se na formalnu objavu čeka danima. Podršku zastupnika i delegata je i dobio zato što Željezara nema alternative, jer je dovedena u situaciju da se spašava vanrednim mjerama, s neizvjesnim pravnim epilogom.Objavljivanjem zakona u „Službenom glasniku“ i njegovim stupanjem na snagu stvaraju se pretpostavke da Vlada FBiH poduzme mjere koje Sindikat i radnici nestrpljivo očekuju. Sudu bi sada trebao biti upućen prijedlog za uvođenje vanredne uprave i imenovanje vanrednog upravnika, a na Sudu je potom da u roku od 8 dana, u hitnim slučajevima od 72 sata, donese odluku. Međutim, nelogično je da se Vladi i ne žuri previše, iako je vanredna uprava najavljena kao posljednji pokušaj sprečavanja stečaja i gubitka hiljada radnih mjesta u Zeničkoj željezari, ali i cijelom industrijskom lancu s desetinama fabrika. Sve izgleda još čudnije jer, prema izvještajima naših reportera s lica mjesta, mehanizacija sadašnjeg vlasnika iz Željezare odvozi vrijedne pošiljke tereta.&nbsp; &nbsp;

Reakcije vlasti su spore, nedovoljne, s upitnim krajnjim efektima

Nepravda prema komoratima

Natovareni kamioni napuštaju Novu Željezaru Zenica i kreću prema Doboju, scena je koja je postala potpuno uobičajena posljednjih dana. Dok se čeka da u „Službenim novinama Federacije BiH“ bude objavljen usvojeni zakon o spašavanju Željezare, takozvani „Lex Željezara“, vlasnik Željezare Gordan Pavlović nastavlja odvoziti sve što ima vrijednost.Pavlović je vlasnik dvije od tri najveće industrijske izvozne kompanije u Bosni i Hercegovini – Nova Alumina i Željezara Zenica, njegov poslovni uspon ostavio je trag na brojnim životima radnika koji su tokom godina ostali bez zaposlenja širom Bosne i Hercegovine. To, kao ni sve stečeno bogatstvo, nije dovoljno, pa se po onoj „zagrabi koliko možeš“ izvlači sve što je moguće pretvoriti u novac iz Nove Željezare Zenica.Poslovni put Gordana Pavlovića u godinama nakon rata, kada se bavio autoprevozom, obilježila je sudska presuda zbog falsifikovanja identifikacione oznake motora kamiona, što se u svakodnevnom govoru naziva „prekucavanje“. U tom slučaju dobio je uslovnu kaznu, iz koje je, prema svemu sudeći, izvukao određene pouke. Naknadne sumnje da je putem svojih kamiona krijumčario kafu i duhan nisu potvrđene pred sudom. Umjesto njega, osuđivani su pojedini vozači i saradnici, dok se Pavlović u postupcima pojavljivao kao svjedok. Vremenom je shvatio da politički kontakti i spremnost na donošenje kontroverznih odluka mogu predstavljati važan faktor poslovnog napretka u tranzicijskom okruženju.

Njegov poslovni uspon ostavio je trag na brojnim životima radnika koji su tokom godina ostali bez zaposlenja širom BiH

Gordan Pavlović: Zagrabi koliko možeš

Kada god smo se nečemu dobrom nadali gledali smo u Edina Džeku. Ruku na srce, s pravom, jer taj čovjek nas je uvijek držao u igri i za fudbalski reprezentaciju BiH je dao jako puno, a ne treba sumnjati da će još dati. Doveo nas je svojim golom protiv Velsa u priliku da nakon penala dođemo do finala i ogleda protiv Italije.A onda je njegovu ulogu preuzeo Haris Tabaković koji je svojim golom za izjednačenje napravio uvertiru da penalima preko Italije dođemo na Mundijal. I došli smo, ali niti jedan niti drugi u prvom kolu protiv Kanade nisu mogli igrati, a scenario koji se odigrao malo ko je mogao predvidjeti.Malo ko je tokom kvalifikacija vidio naš tim na SP s Jovom Lukićem u vrhu napada. Protiv Kanade se upravo to desilo, a Lukić je odlučio da to obilježi na poseban način. Bio je strijelac u jako važnom remiju protiv domaćina Kanade i eto ti "belaja".U međuvremenu i Džeko i Tabaković su sanirali povrede, pa je, čini se, fraza o trenerskim slatkim mukama dobila priliku da se poveže i sa selektorom Sergejom Barbarezom.Nema dileme da se kada su svi zdravi zna "ko je tata", ali se sada zna i da je Lukić dao ono što je trebao protiv Kanade, a niti Tabaković više nije bez zasluga.U svakom slučaju može nas radovati da se izbor koji ima Barbarez proširio i da dvije posljednje zvanične utakmice golove daju i napadači koji se ne zovu Edin Džeko i da nije sve na njegovim plećima.Naravno, Barbarez ima najbolji uvid, ali i pravo na viziju i njegova je zadnja, a kako god odluči nema sumnje da će igrači dati maksimum jer je jednostavno napravljena takva svlačionica i svi će jedan drugog podržati.Džeko, Lukić, Tabaković ili neka kombinacija, borba neće izostati.

Jovo Lukić je golom za pobjedu postavio rebus pred selektora reprezentacije BiH

Slatke brige za Sergeja Barbareza

Bosanskohercegovački glumac Armin Omerović postao je član Evropske filmske akademije (European Film Academy), institucije koja okuplja najistaknutije filmske autore, glumce, reditelje, scenariste i producente evropske kinematografije. Prijem u Akademiju predstavlja značajno profesionalno priznanje, dodijeljeno umjetnicima čiji su rad i doprinos filmskoj umjetnosti prepoznati u evropskim okvirima.Iako pripada generaciji mlađih glumaca, Omerović iza sebe ima skoro dvije decenije umjetničkog rada. Publika ga je upoznala još kao dječaka u filmu „Armin“ reditelja Ognjena Sviličića, koji je prikazan na najznačajnijim svjetskim filmskim festivalima, uključujući „Berlinale“ i „Tribecu“.Upravo je taj film odredio njegov profesionalni put i najavio karijeru koja ga je tokom godina profilirala kao jednog od najistaknutijih bosanskohercegovačkih glumaca svoje generacije.Od tada je izgradio respektabilnu karijeru na filmu, televiziji i u pozorištu, ostvarivši uloge u više od dvadeset domaćih i međunarodnih filmskih i televizijskih projekata.Ulaskom u Evropsku filmsku akademiju, pridružio se zajednici filmskih stvaralaca koji oblikuju suvremeni evropski film, što predstavlja značajno priznanje njegovom dosadašnjem radu, ali i bosanskohercegovačkoj kinematografiji u cjelini.

Publika ga je upoznala još kao dječaka u filmu „Armin“

Armin Omerović: Uspjeh bh. glumca

Legendarni britanski vozač Formule 1 Luis Hamilton (Lewis) došao je do svoje prve pobjede u bolidu Ferrarija, trijumfom na Velikoj nagradi Katalonije.Riječ je o velikom uspjehu za sedmostrukog svjetskog prvaka, koji je do pobjede stigao u sedmoj trci aktuelne sezone. Ovo mu je ujedno i prvi trijumf nakon dvije godine pauze, još od pobjede u Belgiji kada je nastupao za Mercedes.Ovim rezultatom Hamilton je upisao 106. pobjedu u karijeri, te se ujedno pridružio maloj grupi vozača koji su ostvarivali pobjede s tri različita tima u Formuli 1.Hamilton je ovom pobjedom dodatno potvrdio povratak u vrhunsku formu nakon prelaska u Ferrari, gdje je dugo tražio pravi ritam i prilagođavanje bolidu. Trka u Kataloniji pokazala je njegovu prepoznatljivu smirenost u ključnim momentima, ali i iskustvo u upravljanju gumama i tempom kada je to bilo najpotrebnije.Posebno se istakao u završnici, gdje je bez greške održavao prednost uprkos pritisku iza sebe. Njegova komunikacija s timom i odluke u boksevima pokazale su zašto važi za jednog od najpametnijih vozača na gridu, jer je svaki potez bio odmjeren i bez rizika.

Stigao je do prve pobjede u bolidu Ferrarija, a sve se odigralo na stazi u Kataloniji

Luis Hamilton: Veliki povratak sedmostrukog prvaka

Prije nekoliko mjeseci malo je ko vjerovao da Zmajevi mogu srušiti Vels i Italiju. Govorilo se ako dobijemo jedne, past ćemo na drugima. Pesimizam kojim odišemo daleko nas karakterizira.Ipak, Sergej Barbarez i grupa igrača nisu razmišljali kao većina. Mentalna snaga da se dva puta vraćamo iz teške situacije, nešto što nije bila ranije karakteristika naših fudbalera, obradovalo je kompletnu naciju.Mnogima je to promijenilo planove za godišnje odmore. Umjesto plaža po Hrvatskoj, Turskoj, Španiji, Crnoj Gori, svjedočili smo rezervaciji putovanja za Kanadu i Sjedinjene Američke Države.Od velike negative u svega nekoliko dana smo došli do nevjerovatne euforije. Drži nas od 31. marta sve do danas. Porasli su apetiti, sada se očekuje i prolazak prve runde. Naravno, u ovakvoj grupi to se može očekivati, ali ne treba praviti ni pritisak da se to podrazumijeva, niti bi bila tragedija da se to ne desi.Gomila dresova, zastava, javnog gledanja utakmica, sve je ono čemu smo svjedočili na dan utakmice protiv Kanade i danima prije toga. Reprezentacija je ponovo u modi, jedini fokus svih dešavanja.Nismo to doživjeli od 2013. godine i famoznog meča protiv Litvanije. Barbarez, Džeko, Bajraktarević, Alajbegović, Memić, Dedić i ekipa učinili su da ponovo dišemo svi kao jedno.Svi privatni problemi, politička prepucavanja, bačeni su u drugi plan. Naravno, neće oni to promijeniti, niti će to prestati, ali bar mjesec ćemo mi biti mirni od bombardovanja raznoraznim glupostima. Jer Zmajevi su jedino što je bitno.I hvala im na tome što su nas još jednom obradovali i pokazali se kao naši najbolji ambasadori u svijetu.

Sve je otišlo na stend-baj dok Zmajevi igraju, nacija ponovo diše kao jedno

Hvala vam

Posebnost Sarajeva, između ostalog, krije se i u činjenici da svega petnaestak kilometara od samog centra grada izvire najveća rijeka u Bosni i Hercegovini. Riječ je o prirodnom fenomenu koji i danas izaziva divljenje posjetilaca, jer je zaista rijetko da se u neposrednoj blizini jedne prijestolnice nalazi tako raskošan izvor rijeke. Upravo zbog te jedinstvene prirodne ljepote, bogatstva vode, zelenila i netaknute prirode, ovaj lokalitet već stoljećima predstavlja jedno od najprepoznatljivijih izletišta u zemlji. U čast tom prirodnom dragulju, cijelo područje danas ponosno nosi naziv Vrelo Bosne.Vrelo Bosne smješteno je na području Ilidže, u neposrednoj blizini Butmira, lokaliteta koji zauzima posebno mjesto u historiji Bosne i Hercegovine. Upravo ovdje pronađeni su vrijedni tragovi života različitih civilizacija koje su kroz vijekove naseljavale ovo područje – od Ilira i Rimljana do Osmanlija. Neupitno je da je i naša zemlja svoje ime dobila upravo po rijeci Bosni, koja se u najstarijim zapisima i tumačenjima dovodi u vezu s ilirskim nazivom „Basan“. Lokalitet Vrela Bosne posebno je zanimljiv zbog činjenice da se upravo na ovom prostoru, u podnožju planine Igman, nalaze izdašni izvori termalne vode. Njihova ljekovita svojstva prepoznata su još u antičkom periodu, kada su Rimljani na ovom području podigli banje i lječilišta, koristeći prirodne blagodati termalnih izvora za liječenje i odmor. Nakon Rimljana, vrijednost ovog područja prepoznale su i Osmanlije, koje su nastavile koristiti njegove prirodne resurse. Upravo zahvaljujući ljekovitim vodama, lokalitet je dobio naziv „Iladž“, riječ turskog porijekla koja znači lijek ili ozdravljenje. S vremenom je taj naziv prerastao u današnje ime Ilidža.Vrelo Bosne je s vremenom izraslo u jedno od najpopularnijih sarajevskih izletišta, mjesto koje već generacijama privlači stanovnike grada i njihove goste. Među brojnim okupljanjima posebno mjesto zauzima tradicionalni prvomajski teferič, koji je decenijama ostao jedan od najprepoznatljivijih događaja vezanih za ovaj lokalitet. <h2>Aleja ljubavi</h2>Dolaskom Austro-Ugarske na ove prostore krajem 19. stoljeća, područje Vrela Bosne dobilo je sasvim novu dimenziju i postalo jedno od najuređenijih izletišta u okolici Sarajeva. Poseban pečat tom periodu dao je ambiciozni projekat izgradnje aleje koja povezuje Ilidžu sa samim izvorom Bosne. Aleja je ukrašena sadnicama divljeg kestena i platanima zasađenim u impresivnom četveroredu, a prema dostupnim podacima posađeno je čak 726 stabala. Nije prošlo mnogo vremena prije nego što je među građanima dobila romantični nadimak – Aleja ljubavi. Zanimljivo je da je upravo po uzoru na čuvenu Aleju prema Vrelu Bosne kasnije formirana i manja aleja u samom centru Ilidže. Tokom godina taj prostor prerastao je u svojevrsni gradski korzo, mjesto susreta, šetnje i druženja građana. Danas je ova aleja ispunjena brojnim kafićima i ugostiteljskim objektima, ali je i dalje zadržala svoju osnovnu funkciju – da bude prostor okupljanja i uživanja na otvorenom, nastavljajući tradiciju koju je mnogo ranije uspostavila velika aleja prema Vrelu Bosne.Prije razvoja savremenog saobraćaja, Sarajlije su do Vrela Bosne najčešće putovale arabama, jednostavnim zaprežnim kolima koja su vukli konji. Razvojem Ilidže kao turističkog i lječilišnog centra, uvedeni su fijakeri koji su omogućili znatno udobniji i organizovaniji prijevoz posjetilaca do samog izvorišta Bosne. Vožnja fijakerom za brojne posjetioce predstavljala je poseban doživljaj i sastavni dio izleta, a zvuk konjskih kopita duž aleje postao je jedno od prepoznatljivih obilježja ovog kraja. Razvoj saobraćajnih veza dobio je novi zamah nakon što je austrougarska uprava izgradila južni krak uskotračne željezničke pruge prema Mostaru. Jedna od važnijih stanica na toj trasi bila je upravo Ilidža, čime je ovo naselje još snažnije povezano sa Sarajevom i drugim dijelovima zemlje. Početak 20. stoljeća ujedno je označio i period intenzivnijeg saobraćaja fijakera prema Vrelu Bosne. Zahvaljujući sve većem broju posjetilaca, vožnja fijakerom postala je nezaobilazan dio iskustva boravka na Ilidži. Ova tradicija uspjela je preživjeti brojne društvene i historijske promjene, pa su fijakeri ostali jedno od najprepoznatljivijih obilježja Vrela Bosne sve do današnjih dana. <h2>Park prirode</h2>Svakako je važno istaći da je cjelokupan prostor Vrela Bosne danas zaštićen kao park prirode, čime se nastoji očuvati njegova jedinstvena prirodna, pejzažna i ekološka vrijednost. Upravo zahvaljujući takvom statusu, na ovom području strogo su ograničene i kontrolisane građevinske aktivnosti, kako bi se sačuvali izvori rijeke Bosne, bogat biljni i životinjski svijet, kao i autentičan izgled lokaliteta koji već stoljećima predstavlja jedno od najljepših prirodnih područja u Bosni i Hercegovini. Izuzetna ljepota Vrela Bosne odavno je prevazišla granice Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Glas o ovom prirodnom dragulju pronio se širom tadašnje Austro-Ugarske Monarhije, privlačeći pažnju brojnih putopisaca, državnika i uglednih gostiju. Među njima je bio i car Franz Joseph I, koji tokom svoje višednevne posjete Sarajevu nije mogao zaobići jedno od najpoznatijih i najljepših mjesta u njegovoj okolini. Posjeta Vrelu Bosne bila je gotovo neizostavan dio boravka svakog uglednog gosta koji je dolazio u Sarajevo, a fascinacija prirodnim ambijentom ovog lokaliteta ostavljala je snažan utisak na sve koji su ga posjetili.Boravak cara na ovom području dodatno je doprinio njegovoj popularnosti i ugledu, potvrđujući da je Vrelo Bosne još krajem 19. i početkom 20. stoljeća smatrano jednim od najreprezentativnijih prirodnih lokaliteta u zemlji. Danas smo svjedoci očuvanog i izuzetno vrijednog pejzažnog prostora koji svojim izgledom i dalje oduševljava posjetioce. Ono što posebno imponuje jeste činjenica da Vrelo Bosne ni nakon više od jednog stoljeća nije izgubilo svoj prepoznatljivi sjaj i privlačnost. Naprotiv, zahvaljujući pažljivom odnosu prema ovom prirodnom bogatstvu i strogim mjerama zaštite, sačuvan je gotovo autentičan izgled lokaliteta koji je generacijama bio mjesto odmora, druženja i uživanja u prirodi. Upravo zbog toga današnji posjetioci mogu doživjeti ambijent vrlo sličan onome u kojem su nekada uživali stari Sarajlije.Jedan od ključnih razloga očuvanosti ovog područja jeste činjenica da su gradnja i druge aktivnosti koje bi mogle ugroziti prirodni balans strogo ograničene. Osim što predstavlja park prirode, Vrelo Bosne nalazi se i unutar izuzetno značajne vodozaštitne zone. Iz ovog područja crpi se najveći dio pitke vode kojom se snabdijeva Sarajevo, pa zaštita izvorišta nije samo pitanje očuvanja prirode, već i pitanje od vitalnog značaja za život i zdravlje stanovništva.

Denis Bećirović: Čovjek koji "bolje vidi" pred izbore

Lijepe deponije, lijepo gore

Ratovi mijenjaju percepciju Zapada, ali ne i podršku evropskim integracijama u BiH

Eloj Rum: Hobotnica iz Kurasaa

Devedeset minuta istine

Lamija Hadžimusić: S ponosom nosi zastavu naše zemlje

Nacija u redu za dres

Nejra Sipović: Svjetska šampionka koja promoviše Bosnu i Hercegovinu

Smeta im njihova zastava

Nepravda prema komoratima

Gordan Pavlović: Zagrabi koliko možeš

Slatke brige za Sergeja Barbareza

Armin Omerović: Uspjeh bh. glumca

Luis Hamilton: Veliki povratak sedmostrukog prvaka

Hvala vam

Vrelo Bosne, jedno od najljepših izletišta u BiH

Kolumne

Denis Bećirović: Čovjek koji "bolje vidi" pred izbore

Lijepe deponije, lijepo gore

Ratovi mijenjaju percepciju Zapada, ali ne i podršku evropskim integracijama u BiH

Eloj Rum: Hobotnica iz Kurasaa

Devedeset minuta istine

Lamija Hadžimusić: S ponosom nosi zastavu naše zemlje

Nacija u redu za dres

Nejra Sipović: Svjetska šampionka koja promoviše Bosnu i Hercegovinu

Smeta im njihova zastava

Nepravda prema komoratima

Gordan Pavlović: Zagrabi koliko možeš

Slatke brige za Sergeja Barbareza

Armin Omerović: Uspjeh bh. glumca

Luis Hamilton: Veliki povratak sedmostrukog prvaka

Hvala vam

Vrelo Bosne, jedno od najljepših izletišta u BiH