Prije nekoliko mjeseci malo je ko vjerovao da Zmajevi mogu srušiti Vels i Italiju. Govorilo se ako dobijemo jedne, past ćemo na drugima. Pesimizam kojim odišemo daleko nas karakterizira.

Ipak, Sergej Barbarez i grupa igrača nisu razmišljali kao većina. Mentalna snaga da se dva puta vraćamo iz teške situacije, nešto što nije bila ranije karakteristika naših fudbalera, obradovalo je kompletnu naciju.

Mnogima je to promijenilo planove za godišnje odmore. Umjesto plaža po Hrvatskoj, Turskoj, Španiji, Crnoj Gori, svjedočili smo rezervaciji putovanja za Kanadu i Sjedinjene Američke Države.

Od velike negative u svega nekoliko dana smo došli do nevjerovatne euforije. Drži nas od 31. marta sve do danas. Porasli su apetiti, sada se očekuje i prolazak prve runde. Naravno, u ovakvoj grupi to se može očekivati, ali ne treba praviti ni pritisak da se to podrazumijeva, niti bi bila tragedija da se to ne desi.

Gomila dresova, zastava, javnog gledanja utakmica, sve je ono čemu smo svjedočili na dan utakmice protiv Kanade i danima prije toga. Reprezentacija je ponovo u modi, jedini fokus svih dešavanja.

Nismo to doživjeli od 2013. godine i famoznog meča protiv Litvanije. Barbarez, Džeko, Bajraktarević, Alajbegović, Memić, Dedić i ekipa učinili su da ponovo dišemo svi kao jedno.

Svi privatni problemi, politička prepucavanja, bačeni su u drugi plan. Naravno, neće oni to promijeniti, niti će to prestati, ali bar mjesec ćemo mi biti mirni od bombardovanja raznoraznim glupostima. Jer Zmajevi su jedino što je bitno.

I hvala im na tome što su nas još jednom obradovali i pokazali se kao naši najbolji ambasadori u svijetu.