Sve je manje dobrih vijesti, pa i optimističnih najava, kada je u pitanju ekonomska slika ove zemlje. Većina dostupnih podataka, statističkih izvještaja i procjena ekonomskih analitičara pokazuje da, političkim blokadama, prekobrojnom i skupom administracijom, korupcijom i nesposobnošću opterećeni, sistem preživljava još samo zahvaljujući stranim kreditima. Niz pogrešnih ili izostalih odluka dolazi na naplatu u vidu gašenja velikih sistema koji su, direktno ili indirektno, zapošljavali hiljade radnika, pa nemoćni pratimo vijesti o sudbini Koksare, Željezare, Rudnika Ljubija, Željeznica…
Aktuelna vlast dovela nas je na sivu listu Moneyvala, u društvo zemalja poput Alžira, Angole, Bolivije, Konga, Namibije, Nepala ili Kameruna, međunarodni platni promet sada će biti i sporiji i skuplji, a troškovi domaće ekonomije veći. Bezidejna, nesposobna i predstojećim izborima opterećena vlast, na sličan način državu je zaustavila i na njenom evropskom putu, ostavljajući je i bez milijarde eura bespovratnih i povoljnih kreditnih sredstava, s kojima bi bilo moguće pokrenuti važne razvojne projekte. Sramotno zvuče podaci, na koje smo uglavnom i navikli, da nismo sposobni proizvesti ni hranu za potrebe vlastitog stanovništva, pa desetine milijarde decenijama završava kod pametnijih, vrednijih i sposobnijih. Jedino što vlastima, barem za sada, ide jeste enormno zaduživanje s kojim krpe budžetska grotla, u nadi da će stotine miliona izdržati do izbora, a dugove će svakako vraćati neko drugi.
Dok za sve krivimo vanjske, očigledno je da smo izloženi i unutrašnjim ekonomskim udarima, zbog kojih procjene Centralne banke BiH najavljuju novi inflatorni udar, oko 5,3 posto u prvom polugodištu, do 6,1 posto do kraja trećeg kvartala. S izostankom reformi, svrstavanjem na evropsko dno, padom ekonomije, rastom inflacije, visokim trgovinskim deficitom, gubitkom radne snage … konačan ishod je, nažalost, poznat.
