Narodna skupština RS-a ponovo je pretvorena u poligon s kojeg se lansiraju probni baloni u obliku deklaracija koje nikoga ne obavezuju, ali služe da se barem na papiru država razvlasti i proglasi unitarnom, da se RS nazove državom, da prisvoji državnu imovinu i poništi sve odluke svih visokih predstavnika koje joj nisu po volji.
To je otprilike i sadržaj teksta, kojeg su pripremili Boračka organizacija i izvjesna asocijacija “Stvaraoci RS”, koja se jučer našla na klupama poslanika. Uz zahtjev da se spriječi prisvajanje nacionalnih spomenika (!?), pojača saradnja sa Srbijom, tek uzgred spomenuti su ekonomski razvoj, obračun s kriminalom i ravnomjeran razvoj svih dijelova entiteta.
I građanima RS-a već odavno je poznato da je NSRS, nažalost, postala pozornica brojnih igrokaza, koji sve nas čvrsto drže na evropskom dnu po svim parametrima po kojima bismo cijenili kvalitet našeg života. U njoj su se usvajali dokumenti kojima su se negirale nadležnosti Ustavnog suda, Suda BiH, SIPA-e, VSTV-a BiH, potom su se oni poništavali, a entitetski zvaničnici dolazili pred Sud kojeg ne priznaju i provodili njegove odluke. Usvajali su se, pa poništavali, entiteski izborni i zakon o VSTV-u RS, bezuspješno pozivali kadrovi iz RS-a da napuste državne institucije, prijetilo kaznama onima koji bi proveli odluku državnog organa ili OHR-a...
Novom deklaracijom ponovo se traži vraćanje “dejtonskih nadležnosti RS”, što uključuje i poništavanje niza odluka OHR-a. Treba li podsjećati da su svi zakoni koje je nametnuo OHR i koji bi RS sada da poništi, a vezani su za sve bitne državne institucije, usvojeni u Parlamentarnoj skupštini BiH, i to glasovima zastupnika i delegata koji pripadaju stranci koja je u međuvremenu promijenila mišljenje?! Hoćemo li se sjetiti ko je svojevremeno potpisao i zahtjev za prijem BiH u NATO?! Dok poput suncokreta mijenja stavove, pa i već usvojene zakone, režim u RS-u se očigledno najprije sam sa sobom mora dogovoriti.
U šumi akata teško ih je i evidentirati i razlučiti koji je na snazi, a koji ne važi, šta je na stolu, šta u ladici i može li se uopće dogovarati bilo šta s političarima koji će svaki eventualni dogovor promijeniti kako vjetar puhne. Ako je cilj pompezno najavljivanih deklaracija samo zbijanje nacionalnih, glasačkih redova, nije sramota priznati, jer narod je to već prepoznao.
