Urednički kolegij „Dnevnog avaza“ donio je odluku da za domaću ličnost godine za 2024. proglasi filantropa i humanistu Elvira Karalića. Ova odluka je donesena jer je s Udruženjem „Pomozi.ba“, čiji je osnivač, proveo jednu od najvećih humanitarnih akcija ikad zabilježenih na ovim prostorima.<h2>Stekao povjerenje</h2>Elvir Karalić je ime dobro poznato svim građanima Bosne i Hercegovine i predstavlja nadu i svjetlo u trenucima kada se sve čini mračno i bezizlazno.Član je Upravnog odbora Filantropskog foruma u BiH i idejni tvorac, osnivač i predsjednik Udruženja „Pomozi.ba“, jedne od organizacija osnivača Filantropskog foruma. Rođen 6. septembra 1980. godine u Travniku, Elvir je do 2012. godine obavljao poslove voditelja sektora za prodaju i podršku korisnicima u „Air Aba BiH“ te poslove direktora sektora za podršku korisnicima u kompaniji „IZI mobil“. „Pomozi.ba“ je osnovao 2012. godine s ciljem da kroz nesebičan humanitarni rad ličnim primjerom pokaže šta znači biti human, ali i potakne druge na humanost, solidarnost i saradnju.Sasvim sigurno, u tome je i uspio. Ne samo u tome, nego je i stekao povjerenje građana koji su sigurni da novac izdvojen za pomoć ide u prave ruke. Svi smo godinama svjedoci brojnih uspješnih akcija koje su oboljelima dale novu šansu u životu, izlječenje, ali i obezbijedile materijalnu pomoć, hranu, lijekove, higijenske proizvode, obuću, odjeću, namještaj, bijelu tehniku, kao i druge potrepštine te pomogli i u stambenom zbrinjavanju ljudi u izuzetno teškom materijalnom stanju.Elvir Karalić je srce i duša Udruženja „Pomozi.ba“ i njegov rad je privukao brojne donatore, nevladine i vladine organizacije i institucije.Dobitnici su brojnih nagrada i priznanja za humanitarni rad, doprinos bosanskohercegovačkom društvu i filantropiju, a sam Elvir Karalić je dobitnik priznanja: “Dobro za filantropiju”, 2015. godine, individualna nagrada Fondacije Mozaik i Agencije MaŠta u okviru EU projekta “SIGN za održivost” – za istaknute filantropske aktivnosti; Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva “Graham Bamford, 2019., za izuzetan doprinos društvu i humanitarni rad; nagrada “Obični heroji”, 2020., priznanje Centra za postkonfliktna istraživanja, za humanitarni rad i izuzetan doprinos bosanskohercegovačkom društvu.<h2>Nevjerovatan iznos </h2>U 2024. godini građane BiH je pogodila velika tragedija kada su bujične poplave odnijele živote brojnih ljudi, ali i sve ono što su godinama stvarali i za šta su se borili i radili.Udruženje je tada pokrenulo akciju „Poplave 2024.“ tokom koje se sakupio nevjerovatan iznos - više od 6.000.000 maraka, a osim toga, prikupili su i brojne materijalne donacije. Ujedinili su sve ljude u želji da na neki način pomognu, a njihovi volonteri su neumorno radili na terenu, od podjele pomoći do raščišćavanja područja. Zaista, Elvir Karalić je zasluženo ličnost 2024. godine, a na njegovu nesebičnost, želju da pomogne i pomjeri granice, mogu svi da se ugledaju.

Na njegovu nesebičnost, želju da pomogne i pomjeri granice, mogu svi da se ugledaju

Karalić: Dobitnik brojnih nagrada i priznanja

"Avazova" domaća ličnost godine: Elvir Karalić, ime koje predstavlja nadu 

Glavni tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine Milanko Kajganić stao je pred medije u petak i otvoreno govorio o istrazi protiv ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine Nenada Nešića i drugih zbog visoke korupcije, pranja novca i sumnje na zloupotrebu položaja.O vijesti kojom se svi domaći i regionalni mediji već danima bave, Kajganić nije čuvao informacije već je ekspresno sazvao konferenciju za medije i otkrio sve detalje koji ne ugrožavaju istragu, a koji su itekako od značaja i za građane ove države.Istraga se odnosi na period kada je Nešić bio na čelu JP „Putevi RS“, a Kajganić je kazao kako su se već pet godina provodile istražne i posebne istražne radnje s MUP-om RS te da je šteta višemilionska.Kajganić, i generalno Tužilaštvo BiH, vodi borbu s krivičnim djelima korupcije, posebno one visokog nivoa i time osigurava da ova država, korak po korak, postane nalik na evropske, kojima i težimo.Milanko Kajganić je rođen u Doboju 16. novembra 1975. godine, a za glavnog tužioca Tužilaštva Bosne i Hercegovine imenovan je u oktobru 2022. godine.

Ekspresno sazvao konferenciju za medije i otkrio sve detalje o istrazi protiv ministra Nešića i drugih, a koji ne ugrožavaju nastavak istražnih radnji

Kajganić: Glavni tužilac Tužilaštva BiH

Milanko Kajganić: Borba protiv korupcije

Sutra u ponoć ćemo slaviti što ispraćamo 2024. godinu. Neko će slaviti što dočekuje 2025. u nadi da će biti bolja. I svakog 31. decembra je ista priča – želimo stabilniju budućnost, više para, zdravlja i sreće, ljubavi posebno. Ali...Od ove, 2024. sigurno će nam ostati gorak okus u ustima. Barem s političke i društvene strane. Poplave koje su odnijele 27 života. Mrzim kada to pretvaramo u brojke, jer to su bile nečije kćerke, majke, očevi, braća, bračni partneri... Kojih više nema!Dio države bio je odsječen jer su bujice i kamenolomi odnijeli puteve i željezničku prugu. Ljudi su ostali bez osnovnih potrepština i krovova nad glavama. I još su! Mrznu se u kontejnerima na ovim niskim temperaturama.I niko ništa.OK, ne možemo utjecati na prirodne pojave i katastrofe, ali itekako možemo na odgovore na njih. Isto je i sa snijegom koji je prethodnih dana paralizirao veliki dio BiH, ljudi bez struje i vode, bez telekomunikacija, pacijenti bez mogućnosti liječenja... Pa je troje umrlo od trovanja ugljenmonoksidom jer su koristili agregat ne bi li se ugrijali. Ali, koga briga?! Niko se nije oglasio.Pa eto, valjda će u 2025. političari skontati da nije dovoljno obići mjesta nesreća, uslikati se da se vidi da su bili tu i vratiti se u svoje kancelarije ili domove. I ništa. Svi fol zakone poštuju, procedure u ovakvim situacijama, a kada treba sebi pare namaći, tada zakoni za njih ne važe.Uz svu presumpciju nevinosti, kao šlag na tortu, uhapsiše nam državnog ministra sigurnosti Nenada Nešića zbog koruptivnih djelatnosti dok je bio na čelu „Puteva RS“. I niko ništa! To nam je jedina konstanta izgleda.Niti se Vijeće ministara BiH oglasilo barem šturim saopćenjem za koje bismo, naravno, onda rekli da nije dovoljno, a kamoli da su ponudili potencijalne korake koje poduzimaju od saznanja da je jedan od najvažnijih ljudi u državi optužen za visoku korupciju i pranje novca. Nije sam u tome, naravno. Osim onih koji ga brane i ovo posmatraju kao udar na Srbe, niko ništa! Ni riječi. Dobro, Dragan Čović je malo izvukao situaciju, osvrnuvši se jučer na to hapšenje pred kamerama.Niko ništa ni što cijene skaču, a plaće stagniraju. Što ljudi haman nemaju šta da jedu, dok brojimo milionere i milijardere u domovini nam. Što su blagdanske trpeze sve skromnije, ali se ne damo, jer ono po čemu jesmo poznati da tradiciju ne damo. Ni lijepe vjerske, a bogami ni koruptivne, one koje se zasnivaju na moći, bezbrižnosti kada ne treba...E, da, i puna usta svima evropskog puta BiH, a niko ništa! Mislili smo da će ova godina zaista biti prekretnica, ali smo se prevarili.Pa, eto, sretna nam Nova.

Niko ništa o ljudima koji se nakon poplava sada smrzavaju u kontejnerima, o snijegu koji je paralizirao državu, te za korupciju osumnjičenom Nešiću

Ljudi nam se smrzavaju u kontejnerima nakon poplava

Pa, sretna nam Nova

Posljednja sjednica Narodne skupštine Republike Srpske razotkrila je nemoć ovog entiteta i ukupnog autoritarnog sistema Milorada Dodika.&nbsp;Naime, ova institucija usvojila je zaključke koji nisu podudarni s onima koje je najavljivala. U onim najavljivanim bilo je nekadašnje dodikovske retoričke oštrine i prijetnji u toj količni da se činilo kako se ovaj entitet priprema na otcjepljenje od Bosne i Hercegovine.<h2>Ogromni novci</h2>Sve je ličilo na onu ljetošnju Dodikovu najavu da će blokirati rad državnih institucija i izvesti policiju na granice svog feuda, tj. entiteta. Oko novih skupštinskih najava stvorila se u medijima u Federaciji BiH, pogotovo u onim pod kontrolom Bakira Izetbegovića i Željka Komšića, paranoja koja je po svemu ličila na onu od ljetos. Tada su, da podsjetimo, pojedini mediji pisali da nas očekuje rat. Na toj paranoji zaradili su ogromne novce trgovački centri, jer su građani hrpimice kupovali brašno, ulje, šećer, so i druge namirnice u strahu od mogućeg rata. Elem, paranoja koja je traje ovih dana probudila je lažne patriote u FBiH, dokazujući da osim nje neinventivni mediji i politička svita oko Izetbegovića i Komšića, ali drugih političkih ličnosti, i ne znaju voditi politiku na drugi način. Odsustvo racionaliteta i bilo kakve strategijske vizije u tim političkim krugovima pokazuje da je njihova žudnja za vlašću beskrajna koliko i nesposobnost da urede institucije sistema i državu u cjelini. To se ne radi tako da volite baklave, čime se javno, na najgledanijoj ovdašnjoj političkoj emisiji, hvalio Željko Komšić u svom podilaženju bošnjačkim nacionalistima. Uređenje sistema i njegovih institucija postiže se mukotrpnim radom, predano i tiho u potrazi za kompromisom koji je nasušno potreban nacionalno složenoj državnoj zajednici kakva je BiH, uz to zarobljenoj u nefunkcionalni, čak suludi Dejtonski ustav.Šta se, zapravo dogodilo u RS i njegovom najvećem zakonodavnom tijelu, Narodnoj skupštini? Najjednostavnije rečeno, dogodilo se samoosvješćenje vlastite nemoći da se povuče bilo kakav radikalniji potez u postojećim geopoličkim okolnostima. Od najavljenih zaključaka da će se na teritoriji tog entiteta zabraniti djelovanje Tužilaštva BiH, SIPA-e, potpune blokade evropskih integracija i zabrane tog zakonodavnog tijela Miloradu Dodiku i Milošu Lukiću da se odazivaju ročištima u procesu koji zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika protiv njih vodi Sud BiH, došlo se do toga da se traži da Sud BiH ne procesuira Dodika dok je bolestan, u što većoj mjeri blokira rad Vijeća ministara i ulože amandmani na dva zakona koje je ono usvojilo. To su Zakon o graničnoj službi i Zakon o zaštiti ličnih podataka. Ta dva zakona su preduslovi za dobivanje tranše u iznosu sedamdeset miliona eura prema Planu rasta Evropske unije, prijeko potrebnih zemlji, a naročito RS.Otkud ovakav obrat političke situacije u samo dva-tri dana? Odgovor na to pitanje treba tražiti u slabostima, prije svega onim ekonomskim, entiteta u koje ga je svojom vladavinom doveo Milorad Dodik. RS ima, prema pisanju mnogih medija, rupu u budžetu od blizu osamsto miliona konvertibilnih maraka, prinuđen je da se na domaćem bankarskom tržištu zadužuje po veoma skupim kamatnim stopama, a da o onom inostranom i ne govorimo. Nadalje, on na jedvite jade isplaćuje plaće državnim službenicima i zaposlenicama u zdravstvenom sektoru te javnim preduzećima. <h2>Autoritarna vlast</h2>Na drugoj strani, Dodik i krug moćnika i firmi oko njega snažno su udareni američkim sankcijama, pa su njihovi i legalni i nelegalni poslovi dovedeni u pitanje. Drugim riječima, i Dodik i RS su slabiji nego ikada prije. Ova slabost je, prije svega, ekonomska, pa se može reći da su RS i njeno stanovništvo u talačkom odnosu prema Dodiku. Ovakvom talačkom odnosu doprinosi u velikoj mjeri i opozicija u RS, jer se Dodiku ne suprotstavlja ideološki, već slabašno politički, legitimirajući pritom njegov nacionalizam. Jednim nacionalizmom ne može se svrgnuti s vlasti drugi. Ovo bi trebalo biti jasno iole upućenijim učesnima političke scene, a kamoli predsjednicima političkih partija. Jedina ozbiljna ideološka opozicija u RS su poslanici SDP-a u Narodnoj skupštini i Vojin Mijatović, koji veoma hrabro, bez ustezanja i kalkulacija tuku Dodika zbog njegovog nacionalizma i autoritarnog oblika vlasti. A do koje mjere je RS Dodikov talac pokazala je i posljednja skupštinska sjednica. Ona je, očito je to, organizirana samo da se zaštiti Dodik od sudskog procesa. A onda je slabašna Skupština udarila u zid ustavnih zakona i podvila svoj politički rep, preformuliravši svoje unaprijed pripremljene zaključke koji su podrivali Ustav BiH. I Dodik i Skupština uplašili su se tog čina i naočigled ukupne javnosti promijenili svoje stavove. Oni su, takorekuć, dezertirali s političkog bojišta, svjesni svoje sadašnje nemoći. Međutim, to ne znači da su i poraženi i da neće u budućnosti učiniti sve što mogu kako bi destruirali BiH i njen napredak na evropskom putu. Dodiku je njegov interes najbitniji. Uostalom, pokazao je to bezbroj puta do sada. On će i dalje zarobljavati institucije RS i njene građane, ne samo zato da bi sačuvao vlast nego i zato da bi se spasio od eventualnog ležanja u zatvoru. Destabilizacija BiH njemu će u budućnosti biti ključni politički cilj, jer samo slabe institucije sistema, naročito sudski i tužilački organi, mogu biti nada da se neće razotkriti sva njegova nedjela. Istodobno s tim, Dodik će pokušavati i politički trgovati, kako bi spasio svoju vlast i nedodirljivost.Ali, nemoćni Dodik istodobno može biti i najopasniji po BiH. Da bi spasio sebe, spreman je na sve – čak i na ono najgore, žrtvovanje RS i BiH. No, on je veliki pragmatik, ali i politički iracionalan. Spoj toga dvoga mogao bi ga odvesti, i to dobro zna, ili u političku smrt ili u mitološke visine velikog Srbina, koji se za svoje srpstvo žrtvovao. To je ono s čime treba računati u budućnosti. <h2>Najveća zabluda</h2>Njegove nade položene u Moskvu i odanost Putinu mogu se rasplamsati do kraja. Tu bi Dodik mogao postati destar u službi velikog nacionalističkog generala. A sadašnje nade u Trampa (Trump), mogle bi se ispostaviti kao najveća moguća zabluda.Vučić, kojeg sve više i više pritišću protesti u Srbiji, mogao bi koristiti Dodika kao sredstvo destabilizacije regiona. No, reakcija ambasadora zemalja Kvinte, NATO-a i visokog predstavnika, gospodina Kristijana Šmita (Christian Schmidt), ukazuju na to da će RS biti još više izolirana, time sve slabija, a Dodik potpuno stjeran u bezizlaznu situaciju. No, paranoja koju ovih dana dižu dežurni patriote u Federaciji BiH samo može pomoći Dodiku da iz pozicije nemoći krene u političku akciju i ojača.(Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku "Dnevnog avaza")

Da bi spasio sebe, Dodik je spreman na sve, čak i na ono najgore, žrtvovanje RS i BiH

Nemoć RS za radikalnijim potezom

- Desilo se, tata je bio heroj, eto tako je nastradao. Te riječi je Alisa Vujinović, supruga ubijenog policajca Davora Vujinovića, sve ove godine izgovarala svojoj djeci.Jer, kako je navela u završnoj riječi pred Sudskim vijećem Kantonalnog suda u Sarajevu u sudskom procesu protiv Save Marinkovića i Aleksandra Macana, optuženih za ubistvo njenog muža i njegovog kolege policajca Adisa Muhovića, za svih šest godina nije uspjela smoći snage da svojoj djeci bilo šta drugo kaže.Iako njihove voljene Davora i Adisa ništa i niko ne može vratiti, a bol i agonija će trajati dok su živi, Alisi Vujinović, Haseni Šehović i njihovoj djeci makar će malo olakšati presuda koja je u petak izrečena Marinkoviću i Macanu. Macan je osuđen na 15, a Marinković na 45 godina robije. Trećeoptuženi za ubistvo dvojice pripadnika MUP-a Kantona Sarajevo Marko Trifković ranije je osuđen na 15 godina zatvora nakon priznanja krivice.Adis i Davor bili su časni, pošteni, odgovorni ljudi, profesionalci u svom poslu. Njihov poziv je jedan od najhumanijih, a svoje živote su izgubili dok su štitili živote građana. Stoga su i osjećanja njihovih kolega, policajaca koji su u ogromnom broju prisustvovali izricanju presude bila podijeljena.Dok su, s jedne strane, itekako bolno svjesni da su zauvijek izgubili svoje kolege, koji su svirepo ubijeni, s druge, presudom je, kako su naveli, poslana poruka da su pobijedile pravda i pravna država. Naravno, pod uvjetom da ostane nepromijenjena i u drugostepenom postupku. Jer, čin ubistva njihovih kolega je čin napada na državu. Godinama se već broje žrtve kriminalaca i ubica širom BiH, koje nerijetko analiziraju i sramotno niske kazne koje dobiju, te ohrabruju sve nove nasilnike koji vjeruju da mogu dijeliti pravdu po svojoj volji. Zato proces pred Kantonalnim sudom u Sarajevu daje nadu da će pravda biti pravda i da će država imati iskrenu političku odluku da se obračuna s kriminalom, ma otkuda dolazio, a da policajci neće i ne smiju biti glineni golubovi.

Za ubistvo sarajevskih policajaca 60 godina robije

Nada da će pravda biti pravda

Polako se približava kraj još jedne godine, kako za sve nas, tako i za sportiste. Šta ste učinili, učinili ste. Neke stvari će nam zauvijek ostati u sjećanju, dok bismo neke najradije zaboravili.“Crvena furija” protutnjala je Njemačkom, Olimpijske igre donijele su nam nove dobitnike zlatnih medalja.Nažalost, BiH će još četiri godine čekati na taj uspjeh. A proslavit ćemo ga kad dođe, to znam. Nadali smo se da će to biti naša mostarska sirena Lana Pudar. Nažalost, nije bilo sreće. Barem ne ovoga puta.Ipak, iz Pariza, doduše malo kasnije, dobili smo medalje. Naši “Zlatni ljiljani” donijeli su radost, ko zna koji put dosad. Ovaj put, pridružio im se i mladi Ismail Barlov. S 13 godina, već je uspio da se okiti medaljom i iznenadi svjetsku publiku moćnom voljom.Svjetlo nade donijeli su i naši najbolji rukometaši koji pod palicom novog selektora Damira Doborca, podmlađeni, love nastup na evropskoj sceni najboljih naredne zime.Kraj godine obojili su košarkaši. Pobjeda nad Hrvatskom donijela je živosti i boje u, inače, tmurnu Skenderiju. A kako da ne spomenemo i banjalučki Borac. Fudbaleri tima iz Platonove ostvarili su plasman u nokaut fazu Konferencijske lige i ispisali stranice historije bh. fudbala.Čestitke su stizale iz svih dijelova zemlje. Ponovo je pokazano da nas sport, za razliku od pokvarene politike, spaja. I spajat će.O onim lošim nećemo ovog puta. Nisu zaslužili pažnju, a i Nova godina je vrijeme da se prave promjene u našim životima.Nogometašima se otvorilo u kvalifikacijama za Mundijal. Pa je i to neki vid sreće. Hoće li je ispuniti do kraja, ostaje da se vidi.

Kraj godine je i za sportiste, šta ste učinili, učinili ste

Svjetla nade

Dženana Terzić, žena s invaliditetom, samohrana majka dvoje djece, koja također žive s invaliditetom, primjer je upornosti, snage i hrabrosti u želji da za sebe i svoju porodicu stvori normalan život, koji je nije mazio.Osim svih nabrojanih poteškoća, definirao ju je i razvod, ali i gubitak majke koja joj je bila najveća podrška. Međutim, skupila je snagu i uz pomoć Udruženja "Ružičnjak“ uspjela da se aktivno uključi u lokalnu zajednicu, zaposli i osnaži i kao žena i kao osoba s invaliditetom.Ona je pokazatelj koliko je vrijedno, prema riječima Jasne Rebac, predsjednice "Ružičnjaka“, pronaći sposobnosti kod osoba s invaliditetom i usmjeriti se na njihovo jačanje, kako bi pridonosili zajednici, ali i normalno živjeli živote.Njima nije potrebno da žive od socijalne pomoći. Potrebni su im podrška, ulaganje u adekvatno obrazovanje i usmjeravanje. Njima je potrebna normalnost, te posao i "obična“ svakodnevica koju žive građani bez ovih problema.Dženana je borac, lavica, požrtvovana majka i nada za sve osobe s invaliditetom kojima poručuje da ako je ona uspjela, svi mogu.

Samohrana majka s invaliditetom hrabro kroči kroz život

Dženana Terzić: Majka lavica

Zamislite da se protiv vas vodi sudski proces i sad očekujete presudu. Sad zamislite da ste se oduzeli od straha zbog te presude i mogućeg odlaska u zatvor, pa odlučite zavaliti najbliže da s vama podijele sudbinu. Okupite svoje najbolje prijatelje, rodbinu i saradnike te dogovorite da vas na smjenu skrivaju od organa gonjenja, a ako vas kojim slučajem u konačnici policija pronađe i dođe uhapsiti, uđu u direktni obračun s policijom.Zvuči potpuno apsurdno i skaradno, je li teško da postoji toliki broj budala koji bi tako nonšalantno bili spremni robijati za drugog. No, upravo opisani scenarij se dešava u Republici Srpskoj.Ususret prvostepenoj presudi Dodik je, poput malog uplašenog miša, odlučio da se sakrije iza Republike Srpske i njenih institucija. Recept je već oproban: sazove se Narodna skupština koja usvaja nekakve besmislene odluke, poput ove posljednje da se Dodik ne treba pojaviti na sudu i da se blokira evropski put, a predsjednik RS, uplašen za vlastitu kožu, u zločin upliće sve narodne predstavnike koji sjede u Skupštini, dakle, bezmalo cijeli entitet.Naravno, nije ovo prvo zavaljivanje svojih saradnika u vlastito živo blato, pa je zahvaljujući Dodiku već cijeli niz osoba završio pod otpužnicama ili na američkoj crnoj listi ili su cijeli privatni biznisi žrtvovani.I da stvar bude gora, u cijelom tom cirkusu zdušno učestvuju kako vlast, tako i veći dio opozicije u RS, te rizikuju da se sutra i sami nađu na optuženičkim klupama zbog udara na ustavni poredak.A zbog čega? Pa zato što se Dodik prepao suda.Kolika li je samo ljubav, strah, ucijenjenost ili glupost potrebna za takvo nešto?Ne znam, ali znam da pod vodstvom Milorada Dodika i njegovog autokratskog upravljanja cijela RS liči na jednu tragikomičnu epizodu „Monty Pythona“.

Ali ne znaju da je junačina iza skupštine skrivena

Sude mi

Vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić poslao je snažnu poruku nade, pozivajući sve ljude da budu svjedoci dobrote i ljubavi te da teže pomirenju. Naglasio je kako je Božić vrijeme radosti, ali i prilika za mirenje zavađenih, te podsjetio na važnost obitelji kao temelja svakog društva - mjesta gdje se gradi povjerenje, daruje ljubav i stvara osjećaj sigurnosti, posebno u današnjim nesigurnim vremenima.Poruka nadbiskupa Vukšića odjeknula je kao poziv na djelovanje da svi postanemo nositelji svjetla i graditelji mostova među ljudima. Njegove riječi podsjetile su da se mir ne događa sam od sebe, već je plod truda, razumijevanja i hrabrosti da se prevaziđu podjele.Mons. dr. sci. Tomo Vukšić, rođen 9. januara 1954. u Studencima, općina Ljubuški. Istaknuti je teolog i trenutni vrhbosanski nadbiskup.Nakon završene klasične gimnazije u Zagrebu, studirao je teologiju u Sarajevu, a potom je u Rimu stekao magisterij iz teologije na Papinskom orijentalnom institutu. Za svećenika je proglašen 29. juna 1980. godine.Papa Benedikt XVI imenovao ga je, 1. februara 2011., prvim biskupom Vojnog ordinarijata u BiH, a 29. januara 2022. naslijedio je kardinala Vinka Puljića na mjestu vrhbosanskog nadbiskupa.

Istaknuti teolog i trenutni vrhbosanski nadbiskup

Tomo Vukšić: Mostovi među ljudima

I dok je u ostatku svijeta normalno da se vrijeme kada se bliži kraj godine provodi na način da se smiruju tenzije, vlada normalnija atmosfera i svi se okreću najbližim, to u Bosni i Hercegovini nije slučaj.Kod nas svjedočimo potpuno suprotnom, odnosno pojačanju tenzija, koje dosežu svoj vrhunac.Tako moramo slušati priče o tome da li je Milorad Dodik zdrav i sposoban za suđenje, da li će i kada mu biti održano ročište.Ne ulazeći u to ko je u pravu, a ko u krivu, prosto je nevjerovatno da sudski vještak tvrdi jedno, a ljekarski tim nešto dijametralno suprotno.Dobili smo nekoliko dana na vremenu, jer je ročište prolongirano, no drami ćemo svjedočiti pred Novu godinu, tačnije 30. decembra.Ali ni to nije dovoljno, pa Narodna skupština RS raspravlja o tome da li treba rušiti ustavni poredak.Priča se o tome da se predsjednik RS Milorad Dodik ne odaziva na pozive Suda BiH, da se bojkotuje rad državnih institucija, da se prekinu evropske integracije, iako se u njih često javno kunu.U svakoj normalnoj državi ovo odmah pali alarme, ali BiH po mnogo čemu nije normalna država.Provodili se ovi zaključci ili ne, sama rasprava o njima je skandalozna, a da stvar bude apsurdnija, iza svega stoje ljudi koji su pod brojnim sankcijama, poput predsjednika Narodne skupštine RS Nenada Stevandića.I postavlja se pitanje kako je situacija za nekoliko dana došla od usvajanja dva evropska zakona do toga da se u državi sve raspada, iako ništa nije nametalo takav scenarij. Sve u svemu, crno nam se piše.

U svakoj normalnoj državi ovo odmah pali alarme, ali BiH po mnogo čemu nije normalna država

Praznične tenzije

Benjamin Mujkić primljen je na najstariji univerzitet u Sjedinjenim Američkim Državama i jedan od najcjenjenijih – Harvard. I to u ranom roku. Dječak velikog uma, iz male zemlje, na putu je da cijeli svijet čuje za njega.Skromni mladi matematičar iz Novog Travnika učenik je četvrtog razreda Druge gimnazije u Sarajevu, a već je promijenio historiju. Prvi put je u BiH došla zlatna medalja s Internacionalne matematičke olimpijade u Velikoj Britaniji, koju je on ponosno okačio o svoj vrat.U nesigurnim vremenima za sve, i roditelje i njihovu djecu, Benjamin i slični njemu bacaju svjetlo na ispravni put i utabaju ga za generacije koje dolaze.Iako mlad, već sada pokazuje prave vrijednosti. Skroman, vrijedan i uporan, hrabro gazi u nove pobjede i ne dozvoljava da ga strah spriječi da pokuša ostvariti svoje snove. Iako je mislio da neće uspjeti, ipak je odvažno aplicirao na prestižne fakultete, što je rezultiralo pozitivnom odlukom na šta svaki građanin ove zemlje može biti ponosan.Ipak, skromno, zasluge pripisuje i svojim roditeljima za koje kaže da su mu uvijek bili najveća podrška. Njima svi treba da čestitamo, odličan su posao obavili i pokazali kako dijete može visoko da leti kada mu pomognete da raširi krila.

Skroman, vrijedan i uporan, hrabro gazi u nove pobjede

Benjamin Mujkić: Briljantan um

Košarkaški reprezentativac Bosne i Hercegovine Kenan Kamenjaš briljira u dresu Budućnosti iz Podgorice. Nakon što je nedavno zablistao u dresu reprezentacije u historijskom meču protiv Hrvatske, popularni Kameni je sjajne igre prenio i u klupsku košarku.U pobjedi protiv Krke u 13. kolu ABA lige (97:87) proveo je 27 minuta na parketu, što mu je bilo dovoljno da postavi svoj rekord u regionalnom takmičenju po broju ubačenih koševa. Kameni je ubacio 28 poena, a zabilježio je i deset skokova te upisao jednu asistenciju.Osim što je sjajan košarkaš, Kamenjaš je i odličan čovjek. Svako ko ga poznaje, ima samo riječi hvale za njega, a korak dalje otišao je Sejo Bukva koji je otkrio njegovu priču. Putovao bi na relaciji Vareš – Sarajevo na dva treninga dnevno, a nije zapostavljao ni školu. Uz to je uvijek žurio kući da pomogne svojoj majci.- Odmah sjeda na radnički autobus koji ide u šest sati, dođe, odradi trening, ja mu platim doručak, ručak, vrati se kući ode u školu u drugu smjenu, odradi zadaću, pomogne majci i opet navečer dođe, odradi trening – otkrio je Bukva za Balkan Rules Podkast.Kenan Kamenjaš je rođen 7. januara 2000. godine u Varešu. Počeo je u KK Koš, a onda je igrama u Sparsima privukao pažnju Budućnosti. Jedno vrijeme je igrao za Studentski centar, filijalu ekipe iz Podgorice. Ove sezone je jedan od najboljih igrača ABA lige, a blista i u Eurokupu, gdje je bio MVP 12. kola.

Igra u fenomenalnoj formi, a postavio je i lični rekord u ABA ligi

Kenan Kamenjaš: Neumoljiv u reketu

Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini (BiH) Kristijan Šmit (Christian Schmidt) pozvao je Vijeće ministara BiH da pronađe rješenje za funkcionisanje ustanova kulture od značaja za državu.Iz OHR-a je danas saopćeno da je mjesec dana nakon što je donio Nalog kojim se podržava funkcioniranje ustanova kulture od značaja za BiH, visoki predstavnik Šmit još jednom podsjetio koliko je bitno da Vijeće ministara pokaže fokusiranost, odlučnost i odgovornost u donošenju rješenja koje će otkloniti dugoročne izazove s kojima se ove institucije suočavaju.- Vijeće ministara mora pronaći odgovarajuće i održivo rješenje za ovo pitanje u zadatom roku kako bi osiguralo pravnu i finansijsku stabilnost ovih ustanova kulture. U suprotnom, to bi ugrozilo očuvanje zajedničkog naslijeđa Bosne i Hercegovine. Ako se ispune potrebni uslovi, ove ustanove, čuvari identiteta i istorije BiH, bit će u puno boljoj poziciji da ispune svoju misiju očuvanja i omogućavanja pristupa ovom naslijeđu budućim generacijama, što je od najvećeg značaja za BiH - saopćeno je iz OHR-a.Šmit je 21. novembra donio odluku kojom je riješio problem finansiranja i funkcioniranja Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH (NUBBiH), kao i još šest institucija kulture od posebnog značaja za državu.Visoki predstavnik je u govoru ispred NUBBiH-a rekao da će odlukom biti onemogućene blokade i prestanak funkcioniranja i drugih kulturnih institucija od državnog značaja, kao što su Zemaljski muzej BiH, Historijski muzej BiH, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti, Biblioteka za slijepa i slabovidna lica, Kinoteka BiH i Umjetnička galerija BiH.

Šmit je 21. novembra donio odluku kojom je riješio problem finansiranja i funkcioniranja Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH

OHR pozvao Vijeće ministara BiH da riješi pitanje ustanova kulture

U Hercegovini je posljednjih mjesec prilično napeto. Na hiljade prosvjetnih radnika od Ivana do Ivanice je u generalnom štrajku jer su, prije svega, nezadovoljni svojim primanjima. Traže 15 posto više plaće, a Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona im nudi maksimalnih 10 posto. Oni u klin, Vlada u ploču, reklo bi se. I, kao u trileru s dobrim zapletom, situacija postaje sve napetija, jer prosvjetari svako malo izlaze na ulice Mostara boreći se za svoja prava, a vlasti ih tuže i propituju zakonitost štrajka.„Zbog bezbjednosti“ se zabranjivao i štrajk prosvjetara u Kantonu Sarajevo i sindikati su utuživani, a „hercegovački slučaj“ je dodatno začinila ministrica Naida Hota-Muminović koja bi „svojim“ prosvjetnim radnicima zabranila podršku kolegama od Konjica do Neuma. Štaviše, najavljeni štrajk upozorenja u svim školama u FBiH proglasila je nezakonitim, a očekivanja da će je učitelji, nastavnici i profesori poslušati, sudeći po svemu, doživjet će fijasko.Za svaku pohvalu je da su sindikalci mobilizirali svoje članstvo, da se solidariziraju jedni s drugima, jer u spirali poskupljenja plaće kakve imaju naši prosvjetari ne mogu pokriti troškove potrošačke korpe.I, dok se sindikalnim vođama diže kosa na glavi od izjava, objava i koječega kantonalnih dužnosnika, dotle se postavlja pitanje gdje su nestali građanski aktivizam i protesti kada su sve druge oblasti u pitanju. Naš evropski put je krajnje upitan, ali kao da nas nije briga. U Gruziji su uslijedili masovni protesti poslije najave vladajuće partije da će obustaviti pregovore o pridruživanju Evropskoj uniji. Naš zastoj se s nepodnošljivom lakoćom samo nijemo posmatra ili se po vlastima „plete“ u komentarima, pretežno anonimnim na društvenim mrežama.Nema aktivizma niti šetnji kada se imenuju podobni, a ne sposobni na ona važna i bitna mjesta i pozicije, pa i škole, kada se štimaju konkursi po principu – ja tebi - ti meni, kada građani zavlače ruku u sve praznije džepove dok naše društvo izjeda korupcija, kada kišni armagedon poput nedavnog dovodi do smrti, plavi i uništava kuće iznad kojih lokalni tajkuni grade kamenolome... Val nezadovoljstva zbog loših plaća je razumljiv.Svi biju bitke za bolju osnovicu, za više koeficijente, ali borba za našu budućnost bi možda trebala biti na prvom mjestu. Jer, uglavnom, šuti se na sve, osim kad su plaće u pitanju. Da se ne dogodi - dobili smo na mostu, izgubili na ćupriji i da nam se ne zamanta od stalnog vrćenja u krug.

Naš evropski put je upitan, ali kao da nas nije briga. Kod nas se šuti na sve, osim kad su plaće u pitanju

Gdje nam je nestao glas?

Gotovo cijela regionalna javnost ostala je u šoku nakon incidenta koji se ne pamti, makar u srbijanskom nogometu, kada je trener Vojvodine Nenad Lalatović, najprije verbalno, a potom i fizički nasrnuo na Feđu Dudića, trenera FK Radnički 1923.I, dok je Lalatović pokazao svoje pravo primitivno lice, ali i koliko poštuje svoj nekadašnji klub, a pogotovo svog kolegu trenera, naš nogometni znalac Dudić, uprkos silini uvreda i prijetnji, čak i onih po nacionalnoj osnovi koje je u tom naletu primio, pokazao je da je pravi gospodin.Nijednog trenutka nije dopustio spustiti se na nivo provokatorskog, odvratnog ponašanja ruralnog tipa, kakvim se pokazao Lalatović. Štaviše, Dudić je potpuno smireno i staloženo uličaru pokazao kakve manire i odgoj ima jedan nogometni stručnjak kakav i jeste, što, uostalom, pokazuju njegovi rezultati.Dudića je podržao i Sindikat profesionalnih fudbalera BiH, najavivši svu potrebnu pravnu i drugu pomoć. Feđa Dudić je rođen 1. februara 1983. godine. U svojoj trenerskoj karijeri je vodio GOŠK, Velež i Sarajevo.

Nije dopustio spustiti se na nivo provokatorskog ponašanja Lalatovića

Feđa Dudić: Gospodin trener

Sukobe unutar sebe Trojka više ne pokušava ni kriti. Naravno, na desetke je primjera njihovih neslaganja, razmimoilaženja, međusobnih ukopavanja, podvaljivanja, svađa, prozivki, sujeta, no posljednji događaji dovode do međusobne frontalne paljbe. Nakon što je ministrica pravde KS (Darja Softić-Kadenić) odbila (s pravom) potpisati nelegalno rješenje o promjeni uprave u Fudbalskom savezu KS i tako osujetila ambiciju ministra kulture i sporta KS Kenana Magode da zasjedne i u upravu Nogometnog saveza, od ministra, sve uz blagoslov i podršku njegove stranke, uslijedila je rafalna paljba po ministrici. Uzvratio je Peđa Kojović, koji je Magodu više puta nazvao nasilnikom, na šta je SDP potkačio NS s uhapšenim ministrom Bošnjakom i pozvao Kojovića da konačno preuzme odgovornost i zamijeni ga na čelu Ministarstva prostornog uređenja. Ponovo je uzvratila Naša stranka saopćenjem u kojem je poručila da su tu poziciju spremni prepustiti svojim partnerima ako ih već optužuju za skriveni interes, ali, i mnogo ozbiljnije, pozvali na pregovore o novom sazivu Vlade KS...Ko je ovdje u krivu, ko je ovdje u pravu, prosudite sami. Ono što je svakako mnogo bitnije jeste ukupni epilog, a to je da stvari ne funkcionišu. Trojka je već bezmalo pet godina na vlasti u Kantonu Sarajevu, a dvije u Federaciji.Neki pomaci u glavnom gradu jesu napravljeni, no... Tanko je to. Sarajevo nije postalo, kako nam je upravo Kojović nekoć najavljivao, metropola od kasabe. I dalje je to jedan zagađeni, prljavi, zapušteni, haotični i u večernjim satima potpuno pusti grad. A tek na nivou Federacije i države svjedočimo potpunoj izgubljenosti, nesnalaženju i nespremnosti da se uhvati u koštac s ključnim izazovima.Utisak koji se stiče jeste da Trojka tek sada pomalo shvata da je vlast nešto mnogo teže, kompleksnije, izazovnije, napornije i ozbiljnije nego što su to zamišljali u svojim opozicionim glavama. A kada shvatite da ste nedorasli zadatku, tad u pravilu kreće međusobno optuživanje i prebacivanje krivice. I tako do ponovne opozicije.&nbsp;&nbsp;

Kada shvatite da ste nedorasli zadatku, tad u pravilu kreće međusobno optuživanje i prebacivanje krivice

Sukobe unutar sebe Trojka više ne pokušava ni kriti

"Avazova" domaća ličnost godine: Elvir Karalić, ime koje predstavlja nadu

Milanko Kajganić: Borba protiv korupcije

Pa, sretna nam Nova

Nemoć RS za radikalnijim potezom

Nada da će pravda biti pravda

Svjetla nade

Dženana Terzić: Majka lavica

Sude mi

Tomo Vukšić: Mostovi među ljudima

Praznične tenzije

Benjamin Mujkić: Briljantan um

Kenan Kamenjaš: Neumoljiv u reketu

OHR pozvao Vijeće ministara BiH da riješi pitanje ustanova kulture

Gdje nam je nestao glas?

Feđa Dudić: Gospodin trener

Zar je važno ko je kriv

Kolumne

"Avazova" domaća ličnost godine: Elvir Karalić, ime koje predstavlja nadu

Milanko Kajganić: Borba protiv korupcije

Pa, sretna nam Nova

Nemoć RS za radikalnijim potezom

Nada da će pravda biti pravda

Svjetla nade

Dženana Terzić: Majka lavica

Sude mi

Tomo Vukšić: Mostovi među ljudima

Praznične tenzije

Benjamin Mujkić: Briljantan um

Kenan Kamenjaš: Neumoljiv u reketu

OHR pozvao Vijeće ministara BiH da riješi pitanje ustanova kulture

Gdje nam je nestao glas?

Feđa Dudić: Gospodin trener

Zar je važno ko je kriv