Fudbalska reprezentacija Španije, prema mišljenju mnogih, nije bila među favoritima za osvajanje Eura, bez obzira na svoje prijašnje uspjehe i veliko ime. Naravno, već nakon prve utakmice „Crvene furije“ na Euru, kada su s lakoćom pobijedili Hrvatsku (3:0), ploča se promijenila i krenuli su hvalospjevi. Nastavili su se u grupi, pa u osmini finala i četvrtfinalu, a za sve je zaslužan, kako su ga nazivali, „anonimus“ Luis de la Fuente. Stručnjak koji je vodio sve omladinske selekcije uspio je iz korijena promijeniti igru Španaca. Od dosadne tika-take i beskonačnog dodavanja došli su do agresivne, direktne i u centimetar precizne igre. Sada je i na korak od toga da napravi historiju i dovede Španiju do četvrte titule prvaka Starog kontinenta, čime bi „Crvena furija“ postala najtrofejnija kada je ovo takmičenje u pitanju. Tada ga više niko ne bi smio nazivati „anonimusom“, a i sigurno je da bi mnogi velikani evropskog fudbala zavukli ruku duboko u džep kako bi ga namamili.

Stručnjak s mnogo uspjeha vodi Španiju ka novoj tituli prvaka Evrope

Luis de la Fuente: "Anonimus" blizu historije

Ulazak Vojske Srbije u BiH bio je idealna prilika da populisti na djelu pokažu da ne „mlate praznu slamu“, nego da uzmu stvar u svoje ruke te, baš kao što dižu atmosferu i adrenalin ovom isprepadanom narodu, poginu za ovu državu.&nbsp; Nismo to mi novinari izmislili, dovoljno je otvoriti Google i upisati imena nekih od njih. Ramo Isak, slijede termini „šehid“, „patriota“, „Smetovi, govor“, „volim domovinu“, „pjesma Snaga naroda“ i tako dalje.Slično je i s ministrom odbrane BiH Zukanom Helezom, dronovi, kamikaze... Podsjećanja radi, samo dan ranije govorio je da Srbi mogu svoje dokumente „okačiti mačku o rep“, a već dan poslije pokazalo se da baš nema puno pojma o čemu govori te da su njegove nadležnosti - bez druga dva zamjenika u Ministarstvu na čijem je čelu - nikakve.&nbsp;&nbsp;Odlično je upitao Zlatko Miletić, aktuelni državni parlamentarac i nekadašnji prvi čovjek FUP-a:&nbsp;- Gdje su sada „dronovi kamikaze, puške, patrioti, EUFOR, Althea, samozvani šehidi…?“Pa Bošnjaci kojima je Ramo Isak „kralj“, „Tito“, „mangup“, kako mu volite tepati, jeste li se sada uvjerili da mlati praznu slamu i da nema nikakve nadležnosti?

Gdje su sada „dronovi kamikaze, puške, patrioti, EUFOR, Althea, samozvani šehidi…“

Ramo populista

Neviđen skandal jučer je potresao Bosnu i Hercegovinu, koji nas je podsjetio na one najgore dane iz ratnih vremena. Naime, pripadnici Vojske Srbije prodefilirali su ulicama Prijedora, mjestom u kojem je u posljednjem ratu bestijalno stradalo 3.176 civila, povodom obilježavanja godišnjice Bitke na Kozari. Da stvar bude gora, dan prije toga, uoči godišnjice genocida u Srebrenici, defilovali su Bratuncem, što u subotu gotovo niko nije ni primijetio.I dok su bošnjački politički funkcioneri reagirali paljbom osuda, zabrinutih poruka i najave daljih koraka, postavlja se pitanje kako se ovo uopšte moglo desiti.Prema svemu sudeći, nasamareni su, levatski, svjetski... Naime, prema informacijama "Avaza", o dolasku pripadnika Vojske Srbije upoznati su Granična policija, Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH, ali i, navodno, Ministarstvo vanjskih poslova BiH (MVP). Prijavljeno im je bilo da će godišnjici prisustvovati kadeti Vojne akademije Vojske Srbije.I niko od nadležnih, posebno uzimajući u obzir sve agresivnije politike posljednjih mjeseci srbijanskih vlasti prema BiH, nije ni pomislio da bi ti kadeti bh. ulicama mogli hodati u svojim zvaničnim uniformama na kojima se nalazi grb Srbije. Očekivalo se valjda da će se skinuti u potkošulje ili šta već.Bošnjački politički funkcioneri taj dan ostali su zatečeni, jer, dok su srbijanski vojnici marširali duboko unutar teritorije BiH, oni su bili zabavljeni radom u baštama, godišnjim odmorima i vikend-landohanjenjima. Većina će ih se, dakako, tek danas oglasiti, dok odmore.A ako padaju na ovakvim zicerima, onda je potpuno jasno koliko bi bili spremni u slučaju, ne daj Bože, odgovoriti na daleko ozbiljnije i konkretnije udare na državu.&nbsp;

Dok su srbijanski vojnici marširali teritorijom BiH, bošnjački političari bili su zabavljeni godišnjim odmorima i vikend-landohanjenjima

Ušli k'o i 92.

Fudbalska reprezentacija Engleske igrat će polufinale Evropskog prvenstva. Prema prikazanom, to definitivno nije zaslužio tim koji vrijedi više od milijardu eura, a igra kao skup rekreativaca. Zbog toga se prstom najviše upire u jednog čovjeka – Gereta Sautgejta (Gareth Southgate), selektora Engleske.I s razlogom. Sautgejt je tvrdoglav u svojim taktičkim zamislima. Ne mijenja mnogo, iako na klupi ima izbora, prije svih najboljeg igrača Čelzija Kola Palmera (Cole), koji iza sebe ima izvrsnu sezonu, a zbog svega „pate“ navijači.Nisu Englezi navikli da gledaju da im se reprezentacija muči protiv Srbije, Danske, Slovenije, da jedva prođe Slovačku, a onda da strahuju protiv Švicarske koju su izbacili tek nakon penala.Međutim, eto ih među četiri najbolje. Iza sebe su ostavili ekipe koje su mnogo više dojmile ljubitelje fudbala. Da li namjerno ili ne, Sautgejt je žrtvovao igru za rezultat. Engleska ide jedva, ali prolazi dalje.Ni autor teksta nije preveliki fan Sautgejta, ali iza njega stoje neki rezultati. Naime, Sautgejt je odveo Englesku do tri polufinala velikih takmičenja. Svi zajedno prije njega su uspjeli doći također do tri polufinala. Ovo mu je drugo polufinale Evropskog prvenstva. Prošli put trofej mu je izmakao zbog penala, sada želi „vratiti fudbal kući“.Geret Sautgejt rođen je 3. septembra 1970. godine u Votfordu. U igračkoj karijeri je nastupao za Kristal Palas, Aston Vilu i Midlzbro. Kao trener vodio je Midlzbro, U-21 Englesku, a selektor „A“ reprezentacije je od 2016. godine nakon skandala Sema Alardajsa (Sam Allardyce).

Namjerno ili ne, žrtvovao je igru za rezultate, koje, saglasili se ili ne, ima

Sautgejt: Izjednačio ukupni skor svih prethodnika

Geret Sautgejt: "Neznalica" u polufinalu

Kakav je bio taj juli 1995. godine? Kažu, bio je vreo, manje ili čak možda više od ovih dana iza i ispred nas - ne znam. Imala sam tek nešto više od tri godine i dva mjeseca. Ne sjećaju se ni majka ni otac tačno tog 11. jula. Gdje su bili, šta su radili, jesmo li u Sarajevu tada imali šta jesti? Ne znaju.Znali bi tačno u sekundu gdje su tada bili da su mogli znati šta se dešava kilometrima od njih. Da su znali da će 11. juli biti velikim, krvavim slovima upisan u historiju svijeta kao dan kada je počinjen genocid na tlu Evrope. U srcu njenom!Dan kada su hiljade muškaraca, dječaka, staraca odvojene od svojih najmilijih i pogubljene. Kada su u bebe ispaljivani meci. Kada su žene ubijane, silovane. Dan kada je za one koji su pukim čudom preživjeli taj masakr, taj zločin, taj genocid, svijet stao. I do danas nije se pokrenuo.Dvadeset i devet godina prođe. I gdje smo, gdje je Srebrenica?Hoće da je mijenjaju. Misle, promijenit će ime i izbrisat će historiju, krvavu. To se neće desiti. Danas se borimo s politikom negiranja, poricanja, zaborava. Do prije nekoliko mjeseci i života sa zaboravom. Zaboravljenim životom.Reflektori su opet upereni u istočnu Bosnu, u gradić zvani Srebrenica, dokaz iživljavanja i nemoći međunarodne zajednice. Juli 11. zvanično je Međunarodni dan sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici 1995. godine. I mjesecima se protivilo tome. Otvarane su rane preživjelih, dodavana so na njih, izgovarale su se laži. Ali svi oni stoje ponosno i dočekat će 11. juli i obilježiti 29. godišnjicu genocida. Jer preživjeli nisu šutjeli. Jer preživjeli nisu dali ono što im je ostalo dostojanstva i zatvorili se u četiri zida. Jer su toliko jasno i glasno govorili o ubijanjima, maltretiranjima, mučenjima, gubicima, da se svijet nije mogao praviti ni gluh ni slijep.Komšije, s druge stane, jesu. Još su živi oni koji znaju gdje su ostaci ubijenih, ali odlučuju da šute. Ali dokle god ima onih koji se sjećaju svega, koji uče pravu historiju, neće dati zaboravu da prevladava, borit će se da pronađu sve, i posljednju kost Srebreničana. Njima će uvijek imati ko dženazu klanjati, dovu proučiti, u mezar spustiti.8.372...

Preživjeli su toliko glasno i jasno govorili o ubijanjima da se svijet nije mogao praviti ni gluh ni slijep

Krvava slova historije

Ambasador SAD u BiH Majkl Marfi (Michael Murphy), na prijemu povodom 248. godišnjice nezavisnosti SAD, poslao je snažne poruke koje se tiču partnerstva i prijateljstva s BiH.Podsjetio je na potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, naglašavajući da je to bila važna prekretnica u odnosima BiH i SAD te da je taj sporazum zaustavio krvoproliće u BiH.Mnogi su svjesni značaja pomoći ove svjetske sile jednoj maloj državi kakva je Bosna, zahvaljujući kojoj je dobar dio zemlje obnovljen, čime je vraćen djelić dostojanstva napaćenom stanovništvu.Poručio je Marfi da SAD nikome neće dozvoliti da ponovo ruši ili razara BiH.- Naše partnerstvo s BiH je i u dobru i u zlu. Već 30 godina se zajednički zalažemo kako bismo osigurali mir, održali ekonomski razvoj, ojačali demokratske institucije i izgradili mostove između dvije nacije. I dalje stojimo uz vas, dok se građani ove zemlje suočavaju s novim izazovima za budućnost kakvu zaslužuju za sebe, svoju djecu i unučad - rekao je Marfi.I zaista, BiH nema većeg prijatelja i predanijeg partnera od SAD.Majk Marfi rođen je u Ročesteru. Na poziciju ambasadora u BiH nominirao ga je predsjednik SAD Džo Bajden (Joe Biden), a mandat je preuzeo u februaru 2022. godine.

Poručio je da SAD nikome neće dozvoliti da ponovo ruši ili razara BiH

Majkl Marfi: Istinski prijatelj

Nema više Maradone koji predribla pet-šest igrača u 70-80 metara, uključujući i golmana, pa postigne najlegendarniji gol svih vremena.Nema više Van Bastenovih voleja u finalu, izvedenih s takvom ku*čevitošću i bezbrižnošću kao da igra termin s rajom. Nema više ni Zidanovih „panenki“ pod prečku Bufonu u finalu, najboljem golmanu svih vremena.Nema više ni onih Karlosovih slobodnjaka, gdje lopta ulazi u gol s 35-40 metara udaljenosti kršeći sve zakone fizike. Zapravo, iz slobodnjaka nema više golova.Kao što nema ni onih likova poput Pola Gaskojna, koji utakmice igraju pijani, Roja Kina koji Halandu starijem (ne ovom današnjem) polomi nogu i okonča karijeru kao osvetu za povredu koju mu je nekoliko mjeseci ranije nanio, nema ni Sliškovića, koji nikad ne dolazi na treninge jer je to „za one koji ne znaju da igraju“, ni Prosinečkog, koji puši dvije-tri kutije cigareta dnevno i opet ostaje najbolji, ni Kaniđe - koji se „roka“ kokainom...Današnji fudbaleri su sve neki fini momci. Svi lijepo odgojeni, istrenirani, trče kao gazele, skaču kao poskoci, žive urednim životima, svi isto izgledaju, žive, pričaju i ponašaju se. Više karaktera doživiš dok ćaskaš s ChatBotom nego dok njih gledaš, Bog te vidio.A i njihova je igra negdje takva, robotska. Bez driblinga, lepršavosti, bez onih mangupskih poteza koji krše sve taktike, norme i stvaraju historijske trenutke. Ne znam za vas, ali meni je ovo Evropsko prvenstvo najdosadnije ikad. Za sada ga možemo pamtiti po - ničemu.Uredu, sada sebi ličim na starce sa svojim patetičnim, dozlaboga napornim nostalgičarskim usklicima: „Fudbal je prije bio bolji“ i „ne znaš ti, sine, kako se nekad igralo“.I nemojte me pogrešno razumjeti, ja nemam nikakve sumnje da bi današnje ekipe devastirale sve one od prije 20, 30, 40 godina.Naime, današnji igrači fizički su jači, brže trče, više skaču, bolje jedu, pametnije treniraju, ne piju, ne puše i svaki njihov korak u životu je pomno nadziran.No, upravo u tome i jeste problem.

Današnji fudbaleri su sve neki fini momci, svi lijepo odgojeni, istrenirani, trče kao gazele, skaču kao poskoci, ne piju, ne puše

Maradona: Preminuo 25. novembra 2020. godine

Fudbal prop'o

Bosna i Hercegovina nastavlja svoje pravno postojanje kao država u okviru međunarodno priznatih granica! BiH ostaje članica Ujedinjenih naroda. Entiteti imaju pravo da uspostavljaju posebne paralelne odnose sa susjednim državama, ali u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine!Dugogodišnja podsjećanja na odredbe Ustava BiH, dijela Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH potpisanog prije skoro 29 godina u Dejtonu, gubi svaki smisao pred separatističkom politikom koju je postepeno oživljavao režim u RS, a koja svoj vrhunac doživljava utopijskim prijedlogom za “razdruživanje” entiteta.Uvjeravati vlasti u RS u činjenicu da se ne može razdružiti nešto što se nikad nije ni udružilo, čini se istim, uzaludnim poslom kao i sva upozorenja od prije nepune tri decenije, da planovi za podjelu zemlje trasiraju put ka etničkom čišćenju, ratnom zločinu, sudnicama i na kraju zatvorima u koje je smješten kompletan politički i vojni vrh ovog entiteta. Jednostavno, vlasti RS vole takve nemoguće misije, pa, uprkos pozivima na razum i upozorenjima na posljedice, komšijama i cijelom svijetu nude put ka provaliji.Nakon svih propalih inicijativa, prijetnji i neustavnih zakona režim u RS nastavlja koračati ka provaliji, glavom uporno pokušavajući da prođe kroza zid, iako je evidentno da je razdruživanje od vlastite države i put građana oba entiteta prema nekoj od normalnih zemalja Zapada njihov jedini efekt.Pri tome se, na isti način kao svojevremeno i sankcije SAD, ignoriraju i omalovažavaju upozorenja Ambasade SAD u BiH. Upozorenje od 24. maja ne može biti jasnije: „BiH nije unija dva entiteta. Ustav BiH ne daje pravo na secesiju ili “razdruživanje” ni entitetima, ni bilo kojoj nižoj administrativnoj jedinici. RS može postojati samo unutar BiH. Secesija ili “razdruživanje” RS ne znači nezavisnost RS niti kraj BiH, nego znači kraj RS!”

Nakon svih propalih inicijativa, prijetnji i neustavnih zakona režim u RS nastavlja koračati ka provaliji

"Razdruživanje" od pameti

Fudbaleri Turske napravili su veliki rezultat i plasirali se u četvrtfinale Evropskog prvenstva. Jedan od najzaslužnijih za to bio je defanzivac Merih Demiral. Kada ste odbrambeni igrač, ne očekujete baš da ćete dati gol, a kamoli dva.Još ako ste jednim od njih ispisali historiju prvenstva Evrope, onda znate da ste napravili veliku stvar. Takvo nešto uradio je Demiral. On je doveo Tursku u vodstvo protiv Austrije golom u 57. sekundi utakmice, što je bio najbrži pogodak u nokaut-fazi Evropskog prvenstva svih vremena.Blistao je od sreće Demiral, turski navijači su slavili, a onda je isti igrač poslije nebeskog skoka pogodio i u 59. minuti. Do utakmice s Austrijom imao je ukupno dva gola za Tursku, a onda je u toliko važnom meču dva puta tresao protivničku mrežu.Kada pričamo o defanzivcima i golovima u bitnim mečevima, sjetimo se legendarnog Lilijana Tirama (Thuram), koji je dao dva gola Hrvatskoj u polufinalu Svjetskog prvenstva 1998. godine (2:1). Bili su to golovi zlata vrijedni za Francuze, baš kao i ovi Demiralovi.Merih Demiral rođen je 5. marta 1998. godine u Karamurselu, Turska. Prošao je školu Fenera, a onda igrao za B-tim lisabonskog Sportinga, Alanijaspor, Sasuolo, Juventus, Atalantu, a sada je član Al Ahlija.

Poput Tirama protiv Hrvatske, dao je dva gola za pobjedu svog tima

Merih Demiral: Heroj i rekorder

Mlada Mostarka Amila Zukić sinonim je hrabrosti i snage. Naime, ona se godinama bori da dobije terapiju koja bi joj olakšala svakodnevni život, a koje u našoj zemlji na odobrenoj listi lijekova nema. Košta 400.000 eura, Amila je mora kupiti!Riječ je o mladoj majci kojoj se život promijenio preko noći, kada je nakon dužih ispitivanja i testiranja u Zagrebu saznala svoju dijagnozu koja će je pratiti do kraja života - akutna intermitentna porfirija.Pomoć koju bi ova heroina trebala dobiti izostala je od svih nadležnih institucija u BiH. Kome god se obratila, dobila je samo muk. Je li moguće da niko ne reagira i ne želi spasiti jedan mladi život. U ovom slučaju, izgleda da nadležne baš briga za Amilu i njen problem, jer su se svi, kome god se obratila, na njene molbe oglušili.Uprkos Amilinoj hrabrosti, svim naporima medicinskog tima koji se brine za njeno zdravlje, bez adekvatne terapije, ona se suočava s bolovima i ograničenjima koja joj onemogućavaju da vodi iole kvalitetan, normalan život. Ali Amila ne odustaje. Uporna je u svom naumu da dođe do lijeka kako bi nastavila normalan život.

Pomoć koju bi Amila trebala dobiti izostala je

Amila Zukić: Borba heroine

Dodik je jučer ponovo našao način da uzburka duhove. Zastupnici u Narodnoj skupštini RS raspravljali su o nekakvom dokumentu o „mirnom razdruživanju“ RS i Federacije Bosne i Hercegovine, a koji će, kako kažu, ponuditi i FBiH.E, sad, dok će mnogi s pravom pozvati na uzbunu i upozoriti na ovaj, još jedan Dodikov otvoreni udar na državu, skrenimo pažnju na onu staru, a vječito tačnu - da je vrag u detaljima.Naime, u političko-pravnim poslovima do mile volje možete usvajati razne deklaracije, sporazume i rezolucije. Oni mogu imati veliki i simbolički karakter, no nešto postaje obaveza tek kad bude usvojeno u formi odluke ili zakona.A to je linija po kojoj Dodik, sa svom svojom težinom, godinama ublehaški pleše. Naime, u prvom slučaju, ta stvar je zakonski neobavezujuća i zakonska krivica je upitna. U potonjem slučaju pak izlažete se cijelom nizu ozbiljnih posljedica, poput člana 156. Krivičnog zakona koji to tretira kao udar na ustavni poredak Bosne i Hercegovine.A Dodik vam je nešto poput momka koji govori da je mnogo jak, da će prebiti ovog ili onog (doduše, Dodik to zaista nerijetko i govori) i da mu niko ništa ne može. I, uistinu, njegove riječi mnoge možda mogu i prepasti, neko ga možda i ozbiljno shvata, no u praksi ostaje činjenica da on nikako da se pobije, nego sve ostaje na praznim riječima i prijetnjama.Naravno, da ne bi izgledao kao mlakonja, Dodik glumi da nešto i radi, pa dijeli snimke svojih sparinga i treninga koji mnoge zabrinu, tj. deklaracija i sporazuma, samo nigdje te stvarne borbe, odnosno tog direktnog poteza sa zakonskom težinom, odluke o proglašenju nezavisnosti.Čuj, molim te, ponudit će Federaciji sporazum o razdruživanju. Čega se lik dosjetio, hej!Nije valjda da se boji jednostranog pokušaja otcjepljenja, kao u slučaju neprovođenja odluke visokog predstavnika, zbog čega je završio na optuženičkoj klupi. Pa onda pokunjeno pristao da izađe na izbore prema Šmitovim, nametnutim odlukama.

Čuj, molim te, ponudit će Federaciji "sporazum o razdruživanju"

Evo, baš smo se prepali!

Engleska je jedno od najvećih razočarenja na ovogodišnjem izdanju Evropskog prvenstva. „Tri lava“ izgledaju veoma loše, nekoordinirano, blijedo, jalovo, najviše zbog loših odluka selektora Gereta Sautgejta (Garreth Southgate).Međutim, u svom tom sivilu ističe se jedno ime, a riječ je o Džudu Belingemu (Jude Bellingham). Zvijezda madridskog Reala uvijek je tu kada ostatak reprezentacije ne može, što bi se reklo, da se „sastavi s loptom“. Tako je bilo i u osmini finala protiv Slovačke. Slovaci su poveli u 25. minuti i držali pod kontrolom meč sljedećih 70 minuta, a onda je došla peta minuta sudijske nadoknade.Nakon što je jedan od saigrača glavom prebacio loptu na desetak metara, Belingem je, u stilu najvećih majstora, kakav je i sam, pogodio makazicama i odveo utakmicu u produžetke, spasivši Engleze od velike bruke u međuvremenu.Englezi će morati mnogo bolje u nastavku turnira, ali i u budućnosti. Međutim, jedno je sigurno - Belingem je jedan od najboljih igrača svijeta, a ima samo 21 godinu.

Englez je jedan od najboljih igrača svijeta, a ima samo 21 godinu

Džud Belingem: Spasio "Tri lava"

Mađarska je zvanično preuzela šestomjesečno predsjedavanje Evropskom unijom. S nacionalističkim premijerom Viktorom Orbanom na čelu, koji već 14 godina vodi centralnoevropsku državu s ciljem da je transformira u „neliberalnu demokratiju“, u mnogima se javlja zabrinutost šta će učiniti s evropskom porodicom s čijim politika se najčešće ne slaže i to otvoreno govori.Slogan Mađarske je: „Učinite Evropu ponovo velikom.“ Zvuči poznato? Možda bi ih tim bivšeg predsjednika SAD Donalda Trampa (Trump) trebao tužiti za autorska prava, s obzirom na to da je to bila parola njegove kampanje - „Učinite Ameriku ponovo velikom“ (Make America Great Again). A možda mu je Tramp „dozvolio“ ili čak sugerirao da je koristi, jer su inače u dobrim odnosima.Pa Mađarska je jedina članica EU koja nije uvela sankcije Rusiji nakon invazije na Ukrajinu i jedina koja na sjednici Generalne skupštine Ujedinjenih naroda nije glasala za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, bolnu tačku ne samo Bosne i Hercegovine nego i Evrope.Dobar je prijatelj i s Laktašaninom Miloradom Dodikom, predsjednikom RS.Ovaj ga je i okitio nekakvim ordenom nedavno. Možda nam to pomogne da otvorimo pregovore s EU u narednih šest mjeseci.Mađarska je najavila da je jedan od prioriteta zemlje tokom predsjedavanja Unijom približavanje zemalja zapadnog Balkana „jedan korak“ članstvu u EU. Mislim, hvala Orbanu i njegovim saradnicima. Ali ako njegov pajdaš Dodik, zajedno s Draganom Čovićem i trojkom, ponovo ne sjedne za pregovaračke stolove i ne nađu kompromis, usvoje reforme, ni Orban ni Mađarska ne mogu nam pomoći. Sve što mogu jeste odrediti dnevni red, ali ništa bez podrške Komisije. A realno, ne zaslužujemo je.On je tokom posljednjeg predsjedavanja Mađarske EU „zabio prst u oko“ demokratskim zemljama, inače i prijateljima naše BiH, te se hvalio kako im je dijelio „prijateljske šamare“. A samo godinu prije preuzeo je mandat premijera. Zamislite šta bi se moglo desiti sada, nakon 14 godina.Ipak, Unija je savez, pa tako sva ta Orbanova siledžijska moć ne znači mnogo bez podrške drugih. Pošto je njegova desničarska Fidesz stranka izolirana, Orban se posvetio osnivanju vlastite grupe u Evropskom parlamentu, zajedno s austrijskom krajnje desničarskom Slobodarskom strankom (FPOe) i centrističkom strankom ANO bivšeg češkog premijera Andreja Babiša.Vidimo kuda to vodi.

Mađarska je jedina članica EU koja nije glasala za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, bolnu tačku ne samo BiH nego i Evrope

Pajdaš s Dodikom

Grozan teroristički napad u subotu se desio u Srbiji, kada je Miloš Žujović, koji se povezuje s vehabizmom, ispred Ambasade Izraela iz samostrela u vrat pogodio pripadnika Žandarmerije Miloša Jevremovića. Naravno, stvarna meta napada je bila Izraelska ambasada, do koje napadač nije uspio stići, a iza napada je stajala grupa vehabija iz susjedne države, među kojima je bio i državljanin BiH.Kako se moglo očekivati, vlast u Srbiji nije propustila priliku da napad iskoristi za svoje političke ciljeve, pa je predsjednik ove države Aleksandar Vučić kazao, između ostalog, i da iza napada možda direktno stoji činjenica da je usvojena Rezolucija o genocidu u Srebrenici protiv koje se, kako je poznato, grčevito borio.Iako se napad, srećom, nije desio u BiH, činjenica da iza njega stoje muslimanski radikali najgora je stvar koja se može desiti za bošnjački narod u ovom trenutku. Nema nikakve sumnje da će svi zlonamjernici i nacionalisti iz srpskog i hrvatskog korpusa koristiti svaki vid radikalizma među muslimanima i Bošnjacima na ovim prostorima kao sredstvo da na njih bace ljagu, političke ih oslabe i u očima Evrope i Zapada označe kao sigurnosni i civilizacijski problem.No, ako žele da izbjegnu crnu sudbinu, Bošnjaci se sami moraju obračunati sa svojim radikalima. Uistinu, posljednjih godina bujaju razne vehabijske grupe, samoprozvani šejhovi i učenjaci koji im pripadaju postali su zvijezde koje okupljaju desetine hiljada fanova, a prijetnje, pozivi na nasilje i obračun s neistomišljenicima redovan su repertoar među ovim grupama.Pokušaj vlasti u Srbiji da teroristički napad iskoriste da krivicu svale na BiH i Rezoluciju o genocidu jasno pokazuje šta nam radikalne grupe kao narodu mogu donijeti - metu na čelo.No, s druge strane, ako Srbija ima dokaze da je bh. državljanin koji je priveden u Srbiji bio dio struktura ubijenog teroriste, onda ga moraju i procesuirati, a ne deportirati u BiH.

Pokušaj vlasti u Srbiji da krivicu svale na Bošnjake jasno pokazuje da takve radikalne grupe bošnjačkom narodu crtaju metu na čelo

Ko Bošnjacima podmeće terorizam

Fudbalska reprezentacija Švicarske najveće je otkrovenje ovogodišnjeg Eura. Reprezentacija koja je u posljednjoj deceniji jedna od najkonstantnijih, o čemu govori i činjenica da su na posljednjih pet velikih takmičenja prošli u nokaut-fazu, počela je skidati i ozbiljne skalpove.Lider s klupe švicarske reprezentacije je Murat Jakin (Yakin). Nekadašnji reprezentativac, a sada šef stručnog štaba, uspio je sa Švicarskom osigurati četvrtfinale, nakon što su u grupi završili drugi, iza Njemačke, a onda u osmini finala Eura pobijedili selekciju Italije (2:0), aktuelnog prvaka Evrope.I nisu ih samo pobijedili, ono što je viđeno na Olimpijskom stadionu u Berlinu je bilo bliže gaženju. Toliko su Švicarci bili nadmoćni u susretu, da su italijanski mediji i prije kraja utakmice javno tražili „skidanje glave“ selektora Lućana Spaletija (Luciano Spalletti).Jakin je nekadašnji reprezentativac s 49 nastupa za najdraži dres, koji je uspio ostvariti san i postati selektor reprezentacije svoje domovine. I tako će, barem se čini, nastaviti tamo gdje je bh. stručnjak Vladimir Petković stao.

Nekadašnji reprezentativac nastavio gdje je Petković stao

Murat Jakin: Srušio prvake Evrope

Još jedna krvava noć, s četvrtka na petak, u Sarajevu. Brat ranio brata i njegovu ženu, prijetio policiji, bacio bombu, pa čitava kuća eksplodirala. I njih troje u njoj.Nađena ugljenisana tijela. Komšije šokirane, isprepadane, u nevjerici gledali i pokušavali ugasiti vatrenu stihiju koja je zahvatila cijelu kuću. U ovom slučaju nisu pred medijskim radnicima svjedočili o ubici i žrtvama kao o mirnoj porodici, kako to inače biva. Ne, imali su i ranije s njima problema, a oni s policijom.I eto. Šta ćemo, tako nam je, kako nam je. Leći navečer i Boga moliti da se ne puca. Čuj mene, da samo ne puca.Već sutradan, odnosno u petak, čovjek mačetom razbijao sve oko sebe.To su samo dva u nizu incidenta ovog mjeseca, samo u Sarajevu, a kada se cijela država uzme u obzir, stvarno se čovjek zapita gdje živi. I da, moderna su vremena, oružja na sve strane, lako dostupnog. Čemu onda služi policija?Kada kažemo policija, ne mislimo na časne ljude koji pošteno zarađuju svoje crkavice (zavisi od kantona do kantona, od entiteta, a najgore je onima na državnom nivou) dok riskiraju živote čak i u „običnoj, rutinskoj“ kontroli. Mislimo na njihove šefove, koji su se dočepali fotelja i doslovno shvatili onu „zagrij stolicu zadnjicom“.Pa nije to značilo da samo sjedite, poštovani. Već da se prihvatite posla.Dok se ljudi međusobno ubijaju, tuku, prijete, naši političari, počevši od vrlog ministra unutrašnjih poslova KS Admira Katice, takva dešavanja prate zamišljenih lica.Kao, uradili bi oni nešto, ali ne znaju šta. Kao, pravit će se sposobni pred kamerama, izaći na mjesto zločina jer - „đe ćeš bolje reklame“, a ni u jednom momentu neće najaviti nikakve promjene. Sistem je valjda uredu, mi ne valjamo. Bit će da je to, da je do nas.I da su nam pištolji, bombe i meci, koji zuje oko glave, normalna i neizbježna pojava koja niti se može spriječiti niti preduprijediti."Hellcome to Rajvosa!“

Luis de la Fuente: "Anonimus" blizu historije

Ramo populista

Ušli k'o i 92.

Geret Sautgejt: "Neznalica" u polufinalu

Krvava slova historije

Majkl Marfi: Istinski prijatelj

Fudbal prop'o

"Razdruživanje" od pameti

Merih Demiral: Heroj i rekorder

Amila Zukić: Borba heroine

Evo, baš smo se prepali!

Džud Belingem: Spasio "Tri lava"

Pajdaš s Dodikom

Ko Bošnjacima podmeće terorizam

Murat Jakin: Srušio prvake Evrope

Hellcome to Rajvosa!

Kolumne

Luis de la Fuente: "Anonimus" blizu historije

Ramo populista

Ušli k'o i 92.

Geret Sautgejt: "Neznalica" u polufinalu

Krvava slova historije

Majkl Marfi: Istinski prijatelj

Fudbal prop'o

"Razdruživanje" od pameti

Merih Demiral: Heroj i rekorder

Amila Zukić: Borba heroine

Evo, baš smo se prepali!

Džud Belingem: Spasio "Tri lava"

Pajdaš s Dodikom

Ko Bošnjacima podmeće terorizam

Murat Jakin: Srušio prvake Evrope

Hellcome to Rajvosa!