Jednostavno – treba ozbiljno razmisliti da li uvesti smrtnu kaznu. I to na određeni period. Nekih deset godina.

Stvari su, izgleda, otišle već predaleko i vrag je došao po svoje. Jučerašnja pucnjava na policajce samo je još jedan od događaja koji okrutno ukazuju na katastrofalno stanje sigurnosti i vladavine zakona u ovoj zemlji.

Ako se ko i naljuti, šta ćemo... bezakonju se mora stati ukraj!

Ne treba se iznenaditi ako se u Evropskoj uniji, kao, naljute i zaprijete nam suspenzijom iz svih tih procesa koji svakako vode nigdje! Ovakva kakva jeste, Bosna i Hercegovina nikad, ali nikad, neće biti u prilici ni da priviri Uniji. Ako se ta tvorevina i sama ne raspadne u narednim godinama.

Bit će i kakofonija reakcija kojekakvih udruženja i institucija za ljudska prava ako se takva odluka donese. Ali, ne žive oni ovdje.

Ovoj zemlji treba temeljito spremanje. Samo takva ona može odgovoriti izazovima današnjice. Posebno može pružiti svojim građanima sigurnost i, barem u tom segmentu, izgledniju budućnost.

Pravnici trebaju definirati za koja se to djela može i kako izvršiti smrtna kazna. Praksa je prepuna modela za to. Treba samo prepisati najprihvatljiviji od svih.

Onda poslanici trebaju najbrže što mogu izglasati promjene zakona i pravosuđe početi s primjenom.

Smrtna kazna ne smije zaobići ne samo počinioce ovog najnovijeg gnusnog djela ubistva dvojice policajaca nego i teške pedofile, narkobosove, kradljivce javnog novca, glavešine pravosudne mafije...

Na ljutu ranu, ljutu travu!

Vladavina zakona i striktna provedba presuda profesionalnih sudija odavno je pitanje samog opstanka ove države. Nju ne razaraju nikakvi nacionalizmi, populizmi i secesionizmi ovih ili onih, nego činjenica da se više niko ne obazire na zakone, a uniformirana lica prva su meta sve brutalnijih kriminalaca.

A niko ne voli niti može voljeti državu bezakonja.