Federalni zavod PIO/MIO u narednih pet ili šest godina morat će hraniti novih 80.000 penzionera. Informacija je to koja bi uzdrmala svaku zemlju. Kod nas nije. Zabrinut je, istina, samo dio javnosti. Oni kojih se direktno tiče sudbina Zaovda i pojedinci koji još uvijek brinu o budućnosti BiH i njenih građna.
Alarmantno je, dakle, to da će se drastično povećavati broj penzionera. Još gora je činjenica da u isto vrijeme neće rasti broj zaposlenih. Jer, mladi odlaze, a ni oni koji ostaju, nemaju posla.
Doda li se tome podatak da je već sada gotovo izjednačen broj zaposlenih s brojem penzionera - neka nam je Bog na pomoći. U zemljama Evropske unije, za usporedbu, jednog penzionera hrane četiri radnika. Ako se ovako nastavi, u BiH bi uskoro jedan radnik mogao hranti i dvojicu penzionera. A, to bi bio kraj.
Nadležni u našoj zemlji slabo mare. I pored jasnih upozorenja, kao i obično, nemaju rješenje. Gotovo niko se nije ni osvrnuo na upozorenja ekonomista.
Vlastodršci se ne osvrću ni na višegodišnje vapaje privrednika koji traže da im smanje namete. To je osnovni preduvjet za otvaranje novih radnih mjesta i povećanje plaća. A, s tim ide i bolje punjenje penzijskog fonda. Ali, šta možemo očekivati u budućnosti ako foteljaše ni ova činjenica ne motivira da prionu na posao.
Iako iz Federalnog zavoda tvrde da nema razloga za brigu, jer bi se broj penzionera, kažu, čak mogao i smanjivati, a ne povećavati, stručnjaci misle drugačije. Sukob mišljenja vjerovatno dolazi zbog različitih statističkih podataka i metoda izračuna.
Bilo kako bilo, pravi odgovor može dati samo vlast. I to konkretnim potezima. Hitno mora izvući ruke gurnute duboko u džepove privrednika. Zatim ih obavezati da zapošljavaju i da daju više plaće radnicima.
