Ne da se uneređenom do potoka. Tom starom, priprostom narodnom izrekom najlakše se i najjasnije može opisati atmosfera u Bosni i Hercegovini posljednjih dana.
Taman kad su prošli izbori u Hrvatskoj te smo očekivali da će splasnuti predizborno bujanje nacionalizma na zapadu, probudiše se ravnogorci na istoku. Izbori njima ne trebaju. Dovoljan im je i Božić, praznik Kristovog rođenja, koji u srca svih ljudi i njihove domove donosi mir.
Ravnogorci donesoše nemir i strah u domove i srca povratnika Višegrada, Bratunca, Srebrenice... Donesoše mržnju i netrpeljivost. Paradiranje, divljanje i pucanje podsjeti ono malo povratnika na vrijeme agresije na BiH, kad su ih ubijali, silovali, mučili...
Bakira Hasečić iz Višegrada, žrtva, silovana žena, primijeti da u Višegradu nisu bili samo lokalni ravnogorci. Pitanje je koliko ih je došlo preko Drine i jesu li evidentirani.
Zbog toga je neophodno da nadležni organi konačno reagiraju na pravi način. Osude su važne. Obećanja nikako. Ministarstvo sigurnosti BiH i Obavještajno-sigurnosna agencija već su reagirali. Na potezu su institucije Republike Sprske, koje su zadužene da svim građanima ovog bh. entiteta omoguće da se osjećaju sigurno.
Oni moraju evidentirati i sankcionirati sve one koji našu zemlju vraćaju 27 godina unazad, prijete, vrijeđaju, zastrašuju... Jer, da se s fašizmom, njegovim inspiratorima i realizatorima postupilo onako kako treba, ravnogorcima bi se na ovim prostorima trag zatro još 1945. godine, nakon zločina koje su počinili u Drugom svjetskom ratu.
Skoro 25 godina nakon završetka agresije, ponovo četničke pjesme na ulazu u Memorijalni centar Potočari. Na kapiji simbola genocida. Ako ne bude procesuiranih, ko će povratnicima garantirati da im niko neće pokucati u gluho doba noći...
