Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, ako je suditi prema dešavanjima u regionu u posljednjih nekoliko mjeseci, ima posla više nego ikad. Valja sve stići: Boriti se za Kosovo, štititi Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori te bodriti Milorada Dodika i Republiku Srpsku u novoj „mitskoj borbi za srpska prava u Bosni i Hercegovini“. 

Ideolozi sve ove tri „srpske borbe“ u tri međunarodno priznate države sjede u Beogradu. A diplomatske aktivnosti izvršilaca uzrokuju krizu u tri nezavisne države. Ipak, srbijanski vrh, čini se, svjestan je da su dvije od ove tri borbe odavno izgubljene. 

Kosovo ima toliko jaku podršku Amerike i Evrope, da je pitanje dana kada će ga i Srbija priznati. Kriza u Crnoj Gori nakon donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koju su izazvali SPC i srpski politički predstavnici, zasigurno je kratkog daha. Crna Gora članica je NATO-a, na dobrom putu ka EU, i Srbija je apsolutno nemoćna da uradi bilo šta, osim usamljenih protesta i litija koje će vremenom zasigurno utihnuti.

Otud se Beograd, očigledno, u posljednje vrijeme okreće trećoj borbi u kojoj ima najjačeg saveznika - Bosni i Hercegovini i Miloradu Dodiku, smatrajući da konačno možda može napraviti nekakav rezultat. Iako Vučić poziva na mir, izjavljuje da poštuje teritorijalni integritet i međunarodni suverenitet BiH, Dodik je skoro češće kod njega u Beogradu nego u Predsjedništvu BiH u Sarajevu. Pametnom i išaret dosta.

Posljednje brojanje muslimana, stranaca i drugih u Ustavnom sudu BiH pokazuje da Vučić nije baš nepristrasan posmatrač prilika u našoj zemlji, iako to svi odavno znamo. Pitanje je samo šta je cilj ove treće „srpske borbe“ u BiH. Otcjepljenje RS? Ako je to, smiješi im se i treći poraz. Probosanski orijentirani političari prepoznali su suštinu izazivanja posljednje krize. Nespremni smo uhvaćeni već jednom. I nikad više!