U Sarajevu je danas predstavljena Sezona dana frankofonije u Bosni i Hercegovini 2025. od 21. do 24. marta koja je zajednički program ambasada Francuske, Švicarske, Belgije, Bugarske, Rumunije i Ministarstva vanjskih poslova BiH, a ove joj je godine moto obrazovanje.Kako je kazao ambasador Francuske u Bosni i Hercegovini Fransoa Delma (François Delmas), program za ovu sezonu biće u znaku decentralizacije u teritorijalnom smislu, te će stoga događaji biti organizirani na teritoriji cijele BiH, čak i izvan ogranka Francuskog instituta u Mostaru i Banjaluci. Drugo obilježje ovogodišnje sezone je raznovrsnost kroz gastronomiju, film, stripove, muziku i kviz.- Frankofonija je fantastično otvaranje prema svijetu, šansa i novi pogled, jer francuski nije samo romantični jezik, nego i svjetski, koji na pet kontinenata govori 320 miliona ljudi a uči 140 miliona. Ta brojka raste, posebno zahvaljujući demografskom, obrazovnom i kulturnom napretku frankofone Afrike - kazao je Delma.<h2>Drugi diplomatski jezik</h2>Istakao je da je to drugi diplomatski jezik, treći poslovni i četvrti na internetu.- Prava je prednost u nekim ekonomskim sektorima, posebno u turizmu, hotelijerstvu i ugostiteljstvu - rekao je.Direktorica Francuskog instituta Loe Lagranž (Lagrange) istakla je da su ove godine Dani Frankofonije na cijelom svijetu pod znakom obrazovanja.- Koristim ovaj povod da ohrabrim učenike koji moraju birati treći ili četvrti jezik, da biraju srcem, tj. francuski jezik - podvukla je ona.<h2>Frankofone igre</h2>Dodala je da imaju i frankofone igre, te da se BiH priključila Međunarodnoj organizaciji frankofonije prije 15 godina, kao zemlja posmatrač.- Ove je godine slogan Međunarodne organizacije frankofonije "Učim, dakle djelujem". Podržavamo učenje ovog jezika u školskim institucijama u BiH - dodala je.Pojasnila je da rade zajedno sa ministarstvima za obrazovanje i pojedinim školama kako bi osigurali da učenici imaju mogućnost izbora francuskog jezika za učenje.

Direktorica Francuskog instituta Loe Lagranž istakla je da su ove godine Dani Frankofonije na cijelom svijetu pod znakom obrazovanja

Dani frankofonije u BiH ove godine u znaku obrazovanja

Nakon više od godinu pauze, snimanje filma "Testament“ reditelja Mirze Begovića nastavit će se za manje od mjesec. Ovaj film predstavlja nastavak uspješnog ostvarenja "Amanet“ iz 2022. godine, filma koji je postao najgledaniji domaći film te godine.<h2>Društveno stanje </h2>Nusmir Muharemović, koji je utjelovio ulogu Dževada, za "Dnevni avaz“ otkrio je da je sam lik po svojoj prirodi dobar, požrtvovan i duhovit. - Njegov je put često ispunjen pronalascima sitnih nedostataka u društvu koje kroz pomalo naivne i duhovite prevare ispravlja u svoju korist. U isto vrijeme lik Dževada je pokazatelj svevremenog društvenog stanja na ovim prostorima, ispunjenog anomalijama na koje niko od nas nije imun. Ovakve likove vole glumci ali i publika. Šarmantan, sitni lopov, odan prijatelj, vjeran u ljubavi, a opet nikad ne znamo šta je njegov sljedeći potez. A da li se nešto promijenilo? Jeste, stariji je dvije godine i poslove širi i na Zenicu – dodao je Muharemović. Film će otvoriti i fenomen Željezare i željezarskih radnika s početka devedesetih godina. - Zenica je grad u kojem živim i o kojem sam naučio mnogo toga u posljednjih petnaestak godina. Ono što je zajedničko Zenici i Zavidovićima u kojima sam odrastao je upravo taj industrijski, radnički duh grada. Fenomen plate koja se dijelila svakog petnaestog u mjesecu, kao i kafana u kojima su pojedinci isti dan ostavljali cijelu platu. Željezara je ustvari bila grad u gradu. U Zenici i danas sve "miriše“ na Željezaru tako da nije bilo teško istraživati, trebalo je samo gledati oko sebe, slušati i upijati taj „miris“ – kazao je Muharemović.<h2>I dobri i zli</h2>Istakao je da se, u odnosu na prethodni film Mirze Begovića, radi o mnogo boljem, ozbiljnijem i zanimljivijem scenariju. - Mirza je beskrajno talentovan čovjek, a prethodni film je bio pokazatelj da može i zna, i mislim da je sad mnogo hrabrije i odvažnije ušao u cijelu priču. Vjetar u leđa koji nam je dao uspjeh "Amaneta“ bit će prepoznat u "Testamentu“. A što se tiče Dževada, on će ovaj put „biti“ i doktor i advokat i preprodavač željezarskih rukotvorina, jednostavno čovjek se prilagodio okruženju.&nbsp;Očekuju vas nove slatke prevare koje će možda konačno doći na naplatu i film o tome što smo bili i o tome što u suštini jesmo i danas. Kako kaže Meša: „I dobri i zli i sve između toga“ – otkrio je Muharemović.<h2>Film s dušom</h2>Muharemović je rekao da je ovo film o običnom malom čovjeku s početka devedesetih koji i ne sluti kakvo zlo će doći kroz dvije godine u živote. - Bit će to film sa mnogo duše, mnogo smijeha ali i suza. Ljubav, prijateljstvo, borba, prepreke, tradicija, samo su neki od motiva koji će ga krasiti. Smatram da će ovo biti film kojem će se publika vraćati iznova jer ljudi vole filmove u kojima prepoznaju svoje borbe, svoje težnje, čežnje, uspjehe i neuspjehe – poručio je Muharemović.&nbsp;

U Zenici i danas sve "miriše". na Željezaru. Vjetar u leđa koji nam je dao uspjeh "Amaneta“ bit će prepoznat u "Testamentu“

Glumac Nusmir Muharemović za "Avaz": Očekujte nove slatke prevare

Narodno pozorište Sarajevo obavještava cijenjenu publiku da se, zbog Odluke kojom se 18. mart 2025. godine proglašava Danom žalosti u Federaciji BiH zbog tragedije u Sjevernoj Makedoniji, premijerno izvođenje baleta "Grk Zorba" promjera sa 18. marta na 19. mart, a prvo reprizno izvođenje sa 19. marta na 20. mart sa početkom u 19:30 sati.Kupljenje ulaznice za 18. mart vrijede za izvođenje 19. marta, a karte kupljene za 19. mart važit će za izvođenje 20. marta.- Molimo publiku koja je izvršila kupovinu ulaznica putem platfome karter.ba, a nije u mogućnosti prisustvovati premijeri predstave 19. marta odnosno prvoj reprizi 20. marta, da zahtjev za povrat novca pošalju na podrska@karter.ba do utorka, 18. 3. do 16:00 sati. Kupci koji su kupovinu ulaznica izvršili na blagajni NPS, a nisu u mogućnosti prisustvovati premijeri predstave 19. marta odnosno prvoj reprizi 20. marta, novac mogu preuzeti na blagajni NPS uz pokaz ulaznice.Ukoliko u navedenom roku publika ne podnese zahtjev ili ne izvrši povrat novac za kupljene karte, iste neće moći refundirati nakon isteka roka - saopćeno je iz NPS.

Ukoliko u navedenom roku publika ne podnese zahtjev ili ne izvrši povrat novac za kupljene karte, iste neće moći refundirati nakon isteka roka

Zbog Dana žalosti u FBiH prolongirana premijera baleta "Grk Zorba"

Kada se čini da život teče sigurno i mirno, sudbina ponekad donese izazove koji testiraju granice ljudske izdržljivosti. Upravo takav preokret dogodio se Arijani Beus, novinarki, supruzi i majci dvoje djece, kojoj je u 32. godini dijagnosticirana arteriovenska malformacija (AVM) na mozgu.Operacija je bila neizbježna, a prognoze izrazito nepovoljne. No, Arijanina priča nadilazi medicinske prognoze, a njezina knjiga ''Između života i smrti'' postala je snažno svjedočanstvo borbe, vjere, nade i ljubavi.<h2>''Između života i smrti''</h2>Ova knjiga nije samo ispovijest jedne žene, već i vodič kroz tamne trenutke života. Ona pokazuje da se iz najvećih padova može ustati i pronaći nova svrha.- Knjiga je natopljena suzama, no ako one nekome pomognu vratiti nadu u bolje sutra, nije mi žao ovog vremeplova i povratka u tešku prošlost. Ja sam živi svjedok: teška bolest nije kraj života – kaže Arijana.Ističe da su joj tijekom bolesti i dugotrajnog oporavka pomogli tuđi savjeti i iskustvo, ali i spoznaja da su i drugi doživjeli njezinu bolest i posljedice. Stoga je odlučila napisati knjigu s mišlju da bi njezino teško iskustvo nekome moglo biti od pomoći.- Mnogi su se pitali što je uzrok bolesti, no jasno objašnjenje ne postoji – navodi autorica, ističući da je do svoje 32. godine bila potpuno zdrava.Neki smatraju da je stres mogao igrati ključnu ulogu, a najveći stres, kaže Arijana za Fenu, doživjela je tijekom rata u Bosni i Hercegovini. S 12 godina morala je napustiti svoj dom u Sarajevu, bila je odvojena od roditelja te završila u izbjeglištvu u Ljubuškom. Iako je vjerovala da je rat prošao bez trajnih posljedica, s vremenom je postalo jasno da su traume ostavile dublji trag nego što je mislila.U Hercegovini je pronašla novi dom, prijatelje i ljubav, završila školu, udala se i postala majka.<h2>Borba za život</h2>- I kada sam sve to ostvarila i počela uživati u životu, iznenada me pogodila bolest. Ušla je u moj život nepozvana i nastanila se na duže vrijeme. Borila sam se za život, ali ne bih uspjela bez velike potpore i blizine cijele svoje obitelji - kaže Arijana.Postoje rečenice koje zauvijek ostaju urezane u sjećanje. Za Arijanu je to bila izjava liječnika: „Vi imate bombu u glavi“. Kako dalje pojašnjava, operacija je bila hitna, bez odgađanja.Arijana je tada otišla u Zagreb sa suprugom i sestrom, ostavljajući iza sebe malu djecu, zabrinute roditelje i cijelu obitelj. Prva operacija prošla je uspješno, no nakon druge pojavile su se komplikacije koje su dovele do moždanog udara i dvadeset dana u komi.- Ja nisam znala za sebe, a oni su brojili minute, sate, molili i čekali čudo. I baš toga dana kada je moja sestra trebala nazvati doma kako bi tati čestitala rođendan, morala je obaviti najteži razgovor u životu i na neki način reći roditeljima da im dijete možda neće doživjeti novi dan - prisjeća se Arijana.Obitelj je u toj neizvjesnosti pronašla oslonac u vjeri, moleći se za čudo. I čudo se dogodilo – Arijana se probudila.No, povratak u svjesno stanje nije značio kraj borbe. Izgubila je sposobnost govora, kretanja i sjećanja. Lijeva strana tijela ostala je oduzeta, a njezin um kao da je morao ponovno učiti tko je ona bila.- Bilo je dana kada nisam vidjela izlaz, kada sam sumnjala da ću ikada moći samostalno živjeti. Ali pogled na moju djecu, njihova radoznala lica, njihova ljubav, davali su mi snagu da se borim, da ne odustanem - kaže Arijana.Danas, četrnaest godina nakon svega, Arijana Beus napisala je knjigu "Između života i smrti" kako bi inspirirala druge.- Svaka bolest ostavlja posljedice, a one pak imaju svoj put i trag. Moja je ostavila trag na meni i cijeloj mojoj obitelji. Ali da nije bilo obitelji i njihove upornosti, ovu knjigu vjerojatno ne bih napisala - ističe autorica.Posebno emotivan dio knjige čine zapisi njezine majke, koja je vodila dnevnik dok joj se kći borila za život. Ti zapisi, koje je Arijana dobila na dar jedne božićne večeri, postali su temelj knjige i pomagali joj da rekreira vlastitu prošlost.- Više ne uzimam ništa zdravo za gotovo. Svaki novi dan je dar, svaka radost moje djece, svaki osmijeh moga supruga. Više ne živim planski, ne žurim, ne stresiram se oko nebitnih stvari. Naučila sam uživati u sadašnjem trenutku – zaključuje autorica Arijana Beus.<h2>Bilješka o autorici</h2>Arijana Beus rođena je 16. lipnja 1979. godine u Sarajevu, gdje je završila šest razreda osnovne škole, koju je prekinula zbog ratnih sukoba 90-ih godina. S obitelji je dio rata provela u opkoljenom Sarajevu, odakle izlaze malo prije potpisivanja mirovnog sporazuma.&nbsp;Iz Sarajeva odlazi u izbjeglištvo u Ljubuški, gdje završava 7. i 8. razred osnovne škole te potom Gimnaziju u Ljubuškom. Nakon završene srednje škole preseljava se u Mostar. Upisuje Pravni fakultet, ali zbog niza okolnosti nije diplomirala.&nbsp;Zapošljava se 2002. godine u Dnevnom listu, u redakciji u Mostaru, gdje je kao novinarka, urednica i izvršna urednica radila sve do otkrivanja bolesti. Tešku dijagnozu dobiva u 32. godini, koja ju je nakon operacija, velike borbe i dugogodišnjeg oporavka i motivirala da napiše ovu knjigu.&nbsp;Nakon rehabilitacije i djelomičnog izlječenja, 2015. počinje raditi u Večernjem listu, na portalu vecernji.ba, gdje je i trenutačno zaposlena. Udana je i majka dvoje djece. S obitelji živi u Mostaru.

Arijanina priča nadilazi medicinske prognoze, a njezina knjiga ''Između života i smrti'' postala je snažno svjedočanstvo borbe, vjere, nade i ljubavi

Objavljeni zapisi novinarke koja je iznova učila živjeti: Teška bolest nije kraj života

Bh. umjetnik Mak Hubjer često se bavi dešavanjima u domovini, aktuelnim i prošlim. Ali uvijek nagalašava isto – prošlost treba ostati upravo to. Međutim, kriza u našoj državi pokazuje suprotno.<h2>Umrtvljuju narod</h2>U više ciklusa radova Hubjer je obrađivao tematike koje se tiču svih nas, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i regionu, a za „Dnevni avaz“ govorio je o ulozi umjetnika u svijetu, trebaju li šutjeti i šta se treba rekonstruisati ustvari. Još 2019. predstavili ste radove u okviru izložbe „Novecento/900“. Šta se promijenilo od tada do danas? Je li išta?

- Prije pet godina govorili smo o cikličnosti historije i opasnosti njenog ponavljanja. Danas više ne govorimo o mogućnosti - mi živimo u tom ponavljanju. Umjetnost je tada bila upozorenje, danas je autopsija. Od 2019. do danas promijenila se samo iluzija stabilnosti. Kriza nije došla iznenada, ona je uvijek bila prisutna, samo prikrivena u slojevima društvene svijesti. Umjetnost je pokušala biti glas te svijesti, ali kada političke i ekonomske strukture sistemski umrtvljuju narod, pitanje je koliko glasno umjetnost može vikati prije nego što bude ignorisana ili ušutkana.Tada ste kroz svoje radove obrađivali temu društva kroz prizmu prošlosti, odnosno da su sadašnjost i budućnost obojene bojama prošlosti. Posljednjih dana, čini se, još više nego ranije?- Ne samo da je prošlost obojila sadašnjost - ona je postala njen okvir. Sve što danas vidimo, već smo vidjeli: negiranje državnosti, revizija historijskih činjenica, institucionalna blokada kao metoda političke ucjene. Ali sada postoji dodatni element - zamor. Zamor ljudi, zamor borbe, osjećaj neizbježnosti. To je opasnije od same krize. Kada se stanje trajne nesigurnosti normalizuje, kada kolektivna svijest prihvati krizu kao konstantu, tada se prošlost ne ponavlja - ona postaje budućnost.

U novom ciklusu „Rekonstrukcija zaborava“ šta se zapravo rekonstruiše, a šta zaboravlja? Spominju se entiteti u kontekstu laboratorije zaborava.- Ovaj ciklus nije samo serija slika - to je analiza mehanizama kroz koje se sjećanje selektivno oblikuje i briše. Entiteti nisu samo politički konstrukt - oni su postali laboratorije za inžinjering kolektivnog zaborava. Kroz institucionalne odluke, obrazovne sisteme i medijske manipulacije, sjećanje se rekodira u skladu s političkim interesima.Šta se zaboravlja? Historijska istina. Identiteti pojedinaca koji se stapaju u narative nametnute odozgo. Šta se rekonstruiše? Verzije prošlosti koje opravdavaju postojeće podjele i omogućavaju njihovu buduću reprodukciju.<h2>Mogućnost promjene</h2>Koliko je važno i kroz umjetnost govoriti o ovakvim stvarima i dešavanjima, posebno jer ste Vi mladi i u neku ruku predstavljate generacije koje imaju šire vidike od onih koji nam se nude?

- Umjetnost ne može biti nijemi posmatrač. Svaka generacija ima odgovornost da ne prihvati gotove narative bez preispitivanja. Problem našeg društva nije samo politička nestabilnost - problem je gubitak vjere u mogućnost promjene. Kada se decenijama živi u sistemu u kojem je individualni glas marginalizovan, ljudi prestaju vjerovati da taj glas ima bilo kakvu težinu. Umjetnost mora biti podsjetnik da pasivnost nije opcija. Ako prihvatimo šutnju, ako prihvatimo pasivnost, mi samo produžavamo vijek trajanja sistema koji nas već stoljećima drže u stanju političke i ekonomske zavisnosti.S obzirom na to da se često u Vašim djelima mogu vidjeti zastave, šta su one Vama, konkretno naša zastava - Bosne i Hercegovine?- Zastave su simboli identiteta, ali i političke manipulacije. Moja fascinacija njima nije u njihovoj estetskoj vrijednosti, već u njihovom značenju - one su znakovi pripadnosti, ali i alati dominacije. Bosanska zastava je specifičan slučaj jer je nametnuti kompromis – ona nije proizvod narodne volje, već političkog aranžmana. Ali ono što je ključno jeste šta mi radimo s njom. Može li ona postati simbol koji smo mi sami odabrali, umjesto simbola koji smo morali prihvatiti? U mom radu, zastava nije samo element kompozicije - ona je granica između sjećanja i brisanja, između identiteta koji pokušava da se afirmiše i sistema koji ga pokušava rastvoriti u apstraktni koncept bez težine.Kolika je odgovornost umjetnika da se direktno bavi političkim pitanjima? Može li umjetnost ostati samo estetska ili nužno mora biti i angažovana?- Umjetnost nikada nije bila izolovana od društvenih procesa - ona ili postavlja pitanja ili ih ignoriše. Estetika bez kritike je dekoracija. U vremenu kada se historija revidira u realnom vremenu, šutnja nije neutralnost - šutnja je saučesništvo. Umjetnik ne smije biti rob vlastite komocije. Ako umjetnost ne analizira, ako ne provocira, ako ne prepoznaje sopstvenu moć, onda nije ništa drugo do produžetak ideoloških narativa koji se nameću odozgo. Ne živimo u vremenu kada možemo priuštiti luksuz tišine. Ovo nije trenutak za distancu, već za jasnu poziciju. Bez umjetnosti koja preispituje, bez glasova koji se ne boje suočiti s realnošću, gubimo ne samo individualne identitete, već i kolektivno pravo na budućnost.<h2>Kompromis interesa</h2>Vaše djelo "Urban Immanence" uvršteno je u kolekciju Eur'Art - Portret Evrope. Kako Vi doživljavate Evropu?- Evropa nije ideološki homogena cjelina - ona je kompromis interesa. Kada govorimo o evropskim vrijednostima, često zaboravljamo da te vrijednosti nisu univerzalne, već fleksibilne prema političkim potrebama. Bosna i Hercegovina je decenijama talac tog prilagođavanja. Mi ne smijemo čekati da nas Evropa oblikuje po svojim standardima - mi moramo oblikovati vlastiti put. Model pasivne integracije u strukture koje nas doživljavaju kao periferni eksperiment samo produžava našu političku i ekonomsku zavisnost. Evropa se gradi, ali ne uključuje - mi smo uvijek promatrači, rijetko učesnici.

Kriza nije došla iznenada, ona je uvijek bila prisutna, samo prikrivena u slojevima društvene svijesti 

Bosanskohercegovački umjetnik Mak Hubjer za "Avaz": Kada se historija revidira u realnom vremenu, šutnja je saučesništvo

Ovogodišnji Modul Memorije, program koji organizira Festival MESS, svečano će biti otvoren 4. aprila u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Jubilarno, 30. izdanje festivala započet će izložbom postera “Modul Memorije – 30 godina”, uz dodjelu Nagrade za doprinos očuvanju kulture sjećanja. Program će trajati do 9. maja, a donosi bogat sadržaj od četiri izložbe, predstavljanje monografije “30 godina Modula Memorije”, pozorišnu predstavu te projekcije dokumentarnih filmova.Na dan otvaranja, u znak sjećanja na kulturne djelatnike koji su djelovali tokom opsade, bit će posađeno “Drvo sjećanja”.<h2>Umjetnost kao ogledalo</h2>Direktor Festivala MESS i umjetnički direktor Modula Memorije, Nihad Kreševljaković, istakao je da se program bavi utjecajem radikalnih društvenih okolnosti na umjetnost.– Još od 1995. i 1996. godine, kada je ideja o Modulu Memorije pokrenuta usred opsade, pitanja koja su tada postavljena i danas su jednako aktuelna. Nažalost, možemo reći da su devedesete godine donijele promjene u globalnom poretku, otvarajući Pandorinu kutiju koja je oživjela najmračnije politike iz prošlosti – kolonizaciju, aparthejd i destrukciju – kazao je Kreševljaković.Do danas je unutar ovog programa realizirano oko 300 različitih umjetničkih projekata, a svaki od njih podsjetnik je na važnost umjetnosti u razumijevanju vremena i prostora u kojem živimo.<h2>Vizual kao simbol </h2>Posebnu emociju nosi vizual ovogodišnjeg festivala, koji se temelji na fotografiji Pola Lovea (Paul Lowe), dugogodišnjeg prijatelja Modula Memorije, koji je preminuo prošle godine. Njegov rad ostaje trajni podsjetnik na snagu umjetnosti u očuvanju historijskog pamćenja.

Nažalost, možemo reći da su devedesete godine donijele promjene u globalnom poretku, kazao je Kreševljaković

Program Modul Memorije 2025: Sjećanje na Pola Lovea

Na sceni Kamernog Teatra 55 će 15. marta u 20 sati će biti izvedena predstava “Ljubavnice”, u režiji Jovane Tomić.Ova provokativna i beskompromisna predstava donosi priču o ženama koje se suočavaju s nepravdom, pritiscima i društvenim normama koje ih oblikuju.Kroz snažnu glumačku interpretaciju i intrigantnu dramaturgiju, “Ljubavnice” otvaraju pitanja slobode, ljubavi i preživljavanja u patrijarhalnom sistemu. Da li su žene zaista one koje biraju ili su samo figure u tuđoj igri moći?Predstava “Ljubavnice” postavlja pitanja o poziciji žena u društvu, njihovoj ulozi u odnosima moći i granicama slobode. Ovo je priča koja provocira, inspiriše i tjera publiku na razmišljanje.Ne propustite priliku da budete dio ove uzbudljive teatarske večeri u Kamernom Teatru 55!

Predstava “Ljubavnice” postavlja pitanja o poziciji žena u društvu, njihovoj ulozi u odnosima moći i granicama slobode

Predstava "Ljubavnice" u Kamernom Teatru 55: Moćna priča o ženama u patrijarhatu

Balet Mostar Arabesque (BMA) iz Mostara ostvario je izuzetan uspjeh plasiravši se na svjetsko finale Dance World Cupa 2025, koje će se održati u Burgosu (Španija) od 3. do 12. jula.Na kvalifikacionom takmičenju održanom 8. marta u Požegi (Hrvatska), BMA je prijavio osam koreografija u kategorijama klasični balet i karakterni ples, a sve su osigurale plasman u Finale. Pored impresivnih šest prvih mjesta, jednog drugog i jednog trećeg, sve koreografije su osvojile više od 70 bodova, što im je osiguralo direktan prolaz na prestižno takmičenje.Umjetnička direktorica BMA, Arleta Ćehić, profesorica baletske pedagogije, istakla je značaj ovog uspjeha.- Ovih osam koreografija predstavlja trenutni presjek rada u BMA, a kvalifikacije su bile prilika da vidimo kako ih ocjenjuje međunarodni žiri. Od stručnjaka poput Colina Staniera (Engleska), Sare Colomino (Španija) i Sergija Garcije (Španija) dobili smo dragocjene pohvale, ali i smjernice za dalji rad. Ponosni smo na našu djecu, njihovu koncentraciju i posvećenost, a sada je pred nama izazov odlaska na Finale u Španiju - kazala je Ćehić.<h2>Najveće plesno takmičenje&nbsp;</h2>Dance World Cup je najveće plesno takmičenje na svijetu, a ujedno drugo po veličini nakon Olimpijskih igara. U Finalu se svake godine okuplja oko 56 zemalja, a ovogodišnji domaćin, Burgos, posjeduje kapacitete i infrastrukturu za organizaciju ovako velikog događaja.BMA je i prošle godine ostvario historijski uspjeh na Finalu Dance World Cupa u Pragu, kada su Mostarske labudice u kategoriji Ballet Small Group do 9 godina osvojile bronzanu medalju – što je bio prvi takav uspjeh za baletne grupe iz regiona. Posebno se istakla Sara Galić (6 ), koja je sa 91,80 bodova osvojila fantastično 4. mjesto, što je najviši broj bodova ikad ostvaren u finalu od strane balerine iz ovih krajeva.<h2>Niz međunarodnih priznanja</h2>BMA je prethodnih godina osvajao prestižna priznanja i na drugim međunarodnim takmičenjima.&nbsp;Na International Ballet Competition “Ana Pavlova” 2023. u Haagu, Mostars Swans su osvojili prvo mjesto (93,55 bodova) pred žirijem u sastavu Tatiana Petrova, Vladislav Kuramšin, Olesia Novikova i Almira Osmanović.&nbsp;Također, na International Dance Talent Competition Italy (IDTCI) 2023., osvojili su treće mjesto (90,50 bodova), dok je Sara Galić u solo balet kategoriji podijelila četvrto mjesto (92,00 bodova) s djevojčicom iz Singapura.Ostaje da vidimo hoće li Mostarski balet uspjeti otputovati na svjetsko finale u Burgosu, ali jedno je sigurno – njihov trud, talent i uspjesi već ih svrstavaju među najbolje mlade baletne grupe u svijetu.

BMA je prijavio osam koreografija u kategorijama klasični balet i karakterni ples, a sve su osigurale plasman

Balet Mostar Arabesque izborio plasman na svjetsko finale Dance World Cupa

Izložbe talentirane slikarice iz Sanskog Mosta Emine Alagić privlače pažnju širom BiH, ali i regiona. Alagić je za "Dnevni avaz“ otkrila da emocija za izradu portreta i figurativnog slikarstva dolazi iz unutarnjeg poriva i naleta inspiracije.<h2>Lažna skromnost </h2>- Sve što je u duši, lijepo je i u samoj vanjštini i od toga mi proizilazi ta neiscrpna inspiracija za detaljima koji su u crtama lica, pokretima. Volim klasiku u svakom obliku i svi stari majstori slikanja su krenuli od portreta i figure, jer je to i najteže slikati. Inspiriše me i sama filozofija života, muzika, melodija, ritam, pjesništvo, film i međuljudski odnosi. Inspiriše me i tradicija, naša Bosna, domovina, skromnost u njenom izvornom i pravom obliku, ono što me izbaci takta je lažna skromnost i pohlepa. Ljudski likovi su za mene most između fizičkog i duhovnog svijeta. Kroz njih istražujem suštinu ljudske prirode – kazala je Alagić.Njena djela prepoznata su među svjetskim kolekcionarima, a, kako kaže, do toga je došlo svakodnevnim radom na sebi, na slikama i privatnim odricanjima.Veza između klasične umjetnosti i savremenih tehnika joj je jako važna.- Iako sam slikala na klasičnim akademijama uz ruske i italijanske slikare koji prvobitno njeguju tradiciju renesansnu u Firenci, spajam ponegdje i moderniji pristup. Nemam granica, umjetnost je sloboda. Za klasično slikanje, pogotovo portretiranje, i figurativno treba najviše vremena i rada, danas je većinom sve skrletno i brzo, kapitalistički. Vjerujte da me najviše strpljenja u životu pored životnih okolnosti naučilo baš slikanje, čist um i fokus su sastavni dio – rekla je Alagić.<h2>Vedra istina</h2>Istakla je da je sposobna stvoriti nešto ni iz čega, kao i običnu zemlju napraviti pigmentom ako treba.- Ne bih se žalila na resurse nigdje, naviknuta sam na neimaštinu, neuslove, u zoni komfora se svakako većinom ne stvara. Izazov u BiH su ljudi koji se guraju i laktaju u umjetnost na silu, ekonomsko i socio-političke malverzacije, naš sistem vrijednosti, obrazovanja, stanje svijesti našeg prosječnog čovjeka koji želi samo svoje nagone da zadovolji, kojeg estetika, lijepo i duhovnost ne zanimaju. Nije pesimistično reći istinu, samo moja istina može biti samo optimistična i vedra, jer moj um je takav, a iz njega sve počinje – poručila je Alagić.<h2>Pariz, Zagreb, Italija, Švedska...</h2>Alagić već sprema grupnu izložbu za Soho galeriju u Parizu i Švedskoj.- I Zagreb će biti na proljeće ove godine i nadam se slikanju u Italiji i u Sarajevu. Također, želim objaviti jednu stručnu literaturu kad već dođe vrijeme za to, ako jednoj osobi bude od koristi nekad, bila bih zadovoljna – naglasila je Alagić. Kroz harmoniju boja, oblika i forme koje spajam i kroz prizmu bh. tradicije nastojim podsjetiti publiku na ljepotu i kompleksnost života i njenu jednostavnost, rekla je.

Inspiriše me i tradicija, naša Bosna, domovina, skromnost u njenom izvornom i pravom obliku

Slikarica Emina Alagić za "Dnevni avaz": U zoni komfora većinom se ne stvara umjetnost

Na sceni Bosanskog kulturnog centra (BKC) večeras će biti izvedena predstava "Andrić: Moram da progovorim", autora i režisera Nebojše Šurlana (20:00).&nbsp;Ova izvedba predstavlja prvi put da se Šurlan, nakon rata, vraća na scenu Sarajeva.Šurlan je za "Dnevni avaz" istakao da mu je Sarajevska publika izuzetno važna jer je upravo u Sarajevu završio Akademiju i napravio svoje prve profesionalne pozorišne korake. - Još tokom studija pokrenuli smo “Teatar Obala”, gdje su nastale predstave “Audicija” i “Ples osamdesetih”, a kasnije i kultna predstava “Buba u uhu”. Nakon toga, bio sam član Kamenog teatra, gdje sam igrao u predstavama “Plava Jevrejka” i “Pokojnik Branislava Nušića”.&nbsp;

Naravno, nakon 1992. godine svi znamo šta se dogodilo, i tada sam otišao u Beograd. Ovo je prvi put nakon toliko godina da se vraćam u Sarajevo s autorskom predstavom, i moram priznati da osjećam veliku tremu, ali istovremeno i ogromno zadovoljstvo što ponovo nastupam pred publikom koja mi toliko znači - kazao je Šurlan.<h2>Prepoznatljivo pozorište</h2>Istakao je da je Sarajevo uvijek je znalo prepoznati kvalitetu i dobro dobro pozorište.- Uvijek nagrade kvalitetan rad aplauzom i posjetom. I sada, vidim da neke predstave u Sarajevu postaju pravi hitovi, jer publika jednostavno prepozna što je vrijedno.&nbsp;Kada smo pokrenuli “Teatar Obala”, za samo mjesec dana postao je kulturni centar i pozorište prepoznatljivo u Sarajevu. I tu su nastajali dugi redovi, a mnogi su odrasli uz naše predstave. Oni koji su otišli širom svijeta i danas pamte naše predstave kao nešto zaista fenomenalno - dodao je Šurlan.<h2>Andrić i Sarajevo</h2>Andrićevo viđenje Sarajeva imalo je najviše uticaja na pristup u kreiranju ove predstave.- Andrić je upravo ovdje išao u školu, a cijeli njegov književni opus vezan je za Bosnu. Za vrijeme osmanskog carstva, većinu svog rada posvetio je Bosni. Druga važna stvar je da je Andrić Nobelovu nagradu, u iznosu od milion dolara, donirao za razvoj biblioteka u Bosni. Također, nakon smrti svoje porodice, poklonio je svoju rodnu kuću u Višegradu. Zbog svega navedenog, Sarajevo ima duboko sentimentalno značenje za mene - istakao je Šurlan.U Sarajevu je nedavno boravio nekoliko dana te je vrijeme iskoristio da obnovi stare emocije.- Šetajući gradom, od Baščaršije prema Bistriku, gdje je Andrić stanovao, pa sve do Marindvora. Prolazio sam i pored gimnazije u kojoj je Andrić nekada učio. U jednom trenutku, osjećao sam se kao da sam sam postao Ivo Andrić. Šetao sam u dugom kaputu, uživajući u energiji koju Sarajevo pruža, i bio ispunjen pozitivnim emocijama - rekao je Šurlan.

Istakao je da je Sarajevo uvijek je znalo prepoznati kvalitetu i dobro dobro pozorište

Nebojša Šurlan uoči predstave za "Avaz": Sarajevska publika mi je izuzetno važna

Nakon velikog uspjeha i rasprodatih premijera u Sarajevu i Banjoj Luci, hit komedija "Večeras smo sami“ kreće na turneju širom Bosne i Hercegovine.Ljubitelji pozorišta imat će priliku uživati u ovoj duhovitoj i emotivnoj priči koja na iskren i komičan način oslikava muško-ženske odnose, brak, nesporazume i sve one sitnice koje nas ponekad razdvajaju, ali nas još češće povezuju.Uz fantastične glumce Natašu Aksentijević i Semira Gicića, publika će doživjeti večer ispunjenu smijehom, emocijama i prepoznatljivim životnim situacijama. Turneja počinje 5. aprila u Mostaru, nakon čega slijede izvedbe u Zenici, Sarajevu, Banjoj Luci, Bijeljini i Prijedoru, gdje će predstava biti izvedena do 17. aprila.Ne propustite ovu jedinstvenu priliku da se nasmijete, zabavite i možda prepoznate u nekim od situacija koje će vas podsjetiti na ono što je zaista važno u životu.

Uz fantastične glumce Natašu Aksentijević i Semira Gicića, publika će doživjeti večer ispunjenu smijehom, emocijama i prepoznatljivim životnim situaci

Predstava "Večeras smo sami": Bh. turneja nakon rasprodanih premijera

Kamerni Teatar 55 s ponosom najavljuje projekat "Djelidba po BiH", podržan od strane Švicarske ambasade u Bosni i Hercegovini.Ovaj projekt, osmišljen s ciljem promoviranja temeljnih vrijednosti društva i zajedništva, posvećen je miru, pomirenju, jedinstvu i multikulturalnosti na prostorima Bosne i Hercegovine.&nbsp;Projekt je počeo od marta 2024. i završava se u martu 2025. godine, a njegova realizacija obuhvata dvanaest gostovanja predstave “Djelidba”, autora Skendera Kulenovića, u režiji Aleša Kurta, u manjim mjestima i gradovima širom Bosne i Hercegovine.<h2>Početak turneje </h2>Predstava Djelidba ansambla Kamernog teatra 55 započela je svoju turneju 28. marta 2024. godine gostovanjem u Kulturnom centru u Goraždu. Sljedeće izvođenje upriličeno je 17. aprila u Derventi, gdje su domaćini bili Centar za kulturu Derventa i Udruženje žena Derventa.Turneja je nastavljena 18. aprila gostovanjem na Festivalu Milica u Šamcu, značajnom kulturnom događaju posvećenom pionirki pozorišne i filmske kostimografije Milici Babić Andrić, supruzi nobelovca Ive Andrića.

Predstava Djelidba izvedena je i u Gradskom pozorištu Semberija u Bijeljini, kao i u Centru za kulturu Lukavac. Također, u sklopu 26. Festivala scenskih umjetnosti Bihaćko ljeto, ansambl je gostovao u Bihaću, a izvedba je upriličena i u Centru za kulturu, obrazovanje i informisanje u Bosanskoj Krupi. Turneja je obuhvatila i gostovanje u Kulturnom centru Srebrenica, pružajući publici širom zemlje priliku da uživa u ovom značajnom pozorišnom djelu.<h2>Zakazani datumi</h2>Turneja nastavlja 17. marta gostovanjem u Narodnom sveučilištu u Livnu. Dan kasnije, 18. marta, predstava će biti izvedena u Kulturno-informativnom centru u Tomislavgradu. Potom će 19. marta ansambl nastupiti u Centru za kulturu u Travniku. Završnica turneje zakazana je za 20. mart, kada će Djelidba biti izvedena u Kulturno-sportskom centru u Bugojnu.- Ovim putem se zahvaljujemo Švicarskoj ambasadi na divnoj i profesionalnoj saradnji, u nadi da ćemo i u budućnosti realizovati nove zajedničke projekte. Sve predstave će biti izvedene u 19:30 sati. Cilj projekta “Djelidba po BiH” je promicanje pomirenja na prostorima Bosne i Hercegovine, te poticanje razumijevanja, suživota i zajedništva među različitim etničkim skupinama. Kamerni Teatar 55 prepoznaje važnost umjetnosti u procesu pomirenja i jedinstva te je kroz ovaj projekt aktivno podržavao dijalog i razumijevanje među građanima cijele države - saopćili su iz Kamernog teatra 55.<h2>Prvo izvođenje datira iz 1948. godine</h2>Drama “Djelidba” Skendera Kulenovića je komedija u tri čina, a prvu verziju pozorišnog izvođenja imala je 1948. godine u Narodnom pozorištu u Sarajevu. Radnja ove komedije je smještena u bosansko selo, neposredno po završetku Drugog svjetskog rata. Zaplet se dešava oko humanitarne pomoći, koja treba da stigne i da se podijeli narodu. Međutim, u podjelu pomoći se upliću prsti lokalnih moćnika, koji po nacionalnom ključu što više pomoći nastoje namaknuti svome selu i svome narodu. U cijeloj zbrci oko spiskova za dodjelu pomoći, humanitarni konvoj dolazi i prolazi, a lokalni narod ostaje praznih ruku.U predstavi igraju: Gordana Boban, Vanesa Glođo, Sabit Sejdinović, Nedim Džinović, Senad Alihodžić, Davor Golubović, Dina Mušanović, Elma Juković, Amar Čustović, Enes Kozličić.

Ovaj projekt, osmišljen s ciljem promoviranja temeljnih vrijednosti društva i zajedništva, posvećen je miru, pomirenju

Kamerni Teatar 55: Predstava "Djelidba" putuje kroz BiH

Bh. vizualni umjetnik Amer Hadžić poznat je po svojim radovima koji istražuju kontradikcije modernog društva kroz simboliku tradicionalne bosanske kuće. On je za „Dnevni avaz“ istakao da je bosanska kuća za njega simbol postojanosti, sklada, ali i zadržanog osjećaja za mir i intimu.<h2>Zub vremena</h2>- Mnogo je značajna s obzirom na to da sam i sam odrastao u sarajevskim starogradskim mahalama, gdje sam kao dijete prošao i kroz rat. Samim tim, bosanska kuća za mene je mistično utočište i bitan reprezentant mog identiteta. Isprva sam je koristio u tom svojstvu te sam nju i njene strukture predstavljao kao prostore koji odišu svim navedenim vrijednostima, a pri tome im dajući i ličnu umjetničku notu. Kasnije sam shvatio da ta struktura može postojati kao podloga za nove, savremene tendencije i ideje. Isto kao što je zub vremena uticao na ovaj autohtoni arhitektonski slog, tako i današnja urbana sredina mijenja njegovo značenje te mu daje novi kontekst – kazao je Hadžić.Istakao je da je u čitavom regionu BiH najnezahvalnija za bavljenje bilo kakvim oblikom likovne umjetnosti.

- Izvoz umjetničkih djela, odnosno sticanje potrebne papirologije za izvoz, apsolutno je grozomoran proces koji može trajati i do 30 dana. Niti u jednoj okolnoj državi za taj proces nije potrebno više od tri dana. Osim toga, BiH daleko najmanje ulaže u kulturu po glavi stanovnika na čitavom Balkanu. Samim tim, fondovi za sufinansiranje projekata su gotovo nepostojeći. Mislim da od državnih institucija imamo tri konkursa u toku godine s vrlo ograničenim budžetima. O ovome govorim s obzirom na to da je napraviti umjetničku manifestaciju ili izložbu bilo gdje jako skupa priča. Prosto rečeno, na našoj kulturi se nije radilo još od doba Jugoslavije – poručio je Hadžić.<h2>Izložba u SAD</h2>Kako je istakao, imao je čast da bude dijelom prve kolekcije savremenih vizualnih umjetnika u SAD koja je prije manje od mjesec predstavljena u Njujorku.- I ta priča prema svemu sudeći ove godine treba da se nastavi. Mimo toga, siguran sam da će se ostvariti još neki izlagački poduhvati. Došao sam u doba kada mi nije bitan kvantitet nego ciljano idem ka kvalitetu predstavljanja umjetničkog rada – istakao je Hadžić.<h2>Izlaganje u Beču</h2>Nedavno je imao izložbu u Beču pod nazivom „Faces between charmand harm“ koju je napravio s kolegom i autorom Denisom Haračićem.- Moj rad je do sada u Beču izložen pet puta, te je i sada kao ranije izložen u kolaboraciji sa firmom SplitArt. Radi se o organizaciji koja zastupa i promovira umjetnike, te u ovom slučaju i Denis i ja sarađujemo s njima. Samo iskustvo koje Beč pruža dosta je drugačije od onoga na šta smo mi u BiH navikli. Skromne okolnosti koje su, nažalost, prisutne u našoj kulturi su zamijenjene jednim pristupom baziranim na jasno ustrojenom galerijskom sistemu i hijerarhiji. Beč predstavlja jedan od bitnijih evropskih centara kako savremene tako i klasične umjetnosti – kazao je Hadžić.

Daleko najmanje se ulaže u kulturu po glavi stanovnika na čitavom Balkanu

Hadžić: Nije mi bitan kvantitet nego ciljano idem ka kvalitetu

Umjetnik Amer Hadžić za "Avaz": BiH je najnezahvalnija za bavljenje umjetnošću

U Bosanskom narodnom pozorištu Zenica će u petak, 14. marta u 20 sati biti upriličena reprizna izvedba predstave “Mala” prema tekstovima Emine Omerović, Emine Kovačević-Podgorčević i Nedžme Čizmo, u režiji Lajle Kaikčije i u produkciji Bosanskog narodnog pozorišta Zenica.Kako je istakla rediteljica Lajla&nbsp;Kaikčija, ideja je bila ispričati, iz ženske perspektive, fragmente iz odrastanja djevojčica.&nbsp;- Snage su udružile tri mlade, talentovane autorice i svaka na svoj način dala je jedinstven pečat temi odrastanja. Užitak je bio raditi sa cijelom ekipom predstave, jer se neminovno desilo prepoznavanje sa temom, likovima, sudbinama…Vizuelno ružičasti svijet ili ‘tri nijanse ružičaste’ savršen je okvir za nesavršene živote naših junakinja i junaka. Mala je još jedna u nizu predstava kojom sam željela pružiti ljubav i podršku ženama, za koju su često zakinute, a koje su neophodne za zdravo društvo. Zato Malu posvećujem prvenstveno mladim ženama, onima koje će imati snage, hrabrosti, strpljenja i ljubavi mijenjati ovaj naš, surovi i nesavršeni svijet”.U predstavi igraju: Selma Mehanović, Anđela Ilić, Selma Ćosić, Tamara Miličević-Stilić, Lana Delić, Nusmir Muharemović, Lamija Salihović, Enes Salković, Adna Kaknjo, Zlatan Školjić i Lana Zablocki. Za scenografiju i kostimografiju predstave je bila zadužena Sabina Trnka. Muziku predstave potpisuje Igor Kasapović, a izbor muzike potpisuju Igor Kasapović i Lajla Kaikčija.Karte je moguće kupiti svaki radni dan od 9 do 15:30 sati u Službi marketinga i prodaje u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica i putem online platforme karter.ba.

Karte je moguće kupiti svaki radni dan od 9 do 15:30 sati 

Predstava "Mala" u petak u Bosanskom narodnom pozorištu 

Udruženje „Kulturni preporod“, koja okuplja mlade muzičare s područja Hercegovine posvećene promicanju klasične muzike, organizuje dva korizmena koncerta.Prvi koncert planiran je u subotu, 15. marta, u kapelici crkve sv. Petra i Pavla u Mostaru, s početkom u 19 sati, a drugi je na programu dan kasnije u crkvi Mučeništva sv. Ivana Krstitelja na Gradini, također u 19 sati.Ovi će koncerti pružiti priliku da u duhu korizme posjetitelji uživaju kako u tradicionalnim korizmenim pjesmama, tako i u poznatim klasičnim djelima, a na koncertima će nastupiti Ana Pehar (flauta), Josipa Jerkić (klarinet), Laura Maslać (klavir), Marija Zubac (klavir), Roko Škobić (gitara), Tomislav Perić (bariton) i zbor Župe Gradina.

Ovi će koncerti pružiti priliku da u duhu korizme posjetitelji uživaju kako u tradicionalnim korizmenim pjesmama

"Kulturni preporod" priprema dva korizmena koncerta

Pravo osvježenje na baletnoj sceni Narodnog pozorišta Sarajevo (NPS) Luiza Eskamila Rodrigez (Luisa Escamilla Rodríguez) stiglo je prije dvije godine i još oduševljava publiku svojim nastupima.&nbsp;Ova talentirana meksička balerina, školovana na Nacionalnoj školi klasičnog i savremenog plesa u Meksiku, donijela je dašak elegancije i strasti prema umjetnosti.Rodrigez će uskoro igrati u baletu "Grk Zorba“, a za "Dnevni avaz“ istakla je da je u ovoj produkciji najviše inspirira što opera, orkestar i plesači zajedno pričaju priču.<h2>Harmonija scene</h2>- Zaista je uzbudljivo i impresivno doživjeti ove tri prelijepe umjetnosti spojene u jednoj predstavi. Vjerujem da će publika biti oduševljena, jer je riječ o snažnoj priči ispričanoj kroz izvanredne izvođače. Proces rada s koreografom Konstantinom Kostjukovom traje već duže vrijeme, jer veliki broj umjetnika na sceni zahtijeva savršenstvo u svakom detalju. Naš cilj je da publika vidi harmoniju i jedinstvo, kao da dišemo kao jedno – rekla je Rodrigez. Putovanje iz Meksika u Sarajevo je bilo neočekivano iskustvo kojim se ponosi. - Tek sam diplomirala na „Escuela Nacional de Danza Clásica y Contemporánea“ u Meksiku i počela slati audicije širom svijeta. Narodno pozorište u Sarajevu prvo je ponudilo audiciju mom prijatelju, a zatim i meni. Već sljedeći dan rezervisali smo letove, a četiri dana kasnije našli smo se na sceni, spremni za novi početak. Bila je to odluka trenutka – ili iskoristiti priliku ili je pustiti da prođe. Rizikovali smo i prešli okean samo zbog audicije. Srećom, bili smo primljeni i ta hrabrost se isplatila – otkrila je Rodrigez.

Najveći izazov je bio samo prilagođavanje ansamblu zbog jezika.- Ples je već jezik i mogu razumjeti sve što se tiče baletnih koraka, ali pratiti sve korekcije bio je zanimljiv proces. Ansambl je bio veoma ljubazan prema meni i uvijek su mi pomagali da prevedem sve što je bilo teško.&nbsp;Ansambl je vrlo raznovrstan, svako ima nešto lijepo što mogu naučiti i to mi se jako sviđa – istakla je Rodrigez.<h2>Ambasadorica brenda</h2>Također, Rodrigez je ambasadorica meksičkog brenda plesne odjeće "Modanza Dancewear“.- Biti ambasadorica brenda bila je prava čast, posebno zato što je to meksički brend. Smatram ako se trudim, da sam nezaustavljiva, puna boja i snage, puno radim, ali poseban sastojak su uvijek strast, strpljenje i ljubaznost.&nbsp;Kroz taj brend mogu inspirisati nove generacije u Meksiku da vrijedno rade i slijede svoje snove, ali i pokazati svijetu šta Meksikanci mogu – dodala je Rodrigez.<h2>Neostvarena želja</h2>Rodrigez je otkrila da joj je želja igrati u baletu „Manon“ koji je obilježje repertoara Kraljevskog baleta u Londonu.- Pored toga svaka izvedba je ostvarenje sna, pa uvijek dajem sve od sebe i uživam svaki put kada izađem na scenu – dodala je Rodrigez.

Dani frankofonije u BiH ove godine u znaku obrazovanja

Glumac Nusmir Muharemović za "Avaz": Očekujte nove slatke prevare

Zbog Dana žalosti u FBiH prolongirana premijera baleta "Grk Zorba"

Objavljeni zapisi novinarke koja je iznova učila živjeti: Teška bolest nije kraj života

Bosanskohercegovački umjetnik Mak Hubjer za "Avaz": Kada se historija revidira u realnom vremenu, šutnja je saučesništvo

Program Modul Memorije 2025: Sjećanje na Pola Lovea

Predstava "Ljubavnice" u Kamernom Teatru 55: Moćna priča o ženama u patrijarhatu

Balet Mostar Arabesque izborio plasman na svjetsko finale Dance World Cupa

Slikarica Emina Alagić za "Dnevni avaz": U zoni komfora većinom se ne stvara umjetnost

Nebojša Šurlan uoči predstave za "Avaz": Sarajevska publika mi je izuzetno važna

Predstava "Večeras smo sami": Bh. turneja nakon rasprodanih premijera

Kamerni Teatar 55: Predstava "Djelidba" putuje kroz BiH

Umjetnik Amer Hadžić za "Avaz": BiH je najnezahvalnija za bavljenje umjetnošću

Predstava "Mala" u petak u Bosanskom narodnom pozorištu

"Kulturni preporod" priprema dva korizmena koncerta

Balerina Luiza E. Rodrigez za "Dnevni avaz": Rizikovala sam i prešla okean zbog audicije

Kultura

Dani frankofonije u BiH ove godine u znaku obrazovanja

Glumac Nusmir Muharemović za "Avaz": Očekujte nove slatke prevare

Zbog Dana žalosti u FBiH prolongirana premijera baleta "Grk Zorba"

Objavljeni zapisi novinarke koja je iznova učila živjeti: Teška bolest nije kraj života

Bosanskohercegovački umjetnik Mak Hubjer za "Avaz": Kada se historija revidira u realnom vremenu, šutnja je saučesništvo

Program Modul Memorije 2025: Sjećanje na Pola Lovea

Predstava "Ljubavnice" u Kamernom Teatru 55: Moćna priča o ženama u patrijarhatu

Balet Mostar Arabesque izborio plasman na svjetsko finale Dance World Cupa

Slikarica Emina Alagić za "Dnevni avaz": U zoni komfora većinom se ne stvara umjetnost

Nebojša Šurlan uoči predstave za "Avaz": Sarajevska publika mi je izuzetno važna

Predstava "Večeras smo sami": Bh. turneja nakon rasprodanih premijera

Kamerni Teatar 55: Predstava "Djelidba" putuje kroz BiH

Umjetnik Amer Hadžić za "Avaz": BiH je najnezahvalnija za bavljenje umjetnošću

Predstava "Mala" u petak u Bosanskom narodnom pozorištu

"Kulturni preporod" priprema dva korizmena koncerta

Balerina Luiza E. Rodrigez za "Dnevni avaz": Rizikovala sam i prešla okean zbog audicije