Kiša već danima pada u Bosanskom Šamcu. Iako meteorolozi kažu da se ne bi trebale ponoviti majske poplave, na svakih stotinjak metara od Save i Bosne mogu se vidjeti zabrinuta lica mještana. U očima su im slike strave i užasa koje su proživjeli u drugoj polovini maja i početkom juna.

Grad je tada skoro 20 dana bio pod vodom. U nekim dijelovima vodeni val je bio visok do četiri metra. Voda je odnijela i dva života u ovom mjestu na sjeveru Bosne. Bosanski Šamac bio je žrtva velike i mirne Save i mnogo manje, ali opasnije rijeke Bosne. Ovaj grad vjerovatno je najgore prošao tokom poplava.

Krizni štab

Iako je od oko 15.000 stanovnika njih 11.500 bilo evakuirano, većina ih se vratila nakon mjesec svojim uništenim domovima. Bosanski Šamac danas je, čini se, zaboravljen od svih. Vlastima, prvenstveno entitetskim, to nije bilo dovoljna opomena. Ljudi nemaju novca da obnove kuće, a ako se ništa hitno ne uradi, stotine će ih zimu dočekati bez krova nad glavom.

Evđić: Iznenadila nas je Bosna

Svetozar Evđić, šef općinske Službe za lokalno-ekonomski razvoj, kaže da, prema grubim procjenama, šteta u općini iznosi više od 50 miliona maraka. Osim domaćinstava, stradala je poljoprivreda, a najviše privreda, kojoj će trebati godine da se oporavi.

- Da nismo 15. maja formirali Krizni štab i proglasili vanredno stanje, pitanje je koliko bi bilo žrtava. Pazili smo na Savu, a iznenadila nas je Bosna. Toliko je silna bila da je nosila kamione, za nekoliko sati poplavila je grad i praktično se spojila sa Savom. Dvije trećine opštine bile su pod vodom - priča Evđić reporterima „Dnevnog avaza“.

Tada je nastao haos. Prvi su u pomoć, kaže, pritekli iz Gradačca, donoseći opremu, hranu, medicinske potrepštine. Nije se znalo za entitetsku liniju, pomagalo se komšiji u nevolji.

- Ma, kakva entitetska linija. Ljudi su sami došli iz Gradačca, u kombijima donosili hljeb. U jednom trenutku smo na kazanu imali 11.500 ljudi. Pomagali su nam i još pomaže UNDP, CRS... - kaže Evđić.

Haos u Bosanskom Šamcu pamtit će se i po nevjerovatnoj energiji i spremnosti pojedinaca da daju svoj maksimum kako bi pomogli unesrećenima.

Pomoć IZ

Jedan od onih koji je u 20 kriznih dana maja najviše vremena proveo u čamcu je i Safet ef. Karahmetović, imam lokalne Azizija džamije. On je skinuo ahmediju i krenuo u akcije spašavanja. Porijeklom iz Gradačca, Karahmetović je prvi dan nakon što se Bosna izlila alarmirao grupu ljudi iz ovog grada, koji su danima evakuirali mještane, donosili im hranu, lijekove...

- U dva vakufska stana formirali smo skladišta kako bi bilo dovoljno hrane za mještane. Hvala Bogu, nije bilo problema kakvih je moglo biti. Nažalost, imali smo dvije žrtve - kaže ef. Karahmetović.

Ali, kada je u pitanju obnova, on je iznio i dosta zamjerki, prvenstveno na lokalne vlasti. Kaže da sve sporo ide.

Safet ef. Karahmetović: Skinuo ahmediju i sjeo u spasilački čamac

- Prošli su mjeseci, a još nemamo vidne, konkretne korake na sanaciji i obnovi. Grad jeste malo živnuo, uz obećanja da će pomoć doći, ali sada već ljudi počinju paničariti, padaju u očaj, zabrinuti su. Zima se bliži, nikad ne znate kada će pasti snijeg - priča nam Karahmetović.

Osim vaučera, kojih je većina podijeljena, a koji se često ne koriste zbog nedostatka materijala, gužvi... malo toga je urađeno. Iz Federacije pomoć, ipak, stiže.

- Prema našim evidencijama, poplavljeno je 286 kuća bošnjačkih povratnika, koje su bile nastanjene. Rijaset Islamske zajednice do sada nam je pomogao sa 150.000 maraka, koje planiramo investirati i pomoći stotinjak naših najugroženijih domaćinstava. Islamska zajednica obećala je još toliki iznos do zime - kaže Karahmetović.

Ljudi iz Bosanskog Šamca raduju se obećanjima, ali strahuju da će zima biti brža od pomoći.

Rodna kuća Alije Izetbegovića oštećena, eksponati spašeni

Mehmedi vrijedne predmete odnio u potkrovlje: Voda bila na prva dva sprata #alijina kuca#

Iako je tek u decembru prošle godine renovirana sredstvima Turske razvojne agencije TIKA, poplave su znatno oštetile kuću u kojoj rođen prvi predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović. Kuća je danas u vlasništvu „Merhameta“, o njoj se brine Amir Mehmedi.

- Poplavio je prvi i drug sprat. Uspio sam spasiti sve predmete koji su bili izloženi, a koji su pripadali rahmetli predsjedniku. Ima tu vrijednih stvari. Od ličnih, poput starog Kur'ana koji je pripada predsjedniku, njegovih naočala, sata, beretki, pa do odijela koje je nosio u Dejtonu, telefona iz Predsjedništva, vrijednih slika - kaže Mehmedi.