Nikada nisam napravio dva ista portreta jedne osobe, pa čak ni slična. Izraz lica je svaki put drugačiji, pogled nešto drugo govori, usne su drugačije postavljene... Upravo to govori da portretna fotografija priča svoju priču. Ona, kao i svaka druga, ovjekovječuje trenutak, ali i jedan karakter, jednu sudbinu, jednu ličnost.

Ljudi koji posmatraju portrete, a nikada nisu vidjeli osobu koja je na fotografiji, često mi sami ispričaju šta vide i kako doživljavaju ljude s fotografija. I obično su odstupanja veoma mala. Jer, lica sve ispričaju, kaže za "Avaz" Mehmed Pargan, dugogodišnji novinar i pisac.

Na terenu

I, zaista, fotografije portreta, kojih je više od 3.000 u 15 albuma na Parganovom profilu na Facebooku, svakodnevno izazivaju veliku pažnju. Ovaj ratni reporter, novinar i urednik u nekoliko listova trenutno vodi Udruženje za mir, obrazovanje i kreativnost u Tuzli, a ljubav prema fotografiji sedamdesetih godina prošlog stoljeća prenio mu je brat.

Fotografiji se istinski posvetio u posljednjih desetak godina, kada smo ušli u digitalni svijet fotografije. Značajnu pomoć u nastavku učenja imao je od Ahmeta Bajrića Blicka i Amela Emrića.

- Na Facebooku sam do sada objavio više od 3.000 portreta, a njihov broj u mojoj arhivi je nekoliko puta veći. Većina portreta je nastala na terenu i ne zadovoljavaju kriterije esnafa, imali su drugu funkciju, ali ima i onih koji su brižljivo snimani, uz korištenje rasvjete i vještačkih pozadina. Ali, u svakom pokušaju cilj je bio da se ulovi osmijeh ili pogled - pojasnio je Pargan.

Pargan: Fotografije objavljuje na socijalnim mrežama

Do sada nije imao izložbu, iako mu mnogi prijatelji i kolege govore da to treba napraviti.

Na profilu

- Fotografiju doživljavam kao hobi, veoma važan u mom životu i tako se i odnosim prema tom hobiju. Fotografije poklanjam, objavljujem na socijalnim mrežama i posebno mi je zadovoljstvo kada ljudi koji nisu imali priliku da ih neko fotografira, dobiju fotografiju kojom su zadovoljni i iskoriste je za profilnu. Tako je, na određen način, Facebook moja galerija u kojoj izlažem. I sasvim sam zadovoljan. Ljudi ih posjećuju, pregledaju, pronalaze se, uživaju, ali i kritiziraju. Sve su to osobenosti koje ima jedna uspjela izložba - istaknuo je Pargan.

 Izražene oči i usne

Na Parganovim fotografijama su djeca, starci, muškarci, žene, a prilikom fotografiranja ima jedno pravilo.

- Uvijek polazim od svoga pravila, da portret ne postoji ako na osobi koju fotografiramo nisu došle do izražaja oči i usne. To je ono što svaki portret čini portretom. Kroz objektiv upoznajem i samog čovjeka kojeg fotografiram. Oči su poezija duše. One govore i o ljubavima i o tugama, o željama i razočaranjima. A usne nam pričaju priču koju oči čuvaju u svojoj tišini. Upravo taj sklop na jednom licu bude izazov za fotografiju. To je jedini filter u odabiru osoba koje ću fotografirati - kazao je Pargan.