Najduža opsada jednog evropskog grada u novijoj historiji dogodila se Sarajevu – 1.425 krvavih dana. Svakodnevne slike užasa, stradanja nevinih ljudi, kiša granata i snajperskog djelovanja ubila je više od 10.000 ljudi, među kojima su žene, djeca, starci...

Nije agresorski metak ni geler s brda oko Sarajeva birao. Ali, ono što nije mogao ubiti jesu inat i prkos obručem teške artiljerije zatočenih Sarajlija. Jedna od njih je i Biserka Karapuš, profesorica pedagogije, danas uposlenica jednog sarajevskog hotela.

Prkos i inat

Biserka je fotografskim objektivom "uhvaćena“ kako 1992. godine s drugaricom pretrčava takozvanu snajpersku aleju u crnoj majici s bijelim printom - jedinstvenom porukom dželatima s brda.

- Mislim da sam i u fokusu fotografa bila zbog majice, jer tu je pretrčavalo na desetine ljudi dnevno – kaže Karapuš.

Na fotografiji je, također, vidljivo da su ona i njena drugarica uredno našminkane.

- Krenule smo na druženje kod mene taj dan. Ne mogu tačno da se sjetim. Ta majica je, naravno, nosila poruku. Bila je to ona mladalačka ljutnja, bijes. Zamislite da djevojci sa skoro 17 godina ukradete mladost. Taman sam počela izlaziti, družiti se, šetati, a onda odjednom stop – prisjeća se.

Karapuš: Diplomirana profesorica pedagogije (Foto: Avaz)

Nedavno su je kolege na poslu upitale, kaže, da li bi ponovo to uradila, u to vrijeme kada se gleda kako spasiti živu glavu, na neki način provocirala.

- Ne znam da li bih uopće izlazila iz podruma sada s ovim godinama. Ma, to vam je mladalački bunt i ludost. Bez obzira na sve, mi smo se družili, imali svoje partije, kakve-takve - kaže Biserka.

Poginuo otac

U vremenu nakon rata njena fotografija je završila na svjetski poznatom mediju BBC u  kratkom dokumentarnom filmu u kojem je glumica Vedrana Seksan protagonista.

- Ova fotografija uopće me nije vratila na neke negativne stvari u tom periodu. Recimo, što je interesantno, masa drugih fotografija iz tog ratnog perioda baš me vrati u neke negativne stvari, naježim se. Moj otac poginuo je 1993. godine kao pripadnik Armije RBiH. Ali, ovo me podsjeti uvijek na neke lijepe stvari iz tog perioda, koliko je moglo biti lijepo, naravno – dodaje na kraju.

Mamine cipele

Biserka Karapuš prisjetila se i jedne anegdote vezane uz mamine cipele.

- Cijeli rat sam provela u Sarajevu. U školu na Drveniji išla sam u maminim cipelama, dopola, do kasarne Maršal Tito u cipelama, a drugu polovinu hodam bosa. Jer su me žuljale, bile su za broj manje. Bilo je svega, ali opet smo pronalazili načina da sebi napravimo interesantnijim te dane opsade - kaže Karapuš.