U junu 1997. godine Kantonalni sud u Sarajevu, nakon pet mjeseci procesa, proglasio je krivim Edina Garapliju, Harisa Pezu i Refika Murana i osudilo ih na zatvorsku kaznu od 13 (Garaplija), sedam (Pezo) i pet godina (Muran) zbog otmice i pokušaja ubistva Nedžada Herende, pripadnika nekadašnje tajne jedinice „Ševe”. 

Detalji presude

Ova presuda „pala” je nakon odluke tadašnjeg Doma za ljudska prava, ali je Garaplija proveo pet godina u KPD-u Zenica, odakle je u septembru 2000. godine dao ekskluzivni intervju za „Slobodnu Dalmaciju”.

Podsjećanja radi, Garaplija, Pezo i Muran su bili optuženi da su oteli Herendu 1996. godine u sarajevskom naselju Ciglane, odveli ga u jednu kuću u Donjem Kartalu, odakle su ga premjestili u kuću Salema Murana, oca optuženog Refika, u Kasindolskoj ulici, a poslije četiri dana mučenja odnijeli ga i bacili u septičku jamu na putu Sarajevo - Tuzla, odakle se Herenda uspio izvući i doći do ceste, gdje ga je pronašla policijska patrola.

Sva trojica su 1997. dobila po pet godina robije zbog krivičnog djela otmice, a Garapliji je dodato još devet i za pokušaj ubistva, jer se teretio da je iz pištolja pucao u glavu Herendi, te mu je pri objedinjavanju kazne izrečeno ukupno 13 godina. Pezo je, osim za otmicu, dobio još tri, odnosno jedinstvenu kaznu od sedam godina za pokušaj ubistva i nanošenje teške tjelesne povrede, jer je pucao iz pištolja Herendi u nogu, koju je, kako je pisalo u optužnici, Garaplija prije toga svezao. Svi oni su 2002. godine pravosnažno oslobođeni.

Edin Garaplija, koji se tokom suđenja branio šutnjom, vjerujući vrhu bošnjačkih vlasti da će, ako bude šutio, biti oslobođen. Kada se to nije dogodilo, prvi put je progovorio u jesen 1998. godine iznoseći frapantne činjenice o mnogim nerasvijetljenim događajima iz ratnog Sarajeva. Detaljno smo njegove tadašnje ispovijesti za „Slobodnu Bosnu” i „Dane” već prenosili, a u nastavcima našeg feljtona donosimo najzanimljivije dijelove Garaplijinog intervjua koje je 11., 12. i 13. septembra 2000. godine objavljivala „Slobodna „Dalmacija”.

U KPD-u Zenica

- U KPD-u Zenica Edin Garaplija (32), bivši šef Podcentra za tajno praćenje tajne bošnjačke službe AID (Agencija za istraživanje i dokumentaciju), "odrađuje" trinaest godina robije. Ta visoka zatvorska kazna izrečena mu je na, kako kaže, montiranom procesu - zabilježili su na početku intervjua Ante Šuljak i Marijan Sivrić, donoseći ispovijest Edina Garaplije, bivšeg agenta tajne policije AID, koji je tad već ležao četvrtu godinu iza rešetaka, čekajući odluku o žalbi na presudu o 13-godišnjoj robiji.

- Garaplija je dogovorom bošnjačkoga političkog vrha žrtvovan, a istina o „Ševama” se čuvala daleko od očiju javnosti. Sve dok se za Garaplijin slučaj nisu zainteresirali i haaški istražitelji - objavila je 11. septembra 2000. godine „Slobodna Dalmacija”.

Nalog Kemala Ademovića

- Garaplijina "krivnja" je u tome što je, svojedobno, po nalogu direktora AID-a Kemala Ademovića, bio na čelu skupine agenata AID-a koja je istraživala i dokumentirala djelovanje Ševa, zloglasne tajne zločinačko-terorističke organizacije pod direktnim zapovjedništvom, prema Garaplijinim tvrdnjama, najvišega bošnjačkog policijsko-političkog vrha.

Tijekom akcije, također po zapovijedi, oteli su, zatočili i ispitivali Nedžada Herendu, jednog od vodećih ljudi „Ševa”. Poslije, kada je Herenda svojim šefovima ispričao što mu se dogodilo, nabrzinu je organizirano suđenje Garapliji i njegovim suradnicima. Na kraju procesa, u kojem mu je naloženo da se brani šutnjom, dobio je ukupno trinaest godina robije - opisala je „Slobodna Dalmacija”.

(Sutra: Garaplija: Ševe su bile instruirane od dijela policijsko-vojnog vrha i pod pokroviteljstvom određenih političara)