PRVA DRUGARICA JUGOSLAVIJE Dr. Ivana Pantelić o usponu i padu Titove udovice

Jovanka Broz je bila tragična figura

Shvatila sam da je ona bila razborita, inteligentna žena, partizanka, ali mi se čini kao da je živjela nekoliko potpuno različitih života

Piše: Senka KURT
23.12.2018 09:37

Foto: Arhiv

„Ja sam bila okružena velikom pažnjom s njegove strane, velikom ljubavlju. Ne mogu se požaliti na Titovo ponašanje prema meni tih zadnjih dana. Bio je vrlo korektan. On je mene jako volio, onako zbilja iskreno...

On je znao biti tako pažljiv... Onako, naprimjer, nekad kada nešto uspije prirediti i donijeti. Puno sam puta pričala o tome kako je dvadeset i više godina svako jutro kuhao kavu meni i sebi. Mi smo imali poslugu, konobare, sve to. Ali ne, on je to napravio i meni donio. Ja sam voljela ujutro spavati i on je to svaki dan uradio. Rano se dizao, uzimao novine i dok on čita, imao je jedan espresso aparat, svaki bi mi dan skuhao kavu. Dvadeset godina to je činio za mene“. 

Ovako je u rijetkim samostalnim intervjuima govorila Jovanka Broz, supruga Josipa Broza, jedna od najkontroverznijih i najzanimljivijih osoba 20. stoljeća na ovim prostorima.

Njihov razvod bio je tajan

U sjećanjima će ostati upamćena kao žena koja je „vedrila i oblačila“, Titova „sreća i nesreća“, o njoj se govorilo uglavnom negativno. Samoproglašeni biografi opisivali su je kao zlu i ambicioznu osobu.

Dr. Ivana Pantović s Instituta za savremenu istoriju Beograd lik i djelo Jovanke Broz izabrala je za svoju doktorsku disertaciju. Nekoliko godina istraživanja i skoro 400 stanica materijala pretočeno je u knjigu „Uspon i pad prve drugarice Jugoslavije“.

Zvali su je „prva dama“, „jugo osmijeh“ „princeza komunizma“, a od svih divnih epiteta kojim su je obasipali otkako se, nakon tajnog vjenčanja 1952. godine, pojavila s Titom. Njihov razvod bio je tajan, a javnost je sredinom 1974. shvatila da „prva drugarica“ više nije u pratnji „najboljeg sina Jugoslavije“.

Dr. Pantović imala je tri godine kada je Tito umro, a za Jovanku se zainteresirala tokom studija, istražujući historiju žena, emancipaciju u Jugoslaviji. Magistarski je posvetila integraciji partizanki u poslijeratno društvo.

- Nije postojala nijedna naučna studija o Jovanki Broz. Od devedesetih su se počele masovno pojavljivati knjige, uglavnom tabloidne, o njoj. Željela sam napraviti otklon od te produkcije. Razumijem interesiranje javnosti, život Jovanke Broz je u velikoj mjeri bio tabloidan. Ja sam kao naučnica istraživala percepciju javnosti, nisam njen biograf – kaže dr. Pantović na početku razgovora.

Ističe da je u dugogodišnjem istraživanju imala pristup mnogobrojnim do tada neotvorenim arhivima, dokumentima. Jovanka Broz za nju kao naučnicu je svjedokinja života jedne države i drugih u kojima je živjela, a koje su došle poslije SFRJ.

- Za mene je Jovanka jedna tragična figura. Čitav njen život bio je tragičan. Čak i taj glamurozni period kad je živjela s Brozom. Kad i zlatan kavez ostaje kavez i to je za mene najtužnije. Shvatila sam da je ona bila razborita, inteligentna žena, partizanka, ali mi se čini kao da je živjela nekoliko potpuno različitih života. Prvo, odrastanje u Lici, pa onda odlazak u partizane, služba bolničarke. Aktivno se borila protiv fašizma i to govori o njenom duhu. Onda njen dolazak u Beograd u Titovu službu, pa onda brak s Brozom – navodi dr. Pantović.

Nije imala pretenzija da naslijedi Tita

Dr. Pantović smatra da je percepcija javnosti, a da se ne govori o Titovim najbližim saradnicima, prema Jovanki uvijek bila negativna.

- Ona je dugo bila supruga, potpuni objekat, nijema pratnja. Izgledala je, baš kako Đilas kaže, „kako je Broz doživljavao kakva je njegova vlast“. Imala je čitav tim oko sebe, najpoznatije kreatore Aleksandra Joksimovića, Mirjanu Marić, Žuži Jelinek. Vodila je računa o stilu. Nije imala nikakvu formalnu ulogu ni funkciju, ali je htjela sebe pozicionirati, osigurati. Vidjeće se kasnije i da je bila u pravu kad je pretpostavljala da se njoj nakon Brozove smrti ne piše dobro. Ne mislim da je imala pretenzija da naslijedi Tita, postane vlast. Njen pad, intrige koje su napravljene na njen račun pokazuju kontinuitet u patrijarhatu na našim prostorima – uvjerena je dr. Pantović.

No, unatoč tome što Jovanka nije imala ni zaduženje, ni profesiju, ni posao, radila je puno radno vrijeme. Protokoli, kuće, vile. Zanimljivo je da je za Prvi kongres nesvrstanih, održan u Beogradu 1961. godine, sve sama koordinirala.

- Gotovo svi iz Titovog protokola, i šefovi i niži činovnici, pisali su memoare i na najcrnji način je opisivali. Kažu, bila je stroga, tjerala one koji joj se ne sviđaju. No, ona je bila stroga i rigidna jer je željela da sve funkcioniše savršeno. To je bila njena misija, imala je Broza ispred sebe, željela da bude sve savršeno. Na Bijelom dvoru uspostavila je odličan protokol, uvela je neke sitnice iz vizantijskog i britanskog kraljevskog protokola. Kad o njoj govore Titovi gosti, udjeljuju joj komplimente, kad je se sjeća osoblje, govore najgore o njoj – navodi dr. Pantović.

Dr. Pantović nije uspjela previše saznati, baš kao što to danas više niko i ne zna, kako je Jovanka izabrana za Titovu suprugu. Postoji tu nekoliko verzija, ali da su se vjenčali u aprilu 1952. i da tadašnja javnost o tome ništa nije znala.

- Ona prvi put se pojavljuje u septembru 52. godine, kada u Beograd dolazi šef britanske diplomatije Entoni Idn. Jovanka je domaćica te večeri. No, jugoslovenska štampa ne vidi mladu, lijepu ženu pored Tita, ne objavljuju ni riječi o njoj. Strani mediji su intrigirani, ali na nivou vijesti. Pojavljuje se tek nekoliko redaka, da je puno mlađa od Tita, da je Srpkinja iz Like, da je lijepa – ističe dr. Pantović.

Jovankin život za tadašnju jugoslavensku, ali i svjetsku javnost tih godina zapravo i nije prezanimljiv. Bila je vijest sama po sebi i kao Titova pratilja.

Tako nisu mislili političari tadašnjeg jugoslavenskog vrha, posebno oni okupljeni oko Tita.

- Spletke godinama kulminiraju. I to se vidi u arhivama. Sve je to na nivou tabloida i trača, porazno i besramno. Oni su montirali da jedna žena pretenduje da pravi dinastiju, da nasljeđuje Broza, spletkari. Bizarne su to laži i tolika energija potrošena je da se eliminiše neko ko realno nije opasnost. Ta vlast, generali, političari su 1974. osnovali komisiju koja je radila više od deset godina. Ja sam imala priliku vidjeti knjigu komisije iz 1985., ta mi je bila dostupna. Oni su se godinama nakon Titove smrti bavili Jovankom. Ta komisija, da parafraziram, prati i provjerava koliko je ponašanje Jovanke Broz štetno po sigurnost Broza i države. To su gomile papira, stenograma, to je najgore tračarenje i spletkarenja - navodi dr. Pantović.

U Bijeloj knjizi, čudnim spletom okolnosti, raznim manipulacijama, intrigama govori se o razvodu Tita i Jovanke. Spominju se i čuvene maserke, sestre Darjana i Radojka Grbić, na koje je Jovanka bila izuzetno ljubomorna. No, razdvojile su ih, navodi se u arhivima svađe, Jovankini izljevi bijesa.

Borila se do kraja života

Tito je nakon puta po tadašnjem SSSR-u 1978. godine izabrao srednje rješenje – ne razvod, nego definitivni odlazak od Jovanke.

- Svašta se tu napravilo. Ali, jasno je da su se mnogi bojali za svoje pozicije. Kako su se mogli bojati da će Jovanka uticati na Broza ako su ga svi uvažavali kao izvrsnog vojskovođu, političara, diplomatu – pita se dr. Pantović.

Dodaje da ni u jednom arhivu nije pronašla da je Jovanka bila nečiji špijun, kako se to tvrdilo, nigdje nema traga o navodnim memoarima koje je pisala, od kojih su svi strahovali, koje je, navodno, trebala prodati za dva miliona dolara stranim izdavačima.

- Zapravo, taj zadnji dio njenog života, poslije Titove smrti, kad je istjerana, prijetili joj, za mene je najznačajniji. Nije se očekivalo od nje da izađe javno i da se bori za Brozovo naslijeđe. Ona je unajmila advokate, borila se do kraja života. Ali, nije se povukla i potonula - ocjenjuje dr. Pantović.

Za nju je kao naučnicu značajna i još jedna promjena.

- Od „jugo osmijeha“ ona postaje sad Srpkinja, nalazi svoje korijene, postaje Kosovka djevojka. To je takvo stanje u srpskom društvu i državi. Nacionalizam buja, religija. Propala je jugoslovenska ideja. I Jovanka se mijenja – kaže dr. Pantović.

Sama se izolirala

Kad ponovo dospijeva u medije, 2006. javnost je doživljava kao žrtvu, bez pasoša, koja živi u trošnoj kućici. Na noge joj dolaze ministri, državnici.

- Ona se sama izolovala, kako je vrijeme prolazilo i kako je starila strahovi su bili sve veći, a kontakt sa spoljnim svijetom sve manji. Vjerovatno je na kraju bila preplašena stara žena. Odbijala je pomoć stranih državnika, očekivala je pomoć svoje zemlje. Nije se snašla u novom vremenu i nije slučajno izabrala izolaciju – govori dr. Pantović.

Nisam išla u Ljubljanu  

Jovanki nije bilo dozvoljeno da obiđe Tita u Ljubljani kad je bio operiran, pod izgovorom da će ga svojim prisustvom nervirati.

- Međutim, to su samo izmišljotine, kao što je i izmišljotina da sam ja išla u Ljubljanu i da su me vratili ispred bolnice, jer Tito, navodno, nije htio da me vidi. A to nije tačno. Pa kako bih ja otišla u Ljubljanu kad mene iz kuće nikud nisu puštali? - kazala je Jovanka.

Oglasi

NA VRH