Anders Olsen koji već 42 godine živi u Kopehagenu, rođen je 1972. u Slankamenu kao Srđan Milinković.
Kad je bio tromjesečna beba, otet je od roditelja i prodat za 20.000 maraka imućnom bračnom paru iz Danske, piše “Informer”. Tek pošto je proslavio 18. rođendan, žena za koju je mislio da mu je majka otkrila mu je šokantnu istinu – da je usvojen i da su mu pravi roditelji zapravo Dušan Milinković (88) i Sofija Bošnjak (63) iz Srbije.
Dodatni šok uslijedio je kad su mu rekli da je njegova sestra s kojom je odrastao zapravo djevojčica rođena u Šapcu, koja je kupljena na isti način kao i on.
Srđan koji je sad konačno pronašao svoje prave roditelje u ispovjesti za “Informer” ispričao je da je sve počelo tako što je 1972. u Gradskoj bolnici na Zvezdari, gdje je rođen zdrav, zaveden u srbijanskim knjigama kao Srđan Milinković.
Kako njegova majka Sofija nije bila situirana i nije živjela u zajednici s dječakovim ocem Dušanom, odlučila je da se obrati Centru za socijalni rad za pomoć.
Odmah po porođaju, beba joj je oteta i prodata strancima, a kad je pokušala da se pobuni, policija joj je zaprijetila da će joj i prvo dijete, Aleksandru Milinković, na isti način uzeti. Međutim, 42 godine kasnije istina je izašla na vidjelo!
"Čitav život sam znao da nešto nije u redu, da ja ne pripadam njima. U mojoj danskoj porodici svi su plavušani, takve su im i oči i kosa, a ja sam garav. A onda mi je danska majka prišla i priznala ono što su od mene godinama krili. Kupili su me za 20.000 maraka od Centra za socijalni rad i moji roditelji su zapravo Srbi", priča Srđan rođenoj sestri Aleksandri, koju je prije četiri godine prvi put upoznao.
Aleksandra kaže da je cijeli život osjećala da ima brata i da drama ne bi bila uspješno izvedena da u nju nisu bili upleteni sam vrh tadašnjeg MUP-a i ljudi iz Centra za socijalni rad, koji su pokupili “kajmak” od prodaje više stotina beba.
Srđanov biološki tac Dušan kaže da nikada neće zaboraviti dan kad mu se sin živ i zdrav pojavio na vratima.
"Izgrlio sam ga dok je još bio na vratima! Na kilometar se vidi da je to moja krv! Veoma ličimo i tako je očigledno da je on moj sin. Jedini problem je što ja ne govorim engleski, a on nije imao od koga da nauči srpski, pa nam je za svaki susret potreban prevodilac", priča Dušan.
