Tada 20-godišnja Ruskinja Tatjana Gavrilova 1999. godine u samoodbrani je ubila mladića koji je pokušao silovati. Završila je u zatvoru i psihijatrijskoj bolnici na 16 godina. Ubistvo je opisala kao posljedicu provale, ali je policija kod nje pronašla stvari koje su pripadale ubijenom mladiću, pa je završila na sudu, gdje je prikazana kao narkomanka i alkoholičarka.
Užasni uvjeti
Tu počinje njena drama. U svojoj ispovijesti ona govori o zastrašujućim uvjetima u ruskim zatvorima, mučenjima i drogiranju kojem je podvrgnuta.
Priznanja se često izvlače mučenjima. Neka od mjesta u kojima je boravila bila su nepodnošljiva. Bila je zatvarana u prostorije veličine dva s dva metra, gdje su je tukli i zlostavljali. U jednom trenutku je prebačena u ozloglašeni zatvor IK-28, gdje je provela osam mjeseci.
Nekoliko godina zatvora provela je u psihijatrijskoj bolnici, gdje su joj davali lijekove toliko jake da nije bila sposobna ni da drži kašiku. Kad su je iz zatvorske psihijatrijske bolnice poslali u običnu, zaključili su da je zdrava, no nakon toga završila je u zatvoru IK-2, gdje su je ponovo tukli i zlostavljali.
Puna modrica
Tjerali bi je da potpiše kako je uzela više čaršafa nego što je stvarno uzimala, a ako bi odbila, vezali bi je za radijator i udarali u stomak i grudi. Kada su je jednom poslali u civilnu bolnicu, osoblje je bilo zgroženo modricama koje su vidjeli na njenom licu i tijelu.
Tek je 2007. godine ruski povjerenik za ljudska prava Vladimir Lukin reagirao nakon što je pročitao jedno od njenih pisama u kojima je prijavljivala šta joj se događa. Ništa se nije pokrenulo sve do 2009., kada su u zatvor došla dvojica istražitelja, a 2. septembra 2009. godine Gavrilova je puštena na slobodu.
