Marseli Žitko je prije godinu dana sve dosadilo, i stara kamena kuća sa tri škripava drvena poda, gužva, buka i nered na samoj rivi atraktivnog viškoga Kuta, u kojem su stranci za velike novce pokupovali didovine domaćih.
A ponajviše loša povezanost s centrom grada i udaljeno parkiralište, zbog čega je plinske boce i sve ono što je pazarila morala tegliti na ruke. I kad joj je prekipjelo, sve je prodala...
Kupila je potom imanje u Vošćici, divljini udaljenoj od Visa sedam kilometara, izdubila na njemu prvo brdo pokraj neasfaltiranog puta i uselila se pod zemlju sagradivši pravu pravcatu zemunicu, prenosi Slobodna Dalmacija. Neki su se njeni sugrađani ozbiljno zabrinuli misleći da je sišla s uma, pretvorila se u ljudsku krticu. Drugi su se šalili da se preselila u dom nalik Hobbitovima iz kultne sage “Gospodar prstenova”.
Struje koliko hoćeš
- Prvo su svi govorili da nisan normalna kad san prodala onakvu staru kamenu kuću u Kutu da bi otišla živit pod zemlju. Ali su i prestali kad su vidili da je ova zemunica zapravo skroz luksuzni dom, sa svin pogodnostima ka šta su i njihovi. Ništa meni ovde ne fali. A još kad su čuli da su mi se misečne režije smanjile za dvi tisuće kuna... Ovo san lito klimu upalila dva puta. Kad raspirin peć u boravku, sve se zagrije za deset minuta. Sad pusti svit dolazi gledat kako to izgleda živit pod zemljom. Eto kako, najbolje na svitu – govori 50-godišnja Marsela.
Ali kad bi kojim slučajem kroz njega probušili pola metra dugu rupu, pali bi direktno na kauč i TV u dnevnom boravku. Zapravo, ne bi to ni uspjeli baš lako napraviti jer se ispod sloja zemlje i bilja, brdske obloge, nalazi betonska ploča koja čuva 110 četvornih metara podzemnog stana. Veliku rupu za Marselin dom radnici su bagerima kopali mjesec i pol dana, išli su četiri metra u dubinu, a najviše su se pozabavili gradnjom čvrstih potpornih zidova i izolacijom. Lako je riješeno i pitanje energije, kuća struju dobiva preko solarnih panela i vjetrenjača koje napajaju sve uobičajene uređaje, klimu, bojlere, škrinje, kuhinjske aparate, aparat za varenje.
A struje ima toliko da dan-noć u kući gori svjetlo iz stropnih LED svjetiljki.
’Spavan ko beba’
- Južnu sam fasadu cilu ostavila u prozorima jer bez dnevnog svitla ipak ne možeš živit. A zlu ne tribalo, kroz njih se direktno može uć u kužinu, evo isto ka moje mačke, sedam ih je. I iman pet pasa čuvara. Kad san se odlučila za život u prirodi, znala san da ne želim nagrđivat okoliš.
Želila san bit neprimjetna i zato mi se na prvu svidila ideja o ukopavanju pod zemlju. Jedino sam nakon godinu dana života u njoj shvatila kako mi ipak malo fali zraka. Zato san morala otkopat dio zemlje i kamena s istočne fasade da bi napravila prozor. I to je to, sad je sve kako treba – kaže Marsela, koja na svom imanju od 3000 kvadrata ima masline, lozu, vrtne kulture, ovce, kokoši, patke, tuke, paunove, obilje proizvoda koje vrlo često s Višanima mijenja u robnoj razmjeni.
I sada u Vis ide samo u spizu, ili u posjet prijateljicama i ostalim članovima obitelji. Grad joj nimalo ne nedostaje, dapače, priznaje kako se konačno odmorila u tišini prirode u kojoj na kilometre nema stalnog susjeda. Život na imanju donio joj je mnoštvo novih obveza, ne staje se u Vošćici od jutra do mraka.
– Ko šiša grad. Ovde spavan ko mala beba i živin ko lord. Ima već neko vrime kako pokušavan otkupit i ovaj dio šume koji s istoka graniči s mojim imanjem. Planova iman mnoštvo. I znate šta, ovo je pravi život. Odlično sam odabrala – kaže Marsela.
