Odlazeća ministrica vanjskih poslova BiH <a href="https://avaz.ba/tag/67379/bisera-turkovic">Bisera Turković</a> oglasila se s tvrdnjom kako je "Strategija vanjske politike BiH godine ključni dokument koji je Predsjedništvo BiH usvojilo jednoglasno 2018. godine s važnošću do marta 2023. godine".
Turković navodi kako je u njemu kao jedan od strateških ciljeva naglašena predanost BiH euroatlanskoj perspektivi, te je uz relevantne zakone bila temelj za donošenje važnih odluka u vanjskoj politici. Turković je dodala kako je "za očekivati da Predsjednistvo Bosne i Hercegovine inicira izradu nove Strategije vanjskih politike".
Dalje, Turković ističe kako bez takvog dokumenta borba za očuvanje EU integracija i NATO perspektive neuporedivo će biti teža, "tim prije što je neizvjesno kako će se novi saziv Vijeća ministara BiH odnositi prema obavezama na EU i NATO putu".

Sve ovo što je izjavila odlazeća ministrica bilo bi pomalo i smiješno, da nije krajnje tragično, a nadasve bezobrazno. Naime, da u Turković stanuje i gram samosvijesti i političke časti, po pitanju evroatlantskih integracija naše zemlje šutjela bi kao zalivena. Naime, u vrijeme mandata ministrice Turković od 14 prioriteta koje je Evropska unija postavila pred našu zemlju koje BiH treba ispuniti za članstvo u EU, vlast koju je ona činila ispunila je u potpunosti samo jedan, objavio je Transparency International.
I ako bi ovu činjenicu Turković kao liderka najodgovornijeg ministarstva za evropske integracije i mogla pravdati tvrdnjom da nije do nje i da je problem bio u blokadama SNSD-a, ostaje pak njen sramni učinak kao ministrice koja je najveći dio svog mandata provela na Bliskom istoku ili egzotičnim lokacijama poput Maldiva. Na Zapadu, kojem euroatlantski težimo, bila je malo ili nikako.
Ovo se može utvrditi jednostavnim istraživanjem diplomatskih posjeta Turković i susreta koje je imala. Za četiri godine mandata najčuveniji potez koji je napravila kao ministrica bilo je obezbjeđenje donacije od Kraljevine Saudijske Arabije za Bosnu i Hercegovini u obliku hurmi.
Ipak, najsramniji potez je učinila prije nekoliko dana kada je u Sarajevu primila iranskog ministra vanjskih poslova Hosseina Amira-Abdollahiana, predstavnika režima koji je posljednjih dana odgovaran za smrt stotina građana Irana koji demonstriraju protiv teokratske vlasti u ovoj zemlji. Protesti su potaknuti ubistvom Mahse Amini, koja je stradala od policije morala u ovoj zemlji zbog „nepropisno pokrivene“ kose. Pored stotina ubijenih, hiljade Iranaca je u zatvorima, a čitav niz građana ove zemlje čeka na pogubljenja zbog učešća na protestima. Najpoznatiji među njima je slavni iranski fudbaler Amir Nasr-Azaadani.
To su valjda ti partneri Bisere Turković i njenog šefa Bakira Izetbegovića za evroatlantske integracije.

Kad nije putovala po Bliskom istoku, Turković je pred kraj mandata uspjela skoknuti i do Maldiva, luksuznog ljetovališta na koje je povela i svog sina, a do danas ostaje nejasno šta je tačno bio smisao i korist ove posjete. Sve to nije spriječilo Turković da nedavno za sebe preuzme čak i dobijanje kandidatskog statusa za Bosnu i Hercegovinu.
- U proteklih nešto više godinu dana održala sam više desetina sastanaka na najvišem nivou sa svim ključnim zvaničnicima EU.
Razgovarala sam u više navrata i direktno sarađivala sa ljudima koji će donijeti ključnu odluku o BiH, sa ministrima vanjskih poslova e konstantno bila i kontaktu sa čelnicima EU Josepom Borellom i Oliverom VarhelyijeSvima sam govorila da je za nas taj put mnogo više od samog ispunjavanja uvjeta, reformi, političkih i tehničkih kriterija. Evropski put je nešto što sve ujedinjuje sve građane BiH u nadi za bolje sutra - ističe Turković.
I danas bi, kaže, trebalo doći priznanje za ‘trud’ koji je uložen.
- Istovremeno, to je i priznanje za ogromni trud koji je uložen u namjeri da se ispune uvjeti, ali u velikoj mjeri i u borbi da se državama EU predstavi istina o situaciji u BiH te zaustave svi pokušaji da ugrozi već postignuti napredak - rekla je Turković.

No, činjenice su nešto drugačije. Komesar za proširenje EU Oliver Varhelji (Varhelyi) kazao je da je kandidatski status za BiH bezuvjetan, ali da se idalje očekuju reforme. BiH je u fokus došla nakon agresije Rusije na Ukrajinu. Tada je EU odlučila da „na veresiju“ omogući kandidatski status Ukrajini i Moldaviji, a nakon njih i Bosni i Hercegovini. To apsolutno nije zasluga ni Bisere Turković ni Vijeća ministar čiji je dio bila, s obzirom da su, kako smo već rekli, ispunili samo jedan od 14 prioriteta koje nam je dala EU.
S tim u vezi, možemo se na kraju samo složiti s konstatacijom Turković da je Predsjedništvu i Vijeću ministara BiH potrebna nova strategija za evroatlantske integracije naše zemlje.

Najsramniji potez je učinila prije nekoliko dana kada je u Sarajevu primila iranskog ministra vanjskih poslova Hosseina Amira-Abdollahiana, predstavnika režima koji je posljednjih dana odgovaran za smrt stotina građana Irana

Biserini diplomatski podvizi: Put u NATO i EU vodila preko iranskih zlikovaca

„Ne znaš kakvi su to pritisci bili. Inspekcije ti stalno dolaze, počeli se pojavljivati neke klošari vikendom, svake subote naprave belaj, onda te fina raja počne izbjegavati... Radili su mi to planski ovi iz SDA da me zatvore. I evo, uspjeli su“. 

Ovako mi je prije nekoliko dana vlasnik nekoć čuvene kafane u Sarajevu odgovorio na pitanje zašto je zatvorio svoj objekat koji je svojevremeno bio jedno od najpopularnijih mjesta za izlazak. 
Bez obzira da li je ovdje zaista bila riječ o organiziranoj „tajnoj“ akciji tadašnjih sarajevskih vlasti da se pristiskom zatvori objekat u kojem se „haramilo“, činjenica je da su istu sudbinu imale desetine sličnih kafića, kafana i klubova u glavnom gradu.

Ko se sjeća Sarajeva na samom početku 21. stoljeća (da se ne vraćamo tek u vrijeme bivše Jugoslavije), pamti grad koji je, doduše, i dalje bio u ruševinama, ali u kojem je radilo barem petnaestak klubova s različitim vrstama muzičke ponude, od rocka preko techna do turbo-folka, u kojem su svake sedmice gostovale najpopularnije grupe i izvođači iz regiona, u kojem je postojalo mnoštvo domaćih bendova, u kojem su se održavali festivali rocka, elektronske muzike, umjetnosti, gdje se omladina masovno okupljala u parkovima...

Dvadeset godina kasnije probudili biste se u gradu koji ima sveukupno 1-2 kluba, 2-3 benda, s tržnim centrima bez alkohola, u kojem se svirke održavaju jednom mjesečno, nargilhane su na svakom ćošku, a grad već u 10 navečer izgleda sablasno pusto i depresivno.
Simptomatičan je upravo primjer spomenutih parkova, nekada omiljenog okupljališta sarajevske omladine. Naime, tamo neke 2008. - 2009. godine, navodna buka i nered iskorišteni su kao povod za usvajanje zakona o zabrani konzumiranja alkohola na javnim mjestima, što je praćeno akcijama sarajevske policije koja je mjesecima rastjerivala i pisala kazne, sve dok u konačnici sarajevski parkovi nisu očišćeni od "vodeće pošasti" u društvu - omladine i alkohola.&nbsp;I dok su se vlasti u Sarajevu odlučno obračunavale s pivom na javnim površinama, dotle su udarne i najusnonije lokacije za otvaranje ugostiteljskih objekata dobijali ljudi bliski vrhu SDA, ali uz praksu da u njima ne toče alkohol.&nbsp;(O nekim od tih šerijatskih ugostitelja posljednjih dana možemo čitati i na stranicama crne hronike zbog optužbi za poreske pronevjere).
Placevi za izgradnju glavnih tržnih centara na udarnim lokacijama dodjeljivani su arapskim investitorima, a u njima, pogađate, nije prodavan alkohol.
Pored direktne akcije vlasti, bili su tu i oni suptilniji načina preoblikovanja društva, poput budžetskog dotiranja samo onih kulturnih i društvenih manifestacija koje bi bile saglasne s postulatima ideologije vladajuće stranke.
Iz Sarajeva su tiho i uz minimalan otpor protjerivani alkohol, rock'n'roll i noćni život. Njihovo mjesto, često uz direktnu podršku Turske, zauzimale su nove vrste narodne zabave poput javnih iftara na ulicama i kolektivnih sunećenja, a mnoge radnje na čaršiji preko noći su okupirali novi turski vlasnici s turskim delicijama i proizvodima.

<h2>Djeda Mraz - državni neprijatelji</h2>

Jedan od najprepoznatljivih primjera ove tihe islamizacije grada je odnos prema Novoj godini.&nbsp; Javna je tajna da su u mnogim javnim kompanijama i državnim institucijama zabranjivane proslave Nove godine. No, istovremeno su se vodile poluzvanične kampanje kojima se širila ideja da Djeda Mraz i Nova godina nisu u skladu s tradicijom Bošnjaka i vjerovanjem muslimana. Posljednji takav primjer bila je zabrana SDA-ovog ministra za izbjeglice i raseljena lica Edina Ramića da se, u prostorijama ministarstva, za djecu radnika upriliči dodjela paketića, tvrdeći da bi to moglo povrijediti vjerska osjećanja nekih od njih i tražeći da se prethodno „provede anketa“.
 Svojevremeno je direktorica sarajevskih vrtića Arzija Mahmutović zabranila Deda Mraza u sarajevskim obdaništima.Javne proslave Nove godine u Sarajevu su uglavnom održavane redovno i bilo je propratnih manifestacija. Ipak, način na koji je to rađeno, kao da je govorio da je namjera poslati što goru i ružniju sliku iz Sarajeva te proslave novogodišnjih, ne daj Bože božićnih praznika, potpuno obesmisliti u ovom gradu.
Godinama je grad bio toliko bijedno okićen da je to redovno postajalo predmet opće šprdnje, dok se na organizaciju događaja poput adventa, koji su u gradovima širom svijeta turistička atrakcija na kojoj se zgrću milioni, niko nije usuđivao ni pomisliti i pored izuzetno bogate katoličke tradicije u Sarajevu.

Kada su stranke šestorke, pa potom trojke, srušile SDA s vlasti u glavnom gradu, tadašnji predsjednik Naše stranke Peđa Kojović kazao je da je došlo vrijeme da se Sarajevo iz kasabe konačno transformiše u evropsku metropolu.

Ipak, nakon tri godine njihove vladavine, ne možemo biti previše optimistični. U ključnim obilježjima, u Sarajevo se u periodu vladavine Trojke vrlo malo toga promijenilo. I kultura i atmosfera koje dominiraju u gradu nisu pretjerano drugačije u odnosu na prethodne godine.Ohrabruje činjenica da je grad pred novu, 2023. godinu, konačno malo primjerenije okićen, kako i dolikuje glavnom gradu jedne države, s nešto skromnijim propratnim sadržajima.Ipak, golem je posao preokrenuti ono što se tri decenije ciljano i uporno provodilo i proizvodilo u gradu.
Sarajevo je danas i dalje grad bez ozbiljnih klubova, bez bendova, bez svirki, sa skromnim kulturnim sadržajem, očajnim noćnim životom, grad čiji sportski klubovi ni u BiH nisu najbolji i u kojem mlade ljude na ulicama morate povećalom tražiti.
Za promjenu takvog stanja bit će neophodan potpuni restart svih politika i praksi koje je SDA prethodno godinama provodila.&nbsp;I puno rada.

I dok su se vlasti u Sarajevu odlučno obračunavale s pivom na javnim površinama, dotle su udarne i najusnonije lokacije za otvaranje ugostiteljskih objekata dobijali ljudi bliski vrhu SDA, ali uz praksu da u njima ne toče alkohol

Sarajevo: Grad koji navečer izgleda sablasno / Nedavni skup "Zločin ateizma" u Vogošći koji su mnogi problematizirali, pojedini političari iz SDA

Kafići bez alkohola, djeca bez Djeda Mraza: Kako je SDA provodila tihu islamizaciju Sarajeva

Irina Sieidkhanova <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Ukrajina&amp;">Ukrajinka</a> je koja se rodila u Moskvi. Igrom slučaja živjela je tamo do svoje 15. godine. Diplomirana je pravnica, ali najveći dio života radila je kao novinarka. Ipak, ljubav ju je odvela u Beograd, gdje je prije 15 godina upoznala svog muža, Srbijanca. U ovom gradu živjela je deset godina, a dio života provela je i u Sarajevu. Danas sa suprugom živi u Sloveniji. U intervjuu za „Avaz“ Sieidkhanova govori o ratu u Ukrajini, ruskom utjecaju na zapadnom Balkanu te fenomenu tzv. putinofilije u Srbiji i na zapadnom Balkanu.

-&nbsp; Živjeli ste deset godina u Srbiji. U ovoj zemlji svjedočili ste fenomenu „putinofilije“ i često se, u svojim tekstovima, sukobljavate s pristalicama Putinovog režima. Kako uopće Vi, kao Ukrajinka, gledate na toliku popularnost Putina u Srbiji? - Prije svega, njegova popularnost u Srbiji mene nije iznenadila. Ja odlično znam kako radi ruska propaganda i lako se moglo vidjeti (i dalje se vidi) na šta su “kupovali” Srbiju. Decenijama je Rusija kultivisala priču o bratskom narodu, istoj vjeri, istim vrijednostima. Rusi i Srbi dosta su slični, zato i tamo i ovdje odlično „pale“ isti trikovi.
- Kažete da su Srbi i Rusi dosta slični. Šta mislite pod tim?
- Putinov režim majstorski operiše osjetljivim temama (kao što je pitanje Kosova), podgrijava mržnju prema Zapadu, demonizuje LGBT, a sad od nas, Ukrajinaca, napravio je naciste. Kažu da ništa tako jako ne ujedini kao mržnja prema zajedničkom neprijatelju, čak i izmišljenom. Na tu priču „kupuju“ Srbe. Više puta sam pokušavala da, barem, prijateljima otvorim oči šta stvarno predstavlja Rusija. Niko nije htio da sluša i svi su kao mantru ponavljali: “Rusija nam je brat, Rusija nam je uvijek pomagala.” Jasno je bilo da je za većinu televizija pouzdaniji izvor nego neko ko zna o čemu govori.
- Šta mislite da je glavni uzrok toga?
Glavni uzrok je to što je Rusija uložila ogromne pare u svoje toliko prisustvo u Srbiji. I ja ne govorim o trenutnom stanju, ili onom od prije deset godina. Ona se „ukopavala“ tu više od jednog vijeka, najmanje. Veoma je iskusno usadila Srbima misao da je “majka Rusija” tu da pomogne. Ali treba znati - Rusija nikad ne pomaže, ona se bavi svojim interesima. Rusiji nikad nisu bitni ljudi, njoj su bitne teritorije. Srbija je idealno sredstvo za destabilizaciju Balkana, ali, zajedno s njim, i Evrope. U Rusiji je dobro poznata izreka „Divide et impera“ (Podijeli pa vladaj).

- A kada je riječ o drugim državama u regionu, o Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji...? Kako gledate na njihov odnos prema ratu u Ukrajini i Putinovom režimu? - Hrvati su mene oduševili! Toliko poruka podrške koliko ih je bilo od Hrvata nisam dobivala ni od koga. Znam i dosta izbjeglica koje su sad u Hrvatskoj, svi su nevjerovatno oduševljeni kako su ih primili i kako se svi trude da pomognu. Generalno, sve ostale bivše jugoslavenske države su većim dijelom stale na našu stranu. Puno podrške dobivam i iz Bosne, ali i iz Crne Gore. U Sloveniji nisam upoznala nikoga ko podržava Putina. Ovdje moram da naglasim - u Srbiji postoji ogroman broj ljudi koji podržavaju Ukrajinu. Upoznala sam ih stvarno mnogo. I veoma sam srećna zbog toga i drago mi je da je Srbija puna empatičnih, razumnih ljudi, koji se nisu predali lažnoj propagandi.
- Većina Ukrajinaca je na kraju odlučila da želi biti dio EU i zapadnog svijeta, što je i jedan od glavnih razloga za agresiju na tu zemlju. Ipak, mnogi na Balkanu bi, s druge strane, radije voljeli biti u savezu s Rusijom. Šta bi Balkanci mogli naučiti od Ukrajinaca?
- Jedino i glavno što morate da naučite od nas - klonite se Rusije, zaobilazite je u širokom luku. Na vašoj strani je to što nemate granicu s ovom terorističkom državom. Ne zavidim nikome koga je Rusija odabrala za bratski narod. Rusija otkad postoji je monstrum koji samo uživa u proždiranju tuđih teritorija i zamišlja sebe glavnim dirigentom svijeta. Ruski mentalitet je ropski, oni su naučeni da vjeruju vođi, da ga podignu u kult. Oni žive u siromašnoj državi i to im ne smeta. Godinama je ruska propaganda ulagala novac u promociju Moskve i Sankt Peterburga da bi usadila cijelom svetu misao: “E, ovo je prava Rusija.” Razočarat ću vas, prava Rusija su Rostov, Voronež, Penza, Arhangeljsk i mnogi drugi neluksuzni gradovi. Prava Rusija, to su gradovi sa srušenim zgradama, bez gasovoda, bez WC-a u stanu i bez puteva. I umjesto da novac ulože u sređivanje svoje države, oni pokušavaju od cijelog svijeta da naprave Rusiju. Nama to rade već nekoliko vjekova i mrze nas zbog toga što mi ne želimo biti oni.
- Vidite li neke sličnosti između politike Kremlja i politika koje vode pojedini lideri na zapadnom Balkanu?
- Itekako vidim. Pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da pojedini lideri ništa ne rade bez odobrenja Kremlja. Narod pod takvim liderima mora ozbiljno da se zamisli gdje će ih ta politika odvesti. U ovom trenutku čvrste veze s Rusijom su jednake političkom samoubistvu. Takvi političari nemaju budućnost, a ni država koju oni vode.

- Kako vidite kraj rata u Ukrajini? - Kraj rata za mene je potpuna pobjeda Ukrajine - vraćanje granica kakve su bile 1991. godine, isplata reparacija od Rusije i kažnjavanje svih ratnih zločinaca. Sigurna sam da ćemo na proljeće postići još veći uspjeh, a naljeto planiram otići u ukrajinski Krim i piti mlado krimsko vino uz džez-fest na plaži. Mi vjerujemo u svoju vojsku, svaki Ukrajinac radi šta može da bi približio pobjedu, zato sam sigurna da ćemo uspjeti. Svijet se ujedinio da nam pomogne u našoj borbi. I mi smo ujedinjeni kao nikad dosad. Takvom narodu ne može niko ništa.

Održavati veze s Rusijom danas je ravno političkom samoubistvu

Irina Sieidkhanova: Mrze nas jer ne želimo biti kao oni

Irina Sieidkhanova, ukrajinska novinarka za "Avaz": Bosanci, klonite se Rusije, to je monstrum!

SDA-ov radikal Edin Ramić, rodom iz Osmaka, onemogućio je da se u&nbsp; Federalnom ministarstvu raseljenih osoba i izbjeglica kojim upravlja djeci uposlenih dodijele paketići od Djeda Mraza. Radikal iz Osmaka je zaključio da bi to moglo uvrijediti „vjerska osjećanja“ nekih radnika i traži da se provede anketa o tome je li poželjan Djeda Mraz u ministarstvu sekularne države Bosne i Hercegovine.

Ovakav pokušaj utjerivanja vlastite ideologije kroz državne institucije nije ništa novo od protagonista SDA. I činili bi oni to mnogo radikalnije i agresivnije da se ne suočavaju s jednim problemom – otporom njihovoj ideologiji. Ali ne od Srba i Hrvata, koliko od samih Bošnjaka.

Još u Islamskoj deklaraciji Alija Izetbegović kao glavni cilj je zacrtao „islamiziranje muslimana“. SDA je pobijedila na izborima 1990., ali stranka koju tada predvode ideološki islamisti (da se razumijemo, nisu svi u SDA ni tada ni danas bila islamisti, ali prvi saff tada jeste) nalazila se u nezgodnoj situaciji – ogromna većina Bošnjaka po svom uvjerenju i načinu življenja bili su sušta suprotnost od onoga što je SDA smatrala poželjnim modelom muslimana.
Emancipacija koja je započela u Austro-Ugarskoj, a nastavljena je kroz obje Jugoslavije, Bošnjake je izgradila kao evropski narod. Postao je to narod koji se oblači kao i svi Evropljani, koji slavi Nove godine, prima paketiće od Djeda Mraza, kojem je alkohol normalan, žene hodaju otkrivene kose, itd... Pritom se taj narod nije odreako islama koji je ostao bitno obilježje njegove kulture i identiteta, ali ga je uspješno pomirio s evropskim načinom življenja i sistemom vrijednosti.
Rukovodstvo SDA, posebno ono rano, mnogo mudrije od sadašnjeg, shvatalo je da na tu kulturu ne može nasrtati ni pokušavati provodi bilo kakve radikalne kulturne revolucije. Naišli bi na ogroman otpor i brzo bili poraženi. Zbog toga, preferirali su sistem evolucije, odnosno tihe promjene kulturnog koda u narodu.
Bošnjake je, kroz sistem obrazovanja i propagandu, valjalo motivirati da promijene svoje običaje, način življenja i „vrate se tradiciji“, tako da postanu malo manje evropski, a malo više bliskoistočni muslimani. Poseban trn u oku su im simbolički uvijek bili Nova godina i Djeda mraz, kao jasan znak od samih Bošnjaka da žele biti dio Zapada i njegove kulture. Upečatljiv je slučaj Arzije Mahmutović prije desetak godina, tadašnje direktorice JU "Djeca Sarajevo" koja je pokušala zabraniti Djeda Mraza i dodjelu novogodišnjih paketića u sarajevskim obdaništima. Naišla je na žestok otpor i osudu od roditelja sarajevskih mališana. Djeda Mraz je u konačnici preživio u sarajevskim obdaništima.

<h2>Povratak novokomponovanoj tradiciji</h2>

Javni iftari, kolektivni izleti s posla petkom na džumu koji su postali svojevrsno dokazivanje društvene ispravnosti, računanje vjeronauke u prosjek ocjena, učenje mladih generacija u džamijama da im je musliman iz Malezije bliži od komšije katolika ili pravoslavca, izdavanje općinskih prostora onima koji se obavežu da u ugostiteljskim objektima neće točiti alkohol, izgradnja tržnih centara bez alkohola, psotavljanje natpisa ulica sa zelenim tablama, bilježenje teritorije izgradnjom džamija čak i tamo gdje nije bilo potrebe za njima, farbanje trotoara u zelenu, uporne kampanje u kojima se Bošnjaci prosvjetljuju da Nova godina nije njihov praznik i da je Djeda Mraz neki kršćanski ili paganski simbol, dio su kampanje te tihe islamizacije, koja se preko SDA preko institucija koje kontroliše pokušavala provoditi u društvu. Na ruku im je išla i ratna trauma kroz koju su Bošnjaci prošli kao argument da se treba vratiti sebi, svojoj vjeri i raskrstiti s onima koji su nam zlo nanijeli.

S druge strane, Srbima i Hrvatima koji su ostali u većinski bošnjačkim sredinama slala se suptilna poruka da je ovo sad „naša teritorija“ i da oni tu ne pripadaju, što su ovi tako i shvatali te tiho napuštali Sarajevo.
No, i pored golemog truda i silnih sredstava koja su uložena, ovaj pokušaj tihe islamizacije epohalno je propao među velikom većinom samih Bošnjaka, posebno onih u urbanih sredinama – uključujući i najveći dio članova same SDA i njihovih porodica.
Naprosto, ljudi koji su prihvatili evropski način življenja i kulturu nisu je se željeli preko noći odreći. Decenije emancipacije nisu se mogle obrisati potezom gumice. Ljudima su ovdje normalni i Božić i Nova godina i Djeda Mraz; i dijeljenje paketića i kićenje jelke; velikoj većini Bošnjaka musliman iz Malezije nije postao bliži od komšije katolika i pravoslavca.
Strani običaji i sistemi vrijednosti udaljenih kultura za koji su narod pokušali ubijediti da je njihova „izvorna tradicija“ većini ljudi su ostali daleki i odbojni.
To ne znači da je propaganda SDA bila potpuno neuspješna - određeni dio Bošnjaka jeste prihvatio novokomponovani "povratak tradiciji" i odbacio većinu običaja i simbola koji bi se mogli smatrati kao zapadni i neislamski. I to je sasvim legitimno sve dok se to ne pokušava silom nametati narodu, kao što to nastoji Ramić zloupotrebom institucija. Upravo na takvo glasačko tijelo SDA računa kao na svoje najvažnije i najvjernije političke saveznike i aktiviste. No, problem u svemu tome je što je stanovništvo koje je prihvatilo društveni koncept islamističkog krila SDA ostalo uvjerljiva manjina među Bošnjacima.
Nesretni Ramić zloupotrijebio je ministarstvo i institucije ove države u još jednom u nizu pokušaja provođenja takve ideologije koja je od početka bila osuđena na neuspjeh i koja, pored silnog truda i sredstava koju su u nju uložili, neće kao dominantna zaživjeti ni u ovom narodu ni u ovoj zemlji.

Ljudima su ovdje normalni i Božić i Nova godina i Djeda Mraz i dijeljenje paketića i kićenje jelke, velikoj većini Bošnjaka musliman iz Malezije nije postao bliži od komšije katolika i pravoslavca

Ramić: Zloupotrijebio sekularne institucije

Pucanj u prazno Edina Ramića: Djeda Mraz je opet porazio SDA

Nade da će nekako nasilu ostati u vlasti SDA je uspjela produžiti izvlačenjem kuglice iz Livanjskog kantona koja im je dala toliko priželjkivanog 12. delegata u Klubu Bošnjaka Doma naroda FBiH. 

Članstvo i simpatizeri SDA nisu krili euforiju na društvenim mrežama. 
Netom nakon izvlačenja SDA je pozvala sve „relevantne“ stranke na dogovor o formiranju vlasti. Iz SDA istrajavaju na tvrdnji da će zbog kontrole nad bošnjačkim klubom u Domu naroda FBiH biti nemoguće formirati vlast bez njih.

Ima samo mali problem u ovoj teoriji. Kada je pak u pitanju 13. delegat u FBiH (12 SDA + 1 DF), on SDA sada garantira samo mogućnost da jedina može kandidirati predsjednika FBiH iz reda bošnjačkog naroda (s obzirom na to da je minimalan broj delegata 11). Nakon što svoje kandidate delegiraju hrvatski klub (kojim dominira HDZ) i srpski klub (kojim dominira “osmorka”), ovi kandidati trebaju većinu u Predstavničkom i Domu naroda FBiH, a, u slučaju potvrde, izabrani kandidati između sebe biraju predsjednika FBiH.
Dakle, maksimum koji SDA u ovom scenariju može dobiti je potpredsjednik FBiH. I šta će tačno s njim? Kako iz SDA već otvoreno najavljuju, oni će preko tog potencijalnog potpredsjednika blokirati formiranje nove Vlade FBiH, s obzirom na to da za imenovanje mandatara treba saglasnost oba potpredsjednika. Otvoreno najavljuju da će sredstvo njihove borbe biti blokada te udar na državu i Ustav.

No, uzaludni su bili očajnički pozivi SDA u četvrtak na pregovore o formiranju vlasti s njima. Iz “osmorke” su objavili da odbijaju poziv SDA, a to je u petak istakao i lider HDZ-a Dragan Čović. Od cijelog Parlamenta jedina stranka koja se još nudi za „kinder jaje“ koaliciju sa SDA je Komšićeva Demokratska fronta. Njihovog delegata u bošnjačkom klubu protagonisti SDA već ističu kao svoj glas, a DF se protiv toga ne buni. Između ove dvije stranke jedva da se i primijeti neka razlika, a DF na političkoj sceni već mjesecima svoju ulogu svodi na vjernog psa SDA, zaduženog da zareže na protivnike kada god se gazda nađe u neugodnoj situaciji.
Osim toga, Izetbegović neće da se pomiri s izbornim porazom i činjenicom da je manjina u Parlamentu, nego postizbornim mahinacijama i “kinder jajima” se uzda u blokadu kao posljednju slamku spasa za ostanak u vlasti. I sastanak Osmorke i SNSD-a dokazuje da ni Milorad Dodik, lider ove stranke ne doživljava Bakirove pozive u pomoć.

Kada je u pitanju Vijeće ministara BiH, na državnom nivou vlast može bez problema biti formirana bez SDA, s obzirom na to da su za njegov izbor potrebna dva od tri glasa članova Predsjedništva za imenovanje mandatara te većina glasova u Predstavničkom domu. Dom naroda nije potreban niti SDA ima ikakve mehanizme da spriječi imenovanje.

Izetbegović i dalje neće da se pomiri s izbornim porazom i činjenicom da je manjina u Parlamentu

Izetbegović i Željko: Usamljeni „kinder jaje“ partneri

Niko neće u "kinder" koaliciju s radikalom Bakirom

Vlado Gotovac, hrvatski pjesnik, esejista, filozof i vođa liberala, u devedesetim, u kontekstu puta u hrvatsku nezavisnost, izgovorio je čuveno „Da Hrvatska, ali ne bilo kakva“.
Ovu ideju treba imati vazda na umu kada govorimo i o BiH. Ona je danas država, ali je upravo to - „bilo kakva“ ili, bolje reći, nikakva. Takvom su je ponajprije napravili oni koji vladaju njom, privatizirajući njene institucije i stavljajući ih u službu svojih interesa, kriminala i nečasnih namjera. Država je to koja liči na cirkus ili možda humorističnu seriju.
Država u kojoj vam procese protiv korumpiranih protagonista iz vladajućih stranaka sudi uvijek jedan te isti režimski sudija i donosi oslobađajuće presude; gdje vam predsjednik stranke za šeficu zdravstva u državi postavi vlastitu suprugu, a o tome da joj je falsificirana diploma valjana odluku donosi komisija koju vodi njena najbolja prijateljica; u kojoj vam obavještajnu službu vodi polupismena osoba s falsificiranom diplomom; gdje vam predsjednik javno prijeti da će vas ostaviti bez posla ako ne glasate za njega, hvali se kako vas prisluškuje i govori vam da će vas nokautirati; gdje se državne firme tretiraju kao stranački plijen, a stranačka knjižica vam predstavlja uvjet za zaposlenje....
Bilo bi krajnje komično da veliki broj ljudi zbog takve države ne završava tragično. Naime, takva država je na samom evropskom vrhu po korupciji, a na začelju po standardu i ljudskim pravima.
Najuspješnija je u proizvodnji malobrojne korumpirane elite i migranata koji glavom bez obzira bježe u neke sretnije države.
Stoga, mahanje zastavom i izražavanje ljubavi prema državi su lijepa stvar, ali sama po sebi potpuno beskorisna dok svako od nas ne uloži napor da ovu državu učini barem malo pravednijim, prosperitetnijim i podnošljivijim mjestom za život. Da Bosna i Hercegovina, ali ovakva BiH ne treba nikome, osim vladajućim strukturama i njihovim uhljebima.

Ovakva BiH ne treba nikome, osim  vladajućim strukturama i njihovim uhljebima

Stoga, mahanje zastavom i izražavanje ljubavi prema državi su lijepa stvar, ali...

Da Bosna, ali ne bilo kakva

<a href="https://avaz.ba/tag/525/dragan-covic">Dragan Čović</a> lider je u najlagodnijoj poziciji nakon izbora 2022. Kao nesumnjivi pobjednik unutar hrvatskog naroda, što će mu osigurati kontrolu nad domovima naroda, Čović sada može birati s kojim će od dva bošnjačka bloka praviti vlast.

Čović ima i više nego dovoljno razloga da bude ljut na Bakira Izetbegovića i SDA. Izvrdavanje “mostarskog sporazuma”, rušenje pregovora u Neumu, neskrivena podrška kandidaturi Željka Komšića, pokazali su da mu je Izetbegović bio prilično nepouzdan partner. 
Treba li tek spominjati da je od njegovih partnera iz DF-a godinama izložen žestokoj hajci, brojnim optužbama i epitetima poput „UZP-ovac“, „gonič robova“ i „nacista“? Po pitanju DF-a, Čović je jasno naglasio da ova stranka ne dolazi u obzir za formiranje nove većine. Sada se lideru HDZ-a pruža jedinstvena historijska prilika da se osveti i vlast napravi s opozicionim probosanskim strankama, a SDA i DF gurne u opoziciju. No, hoće li to učiniti?

Čović je poslao indikativnu poruku da će vlast formirati s onima koji budu imali većinu u bošnjačkom klubu Doma naroda FBiH, a pojedinačno će, izvjesno, najviše delegata imati SDA. Također, ne treba zaboraviti da je koalicija između SDA i HDZ-a najdugovječnija koalicija u BiH, koja, tek uz manje prekide, kontinuirano traje od 1990. godine. Radi se o dobro uhodanom i pouzdanom partnerstvu za podjelu državnih funkcija, firmi, upravnih odbora i resursa, po pitanju čega između ove dvije stranke nikada nije postojao sukob. Ono što je sigurno jeste da će Čović insistirati na tome da niko ne dovodi u pitanje hrvatske kvote i pozicije u vlasti na svim nivoima.
To bi za stranke opozicije mogao biti ozbiljan izazov, posebno za Našu stranku i SDP, koji insistiraju na svojoj multietničnosti, s obzirom na to da bi u vlasti s HDZ-om morali pristati da budu predstavnici bošnjačke strane ili se, u najboljem slučaju, odreknu svih hrvatskih pozicija. Također, u odnosu na koaliciju s mnogobrojnim probosanskim strankama iz opozicije i nepredvidivost njihovog ponašanja, sa SDA Čović i HDZ tačno znaju šta ih očekuje – vladalo bi se isto kao i do sada.

Ne treba smetnuti s uma da se koalicije u BiH prvo formiraju na kantonalnom nivou, a gotovo je izvjesno da će HDZ i SDA zajedno ići u Srednjobosanskom i Hercegovačko-neretvanskom kantonu te bi se slijedom logike ovi savezi mogli prenijeti i na više nivoe. Iako je Čović dao crveni karton ideji koaliranja s DF-om, ne treba smetnuti s uma da su upravo SDA, HDZ i DF činili vladajuću koaliciju u FBiH nakon izbora 2014. te da su i nakon 2018. ove tri stranke ušle u državnu vlast, zajedno sa SNSD-om. S te strane vrlo je moguće da Čović na kraju ponovo proguta knedlu i prihvati DF kao dio „bošnjačke reprezentacije“.

Jasno je da će u slučaju dogovora između Čovića i Izetbegovića o formiranju vlasti stranke koje su podržale kandidaturu Bećirovića imati daleko manji motiv da i dalje ostanu u opoziciji, odnosno da će mnoge od njih biti spremne pridružiti se novoj većini u kojoj će biti SDA. Iako bi više vlasti mogli prigrabiti bez širih koalicija, za SDA bi itekako bilo u interesu da privuče sebi još neku probosansku stranku mimo DF-a.

Sada se lideru HDZ-a pruža jedinstvena historijska prilika da vlast napravi s opozicionim probosanskim strankama, a SDA i DF gurne u opoziciju

Čović i Izetbegović: Bira sebi partnera

Dragan Čović odlučuje o budućnosti Federacije BiH: Osveta Bakiru ili nastavak ljubavi?

Najava da će stranke jedanaestorke koje su stajale iza kandidature Denisa Bećirovića krenuti u formiranje novih vlasti na svim nivoima bez SDA podigla je do sada neviđenu paniku i uzbunu u strukturama ove stranke. Iako lideri opozicije nisu isključili mogućnost da dio nove većine bude i DF, Komšić se ništa manje ne čini uspaničen od svojih zelenih partnera. 
Tako su se njegovi savjetnici i saradnici od prvog dana pridružili hajci u kojoj se lidere opozicije zbog mogućeg formiranja nove većine s HDZ-om (s kojim je DF u državnoj vlasti) naziva izdajnicima, dritanima, slugama UZP-a, a ide se čak i do najavljivanja raspada države u slučaju vlasti bez SDA.
Za to vrijeme Komšić pravi „manevarski“ potez – upućuje apelaciju Ustavnom sudu kako bi se utvrdila ustavnost izmjena Izbornog zakona koje je nametnuo Kristijan Šmit (Christian Schmidt). Komšić ide i korak dalje pa zahtijeva da se obustavi popunjavanje domova naroda u BiH sve dok Sud ne donese odluku. U atmosferi u kojoj Bakirovi i Komšićevi trabanti Šmitovo deblokiranje Federacije nastoje proglasiti “palestinizacijom” Bošnjaka i uvođenjem aparthejda Komšićev pokušaj osporavanja Šmitovih amandmana treba ispasti herojski.
U stvarnosti, njegov zahtjev da se zaustavi popuna domova naroda do sudske odluke, što može trajati godinama, značio bi nastavak blokade Federacije BiH. A nastavak blokade znači o(p)stanak Fadila Novalića i SDA na vlasti u tehničkom mandatu.
Drugim riječima, panika u zelenom taboru da bi mogli ostati bez vlasti, budžeta, “BH Telecoma”, “Elektroprivrede”, čije im je direktorsko mjesto Komšić volšebno prepustio, i hiljada javnih funkcija, očito je tolika da su spremni iskoristiti apsolutno svako sredstvo i oružje da spriječe realizaciju demokratske volje, uključujući blokadu države.
Željko Komšić toj nečasnoj namjeri SDA ponovo savršeno služi, kao što im je služio i u rušenju vlade šestorke i ocrnjivanju opozicije u BiH. I sve to od lika koji je u izbore krenuo s krilaticom „za građansku BiH“, a kojeg očito užasava i sama pomisao da bi neka istinska građanska snaga mogla doći na čelo države.

Komšić traži blokadu koja bi osigurala daljnju vladavinu Fadila Novalića i SDA

Komšić: Njegovi savjetnici i saradnici od prvog dana pridružili hajci u kojoj se lidere opozicije zbog mogućeg formiranja nove većine s HDZ-om (s kojim je DF u državnoj vlasti) naziva izdajnicima

Bakirov ublehaš

<a href="https://avaz.ba/tag/32305/suad-arnautovic">Predsjednik Centralne izborne komisije (CIK) Suad Arnautović</a> na konferenciji za medije u petak porazno je morao priznati da su birački odbori ponovo podbacili i kompromitirali izborni proces u BiH. 

Indirektno, Arnautović je priznao da su se ponovo desile izborne krađe, istaknuvši da je na izbornim mjestima dolazilo do, između ostalog, pogrešno pakovanog izbornog materijala, pogrešnog popunjavanja obrazaca te podataka da su kandidati na pojedinim biračkim mjestima imali više glasova nego njihove stranke, što je nemoguće. Na kraju je Arnautović zaključio da, “dok god politički subjekti budu imali monopol nad sastavom biračkih odbora, imat ćemo ovakvu situaciju”.

U ovoj rečenici leži i sav apsurd izbora u BiH. Birački odbori se popunjavaju ljudima koje biraju same stranke, što, naravno, u potpunosti ide naruku vladajućim političkim strukturama. Drugim riječima, onaj ko vlada, taj i broji glasove, a onaj ko broji glasove, brine se da ti glasovi idu njemu. Možemo samo nagađati koliko glasova je i na ovim izborima pokradeno i kakvi su se sve inžinjerinzi vršili preko toga. Ni nametanje izmjena Izbornog zakona kojima su postrožene kazne za izborne prevare ni jasno upozorenje visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt) da će se izborne malverzacije tretirati kao krivično djelo, a moguće i antidejtonsko djelovanje, nisu demotivirali vladajuće strukture da se u panici za opstanak na vlasti odaju izbornim prevarama.
U prethodna tri izborna ciklusa izbore bošnjačkog člana Predsjedništva možda su i ključno presudile izborne krađe. Ove godine pobjeda Denisa Bećirovića bila je toliko uvjerljiva da ni to ne bi previše pomoglo, ali je zato na krajnje sumnjiv način Milorad Dodik proglašen pobjednikom u utrci za predsjednika RS.
Drugog oktobra, nešto poslije ponoći, u štabu PDP-a Jelena Trivić i njene stranačke kolege slavili su izbornu pobjedu. Malo poslije toga iz štaba SNSD-a javio se netipično tihi i nervozni Dodik, koji je Željku Cvijanović proglasio pobjednicom u utrci za Predsjedništvo BiH, ali i kazao da treba sačekati rezultate CIK-a po pitanju utrke za predsjednika RS. Tokom noći CIK ništa nije objavljivao, a jedini dostupni rezultati bili su oni iz štabova SNSD-a i opozicije. Ujutro u 9 sati je konačno objavljeno da vodi Dodik, i to uvjerljivo.

Opozicija je na ovo odgovorila tvrdnjama da se tokom noći desila velika izborna krađa, posebno na biralištima u Zvorniku i Doboju, pokrenuli su tužbe, javnosti predstavljali dokaze da Trivić na pojedinim biračkim mjestima nije dobila niti jedan glas, a sve je bilo praćeno i velikim protestima u Banjoj Luci na kojima je bilo 30.000 ljudi. I pored pritiska i pogleda međunarodne zajednice, i na ovim izborima svjedočili smo novom nizu nepravilnosti i krađa, što ostavlja utisak da su izbori u BiH ne praznik demokratije, nego farsa demokratije. I stoga je krajnje vrijeme i da opozicija, nevladin sektor, mediji, ali prvenstveno međunarodna zajednica izvrše pritisak da se u BiH konačno uvede ili elektronsko glasanje ili elektronsko skeniranje glasačkih listića te na taj način stane ukraj masovnim izbornim krađama koje omogućava srednjovjekovni način glasanja u kojem građani glasaju olovkom, a stranački ljudi njihove glasove broje.

<h2>Kako je Radončić brutalno pokraden</h2>

Fahrudin Radončić je jedna od najvećih žrtava brojača glasova. Naime, u utrci za člana Predsjedništva Radončić je tijesno izgubio izbore i 2010. i 2014. godine. O ovome svjedoče i riječi doktora Samira Krese iz Mostara, koji je nedavno na Face TV-u kod Senada Hadžifejzovića rekao da je 2010. na općim izborima u jednoj mostarskoj regiji Radončić uvjerljivo pobijedio, ali se nakon “brojanja” pod kontrolom SDA utvrdilo da je Radončić izgubio!? Sličan slučaj kada je u pitanju Radončić, koji je procesuiralo i Državno tužilaštvo, dogodio se u Sanskom Mostu, kada je samo na jednom biračkom mjestu Radončiću pokradeno više od 1.000 glasova.

&nbsp;Sam Bakir Izetbegović je tokom ovogodišnje kampanje, gostujući na jednoj televiziji, najavio da će SBB “nestati” na ovim izborima. Također, 2018. je rekao da će SBB i Radončić prepoloviti svoj rezultat iz 2014. I tako se i dogodilo.Naravno, ovdje nije riječ o tome da je Izetbegović mlađi vidovit, nego je u pitanju javno otkrivanje da SDA ima pod kontrolom biračke odbore i brojače koji prekrajaju izbornu volju građana i nastupaju nakon što se glasačka mjesta zatvore.
Tu, vjerovatno, i leži tajna “izbornih uspjeha” SDA, koja i nakon svih korupcijskih afera i masovnog odlaska članstva i dalje ostaje na približno istom broju glasova.

Onaj ko vlada, taj i broji glasove, a onaj ko broji glasove, brine se da ti glasovi idu njemu

Porazno priznanje Arnautovića

U intervjuu za „Avaz“ <a href="https://avaz.ba/tag/3504/elmedin-konakovic">lider Naroda i pravde (NiP) Elmedin Konaković</a> komentirao je rezultate nedavno održanih izbora i najavio formiranje nove većine na svim nivoima.

&nbsp;Kantonalni zastupnik SDA Haris Zahiragić je kazao da pregovaraju s Vama o formiranju nove većine. Ide li NiP u koaliciju sa SDA? - Ma naravno da ne idemo, teško je shvatiti mozgove tih ljudi. SDA u Sarajevu je dugoročno gotova, a ne zanimaju nas, također, ni na jednom drugom nivou.
 Ako SDA neće biti u vlasti u Kantonu Sarajevo, šta je s Federacijom?
- Bez SDA i DF-a možemo lagano praviti Federalnu vladu. Brojke trojke su bolje od njih i u apsolutnom broju i u broju mandata. Trojka kao brend je nešto što je okupilo i druge stranke, NES je imao dobar rezultat, Fuad Kasumović je ostvario dobar rezultat. Svi oni su garant nove većine.
 A da li biste Vi pravili s DF-om koaliciju?
- Ne vidim DF u toj priči zato što se oni očito ne žele uopće odvojiti od SDA. Čekat će do posljednje sekunde da ih SDA uvede u vlast, samo što se to neće desiti. Ali ne bismo imali ništa protiv toga da se i oni pridruže ovoj zdravoj priči kao alternativi SDA. Pitanje je i kako bi HDZ i DF izmirili svoje tenzije koje gledamo dugi niz godina i kako bi prešli preko nekih stvari.

Šta je s državnim nivoom? Kako tu napraviti vlast i s kim? - Tu ćemo biti u velikoj prednosti. SDP će imati pet mandata, NiP tri, Naša stranka i NES po dva, Kasumović će imati, također, mandat. To je 13 mandata, više nego što će imati SDA i DF zajedno.&nbsp;Dakle, pravite državnu većinu s HDZ-om? Je li i SNSD nezaobilazan?
- Ne vidim opciju da se može zaobići Dodik. HDZ i SNSD su u čvrstom savezu. Potpuno je jasno da se taj savez neće raskidati. Ali treba reći da su Izetbegović i Komšić najodgovorniji za to što su Dodik i Čović ovoliko snažni. Važno je da za sto s njima ne sjednu isti pregovarači. Imat će posla s ljudima koji drže datu riječ, koji ne lažu i koji nikada neće biti odgovorni zato što nešto stoji u državi. Kada Bakir potpiše s Čovićem "mostarski sporazum" i javno se obaveže da će ga provesti, a onda to ne učini, naravno da će se Čović osjetiti prevarenim i da će to odvesti u radikalizaciju. Mi nećemo kreirati konflikte i pokušat ćemo relaksirati odnose među narodima u BiH.

&nbsp;Šta će biti Vaši prioriteti ako dođete na vlast?

- Na nivou države zagovaramo primarno reformu pravosuđa. Očekujemo pomoć međunarodnih institucija da se do kraja provede započeta reforma pravosuđa, koje je rak-rana ovog društva, da ne nabrajam te silne slučajeve, od pokušaja da se anuliraju ubistva Dženana Memića i Davida Dragičevića, do tužilaca koji se obračunavaju s političkim neistomišljenicima. Treba nam brza promjena diplomatske mreže, mislim da je to najbrža reforma koja se može desiti, da otjeramo ove potrošene i islužene kadrove iz ambasada i da Bećirović, nadam se i Komšić, pošalju tamo novu energiju mladih i pametnih ljudi. A ekonomija? - Cilj nam je prije svega smanjiti namete koji guše privredu. Mislimo prije svega na doprinose, ali i na 3.500 parafiskalnih nameta koji tjeraju privrednike da idu u sivu i crnu zonu gdje su zalihe ogromne. Dobrom kontrolom crnog tržišta može se relaksirati realni sektor, ali prvo moramo ljude osloboditi. PDV?- PDV je tema na kojoj se pokazala sva nemoć vlasti. U ovom vremenu krize i recesije tu je bilo bitno donijeti neke mjere koje bi bile privremenog karaktera. Za sve procese koje donesemo mi ćemo praviti evaluaciju i procjenu efekata. Neće biti ho-ruk rješenja kao što je radila Novalićeva vlada ili gluposti poput „reformi s neutralnim efektom“. Pa, ako je neutralni efekat, onda nije reforma. Jeste li zadovoljni rezultatom "Naroda i pravde" na ovim izborima?- Za mene je vrlo zadovoljavajući rezultat "Naroda i pravde". Postavili smo sebi visoko ljestvice, voljeli bismo koju desetinu hiljada glasova više, ali NiP je od 2018. rastao 100% na nivou kantonalnih lista, 200% na nivou državne liste. Imamo ubjedljivo najviši rast u BiH. To govori da smo u četiri godine našeg postojanja postigli pravo malo čudo, bez ikakve pomoći. To što nas optužuju da smo pod ovim ili onim utjecajima su obične nebuloze. Danas imamo tri mandata na državnom nivou, osam na federalnom i dvadeset jedan u kantonalnim skupštinama.

Je li su li ipak stranke trojke podbacile. Čini se da je ukupan rezultat ne mnogo bolji nego 2018., a očekivalo se mnogo...- Trojka je još uvijek nepoznanica ljudima koji nisu osjetili rad trojke. Najbolje se kapacitet trojke mjeri tamo gdje ona postoji. U Kantonu Sarajevo su 36% glasova imale stranke trojke sve zajedno 2018. Danas, četiri godine nakon toga, ove stranke su narasle 15% zajedno s Marjanovićem. Imamo preko 50% podrške građana. Tamo gdje trojka funkcionira, tamo smo uspješni, a to ćemo prenijeti i na cijelu Federaciju i BiH.
 No SDA je pojedinačno najjača..- SDA je stabilna zadnjih 20 godina. Tu nekih velikih oscilacija nema. Krahirali su od prvog izbornog rezultata Alije Izetbegovića. Ta stranka ima danas 230-240 hiljada glasova. To vam je stabilno glasačko tijelo koje radi u javnom sektoru ili je u privatnim poslovima nakačeno na javni sektor. Oni u svojim rukama imaju ljude koji zavise od postojećeg sistema i strahuju za svoju egzistenciju. Mi u Kantonu Sarajevo smo pokazali da može drugačije. Ljudima u javnom sektoru se nismo svetili, čak smo i na rukovodećim pozicijama zadržali neke njihove kadrove ukoliko su dobro radili posao. Doduše, svi su morali početi redovno dolaziti na posao i pošteno raditi. Ljudi su se prestali bojati i zato ovdje SDA pada.
U izbornoj noći visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt) je nametnuto izmjene Izbornog zakona. Kako vi komentirate promjene koje su uvedene?
- Prvi smo reagirali na te izmjene u samoj izbornoj noći. Deblokada Federacije je prihvatljiva. Vidjet ćemo koliko je funkcionalna, jer ima tu nekoliko praznina koje su uočljive. Zabrinjavajuća je činjenica da se HDZ favorizuje i čini nezaobilaznim u formiranju vlasti. Još čekamo zvaničan dokument iz OHR-a da bi nam stvari mogle biti jasnije, ja ga još nisam dobio. Ono protiv čega smo se pobunili jeste parcijalno rješavanje problema. Ostalo nam je Vijeće naroda u RS u kojem su potpuno nezaštićeni Bošnjaci i Hrvati te građani koji ne pripadaju konstitutivnim narodima. Očekujemo kontinuirano dalje djelovanje visokog predstavnika koje bi trebalo popraviti ove stvari. 
Da li je u Nemu bolji prijedlog bio na stolu?
- U Neumu je bio mnogo bolji prijedlog na stolu. Ne mogu reći da likujemo, ali imali smo puno bolje procjene od Izetbegovića i Komšića, pa i mojih kolega s ljevice. Pa mi smo tamo na papiru imali spreman prijedlog o ukidanju etničkih prefiksa u BiH. Već ove izbore smo mogli imati Srbina iz FBiH kao kandidata za Predsjedništvo, Bošnjaka, Hrvata, Jevreja ili bilo koga kao kandidata u RS. Domovi naroda ne bi bili domovi naroda nego bi bili klubovi koje imenuju domovi naroda, a koji bi mogli biti bilo kakvog etničkog sastava. To su bili historijski iskoraci, korak od sedam milja ka građanskoj državi. To su bili realni pomaci, za razliku od utopije o građanskoj državi kakvu nam Željko Komšić nudi, a nema nikakvog načina kako do nje da dođe. Cijena odbijanja toga je ovo što je nametnuo Šmit. Za to odgovornim direktno smatram Komšića i Izetbegovića koji su od toga pravili kampanju.
I onda Vas Komšićevi i Izetbegovićevi saradnici proglase izdajnikom zbog Neuma...
- To mi je djelomično nanijelo štetu. Ali mi smo rekli – štitit ćemo interese države po cijenu gubitka glasova za NiP. Možda smo neke glasove izgubili, ali nije mi žao. Mi smo jedna principijela stranka koja djeluje u interesu države čak i kad gubi glasove.

&nbsp;Svjesni ste da će kampanja protiv Vas da ste izdajnik biti još žešća ako izbacite SDA i DF iz vlasti? - Ni za šta nas ne mogu optužiti za što već nisu. Mi smo navikli na to i ne dotiče nas. To su ludilo i šizofrenija SDA, jedne snažne kosovske frakcije predvođene Fikretom Muslimovićem. On kreira te bolesti s ljudima iz “Faktora” i “Stava” i drugim trbuhozborcima. Posljednje ludilo koje su plasirali je da Zapad Bošnjacima sprema bodljikavu žicu i da se oni, uz pomoć Erdoana (Erdogan), trebaju okrenuti Rusiji. Zamislite kakvi su to mozgovi koji u jeku agresije na Ukrajinu i odlučnog otpora civiliziranog svijeta agresiji žele Bošnjake isporučiti Rusima…

Bez SDA i DF-a možemo lagano praviti Federalnu vladu. Savez Dodika i Čovića se neće raskinuti

Konaković: Teško je shvatiti mozgove SDA-ovaca

Konaković za "Avaz": Izbacujemo iz vlasti i Bakira i Željka

Na izborima 2018. godine, sa 25 posto glasova, SDA je ostvarila uvjerljivu pobjedu u Kantonu Sarajevo. 

Ipak, čak deset mandata u Skupštini KS tada im nije pomoglo, jer se šest stranaka ujedinilo i napravilo novu Vladu Kantona Sarajevo zaobilazeći SDA. Vlada šestorke nije bila dugog trajanja, s obzirom na to da su SBB i Komšićev DF u međuvremenu odlučili promijeniti stranu i sa SDA formirati novu vladu koja, međutim, također nije bila dugog vijeka. Prebjezi iz vladajuće koalicije omogućili su da stranke trojke dođu do nove većine. SBB je nedugo potom uvidio svoju grešku i napustio svoju koaliciju sa SDA, najprije na državnom nivou, no Željko Komšić ostao je vjeran ovoj stranci do kraja.

Ne samo da je savez na državnom nivou izdržao do kraja nego se Komšićevi ljudi nisu libili javno braniti i afere u koje je bila umiješana SDA, istovremeno gađajući otrovnim strelicama Vladu KS i opoziciju. Ovo je Komšića učinilo krajnje omraženim kod građanski orijentiranih intelektualaca i medija, ali ne i građana koji su na izborima 2. oktobra Komšiću i njegovoj stranci dali ogromno povjerenje, učinivši ih četvrtom najjačom strankom u FBiH.
Historija kao da je Komšiću odlučila ponuditi drugu šansu za iskupljenje. SDA u Kantonu Sarajevo više ne može na vlast. Ali situacija u FBiH vrlo je slična onoj u Kantonu Sarajevo iz 2018. godine. SDA je najjača s oko 25 posto glasova, što u Parlamentu FBiH, prema trenutnim procjenama, garantira 27 mandata. Stranke okupljene oko HNS-a imaju 16, SDP 14, DF 12, Narod i pravda sedam, a Naša stranka i NES po pet mandata.
Matematika jasno pokazuje da bi HDZ, stranke koje su podržale Denisa Bećirovića te DF lako mogli uspostaviti novu većinu u FBiH, za koju je potrebno 50 zastupnika. No, također, novu većinu bi vrlo lako mogli uspostaviti i SDA, DF i HDZ. Rasplet će uveliko zavisiti od toga koga će DF, ali i HDZ željeti za partnera. No, čak i kad bi, kojim slučajem, HDZ insistirao na SDA, DF bi odbijanjem učešća u takvom aranžmanu mogao u startu spriječiti formiranje takve većine.

Komšić i DF, koji su svoju predizbornu platformu gradili na ideji o borbi za građansku državu, sada su u prilici svoje principe pokazati u praksi i formirati građansku većinu u FBiH te dokazati da nisu u zavisnom položaju prema Bakiru Izetbegoviću i SDA, kako su ih mnogi optuživali. Ako je koaliciju sa SDA nakon izbora 2018. i mogao pravdati potrebom da Dodika natjera na ANP i „spasi državu“, nakon ovih izbora teško da može naći slično opravdanje.
Budućnost države BiH mogla bi zavisiti od njegove odluke.

Teoretski, postoji mogućnost da se nova većina u FBiH formira čak i bez SDA i DF-a, okupljanjem HNS-a, stranaka trojke, NES-a i još niza manjih stranaka koje su došle do mandata u Parlamentu FBiH. Ipak, s obzirom na to da bi to predstavljalo krhku većinu koja bi malim strankama dala nesrazmjerno veliku moć, za demokratiju u našoj zemlji bilo bi daleko korisnije kada bi se tu našao i DF.

Matematika jasno pokazuje da bi HDZ, stranke koje su podržale Bećirovića te DF lako mogli uspostaviti novu većinu u FBiH

Lideru DF-a historija dodijelila priliku za iskupljenje: Da li će Komšić opet pokušati spasiti SDA?

Srbijanski tabloidi bliski Aleksandru Vučiću su objavili tekstove u kojima aktuelnog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika optužuju da putem medija koje kontrolira njegov sin Igor vrši napade na predsjednika Srbije. 
Očito je ovo uzbudilo i samu porodicu Dodik, pa je tako reagirala Dodikova kćerka Gorica, optuživši list “Informer” da je, „nakon intervjua sa silovateljem, nastavio da siluje narod lažima“.

U tom članku citirani su dijelovi autorskog teksta objavljenog na portalu Banjaluka.net pod nazivom "Biračko mjesto Andrićev venac", u kojem je, između ostalog, navedeno da Vučić stoji iza proglašavanja pobjede Jelene Trivić, kao i iza protesta koje je za danas najavila opozicija u RS zbog izborne krađe. Portal Banjaluka.net je, u međuvremenu, ekspresno demantirao natpise srbijanskog medija o tome kako je njihov vlasnik Igor Dodik, sin lidera SNSD-a Milorada Dodika.
Ipak, ako su nekada, i pored ličnih animoziteta, Dodik i Vučić uspijevali održavati dobre odnose kao lideri RS i Republike Srbije, čini se da je taj dio odnosa došao svom kraju.
Naime, događaji posljednjih sedmica pokazuju da je Vučić i definitivno odlučio Dodika pustiti niz vodu.
Tako se, primjerice, tokom predizborne kampanje za predsjednika Republike Srpske Dodikova protukandidatkinja Jelena Trivić pojavljivala u udarnim terminima na srbijanskim televizijama bliskim Aleksandru Vučiću.
Dodik se za ovo Vučiću "revanširao" privođenjem članova njegove stranke u nekoliko gradova u manjem bh. entitetu.

Zašto je baš sad „pukla ljubav“ između Vučića i Dodika? Odgovor je izvjesno zbog rata u Rusiji. Godinama unazad Aleksandar Vučić uspijevao je vješto balansirati između dobrih odnosa s Rusijom, s jedne, i opredjeljenja ka Evropskoj uniji, s druge strane.
Ipak, agresija Rusije na Ukrajinu Vučićevu politiku je dovela pred zid, prisiljavajući ga da bira. Iako je Vučić do kraja pokušavao nastupati kao neko ko prije svega štiti ekonomski interes Srbije i ne želi zbog toga da se konfrontira s Rusijom, kao racionalan političar, svjestan da je okružen članicama EU i NATO pakta, Srbija je na kraju ipak osudila rusku agresiju na Ukrajinu i tiho stala na stranu zapadnih saveznika. Dodik, s druge strane, nije imao dileme – otvoreno je podržao agresiju na Ukrajina i Putina, s kojim se već i dva puta sastao tokom rata.
I tokom izborne noći Dodikova djeca Igor i Gorica su slavili u majicama na kojima su se nalazili likovi njihovog oca i Putina te zastave Rusije i RS. A imati ruskog saveznika na grbači teret je koji Vučić, suočen s ovakvim geopolitičkim pritiskom, pod svaku cijenu želi skinuti sa sebe.
Na izborima to očigledno nije uspjelo, no ostaje da se vidi šta će se desiti u narednim mjesecima.

U bh. regionalnoj javnosti se već mjesecima špekulira da između Dodika i Vučića vlada politički sukob. Dodik, nekoć veliki pristalica Borisa Tadića nasuprot Srpske radikalne stranke i Tomislava Nikolića, godinama unazad nastojao se dokazati kao vjerni saveznik i poštovalac Vučića. Iako nije bila tajna da između njih na ličnom nivou i ne vlada neka pretjerana ljubav, javnosti su uporno predočavali da se međusobno bezrezervno podržavaju, što su nastojali demonstrirati putem učestalih susreta i brojnih sporazuma i projekata.

Imati ruskog saveznika na grbači teret je koji Vučić, suočen s ovakvim geopolitičkim pritiskom, pod svaku cijenu želi skinuti sa sebe

Vučić i Dodik: Putin je stao između njih

Prema očitom nalogu Rusije i Putina: Dodik krenuo na Vučića

Održani su opći izbori 2022. godine. Rezultat je paradoksalan – <a href="https://avaz.ba/tag/14575/denis-becirovic">Izetbegović</a> je izgubio, SDA je pobijedila.

U utrci za Predsjedništvo BiH, nakon obrađenih 85 posto biračkih mjesta, Denis Bećirović osvojio je 268 hiljada, a Bakir Izetbegović svega 178 hiljada glasova.

S druge strane, SDA je uvjerljivo najjača stranka u Federaciji BiH. SDA je pobijedila u Unsko-sanskom, Zeničko-dobojskom, Tuzlanskom i Srednjobosanskom kantonu, dok se Kantonu Sarajevo vodi tijesna borba između SDA i NiP-a za prvo mjesto. Prema zvaničnim podacima CIK-a na osnovu 70 posto prebrojanih glasova, u utrci za Parlament BiH SDA ima 140 hiljada glasova, a na drugom mjestu je HDZ sa 109 hiljada. SDP na trećem mjestu ima dvostruko manje glasova od SDA – 70 hiljada. Izvjesno je da će, kad se do kraja prebroje, broj glasova SDA uveliko premašiti 200 hiljada, a neke procjene govore da je broj osvojenih glasova SDA veći i od 300 hiljada.
Drugim riječima, SDA je kao stranka osvojila daleko više glasova od Bakira Izetbegovića, što je posebno simptomatično ako se uzme u obzir da se nikad manje kandidata nije utrkivalo za Predsjedništvo. To pokazuje da su mnogi glasači SDA, vjerovatno oko trećine, izabrali da glasaju za nekog drugog kandidata za člana Predsjedništva, izvjesno češće Komšića nego Bećirovića.
Komšić se Izetbegoviću počeo obijati o glavu. Već godinama Komšić uživa nesumnjivu podršku SDA. Osim koaliranja s ovom strankom i osiguravanja glasova, kandidatura lidera DF-a 2018. bila je korisna taman utoliko da glasački orijentirane građane odvuku od Bećirovića, što je omogućilo Šefiku Džaferoviću da s tijesnom razlikom uđe u Predsjedništvo. Ne treba stoga iznenaditi što su krugovi bliski SDA prilično panično pokušali prodati spin da Komšić i Bećirović ciljaju na isto glasačko tijelo i da je državni interes glasati za lidera DF-a kako bi se spriječilo da HDZ-ovac dobije stolicu. Ispostavilo se, međutim, da je Komšić velikim dijelom odvukao glasove Izetbegoviću, tj. da su i mnogi SDA-ovci boljeg predstavnika svojih vrijednosti vidjeli u Komšiću nego u Izetbegoviću.

Drugi je signal da Izetbegović očigledno ne uživa bezrezervnu podršku ni u samoj SDA. Iako su u javnosti on i njegova supruga Sebija Izetbegović pokušavali poslati poruku da čvrstom rukom suvereno vladaju ovom strankom i iako se, s izuzetkom eventualno Šemsudina Mehmedovića, javno niko nije usuđivao suprotstaviti bračnom paru, očigledno je da i među samim glasačima SDA postoji ogroman broj nezadovoljnika politikom Izetbegovića koja je obilježena brojnim aferama i katastrofalnim kadrovskim rješenjima. Iako u javnosti to nije toliko vidljivo, izborni rezultat šalje jasnu poruku da je i unutar same SDA nezadovoljstvo Izetbegovićima očigledno veliko. To bi potencijalno moglo otvoriti vrata otporu njihovoj vladavini u ovoj stranci – u izbornom rezultatu u kojem podrška stranci uveliko nadmašuje podršku njenom predsjedniku, mnogi suparnici Izetbegovića imat će i više nego snažan motiv da dovedu u pitanje njegovo vođenje ove stranke.
Uzimajući to u obzir, nakon bitke za Predsjedništvo koju je izgubio, Izetbegović bi se uskoro mogao naći u novoj bitki – onoj za opstanak na čelu SDA. Rezultati izbora pokazuju da bi taj front uskoro mogao biti otvoren.

Iako će SDA izvjesno biti najjača stranka i na federalnom i na državnom nivou vlasti, pitanje formiranja buduće vlade izvjesno će biti mnogo kompleksnije. SDA svakako može ohrabriti dobar rezultat DF-a, koji se vjerno držao uz ovu stranku, no barem kada je u pitanju federalni nivo vlasti, svi su izgledi da će HDZ imati komotnu poziciju sebi birati bošnjačkog koalicionog partnera.

Izborni rezultat šalje jasnu poruku da je i unutar same SDA nezadovoljstvo Izetbegovićima očigledno veliko

Zašto je Bakir izgubio, a SDA pobijedila

<a href="https://avaz.ba/tag/360/zrinjski">Zrinjski u četvrtak igra uzvratnu utakmicu</a> plej-ofa za plasman u <a href="https://avaz.ba/tag/112879/konferencijska-liga">Konferencijsku ligu protiv Slovana iz Bratislave</a>. U revanšu će braniti prednost od 1:0 iz Mostara.
Iako možda plasman u jednu od tri evropske lige ne zvuči kao naročit uspjeh, za bh. fudbal bi to bilo historijski, jer takvo što naši klubovi u nezavisnoj BiH još nisu ostvarili.
Slika je to očajnog stanja bh. fudbala i sporta općenito. A u tom očaju nešto svjetlija tačka svakako je mostarski klub. Zrinjski je najuspješniji tim u BiH, sa sedam titula prvaka. Iako će skeptici zasluge za uspjehe pripisivati političkoj podršci vodeće hrvatske stranke, nije da politika u BiH nije petljala svoj utjecaj i u druge klubove. Očito je da je Zrinjski i u samoj organizaciji i vođenju radio nešto daleko bolje od svojih konkurenata.
Mnogi će upirati prstom i u šovinistička divljanja i učestale ispade njihove navijačke grupe „Ultrasa“, no navijačke grupe rijetko su ikad uzor etičnosti i progresivnih vrijednosti.
Umjesto toga, mnogo bi vrednije i poštenije bilo istaći činjenicu da je riječ o klubu čiji je trenutno glavni igrač mladić koji se zove Nemanja Bilbija te da u Zrinjskom, za razliku od nekih drugih klubova, već godinama, bez ikakvih problema, zajedno igraju Bošnjaci, Srbi i Hrvati iz svih dijelova BiH i regiona.
Bivši reprezentativac BiH i glavni arhitekta uspjeha Zrinjskog, trener Sergej Jakirović izjavio je kako čitava Bosna i Hercegovina sada navija za Zrinjski. I zaista bi tako trebalo biti. Čestitke i podrška vlastodržaca, sportskih radnika, medija i opće javnosti je najmanje što je zaslužio mostarski klub, koji je na putu da ispiše prvu malo veću stranicu bh. klupskog fudbala u Evropi.
U Evropi u kojoj predstavlja Bosnu i Hercegovinu i eventualni uspjeh Zrinjskog bismo trebali slaviti svi... Ako smo zaista Bosanci i Hercegovci.

U Zrinjskom, za razliku od nekih drugih klubova, već godinama zajedno igraju Bošnjaci, Srbi i Hrvati iz svih dijelova BiH

Zrinjski u revanšu brani prednost od 1:0 iz Mostara

Navijat ću za Zrinjski

Na ulicama siromašne države kakva je Bosna i Hercegovina nerijetko se mogu vidjeti očajni ljudi koji rove po kontejnerima. No, da li ste se ikad upitali koliko se hrane godišnje baci u Bosni i Hercegovini? I možda, još važnije, zašto bacamo hranu i zašto je ne doniramo stanovništvu u potrebi? 
Iako državne institucije naše države ne raspolažu relevantnim podacima, jedna od dostupnih procjena UN-a pokazuje da se u našoj državi uništi 140.000 tona hrane svake godine.&nbsp;

Još poraznije podatke pokazuje istraživanje koje je provela Fondacija “Mozaik”, podržana USAID-om.
U istraživanju se procjenjuje da je u 2020. godini vrijednost uništene hrane iznosila čak 126,6 miliona maraka. S druge strane, u istraživanju je procijenjeno da je donirani iznos hrane od preduzeća iz kategorija trgovina na veliko i malo, proizvodnja prehrambenih proizvoda, poljoprivredna proizvodnja, djelatnosti pružanja smještaja te priprema i usluživanje hrane iznosio znatno manje – 82,7 miliona maraka s uračunatim iznosom PDV-a.
Iz Fondacije „Mozaik“ navode da su izračunali da se od 140.000 tona hrane koja se uništi godišnje može napraviti 280.000.000 obroka, što predstavlja 767.123 obroka dnevno.
Istraživanje je pokazalo da su navedenim preduzećima troškovi uništenja viškova hrane iznosili samo 5 posto vrijednosti te hrane.
Ako se pitate zašto firme uništavaju hranu, a ne doniraju je u dobrotvorne svrhe, dobar dio odgovora vjerovatno se krije u činjenici da donirana hrana u BiH nije oslobođena PDV-a.
Dakle, firmama se u konačnici više isplati uništiti tu hranu, što, kako je navedeno, iznosi 5 posto njene vrijednosti, nego donirati je i platiti na to poreznu stopu od 17 posto.
Rješenje koje bi preduzeća svakako motiviralo da hranu počnu donirati jeste ukidanje naplate PDV-a u slučaju doniranja, barem na one proizvode koji su pred istekom roka trajanja.

Desetine miliona maraka vrijednosti hrane koje su uništavane na taj način mogle bi biti donirane, što bi uveliko pomoglo socijalno ugroženim građanima. Iako bi država odricanjem od poreza na donacije, vjerovatno, izgubila određeni dio prihoda, on bi bio krajnje minoran, posebno u poređenju s koristi koja bi se osigurala za mnoge gladne ljude u Bosni i Hercegovini.

„Smjernice o donacijama u hrani“, koje je 2017. godine donijela Evropska komisija, a koje su dio Akcionog plana za cirkularnu ekonomiju, imaju dva osnovna cilja: da olakšaju donatorima i primaocima viška hrane u humanitarne svrhe i da nadležnim organima država članica olakšaju jednoobrazno tumačenje mjerodavnih propisa EU o doniranju viška hrane u humanitarne svrhe. 
Tako primjerice u susjednoj Hrvatskoj postoji specijalni režim za doniranje hrane propisan pravilnikom o PDV-u.

Uništavanje viškova hrane firme košta samo 5% od njihove vrijednosti, a doniranje 17% <195> U EU 23 zemlje daju neku vrstu poreskih olakšica u slučaju doniranja hrane

Apsurd BiH: Svake godine u smeću završi 767.123 obroka

U BiH se godišnje baci 140.000 tona hrane

Stranka demokratske akcije (SDA) pripremila je dokument koji sadrži njihovo viđenje političkih problema i potencijalnih rješenja u BiH. Iako dokument još nije javno objavljen, nego navodno samo dat na uvid funkcionerima ove stranke, na njega već burno reagiraju lideri SNSD-a i HDZ-a Milorad Dodik i Dragan Čović.

U dokumentu SDA se za krizu optužuju SNSD i HDZ, za koje se tvrdi da blokiraju rad državnih institucija, što je omeđeno secesionizmom i zahtjevima za novim etničkim podjelama. Također se ističe da Srbija i Hrvatska ne poštuju Dejtonski sporazum te da te države u BiH pomažu svoje satelite. Za rješenje krize SDA poziva Ameriku, Veliku Britaniju i Evropsku uniju. SDA, također, traži uvođenje simetričnih rješenja vezanih za Dom naroda FBiH i Vijeće naroda RS.
Na ovo je reagirao Milorad Dodik, koji je zaključio da Srbija treba mnogo više da se uključuje u unutrašnja pitanja BiH. Dodik, također, ističe da je s politikom kakvu vodi SDA teško naći tačku kompromisa, posebno ako se uzmu u obzir i sve učestalije ratnohuškačke izjave te partije.
Ekspresno su reagirali i iz HNS-a, odakle su poručili da iznesene tvrdnje osuđuju i odbacuju te istakli kako smatraju da SDA i Izetbegović, umjesto da zagovaraju stabilnost i traže rješenja u BiH, sve više, bez konkretnog povoda, zatežu odnose između konstitutivnih naroda u BiH. Iz HNS-a, također, tvrde da su pozvali partnere na politički dijalog u cilju smirivanja radikalizacije i iskoraka prema euroatlantskoj budućnosti, međutim, prema našim informacijama, niko od čelnika ostalih stranaka nije kontaktiran.

Zbog svega ovog se nameće pitanje zašto SDA baš u ovom trenutku izlazi s ovakvim dokumentom, na koji potom ekspresno odgovaraju HDZ i SNSD. Naravno, nije SDA jedina koja u javnost istupa s kontroverznim dokumentima i prijedlozima, zbog kojih potom svjedočimo međusobnim prepucavanjima između nacionalnih političkih stranaka. Prije nekoliko dana Čović je najavio kako HNS priprema rješenja za teritorijalnu reorganizaciju BiH ukoliko ne dođe do izbornih rješenja po njihovoj volji, na šta su, pogađate, burno reagirali SDA i njihov partner Komšić. Prethodno je Izetbegović, također, „prebrojavao“ lovce i dronove, a HNS pozivao da se Jeruzalem prizna kao glavni rad. Dodik je, doduše, nakon sankcija i intervencija Kristijana Šmita (Christian Schmidt) nešto primireniji, barem u odnosu na uobičajeni intenzitet njegove huškačke retorike.
Stoga valja postaviti pitanje da li su posljednje tenzije kojima svjedočimo i maksimalističke ideje, prijetnje i teške riječi koje tri vodeće nacionalne stranke ispucavaju zapravo fingirani, međusobno dogovoreni i pripremljeni sukob, „false flag“ operacija dizanja tenzija i međuetničke mržnje u kojoj jedni, kao, napadaju i prijete, a drugi, kao, brane, i tako ukrug.
Analizirajući dosadašnje izborne cikluse i ponašanje ključnih političkih aktera, možemo zaključiti da je upravo to posrijedi. Samo, pitanje je da li će građani i narodi BiH i ovaj put nasjesti na ove jeftine igrokaze.

Prisjetimo se situacije pred izbore 2018. godine. Iz redova SDA i DF-a su nam poručivali da SNSD i HDZ spremaju uništenje države, SDA je objavljivala svoje deklaracije u kojima je pozivala na ukidanje entiteta i stvaranje građanske BiH, Dodik je najavljivao izdvajanje, a Čović treći entitet. Naravno, ništa od navedenog nije zaživjelo u praksi, ali su u uzavreloj atmosferi ove tri stranke 2018. ponovile svoj izborni uspjeh.

Nameće se pitanje zbog čega SDA baš u ovom trenutku izlazi s ovakvim dokumentom, na koji potom ekspresno odgovaraju HDZ i SNSD

Izetbegović, Dodik i Čović: U javnosti se svađaju, iza zavjese dogovaraju

Biserini diplomatski podvizi: Put u NATO i EU vodila preko iranskih zlikovaca

Kafići bez alkohola, djeca bez Djeda Mraza: Kako je SDA provodila tihu islamizaciju Sarajeva

Irina Sieidkhanova, ukrajinska novinarka za "Avaz": Bosanci, klonite se Rusije, to je monstrum!

Pucanj u prazno Edina Ramića: Djeda Mraz je opet porazio SDA

Niko neće u "kinder" koaliciju s radikalom Bakirom

Da Bosna, ali ne bilo kakva

Dragan Čović odlučuje o budućnosti Federacije BiH: Osveta Bakiru ili nastavak ljubavi?

Bakirov ublehaš

Porazno priznanje Arnautovića

Konaković za "Avaz": Izbacujemo iz vlasti i Bakira i Željka

Lideru DF-a historija dodijelila priliku za iskupljenje: Da li će Komšić opet pokušati spasiti SDA?

Prema očitom nalogu Rusije i Putina: Dodik krenuo na Vučića

Zašto je Bakir izgubio, a SDA pobijedila

Navijat ću za Zrinjski

U BiH se godišnje baci 140.000 tona hrane

Šta stoji iza posljednjih istupa ovih stranaka: Lažni sukob SDA, SNSD-a i HDZ-a!?

Biserini diplomatski podvizi: Put u NATO i EU vodila preko iranskih zlikovaca

Kafići bez alkohola, djeca bez Djeda Mraza: Kako je SDA provodila tihu islamizaciju Sarajeva

Irina Sieidkhanova, ukrajinska novinarka za "Avaz": Bosanci, klonite se Rusije, to je monstrum!

Pucanj u prazno Edina Ramića: Djeda Mraz je opet porazio SDA

Niko neće u "kinder" koaliciju s radikalom Bakirom

Da Bosna, ali ne bilo kakva

Dragan Čović odlučuje o budućnosti Federacije BiH: Osveta Bakiru ili nastavak ljubavi?

Bakirov ublehaš

Porazno priznanje Arnautovića

Konaković za "Avaz": Izbacujemo iz vlasti i Bakira i Željka

Lideru DF-a historija dodijelila priliku za iskupljenje: Da li će Komšić opet pokušati spasiti SDA?

Prema očitom nalogu Rusije i Putina: Dodik krenuo na Vučića

Zašto je Bakir izgubio, a SDA pobijedila

Navijat ću za Zrinjski

U BiH se godišnje baci 140.000 tona hrane

Šta stoji iza posljednjih istupa ovih stranaka: Lažni sukob SDA, SNSD-a i HDZ-a!?