Povratak u srebreničku općinu u posljednjih desetak godina kao da je krenuo obrnutim smjerom. Sve je više onih koji se ponovo sele iz Srebrenice. Nakon rata se, inače, vrlo malo građana bošnjačke i srpske nacionalnosti vratilo u svoja sela. U selima su samo stariji, koji sve više umiru, a kuće ostaju puste.

Mnogo školovanih

Jedno od pustih sela su Gonji Potočari, osam kilometara od grada. Prije rata je brojalo više od 200 domaćinstava i skoro 900 stanovnika, a danas ih je samo pet.

Najstariji povratnik Ibro Planić (80) kaže da je selo prije rata bilo veliko i jako i imalo je veliki broj školovanih ljudi. Iz svakog domaćinstva najmanje je dvoje bilo zaposleno u razvijenoj srebreničkoj privredi.

Dodatni prihodi

Pored toga, ljudi su se bavili poljoprivredom, stočarstvom i dodatnim djelatnostima, koje su im donosile prihode i lijepo su svi živjeli.

Danas je, kaže, selo pusto, bez komšija, svadbi, sijela, ispijanja kafe i dječije graje. U selu je samo pet stalnih povratnika. Ljeti povremeno dođu oni iz Federacije BiH i dijaspore, obrađuju manje površine, a početkom jeseni napuštaju selo.

Izdali ih i zdravlje i snaga

Ibro i njegova supruga Naza (75) vratili su se 2004. godine. Uredili su svoju kuću i, dok ih nisu izdali snaga i zdravlje, obrađivali su imanje i uzgajali stoku. Danas žive od 420 maraka Ibrine rudarske  penzije i pomoći dvojice sinova iz Amerike. U srebreničkom genocidu izgubili su sina Sabahudina (1969).