Prva kafana u Sarajevu otvorena je davne 1534. godine, 120 godina prije Londona. Nakon toga su se počele pojavljivati i u drugim evropskim gradovima Parizu, Beču, Splitu...
- S dolaskom Austro-Ugarske i početkom gradnje hotela kafane doživljavaju transformaciju. Počinju s radom bašte po uzoru na one evropske. Taj se trend nastavio i u Jugoslaviji, potpomognut jačanjem kupovne moći sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Usljed velikog kulturnog, muzičkog i sportskog uzleta Sarajeva, u to doba rađa se novi tip kafana, moderan i u skladu s vremenom. U njima se, pored kafe, počinju služiti druga pića, hrana... - govori Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada.
Garibija: Kulturni uzlet
Ključne godine
Interesantno je spomenuti prilike koje su tada vladale u Sarajevu, a ključne su dvije godine. Naime, 1967. godine Fudbalski klub Sarajevo osvojio je Prvenstvo Jugoslavije, "Indexi" su uz pomoć festivala u Opatiji izašli na jugoslavensku scenu i postali veliki hit, a Šibe Krvavac snimio je film “Diverzanti”...
Bile su to prekretnice koje su naš grad preko noći učinile centrom kulture i sporta. I početkom sedamdesetih ovaj trend se nastavio. Željo je osvojio Prvenstvo, Krvavac snimio “Valter brani Sarajevo”, a osnovalo se i “Bijelo dugme”.
- Kulturni i sportski radnici, kao nova društvena krema, počeli su pokretati vlastiti biznis... Otvarali su svoje kafiće i kafane. Prvi takav kafić otvorio je Šaban Bane Toskić, poznati sarajevski bokser. Dao mu je ime “Gong” po uzoru na zvono kojim se označava početak i kraj runde u boksu.
U početku je radio kao bife, a poslije kao diskoteka. Nalazio se na lijevoj obali Miljacke, u blizini Likovne akademije. Posjećivali su ga svi slojevi društva - ističe Garibija.
Bila je to replika švedskog modela kafane, koja se Banetu dopala dok je profesionalno boksao u toj zemlji. Da bi umanjio gužvu, posluživanje je prešlo na sistem konzumacije, gdje se kupovinom ulaznice osiguravalo pravo na jedno piće.
Novo ime
Vlasništvo i prisustvo boksera Baneta garantiralo je da u ovom kafiću sarajevski mangupi neće moći tek tako napraviti nered pa je sigurnost bila razlog više da se posjeti “Gong”. Tako je, kao nukleus sarajevskih kafića, utjecao na njihovo širenje po Skenderiji...
Kafić je bio smješten u suterenskoj etaži, što je činilo dio specifičnog ambijenta. Više puta je obnavljan, a radio je u kontinuitetu sve do agresije na BiH. Bane Toskić je na bolji svijet otišao 1996. godine, a kafić je nastavio rad, više se oslanjajući na prošlost nego prateći nove trendove. Danas se taj kafić zove "Luka Sarajevo".
