Sarajevo je grad kojem se dive svi, osim onih koji u njemu žive. Gostima pokazujemo sve, Vijećnicu, žičaru, Tunel spasa, Baščaršiju, kao da su samo oni pozvani da ga otkriju. A mi? Mi jurimo ulicama, ne dižemo pogled, ne zastajemo. Kao da nam je previše blizu da bismo ga vidjeli.

Ali kad ostanemo sami, kada je vikend, sunčan dan, kad nema žurbe, ne idemo nikud. Ne penjemo se na Tabiju. Ne svraćamo u muzej. Ne zastanemo kod Sebilja. Prođemo pored, sa mislima na režije, telefon, tržni centar i ponedjeljak koji opet pritiska.

Bijela tabija

Bijela tabija nije samo razglednica Sarajeva, ona je tihi svjedok njegovih burnih vijekova. S nje se vidi sve , minareti, krovovi, Miljacka koja dijeli grad. Turisti je ne preskaču, jer ko se jednom popne uz stari zid, ponese u sebi taj pogled zauvijek. A mi? Mi je pamtimo iz đaćkih izleta, ali rijetko se popnemo sami. Kao da je predaleko, a samo nas dijeli nekoliko koraka strpljenja.

Tunel spasa  

Tunel spasa , mjesto gdje je preživljavanje bilo čudo, a mi nikad nismo kročili. Turisti izlaze nijemi i potreseni. Mi? Znamo za njega, ali mnogi nikad nisu prošli kroz tih 800 metara tišine i borbe. Neki iz straha. Neki iz nelagode. Neki jer se “ne stigne”.

Vijećnica

Vijećnica, orjentir i simbol, za turiste znamenitost, a za nas tek mjesto dogovora.

- Vidimo se kod Vijećnice - kažemo. Ili je slikamo s druge strane Miljacke. A da uđemo, zastanemo, poslušamo ono što zidovi pamte, to odlažemo. Jer "bit će prilike“. A vrijeme, znamo, ne čeka.

Sarajevska žičara 

Dok turisti redovno kupuju kartu za Trebević, mnogi od nas godinama ne sjednu u kabinu žičare koja vodi ka najljepšem balkonu grada.

- Na TikToku mi izlaze klipovi o Sarajevu, i divim se snimcima stranaca. A ja nikad nisam snimila ništa. Kao da mi grad nije više zanimljiv -  kaže Lejla Mekić, 22-godišnja studentica iz Sarajeva. 

I nije ona jedina.

Baščaršija

Za strance je Baščaršija obavezna stanica, mjesto gdje možete osjetiti miris kafe, čuti zveket bakra i zvuk ezana. Mi je uzimamo zdravo za gotovo. Prolazimo kroz nju žureći na posao, kupujemo somun pa odemo dalje. Zaboravljamo da je to živo srce grada, koje je preživjelo požare, opsade i vrijeme, i i dalje neumorno kuca.

Vodopad Skakavac 

Na svega dvadesetak kilometara od centra Sarajeva nalazi se jedno od najvećih prirodnih čuda u BiH,  vodopad Skakavac, visok 98 metara. Turisti ga otkrivaju s oduševljenjem, penju se šumskim stazama, snimaju video klipove i vraćaju se puni utisaka. A mi, koji mu živimo najbliže, često nikada nismo odvojili vrijeme da dođemo do njega. Kao da zaboravljamo da ljepota nije uvijek na drugom kontinentu, ponekad je na sat hoda od našeg doma.

Kažu da "sve vrijedi zbog tog pogleda“, ali većina nas ostaje u pidžami. Lijeni. Umorni. Oguglali.

Vrijeme je da se vratimo kući. Neće grad nestati ako ne dođemo, ali nešto u nama se gubi. Gubimo pripadnost, zahvalnost, povezanost. Zaboravljamo koliko je važno usporiti, podići glavu i prošetati vlastitim pamćenjem. Zato ovog vikenda ne idi po inat, po naviku, po tržni centar. Idi po dušu. Idi do Tabije. Uđi u Vijećnicu. Prođi kroz Tunel. Posjeti vodopad Skakavac i uživaj u noćnoj šetnji Baščaršijom. 

Budi turista u svom gradu i avanturista i životu.