Na željezničkoj stanici u Lavovu, u najzapadnijem dijelu Ukrajine, u blizini granice sa Poljskom, stotine ljudi izlaze iz vozova, iskrcavajući se dok zavijaju sirene.

Terminal, jedna od najhistorijskih secesijskih struktura u Evropi, sada je putna tačka za one koji su raseljeni zbog rata, pokušavajući da stave stotine milja između sebe i Rusije koja napada, dok se približavaju NATO liniji fronta.

Da bi historijsko kulturno središte moglo postati meta Moskve, bilo je nezamislivo za mnoge — uključujući diplomate i međunarodne organizacije koje su pobjegle iz ukrajinske prijestolnice, Kijeva, u Lavov posljednjih sedmica, piše CNN.

Potreseni od nasilja

Ali kada su se oglasile sirene, to je bio jeziv podsjetnik da nigdje u Ukrajini nije sigurno od punopravnog napada Moskve na zemlju.

Postojao je dalek pogled na licima ljudi. Većina se bezvoljno kretala u dvorištu ispred stanice, čak i kada su se oglasile sirene.

Porodica je nabacila deke preko svoje bebe u kolicima. Dvije žene obukle su drhtavog francuskog buldoga u pleteni ružičasti džemper. Nekoliko drugih porodica sjedilo je zajedno zabarikadirano velikim koferima i plastičnim vrećama. Rekli su da danima nisu spavali zbog bombardovanja koje je pogodilo regione koje su napustili.

U Lavov su putovali iz gradova i mjesta širom zemlje, brzo spakovali ruksake i skupili nekoliko stvari prije nego što su pobjegli iz svojih domova.

I dalje potreseni od nasilja, mnogi kažu da ne znaju kuda dalje. To je pitanje koje je zakomplikovalo novo ukrajinsko vanredno stanje koje je uvedeno. Između ostalih ograničenja, zabranjuje napuštanje zemlje muškarcima između 18 i 60 godina.

Porodice koje razmišljaju o prelasku ukrajinske granice moraju se boriti ne samo s traumom postajanja izbjeglicama, već i sa perspektivom da se odvoje od svojih očeva, sinova, braće, muževa i partnera.

Artem Zonenko je upravo stigao u Lavov iz Kijeva zajedno sa svojom svekrvom i malom kćerkom. Prošlu noć su proveli spavajući na podu stanice metroa, skrivajući se od bombardovanja i granatiranja glavnog grada Ukrajine. Njegova žena je bila u Lavovu nekoliko dana. Porodica planira da provede dan zajedno prije nego što odluče hoće li baka, majka i dijete nastaviti u Poljsku, ostavljajući Zonenka iza sebe.

Upitan kako se osjeća zbog toga, očajnički se nasmiješio.

- Nisam siguran šta da vam kažem. To je što jeste - rekao je, uvlačeći svoju porodicu u taksi.

Kako se susresti sa suprugom

UNHCR je saopćio da je najmanje 100.000 ljudi napustilo svoje domove u prva 24 sata od vojnog napada u četvrtak. Državni mediji i očevidci navode da je više od 7.000 automobila stajalo u redovima na prijelazima na poljskoj granici, a jedna linija se proteže na više od 30 kilometara.

Andrei (45) pogledao je u daljinu dok je dugo otpuštao cigaretu. Upravo je stigao iz rodne Odese, na jugoistoku, i smišljao plan da se susretne sa svojom ženom Bjeloruskinjom u Poljskoj.

- Ona je trudna. Moram da idem kod nje - rekao je, odbijajući da otkrije svoje puno ime iz sigurnosnih razloga.

Dodao je:

- Ovaj zakon nema smisla.

Vlada je objavila opću naredbu o mobilizaciji, koja je uključivala zabranu putovanja muškaraca, dok je on bio u vozu. To bi moglo promijeniti budućnost njegove porodice, rekao je.

- A onda smo izašli iz voza i sirene su se oglasile. Bio sam šokiran, jer nam nisu ni rekli gdje da se sklonimo. Bio sam šokiran jer ovo mjesto treba da bude sigurno. A sada nam govore da ne možemo ni da napustimo zemlju, dok migranti mogu - rekao je pokazujući na grupu stranaca u blizini i dodao:

- Pitam vas, je li ovo pošteno?

Za migrante koji stižu u Lavov, njihova destinacija je izvjesna — Poljska ili bilo koja susjedna država koja će ih primiti.

Nikad nismo mislili da će se ovo dogoditi u Evropi

- Ne znam gdje da se sklonim jer nigdje nije sigurno. Samo ćemo otići iz zemlje - kaže Mehmet, turski stanovnik Ukrajine, vukući dva velika kofera po pločniku kada su se oglasile sirene.

Grupa alžirskih univerzitetskih studenata koji su došli iz Odese franatično je raspravljala o svojim planovima.

- Ići ćemo samo u Poljsku. Nema šanse da ostanemo u Ukrajini. Nikad nismo mislili da će se ovo dogoditi u Evropi. Nikada. Ni za milion godina - rekao je Takiedin (Takieddine), koji je zamolio da ne bude imenovan u cijelosti iz sigurnosnih razloga.

Ihor Nakoneči (Nakonechyi, 52) nalazi se u pograničnom gradu Mostiska i priprema se da prebaci svoju bivšu suprugu i kćerku u Poljsku. Planira da ih ostavi na obližnjem prijelazu, a zatim da se vrati, ne samo zato što mu zakon zabranjuje da napusti zemlju, kaže, već zato što "jedva čeka da uzme pušku" i uključi se u borbu protiv Rusa.

- Teško je... ali me ne muči zakon. Ustvari, mislim da je to prava stvar - rekao je on, piše CNN.