Davne 1947. godine Sarajevo je dobilo svoj gradski stadion, koji je bio napravljen isključivo za tek osnovani klub Sarajevo. Ime je dobio Koševo po kvartu u kojem je smješten, poznatom po tome što njime struji jedan vjetar koji vitla s Ozrena i spušta se ka dolini, a zbog njegove snage prozvaše ga košavom.

 Kružna staza

Sarajlije, poznate po skraćivanju i mijenjanju riječi, od košave prostor nazvaše Koševom, započinje priču o najvećem bh. stadionu Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada.

- Na lokaciji gdje je podignut stadion do tada bi veliko kupalište koje Sarajlije prozvaše Jezero. Kupalište je bilo tako veliko da je oko njega bilo više od 200 kabina, a kompletno bijaše popločano. U tom jezeru održavala su se i brojna plivačka natjecanja - pojasnio je Garibija.

Dodao je da je to bila lijepa površina za pravljenje gradskog stadiona koji će se graditi pomoću velikih radnih akcija.

- Najveći problem u gradnji stadiona bio je Koševski potok, koji se morao tunelima provući ispod stadiona kako bi nastavio svoj put prema Miljacki. Neobična karakteristika novonastalog stadiona bi što je ukopan u prostor i potpuno uklopljen u pejzaž – kaže Garibija.

Ulaz je bio centralni, tačnije nije se ulazilo kroz tribine, nego na jedan centralni ulaz odakle se unutrašnjom kružnom stazom išlo do željene tribine.

Glavne lože bile su odmah na početku, duž cijele centralne tribine. Balkanske igre održane su 1966. godine i tada se stadion posebno renovirao. Koševo dobi atletsku tartan stazu, a na centralnoj tribini podiže se i betonska konstrukcija za smještaj novinara.

Rekord starog Koševa bio je više od 40.000 gledalaca, kada je Sarajevo igralo s velikim Mančesterom. Staro Koševo ostat će zapamćeno po tome da su na njemu jedno vrijeme igrali i Sarajevo i Željo, kao što su jedno vrijeme na Grbavici igrali i jedni i drugi. Još jedna njegova posebnost bile su drvene klupe.

 Grlati navijači

- Na dijelovima stadiona gdje nije bilo mnogo gledalaca sarajevska raja je pravila atmosferu kao na teferičima, pa se na manje posjećenim utakmicama mogla vidjeti i improvizirana sofra gdje se jelo i pilo. Stadion je izvana osiguravala milicija na konjima, a iznutra vučjaci. Navijanje je također bilo drugačije nego danas, sve su navijačke pjesme naginjale na sevdah, a tuča je bila prava rijetkost. Što je najinteresantnije, najodaniji i grlati navijači nisu bili po stranama, nego na centralnoj tribini – ističe Garibija.

Zimske olimpijske igre

Koševo je primalo svoje goste sve do Olimpijskih igara, kada je urađeno veliko preprojektovanje i rekonstrukcija. Upravo na ovom stadionu otvoriše se Zimske olimpijske igre 1984. godine. Projektant novog izgleda stadiona bi profesor Dušan Đapa. Nakon rekonstrukcije ovaj kompleks postade ubjedljivo najveći sportski centar u BiH. Danas stadion Koševo nosi ime po legendarnom fudbaleru Sarajeva Asimu Ferhatoviću Hasetu.