Stara mudrost kaže da je u politici neobično važno odabrati pravi moment za odluku o povlačenju. Na Balkanu, međutim, običaji su takvi da Murta nikad neće sjahati, a Kurta uzjahati, već beskonačno zajednički jašu dok obraz potpuno ne odrveni poput zadnjice u sedlu.

Za bolje razumijevanje navedene problematike razlozi finansijske prirode doda(t)na su i neizostavna vrijednost, ali presuđujuću okolnost ipak predstavlja potreba pojedinca da vječno kreira društvene događaje, čak i onda kad dosadi i Bogu i narodu.

Klasičan primjerak izraubovanog političara koji uporno ne pristaje na humano preseljenje u penzionersku anonimnost jeste Zlatko Lagumdžija.

Sjećate se, to je onaj lik što se nekidan na N1 hvalio slučajnim susretom sa Bakirom Izetbegovićem k'o da je, nebudiprimijenjeno, kafenisao lično sa rahmetli Nelsonom Mandelom.

Ni nakon trideset godina tumaranja bespućima bosanskohercegovačke zbiljnost nekadašnji lider Socijaldemokratske partije BiH nije se zasitio veličanja, promoviranja i nametanja vlastitog sebe kao neprikosnovene moralne horizontale.

Svaki novi medijski nastup Lagumdžija odgovorno (zlo)upotrebljava za dodatno moralno propadanje.

Prošle je hefte uobičajene klevetničke plotune kojim zasipa položaje svoje bivše partije oplemenio i nekonvencionalnim bojnim otrovima. Tako je SDP-ovce Ivana Bobana i Lanu Prlić, benignu omladinu kojoj Lagumdžija prije može biti dedo nego babo, valjda samo na osnovu prezimena upisao među baštinike ratnozločinačke politike „Herceg-Bosne“.

„U moje vrijeme potpredsjednici SDP-a bila su oba Komšića, a danas su to Boban i Prlić“, ispljunuo je zlat(k)ousti u kameru. Iako se friški nacional-šovinista nije naročito zadrža(va)o na Komšićima, tačno bi korisno bilo da nas je barem podsjetio kako je nesimpatične prezimenjake svojevremeno nabio nogom iz SDP-a. Prvo starijeg Ivu, a potom mlađeg Željka.

A možda je, kažem, pametnije ništa ne barkati. Da intenzivnije ne zasmrdi. Jer, ko bi rekao da jedna obična kafa djelimično civiliziranog insana može preves(la)ti u primitivnog hajvana. Jadni su putevi Gospodnji.