Kineski zmaj gotovo dvije decenije fascinira svijet ekonomskim uzletom. Prateća pojava ekonomskog buma u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta jeste ubrzana urbanizacija od 1980. do danas, postotak gradskog stanovništva porastao je sa 20 na 51 posto.

U tom megaprocesu prelaska ljudi sa sela u grad integralni dio kineske stvarnosti jesu gradovi kopije evropskih urbanih metropola i mondenskih mjesta. Ogroman novac i napor uložen u kopiju Pariza izgleda da se nije isplatio. Stanovnici ne zuje ulicama i trgovima novog Grada svjetlosti, turisti ne jurcaju Ajfelovom kulom 2 niti na uglu pored miriše francuski baget.

Kritizeri Kine, koji nerijetko svoje predrasude zasnivaju na ideološkoj netrpeljivosti i uobrazilji da su tamošnji ljudi nesposobni za kreativno, dočekali su grad Tijandučeng, blizanca francuske prijestolnice, kao odličan argument o prekomjernoj potrošnji kineske vlade te simbolu neinventivnosti najbrojnijeg naroda na planeti.

Iako je Tijandučeng trenutno poluuspješan projekt, njega ne treba apriori osuditi kao efemernu pojavu.