Naučnici koji su poslali u svemir mali dio DNK na vanjskom kućištu rakete otkrili su da može preživjeti temperature veće od hiljadu stepeni Celzijusa, objavilo je švicarsko Sveučilište u Zurichu na svojim internetskim stranicama.
Istraživanje švicarskih naučnika pokazalo je da DNK može preživjeti ponovni ulazak u atmosferu, što otvara mogućnost za dolazak molekula izvanzemaljskog života iz svemira na Zemlju.
To otkriće bilo je potpuno iznenađenje za naučnike. Uprkos ogromnim temperaturama koje su dosezale i više od 1.000 stepeni Celzijusa tokom kratkog leta u suborbitalni prostor oko Zemlje i nazad, većina uzorka DNK ostala je netaknuta.
- Bili smo u potpunosti iznenađeni kada smo otkrili da je ostalo toliko netaknutog i funkcionalno aktivnog uzorka DNK - izjavila je dr. Cora Thiel, jedna od naučnica sa Sveučilišta u Zurichu. Njen kolega, profesor Oliver Ullrich dodao je kako ova studija pruža eksperimentalne dokaze da je genetska informacija DNK sposobna preživjeti ekstremne uvjete u svemiru i ponovni ulazak u zemljinu atmosferu.
Misija TEXUS-49 lansirana je iz evropske baze Esrange u Kiruni na sjeveru Švedske i njena prvobitna svrha bila je proučiti utjecaj gravitacije na gene ljudskih stanica unutar rakete.
Međutim, naučnici su odlučili također testirati učinke svemirskog putovanja na DNK koju su stavili na tri mjesta na vanjskom kućištu rakete.
