Safet Plakalo sahranjen je danas na Gradskom groblju "Bare". Sahrani su prisustvovali rodbina, mnogobrojni prijatelji i kolege iz umjetničkog života. Uz zvuke trube od svoga oca se kratkim prisjećanjem oprostila njegova kći Tamara.
Safet Plakalo, osnivač Sarajevskog ratnog teatra, prvi njegov dugogodišnji direktor, dramski pisac, pozorišni kritičar i teatrolog, rođen je 4. marta 1950. godine u selu Plakali, pokraj Pljevalja u Crnoj Gori.
Plakalo je dobitnik brojnih nagrada, među kojima nagradu za najbolji dramski tekst na XXI susretima pozorišta BiH u Brčkom te njemu posebno draga nagrada "Luka Pavlović" Udruženja teatrologa i pozorišnih kritičara BiH, kao i nagrada "Marko Kovačević" za teatarsku kritiku i teatarsku publicistiku na 49. Internacionalni teatarskom festivalu MESS.
U Sarajevskom ratnom teatru SARTR danas je upriličena komemoracija povodom smrti jednog od njegovih osnivača, velikog umjetnika, dramaturga i pozorišnog radnika, Safeta Plakala. Umjesto velikih govora, kako je to uobičajeno za ovakve skupove, glumci su sa scene govorili Safetove stihove, jer šta bi bolje od toga moglo opisati njegovu veličinu. Posebno je bio emotivan nastup glumca i direktora Kamernog teatra 55, Dragana Jovičića, koji nije mogao prestati plakati.
Putem videolinka pušten je i isječak iz dokumentarnog filma u kojem je Plakalo govorio o SARTR-u i uvjetima u kojima su ga osnovali, a bilo je to 1992. godine za vrijeme opsade Sarajeva. Između ostalog kazao je „u tim tragičnim vremenima nismo smjeli praviti tragediju, zato smo napravili grotesku, govor smijeha o tužnome“. Napravili su tada prvu predstavu simboličnog naziva „Sklonište“, jer uistinu je i bila sklonište za mozak u tim ludim vremenima.
Sadašnji direktor SARTR-a Nihad Kreševljaković napomenuo je da je Safet Plakalo pionir savremene teatarske umjetnosti, iskreni, dobronamjerni čovjek i prijatelj.
- SARTR je jedini teatar u Evropi koji je nastao u ratu. Bio je to duhovni ustanak jednog grada. Safet je uistinu bio dobar čovjek, a dobri umjetnici to i moraju biti. Volio je ljude i sa neskrivenom ljubavlju je govorio o njima.U najtežim vremenima je uspio prepoznati ono što je suštinsko, vratio je vjeru u čovjeka, pravdu i slobodu. Kao direktor SARTR-a napravio je atmosferu velike porodice- između ostalog kazao je Kreševljaković iskazavši iskrenu sućut Safetovoj porodici i prijateljima.
Tamara Plakalo,Safetova kćerka, kazala nam je da je njen tata volio Sarajevo toliko iskreno da je bio nostalgičan kada ode u Zenicu.
- Navijao je za Želju u porodici gdje su svi pitari. Bio je individualac. Vjerovao je u umjetnost, u njenu sposobnost da se bori sa negativnim stvarima za ljudsko postojanje. Jako je volio ljude i bio je fenomenalan pjesnik. Bio je moj prijatelj prije svega. Svu svoju ljubav pretapao je tekstove- istakla je ona.
Safet Plakalo rođen je 4. marta 1950. godine u selu Plakali, pokraj Pljevalja u Crnoj Gori. Preminuo je u Sarajevu 19.marta. Sahranjen je danas na groblju Bare.
