U ratnom Sarajevu, gradu bez vode, struje i osnovnih životnih uslova, postojale su žene koje su svakog jutra ustajale s istim ciljem – preživjeti dan. Ali ne samo to. One su prkosile smrti izgledom, osmijehom i dostojanstvom.

I dok su granate parale nebo, mnoge Sarajke su i dalje stavljale karmin i hodale uspravno – kao tihi, ali odlučni otpor svemu što ih je pokušalo slomiti.

Ljepota kao prkos

- Stavljala sam karmin i šetala pod snajperima jer sam htjela pokazati da se ne bojim. Izgled mi je davao snagu da izdržim -bila je rečenica Melihe Varešanović, žene čija je fotografija, snimljena tokom opsade Sarajeva, obišla svijet i postala simbol hrabrosti i života tokom rata.

Taj karmin, često jedina preostala stvar iz "prijeratnog života", bio je više od šminke – bio je štit. Štit protiv straha, očaja i nevidljivosti. Bio je podsjetnik da su one još uvijek žene, još uvijek ljudska bića.

Snalaženje bez ičega

Bez šampona, bez ogledala, bez grijanja, žene su nalazile načine da održe minimum njege i dostojanstva. Kosu su prale snijegom ili hladnom vodom iz kanistera. U improviziranim frizerskim salonima u podrumima pravile su frizure bez struje, da se, barem na trenutak, osjećaju kao da nisu u ratu.

Heroine svakodnevice

One su hranile, liječile, odgajale. Trčale su pod snajperima po hljeb, po vodu, po lijekove. Bile su majke, učiteljice, medicinske sestre, novinarke i borci. Nisu imale privilegiju da biraju – morale su biti sve.

U improviziranim školama podrumima učile su djecu slova, a kod kuće ih učile kako preživjeti bez djetinjstva. Pritom su brinule o starima, grijale se na peći koje su same pravile, i svake noći grlile svoju djecu ne znajući hoće li dočekati sljedeći dan.

Ženstvenost kao otpor

Za mnoge žene, izgled je bio više od estetike – bio je način da se ne predaš. Da se ne raspadneš. Dok su muškarci nosili uniforme, one su nosile osmijeh. Dok su granate rušile zgrade, one su štikle nosile po ruševinama. I to nije bila ludost, već svijest: rat te može ogoliti, ali ti mu ne moraš dati sve.

Zaboravljena snaga

Danas, kad se govori o ratu, često se govori o muškoj hrabrosti. O borcima, linijama, komandantima. Ali Sarajevo je preživjelo i zbog žena. Njihova hrabrost bila je tiha, svakodnevna, ali jednako snažna. One nisu nosile puške – one su nosile život.

One su bile i ostale stubovi grada – ne samo zato što su izdržale, već zato što su i u ratu odlučile da budu lijepe, uspravne, snažne. Jer nije lako biti žena kad ti se svakog dana ruši svijet – ali upravo te žene su pokazale da se i tada može hodati s ponosom.

Žene u opkoljenom Sarajevu nisu samo preživjele – one su bile svjetlo koje se nije gasilo. U očima su nosile tugu, ali i prkos. U rukama su nosile teret rata, ali i šerpe, djecu, cipele koje više nisu imale đon. A na usnama – crveni karmin.