Možemo li ljetnu romansu doista prozvati ljubavlju, ili tek prolaznom aferom? Kako znamo jesmo li doista zaljubljeni i ima li veza započeta u ljetnim mjesecima budućnost?

Ljeto je svakako poticajno godišnje doba za upoznavanje novih ljudi. Većinom smo na godišnjem odmoru opušteniji, nosimo manje odjeće, nakratko bježimo iz rutine. Sve to smanjuje inhibicije koje postoje u svakodnevnom životu i povećava šanse za ulazak u vezu. Evolucijski biolozi rekli bi da su sve navedeno, ponašanja koja povećavaju reproduktivni uspjeh, koji je, prema njima, krajnji cilj partnerskih odnosa. Ipak, nije tako jednostavno.

Partnerski odnosi su iznimno složeni i ne možemo ih svesti na puko zadovoljenje evolucijskih motiva za potomstvom. U prilog tome ide i činjenica da nakon “evolucijski potaknute” početne strasti ljetne romanse, često sudionici ipak ostanu razočarani jer su od veze očekivali više. Ili pak, s druge strane, kažu kako su mislili da su bili zaljubljeni, ali kako je to bila samo zaluđenost.

Instant strast i erotska privlačnost tipična za ljetne romanse dovoljna je za pojavu zanesenosti, ali nije dovoljna za razvitak onoga što su ovi istraživači nazvali potpunom ljubavi. Naime, osim strasti, kažu pobornici ove teorije, za potpunu ljubav potrebna je još i bliskost i odanost.

Bliskost se odnosi na osjećaj intimnosti i povezanosti s partnerom. Odanost se sastoji od dvije odluke: kratkoročne odluke da volite svog partnera i dugoročne odluke da ćete tu ljubav sačuvati i ostati sa svojim partnerom. Kada su ove tri sastavnice (strast, odanost i bliskost) u ravnoteži, govorimo o potpunoj ljubavi.

Ljetne ljubavi doista mogu početi kao romanse temeljene na strasti. Isto tako, one mogu završiti ako početni erotski naboj ne preraste u želju za daljnjim upoznavanjem i razvojem bliskosti i odanosti. U drugim slučajevima, ljetne ljubavi mogu biti uvertira u zreliju, potpuniju vrstu ljubavi.