Ima tako slučajeva koji čovjeka odvedu na mjesta o kojima može samo sanjati. Recimo Sirakuza. Kome bi ovaj drevni grad na Siciliji pao napamet za provesti odmor, posjetiti ga da nije pukog slučaja.

Novinar Dnevnog avaza imao je tu prigodu isključivo jer su vispreni Italijani nekoć odredili ovo mjesto da se tamo igra rukometna utakmica između Italije i BiH. Što, niko ne zna. Mogli su komotno izabrati Trst.

Niko tu pojma ni o čemu nije imao, ni ko smo ni šta smo, ni odakle. Svoje prehrambene preferencije rukometaši i ono malo novinara morali su crtati, čak su se i pri izgovoru OK lomili jezici, ali prizori koje tamo susretnete u ono pola dana što imate na raspolaganju istisnu sve druge neugodnosti. Informacije o ozbiljnosti također. Jer Sirakuza je, riječima Valerijana Žuje, ozbiljan grad.

Slično je kad imate povišenu temperaturu, a slučaj vas dovede na najveću pješčanu dinu u Evropi. Dunu de Pyla.

Iskreno, ovaj novinar u životu nije pomislio ni na jednu dinu. Mogao bi se napraviti budalom pa o njoj besjediti, izgledati poput poznavaoca opće prakse, da ga takvi poznavaoci prilično ne nerviraju.

Poznavaoci koji sažimaju znanje o broju obrtaja pri najmanjoj potrošnji, ekvatorijalnoj klimi, hijerarhiji činova u vojsci, pješčanim dinama, 3-2-1 rukometnoj odbrani ili pak političkoj mudrosti Bože Petrova.

Saznavao je također ovaj novinar o razlozima prosperiteta u recimo Njemačkoj, Švedskoj... Tamo ljudi koji prave čašu, prave čašu. Ne treba im, ne zanima ih niti se bakću s pravljenjem flaše. Nemoj pametovati, radi to što radiš, fokusiraj se i bit ćeš sretan.

Međutim, razlika je kada kročite negdje – poslalo vas – pa vas zainteresiraju neke stvari i poželite saznati kako ovo, šta.

I tako, kao da je izgubljena u prostoru i na krivom kontinentu, veličanstvena pješčana dina Dune du Pyla smjestila se u zaljevu Arcachon u jugozapadnoj Francuskoj, 60 kilometara od Bordeauxa. 

Borova šuma posađena je iza dine kako bi zaustavila njeno širenje i pomicanje na kopno. Unatoč tome dina se polako kreće sve više prema unutrašnjosti zemlje prekrivajući šumu, a kod jakog vjetra i ceste u blizini! 

Ovo mjesto odakle se pruža pogled na hiroviti Atlanski okean stoga je turistička atrakcija par exellance.

Dina je dugačka 500 metara, široka 3km i visoka 107metara s čijeg se vrha pruža romantični pogled na zaljev i borove šume u zaleđu. Dok se širi na svom putu ne štedi nikoga. Kažu da je već progutala mnoštvo kuća, puteva i šuma. 

Ljudima koji se zateknu blizu dine zna se činiti kao da su u Sahari, velikoj afričkoj pustinji, a ne usred Evrope. I dok se popenjete stotinjak metara uz stepenice za koje je također enigma kako ih je tu neko posadio, suočit ćete se s prizorom kojeg ćete se vječno sjećati pa makar i sa povišenom unatrašnjom temperaturom.

Definitivno je: Dina du Pyla jedno je od najneobičnijih i najčudnijih mjesta u Evropi.

Može se konzumirati i uz stihove „Kamo dalje rođače, iz pijeska vire krunisne glave…“