DAROVI PRIRODE

Narančasti korijen koji čuva oči

Mrkva je odlična za detoksikaciju organizma, daje malo kalorija i mnogo vitamina A, C i K

Naučno je dokazano da je mrkva najveći izvor beta-karotena. Ilustracija

"Zdravlje u kući"

5.11.2018

Sve do renensanse mrkva nije bila osobito popularna. Vjerovatno je razlog bio taj što su prve sorte imale korijen vrlo tvrde i vlaknaste strukture. Početkom 17. stoljeća agronomi su uzgajali nekoliko sorti mrkve, te su uspjeli dobiti mrkvu narančastog korijena i mnogo ukusnije arome od svojih prethodnika.

Evropljani većinom uzgajaju ovu sortu, dok je u južnoj Aziji i sjevernoj Africi popularnija ona ljubičastog korijena. Zahvaljujući svojoj velikoj popularnosti, mrkva je bila i prvo povrće koje je, početkom 19. stoljeća, konzervirano.

Danas ova biljka ima mesnati, debeli korijen intenzivne narančaste boje i zelene, peraste nadzemne listove. Korijen ima slatkastu hrskavu teksturu, dok su listovi gorki.

Pradomovinom mrkve smatra se upravo Evropa, u kojoj ona i danas obilno raste kao divlja biljka. Od davnog pretka malog korijena, crvene, žute ili ljubičaste boje, uzgojem se danas razvilo više od 100 sorti, koje se razlikuju bojom i veličinom. Najbliži srodnici su joj paštrnjak, komorač, kumin i kopar.

Mrkva daje malo kalorija - 41 kalorija dobije se od 100 grama, masti i holesterola nema, soli ima 69 mg, ugljikohidrata 10 g, vlakana 3 g, šećera 5 g i proteina jedan gram.

Najzastupljeniji vitamini i minerali su vitamini A, C i K, te kalij. Mrkva je povrće bogato beta-karotenom, osim za vid odlična je i za detoksikaciju organizma jer sadrži velike količine vlakana i vitamina A.

Izvor beta-karotena

Naučno je dokazano da je mrkva najveći izvor beta-karotena među povrćem, jer 80 grama mrkve sadrži više od dvostruke dnevne doze potrebne odraslim ljudima. Antioksidantsko djelovanje beta-karotena pomaže u borbi protiv slobodnih radikala koji ubrzavaju starenje.

Vitamin A kojeg ima u mrkvi također je nužan za pravilan rad imunog sistema. Ova hranjiva tvar štiti kožu i ćelije koje oblažu dišne puteve, probavni trakt i urinarni trakt te ih tako održavaju zdravima na način da funkcioniraju kao barijere i oblikuju prvu liniju obrane protiv infekcija.

Mrkva također sadrži veliku količinu vlakana koja probavni sistem čine zdravim te pomaže pri balansiranju nivoa šećera u krvi. Samo 80 grama kuhane mrkvi sadrži čak dva grama vlakana što čini više od desetine preporučene dnevne doze.

Vlakna također pridonose dužem osjećaju sitosti, a budući da 80 grama kuhanih mrkvi sadrži samo 24 kalorije, one su odličan izbor ako pazite na svoju težibnu. Ako niste ljubitelj sirove mrkve, jedite je kuhanu jer su one nešto kao nutricionalni bonus.

Svi znamo da je mrkva zdrava hrana, ali to znanje se većinom svodi na kratku rečenicu "mrkva je dobra za oči". U sljedećih nekoliko paragrafa ćemo probati proširiti to znanje.

 Protiv bolesti kardiovaskularnog sistema

Postoji nekoliko naučnih studija koje su pokazale učinak mrkve na smanjenje rizika od kardiovaskularnih bolesti. Jedna desetogodišnja studija iz Nizozemske koja je proučavala zaštitu od kardiovaskularnih bolesti uz pomoć voća i povrća pokazala je da hrane sa tamnim nijansama narandžaste i žute boje imaju najveći učinak. Što je još zanimljivije, mrkva se pokazala kao najveći zaštitnik u toj skupini.

Dakle, ako se bojite bolesti srca i krvožilnog sistema, jedna mrkva na dan bi vam trebala pomoći da barem malo snizite rizik.

 Za zdravlje očiju

Jedenje mrkve neće pomoći kratkovidnoj osobi da skine dioptriju ali mrkve sadrže beta karoten koji se u tijelu pretvara u vitamin A, jedan od najznačajnijih vitamina za zdravlje očiju. Mrkve također sadrže i lutein, pigment koji štiti oko od makularne degeneracije.

Napominjemo da je veza mrkve i zdravlja očiju isključivo preventivna. Jednom kada oštetite vid, mrkve ga neće popraviti.

 Zaštita kože od sunca

Jedenje mrkve u periodu od 10 tjedana i više pokazalo se djelotvornim u zaštiti kože od opeklina izazvanih pretjeranim izlaganjem suncu. Zaštitni efekt se pokazao još većim kako je period unosa mrkve odmicao.

 Svježa ili kuhana?

Poznato je da većina povrća gubi nutrijente kuhanjem i da je sirovo najzdravije, ali mrkva je izuzetak od tog pravila. Studije su pokazale da kada pojedemo sirovu mrkvu iskorištavamo samo pet posto dostupnog antioksidansa beta karotena. Kada se kuha, taj postotak raste na 60 posto. Najveći postotak dostupnog beta karotena od čak 90 posto se nalazi u mrkvi koja je prethodno izmiksana u blenderu pa onda kuhana.

Ima li neke mane?

Mane mrkve (kao i većine ostalog svježeg povrća) je bilo teško pronaći ali pronašli smo barem dvije. Studije u vezi sa rakom pluća su pokazale da beta-karoten iz mrkvi povećava rizik od raka pluća osobama koje puše cigarete. Kod osoba koje ne puše nije primijećen takav negativan efekt.

Također treba napomenuti da je beta-karoten iz mrkve pigment koji u velikim količinama može promijeniti boju vaše kože u narandžastu, tako da je važno da ne pretjerate sa unosom. Ako primijetite da vam koža dobiva narančastu nijansu, samo smanjite konzumaciju hrane koja ima puno beta-karotena i koža će vratiti normalnu boju.

Malo historije

Najstariji predak mrkve kakvom ju znamo otkriven je u centralnoj Aziji i na Srednjem istoku, a bio je purpurne boje. Tek se u predhelenističko doba mrkva pojavila u Afganistanu, gdje je kultivirana i razvijana u ranu verziju narančaste mrkve na kakvu smo danas navikli.

Mrkva se prvi put spominje u pisanim dokumentima u staroj Grčkoj, prije 2 500 godina. Njezin latinski naziv, Daucus, potječe od grčkog "daio" („gorjeti"), zbog njezina stimulativnog djelovanja koje je osobito sadržano u sjemenju.

Davni predak današnje mrkve uzgajao se prije više od 1 000 godina na području centralne Azije i Bliskog Istoka. Tadašnja mrkva nije nimalo sličila današnjoj, osobito zato jer joj je boja korijena bila ljubičasta.

U doba stare Grčke, u Afganistanu se pojavila mrkva žutog korijena, koja se dalje uzgojem razvijala u prve oblike mrkve kakvu danas poznajemo. Obje sorte su se proširile Mediteranom i koristile u medicinske svrhe kod starih Grka i Rimljana. Hipokrat ju je još 430. godine prije naše ere koristio u svojim receptima.

Prema kuharskoj knjizi Apiciusa (4. stoljeće p. n. e.), Rimljani su jeli u vodi oparenu mrkvu sa solju, sirćetom i uljem, ili mrkvu oparenu u ulju s rimskim kuminom.


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.