Novo istraživanje pokazuje da osobe rođene tokom 1990-ih biološki stare brže u odnosu na generaciju X, što bi moglo biti povezano s porastom ranih dijagnoza raka.Istraživači su u studiji upoređivali biološku starost, odnosno stanje organizma utvrđeno medicinskim testovima, i hronološku starost, tj. stvarne godine života, prenosi New York Post.<h2>Veći biološki "jaz"</h2>U poređenju s osobama rođenim između 1965. i 1969. godine, oni rođeni tokom 1990-ih imali su oko 92 posto veći razmak prema mjeri PhenoAge, što ukazuje da je njihova biološka starost bila viša u odnosu na starije generacije u istoj životnoj dobi.Muškarci su u ovoj studiji u prosjeku pokazivali izraženiji jaz između biološke i hronološke starosti nego žene. Naučnici su istakli da veći razmak između ove dvije mjere može biti povezan s povećanim rizikom od različitih vrsta tumora, uključujući rak pluća, gastrointestinalni rak, kolorektalni karcinom i rak maternice.Podaci istraživanja ukazuju i na širi trend: između 1990. i 2019. godine broj osoba mlađih od 50 godina kojima je dijagnosticiran rak porastao je za 24 posto. Osobe rođene 1990-ih imaju više od četiri puta veći rizik od ranog kolorektalnog raka u odnosu na one rođene 1960-ih, dok žene rođene oko 1985. godine imaju dvostruko veći rizik od raka maternice u odnosu na generacije rođene prije 1950.Istraživači smatraju da bi mogući razlozi mogli biti raniji početak puberteta, kao i sve češća pojava gojaznosti, dijabetesa i moždanog udara, koji se povezuju s ubrzanim biološkim starenjem.Dejvid Skot (David Scott) iz organizacije Cancer Grand Challenges izjavio je: "Trenutno nemamo konačan odgovor na to šta uzrokuje porast ranih oblika raka širom svijeta".<h2>Šira slika</h2>On je dodao da ovakva istraživanja pomažu da se bolje razumije šira slika i pokazuju da na razvoj raka mogu uticati promjene u cijelom organizmu, a ne samo u pojedinačnim ćelijama.Autorica studije In Cao (Yin Cao) i njen tim planiraju dalje istražiti na koji način savremeno okruženje, životne navike i društvene promjene ostavljaju dugoročne biološke posljedice, uključujući ubrzano starenje.

Muškarci su u ovoj studiji u prosjeku pokazivali izraženiji jaz između biološke i hronološke starosti nego žene

Milenijalci biološki stare brže nego starije generacije

Loše vijesti za milenijalce: Studija otkrila da biološki stare brže i imaju veći rizik od raka

Dok milioni ljudi sportske utakmice doživljavaju kao zabavu i priliku za druženje, stručnjaci upozoravaju da navijanje u pojedinim situacijama može predstavljati ozbiljan zdravstveni rizik. Posebno su ugrožene osobe koje već imaju srčane bolesti, ali rizik nije zanemariv ni kod naizgled zdravih ljudi.Kako za “Dnevni avaz“ kaže dr. Jasmina Ćorović-Kuburović, subspecijalistica kardiologije i internista, organizam tokom napetih utakmica reaguje kao da je izložen snažnom stresu, što može dovesti do opasnih kardiovaskularnih komplikacija.<h2>Hormoni stresa</h2>- Kao posljedica toga ubrzava se rad srca, raste krvni pritisak, povećava se potreba srčanog mišića za kisikom, a krv postaje sklonija zgrušavanju - kaže Ćorović-Kuburović.Objašnjava da kod osoba koje imaju neotkrivene ili blage aterosklerotske promjene takav odgovor organizma može biti okidač za pucanje plaka u krvnim sudovima i stvaranje ugruška koji izaziva srčani udar.Medicinska praksa pokazuje da mnogi građani nisu ni svjesni da imaju koronarnu bolest sve dok se ne suoče sa ozbiljnim zdravstvenim problemom. Osim srčanog udara, intenzivan emocionalni stres može izazvati i poremećaje srčanog ritma, a u pojedinim slučajevima i takozvani sindrom slomljenog srca, odnosno Takotsubo kardiomiopatiju.- Posebno su rizični navijači koji su ranije preboljeli srčani udar ili imaju ugrađene stentove, jer kod njih i manji poremećaj u snabdijevanju srca krvlju može imati ozbiljne posljedice - upozorava Ćorović-Kuburović.Ipak, ni mlađa populacija nije potpuno zaštićena. Kardiolozi bilježe slučajeve ozbiljnih aritmija, naglih skokova krvnog pritiska, bola u prsima, gušenja i vrtoglavica kod mlađih osoba tokom izrazito stresnih utakmica.Rizik dodatno raste kada se emocionalna napetost kombinuje s konzumiranjem alkohola, pušenjem, energetskim pićima, nedostatkom sna ili višesatnim sjedenjem.<h2>Dodatno opterećenje</h2>Tokom praćenja utakmica mnogi posežu za cigaretama, alkoholom i kaloričnom hranom, što dodatno povećava opterećenje srca i krvnih sudova. Alkohol može izazvati poremećaje srčanog ritma i oscilacije krvnog pritiska, dok pušenje sužava krvne sudove i smanjuje dotok kisika srčanom mišiću.- Važno je piti dovoljno vode, ograničiti alkohol, izbjegavati energetske napitke, ne pušiti ili barem smanjiti broj cigareta, te birati laganije obroke. Osobe koje koriste terapiju za srce ili krvni pritisak trebaju lijekove uzimati redovno i ne preskakati doze zbog promjene dnevnog rasporeda tokom utakmica - savjetuje Ćorović-Kuburović.Ljekari naglašavaju da navijanje treba ostati izvor zadovoljstva, a ne zdravstvenih problema. Zbog toga osobe koje osjete pritisak u grudima, nedostatak zraka, preskakanje srca ili iznenadnu slabost ne bi smjele ignorisati simptome niti ih pripisivati samo uzbuđenju zbog rezultata.<h2>Kada potražiti pomoć</h2>Stručnjaci upozoravaju da hitnu medicinsku pomoć treba potražiti ukoliko se tokom ili nakon utakmice pojave jak bol ili pritisak u grudima, otežano disanje, gubitak svijesti, izražene palpitacije ili nagla slabost. Pravovremena reakcija može biti presudna za sprečavanje težih posljedica i spašavanje života.Tokom posebno važnih i neizvjesnih utakmica dolazi do aktivacije simpatičkog nervnog sistema i pojačanog lučenja adrenalina, noradrenalina i kortizola.

Važno je piti dovoljno vode, ograničiti alkohol, izbjegavati energetske napitke, ne pušiti ili barem smanjiti broj cigareta, te birati laganije obroke

Ćorović-Kuburović: Raste opasnost od infarkta

Kardiologinja Jasmina Ćorović-Kuburović za "Avaz": Gledanje utakmica može biti rizično za zdravlje

Ako se često osjećate umorno bez jasnog razloga, možda je vrijeme da obratite pažnju na signale koje vam šalje organizam. Stručnjaci upozoravaju da dugotrajna iscrpljenost može biti jedan od ranih simptoma dijabetesa, hronične bolesti koja se često razvija postepeno i bez izraženih znakova u početnoj fazi.<h2>Neobjašnjiv umor kao prvi znak upozorenja</h2>Neobjašnjiv umor jedan je od simptoma koje mnogi pripisuju stresu, nedostatku sna ili ubrzanom načinu života. Međutim, kod osoba s dijabetesom ćelije ne mogu pravilno koristiti glukozu kao izvor energije, zbog čega dolazi do osjećaja slabosti, iscrpljenosti i manjka koncentracije.Među najčešćim simptomima dijabetesa nalaze se i pojačana žeđ te učestalo mokrenje. Kada nivo šećera u krvi postane previsok, organizam pokušava izbaciti višak glukoze putem urina, što dovodi do gubitka tečnosti i povećane potrebe za unosom vode.<h2>Simptomi koji mogu ukazivati na dijabetes</h2>Mnogi primijete da piju više tečnosti nego ranije ili da se tokom noći više puta bude kako bi otišli u toalet. Ukoliko se takve promjene javljaju bez očiglednog razloga, preporučuje se kontrola nivoa šećera u krvi.Dijabetes mogu pratiti i drugi simptomi poput zamagljenog vida, pojačanog osjećaja gladi, neobjašnjivog gubitka tjelesne težine, sporijeg zarastanja rana, učestalih infekcija te trnaca ili utrnulosti u šakama i stopalima.<h2>Zašto je važno reagovati na vrijeme?</h2>Ljekari upozoravaju da neliječeni dijabetes može izazvati ozbiljne komplikacije koje pogađaju srce, krvne sudove, bubrege, oči i nervni sistem. Zbog toga je važno na vrijeme reagovati i obaviti ljekarski pregled ukoliko se pojave simptomi koji mogu ukazivati na ovu bolest.Jednostavna analiza krvi često je dovoljna da otkrije postoji li problem s regulacijom šećera i omogući pravovremeno liječenje.

Stručnjaci upozoravaju da neobjašnjiva iscrpljenost, pojačana žeđ i učestalo mokrenje mogu ukazivati na poremećaj nivoa šećera u krvi

Osjećate stalni umor? To može biti jedan od prvih znakova dijabetesa

Kaposijev sarkom je rijetka zloćudna bolest koja nastaje iz stanica koje oblažu krvne i limfne žile. Najčešće se manifestira pojavom crvenih, ljubičastih ili smeđih promjena na koži, ali može zahvatiti i sluznice te unutrašnje organe. Iako na prvi pogled mogu ličiti na bezazlene mrlje ili modrice, ove lezije s vremenom mogu rasti, širiti se i izazvati bol ili oticanje.Ključnu ulogu u nastanku bolesti ima infekcija humanim herpesvirusom 8 (HHV-8), ali sama infekcija nije dovoljna da bi se bolest razvila. Većina zaraženih osoba nikada ne oboli, jer se virus aktivira uglavnom kada dođe do značajnog pada imuniteta. Upravo zato se Kaposijev sarkom najčešće javlja kod osoba s HIV infekcijom, pacijenata nakon transplantacije ili kod onih koji koriste imunosupresivne lijekove.Bolest se dijeli na nekoliko oblika. Klasični oblik najčešće pogađa starije muškarce i ima spor tok, dok je epidemijski oblik povezan s HIV-om i može biti znatno agresivniji. Jatrogeni oblik razvija se kao posljedica terapije koja smanjuje imunitet.Simptomi zavise od toga gdje se lezije pojavljuju. Ako zahvate limfne čvorove, mogu uzrokovati oticanje udova, dok zahvaćenost probavnog sistema može dovesti do bolova, krvarenja ili probavnih smetnji. U težim slučajevima, kada se bolest proširi na pluća, mogu se javiti otežano disanje i kašalj s krvlju.Dijagnoza se postavlja pregledom i biopsijom, kojom se potvrđuje prisustvo karakterističnih stanica. Po potrebi se rade i dodatne pretrage kako bi se utvrdilo koliko se bolest proširila.Liječenje zavisi od oblika i stadija bolesti, ali ključni faktor je obnova imunološke funkcije. Kod osoba s HIV-om antiretrovirusna terapija često dovodi do poboljšanja, dok se u drugim slučajevima koriste lokalne metode, zračenje, kemoterapija ili ciljana terapija.

Bolest povezana s virusom HHV-8 najčešće se javlja kod osoba sa oslabljenom odbranom organizma i može zahvatiti kožu i unutrašnje organe

Kaposijev sarkom: Rijedak rak koji otkriva slab imunitet

Kašalj koji ne prestaje, otežano disanje, bol u prsima ili neobjašnjiv gubitak težine simptomi su koji često izazovu strah od raka pluća. Ipak, ovi znakovi nisu specifični samo za ovu bolest. Mnoga druga stanja mogu dati gotovo identičnu kliničku sliku, što ponekad otežava pravovremenu i tačnu dijagnozu.Od infekcija dišnih puteva do hroničnih plućnih i srčanih bolesti, pa čak i probavnih poremećaja širok spektar oboljenja može imitirati simptome raka pluća.<h2>Infekcije pluća</h2>Akutni bronhitis, upala pluća i bronhiolitis često uzrokuju kašalj, zviždanje pri disanju i otežano disanje, što se lako može zamijeniti sa ozbiljnijim stanjima. Slični simptomi javljaju se i kod tuberkuloze, koja i danas predstavlja globalni zdravstveni problem.Respiratorne tegobe mogu izazvati i virusne infekcije poput COVID-19, kao i hronične bolesti poput astme i alergija. Kod svih ovih stanja dolazi do upale ili suženja dišnih puteva, što dovodi do osjećaja nedostatka zraka i pritiska u prsima. Hronična opstruktivna plućna bolest (KOPB) dodatno komplikuje sliku, jer osim što daje simptome slične karcinomu, sama bolest povećava rizik za njegov razvoj.Rjeđe, i cistične bolesti pluća ili limfom mogu se manifestovati na sličan način.<h2>Hronične bolesti</h2>Treba znati da i metastaze iz drugih organa u plućima nisu isto što i primarni rak pluća, iako simptomi mogu biti gotovo identični. Također, problemi sa srcem poput zatajenja srca ili plućne embolije mogu izazvati kašalj, bol u prsima i otežano disanje.Čak i gastroezofagealni refluks (GERB), koji se obično povezuje sa žgaravicom, može izazvati hronični kašalj i promuklost, što dodatno zbunjuje pacijente i ljekare.Zbog svih ovih mogućnosti, dijagnostika mora biti detaljna. Ljekari koriste rendgen, CT, MR, PET/CT, laboratorijske analize i biopsiju kako bi utvrdili tačan uzrok simptoma.Stručnjaci upozoravaju da se simptomi raka pluća često zanemare ili pogrešno protumače, posebno u ranoj fazi bolesti. Zato je ključno da se svaka dugotrajna tegoba shvati ozbiljno i da se na vrijeme potraži medicinska pomoć.

Kašalj, gušenje i bol u prsima ne znače uvijek najgore, niz drugih bolesti može dati iste znakove

Simptomi koji varaju: Bolesti koje liče na rak pluća

Malapsorpcija je stanje u kojem organizam ne uspijeva pravilno apsorbirati hranjive tvari iz hrane, iako ih osoba unosi u dovoljnoj količini. Hrana se u probavnom sistemu razgrađuje, ali se vitamini, minerali, proteini, masti i ugljikohidrati ne iskorištavaju kako bi trebali.<h2>Šta je malapsorpcija?</h2>Probava se odvija u nekoliko faza: razgradnja hrane, apsorpcija hranjivih tvari kroz crijevnu stijenku i njihovo dalje korištenje u organizmu. Kod malapsorpcije dolazi do poremećaja u fazi apsorpcije, pa hranjive tvari prolaze kroz crijeva bez dovoljnog iskorištavanja.Poremećaj može zahvatiti sve ili samo određene nutrijente, zavisno od uzroka.<h2>Kako se manifestuje problem?</h2>U početku se najčešće javljaju probavne tegobe poput nadutosti, bolova u stomaku, mučnine i proljeva. Ako stanje traje duže, dolazi do nedostatka hranjivih tvari.Mogući su gubitak tjelesne težine, slabost mišića, umor, češće infekcije, suha koža, opadanje kose i opće iscrpljenje organizma. Kod težih slučajeva javljaju se i anemija, vrtoglavica te promjene raspoloženja.<h2>Oblici malapsorpcije</h2>Malapsorpcija može biti različita, zavisno od toga koji se nutrijenti slabije apsorbiraju:- Ugljikohidrati: nadutost, gasovi i grčevi- Masti: masna stolica i slabija apsorpcija vitamina A, D, E i K- Žučne kiseline: hronični proljev- Proteini: rjeđi poremećaji, često povezani s intolerancijama ili bolestima<h2>Uzroci</h2>Uzroci mogu biti različiti, uključujući oštećenje crijevne sluznice, upalne bolesti crijeva, celijakiju, infekcije, poremećaje rada gušterače, jetre ili žučnog mjehura, kao i određene intolerancije na hranu.<h2>Dijagnoza</h2>Dijagnoza se postavlja kombinacijom razgovora s pacijentom, kliničkog pregleda i laboratorijskih analiza. Koriste se testovi stolice, krvi, testovi disanja, kao i endoskopske pretrage kada je potrebno.<h2>Liječenje</h2>Liječenje zavisi od uzroka. U nekim slučajevima dovoljna je promjena ishrane, dok je kod drugih potrebno liječenje osnovne bolesti. Često se koriste dodaci vitamina, minerala ili enzimi za poboljšanje probave.<h2>Prognoza</h2>U mnogim slučajevima simptomi se mogu značajno ublažiti ako se poremećaj na vrijeme otkrije i pravilno liječi. Dugotrajne probavne tegobe, gubitak težine i umor ne treba zanemarivati jer mogu ukazivati na problem s apsorpcijom hranjivih tvari.

Poremećaj apsorpcije hranjivih tvari može dovesti do umora, probavnih tegoba i nedostatka vitamina čak i kod osoba koje se zdravo hrane

Hranite se raznoliko, a i dalje vam nedostaju važni nutrijenti: Uzrok može biti malapsorpcija

Novo istraživanje donosi nove spoznaje o načinu na koji se tumorske ćelije uspijevaju “sakriti” od imunološkog sistema, ali i kako ta strategija može dovesti do njihove slabosti.Kako tumorske ćelije izbjegavaju odbranu organizmaTumorske ćelije mogu smanjiti ili potpuno ukloniti MHC molekule sa svoje površine. Ove molekule inače služe kao “identifikacijske oznake” koje pomažu imunološkom sistemu da prepozna bolesne ili abnormalne ćelije.Na taj način tumori izbjegavaju djelovanje CD8+ T ćelija, koje imaju ključnu ulogu u uništavanju zaraženih i oštećenih ćelija.Međutim, nova saznanja pokazuju da ovakav mehanizam istovremeno može učiniti tumorske ćelije osjetljivijim na CD4+ T ćelije, koje mogu preuzeti aktivniju ulogu u njihovom uništavanju.Promjena dosadašnjeg razumijevanja imunološkog sistemaDosadašnja naučna shvatanja zasnivala su se na jasnoj podjeli uloga između CD8+ i CD4+ T ćelija. CD8+ ćelije su smatrane glavnim “izvršiocima” uništavanja abnormalnih ćelija, dok su CD4+ ćelije imale uglavnom pomoćnu ulogu.Nova istraživanja pokazuju da ta podjela nije uvijek stroga, jer CD4+ T ćelije mogu direktno učestvovati u eliminaciji tumorskih ćelija koje su izgubile MHC I molekule.Mehanizmi uništavanja tumoraU određenim uslovima, CD4+ T ćelije mogu pokrenuti procese koji dovode do smrti tumorskih ćelija, uključujući i oblik programirane ćelijske smrti poznat kao feroptoza.Ovi mehanizmi ukazuju na složeniju interakciju između tumora i imunološkog sistema nego što se ranije smatralo.Potencijal za nove terapijeOva otkrića otvaraju mogućnost razvoja novih imunoterapijskih pristupa u liječenju raka. Umjesto oslanjanja na jedan imunološki mehanizam, buduće terapije bi mogle kombinovati više odbrambenih puteva organizma.Ipak, naučnici naglašavaju da su potrebna dodatna istraživanja i klinička ispitivanja kako bi se ovi mehanizmi u potpunosti razumjeli i eventualno primijenili u medicinskoj praksi.Širi značaj otkrićaOva saznanja mogu imati značaj ne samo za onkologiju, nego i za druga područja medicine u kojima imunološki sistem igra ključnu ulogu, uključujući transplantacije i autoimune bolesti.Istraživanje doprinosi boljem razumijevanju načina na koji se tumorske ćelije prilagođavaju i izbjegavaju imunološku odbranu organizma.

Novo istraživanje pokazuje da tumorske stanice izbjegavaju odbranu imunološkog sistema, ali time postaju ranjivije na druge imunološke ćelije

Novo otkriće u imunologiji: Kako stanice raka izbjegavaju imunološki sistem i otvaraju nove mogućnosti terapija

Sklekovi su jedna od najjednostavnijih i najefikasnijih vježbi za procjenu snage i izdržljivosti gornjeg dijela tijela. Za njih nije potrebna nikakva oprema, a istovremeno aktiviraju mišiće grudi, ramena, tricepsa i trupa. Upravo zbog toga često se koriste kao pokazatelj opće fizičke spremnosti.Ne postoji univerzalan broj sklekova koji bi svaka osoba trebala moći uraditi, ali se kod zdravih odraslih osoba najčešće spominje raspon od sedam do 25 uzastopnih sklekova, zavisno od dobi, spola i nivoa fizičke aktivnosti.Koliko sklekova se smatra dobrim rezultatom?S godinama dolazi do prirodnog smanjenja mišićne mase i snage, ali redovna fizička aktivnost može značajno usporiti taj proces. Stručnjaci ističu da je nivo treniranosti često važniji od same životne dobi.Prema smjernicama Američkog vijeća za vježbanje (ACE), odličnim rezultatima smatraju se:Muškarci- 20–29 godina: 36 i više sklekova- 30–39 godina: 30 i više- 40–49 godina: 25 i više- 50–59 godina: 21 i više- 60–69 godina: 18 i višeŽene- 20–29 godina: 30 i više sklekova- 30–39 godina: 27 i više- 40–49 godina: 24 i više- 50–59 godina: 21 i više- 60–69 godina: 14 i višeOve vrijednosti služe kao okvirne smjernice jer rezultati zavise od tjelesne građe, iskustva u treningu i općeg zdravstvenog stanja.Šta utiče na broj sklekova?Na uspješnost izvođenja sklekova utiču brojni faktori, uključujući tjelesnu težinu, nivo svakodnevne aktivnosti, iskustvo u treninzima snage i individualne fizičke karakteristike.Osobe koje redovno vježbaju gotovo uvijek mogu uraditi znatno više sklekova od vršnjaka koji vode sjedilački način života.Zašto su sklekovi važni?Sklekovi jačaju više mišićnih grupa istovremeno, poboljšavaju stabilnost tijela i doprinose boljoj funkcionalnoj sposobnosti organizma. Redovno izvođenje ove vježbe može pozitivno uticati na zdravlje kostiju, kardiovaskularni sistem i svakodnevne aktivnosti poput nošenja tereta ili pomjeranja težih predmeta.Ako još ne možete uraditi klasični sklekPočetnici mogu krenuti s jednostavnijim varijantama:- Sklekovi uz zid- Kosi sklekovi s osloncem na povišenu podlogu- Sklekovi na koljenima- Sklekovi uz pomoć ručki ili bučica- Djelimični sklekovi s manjim opsegom pokretaSve vježbe treba izvoditi na stabilnoj podlozi, a u slučaju pojave bola u ramenima ili zglobovima preporučuje se prekid aktivnosti i savjetovanje sa stručnjakom.Kako povećati broj sklekova?Napredak zahtijeva strpljenje i redovnost. Najvažnije je postepeno povećavati broj ponavljanja, trenirati dva do četiri puta sedmično, održavati pravilnu tehniku izvođenja, jačati pomoćne mišiće te osigurati dovoljno vremena za oporavak između treninga.Dosljedan trening i praćenje napretka najbolji su put ka većem broju sklekova i boljoj fizičkoj spremnosti.

Broj sklekova koje možete uraditi ne govori samo o snazi, već i o ukupnoj kondiciji, izdržljivosti i zdravlju organizma

Koliko sklekova možete uraditi: Jednostavan test koji pokazuje vašu fizičku spremnost

Evropljani se sve manje štite od spolno prenosivih infekcija. Gonoreja i sifilis dostigli su rekordne nivoe u odnosu na posljednjih deset godina.- Čudno mi je da se to dešava u Evropi. Ne bih to očekivala jer je Evropa dosta razvijena u odnosu na druge dijelove svijeta - kaže Hana Gregurinčić (23).I gonoreja i sifilis mogu se spriječiti korištenjem kondoma, a upravo je izostanak zaštite jedan od najčešćih razloga širenja ovih infekcija, smatraju sagovornici.- Dok su trijezni i mogu razmišljati racionalno, svjesni su situacije. Ali čim alkohol ili nešto drugo pređe određenu granicu, izgube svijest o tome i prestanu razmišljati o zaštiti - kaže Mihovil Jozić (20).Ako je problem koristiti zaštitu, odlazak na preglede i testiranja za mnoge je još teži korak.- Koliko ja znam, rijetko ko ide na testiranje dok se već ne pojavi neki ozbiljniji problem - kaže Mihovil.- Mislim da mlade zaista nije briga za to jer svi mislimo da nam se ništa ne može desiti dok smo mladi, ali stvarnost je drugačija - dodaje Roko Doljanin (19).<h2>Broj zaraženih višestruko porastao</h2>Prema najnovijim podacima Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti, tokom 2024. godine u Evropi je zabilježeno više od 106.000 slučajeva gonoreje, što je čak 303 posto više nego 2015. godine. Broj slučajeva sifilisa u istom periodu više se nego udvostručio i premašio 45.000.- Na rast broja slučajeva utiču promjene u testiranju na spolno prenosive infekcije, veća dostupnost zdravstvenih usluga i češće testiranje, zbog čega se otkriva više infekcija. Posebno je porast primijećen nakon pandemije COVID-19 - kaže Tatjana Nemeth Blažić, epidemiologinja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.Ipak, podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo pokazuju tek blagi rast broja slučajeva u Hrvatskoj, uz uglavnom stabilne trendove.Psiholog iz udruženja koje nudi besplatna i anonimna testiranja na spolno prenosive bolesti objašnjava da je korištenje zaštite povezano i s ličnim navikama i karakterom.- Ljudi koji su savjesni u svakodnevnom životu vjerovatno će biti savjesni i kada je riječ o brizi za vlastito spolno zdravlje, ali i zdravlje svojih partnera. S druge strane, postoje osobe koje kategorički odbijaju koristiti kondome i kod njih se to teško mijenja - kaže Davor Dubravić, psiholog Hrvatske udruge za borbu protiv HIV-a i hepatitisa.<h2>Na testiranja sve češće dolaze mladi</h2>Dobra vijest je da se na testiranja sve češće odlučuje mlađa populacija.- Velika većina spolno prenosivih infekcija može se potpuno izliječiti jednostavnom primjenom odgovarajućih antimikrobnih lijekova - kaže epidemiologinja Nemeth Blažić.Psiholog Dubravić ističe da prvi odlazak na testiranje mnogima nije ugodan, ali da s vremenom postane rutinska zdravstvena navika, poput odlaska stomatologu.- Spolne infekcije često povezujemo sa slikom koju imamo o sebi. Zbog toga je osjećaj stigme velik, pa se ljudi ponekad boje otići u zdravstveni sistem i razgovarati s ljekarima o tome. To su sasvim razumljive reakcije - kaže Dubravić.Stručnjaci upozoravaju da spolno prenosive bolesti često ne izazivaju nikakve simptome, zbog čega su redovni pregledi i testiranja izuzetno važni. Većinu ovih bolesti moguće je izliječiti ili uspješno držati pod kontrolom ako se otkriju na vrijeme.

Stručnjaci upozoravaju da spolno prenosive bolesti često ne izazivaju nikakve simptome

Mladi se ne štite dovoljno, broj spolnih bolesti ruši rekorde

Kada temperature dosegnu visoke vrijednosti, mnogi spas od vrućina traže pod hladnim tušem. Ipak, iako ledena voda na prvi pogled djeluje kao najbrži način za osvježenje, stručnjaci upozoravaju da takva praksa može imati suprotan efekat i dodatno opteretiti organizam.Tokom velikih vrućina krvni sudovi se šire kako bi tijelo lakše otpuštalo višak toplote. Nagli kontakt s veoma hladnom vodom dovodi do njihovog brzog sužavanja, što kod pojedinih osoba može izazvati vrtoglavicu, nelagodu ili probleme s cirkulacijom. Osim toga, organizam tada pokušava zadržati toplotu, pa unutrašnja tjelesna temperatura ne opada onoliko brzo koliko se očekuje.Poseban oprez savjetuje se osobama koje imaju srčane i kardiovaskularne tegobe, jer iznenadna promjena temperature može povećati opterećenje srca i utjecati na krvni pritisak.Umjesto ledenog tuša, stručnjaci preporučuju mlaku ili umjereno hladnu vodu. Takav način rashlađivanja omogućava postepeno snižavanje tjelesne temperature bez temperaturnog šoka, a osjećaj svježine često traje i duže.Tokom ljetnih vrućina najvažnije je organizmu omogućiti postepeno rashlađivanje, jer nagle promjene temperature mogu donijeti više štete nego koristi.

Stručnjaci upozoravaju da nagla promjena temperature može opteretiti organizam

Mnogi griješe tokom vrućina: Ledeni tuš nije najbolje rješenje za rashlađivanje

Izbor između trčanja i brzog hodanja uz nagib često predstavlja dilemu za rekreativce koji žele da postignu što bolje rezultate.Obje aktivnosti predstavljaju odličan oblik kardio treninga, ali donose različite prednosti u zavisnosti od ciljeva koje želite da ostvarite. Dok je jedna opcija efikasnija za sagorijevanje kalorija i poboljšanje kondicije, druga pruža manji pritisak na zglobove i održiviji pristup vježbanju.Stručnjaci ističu da je ključ uspjeha u usklađivanju treninga sa sopstvenim zdravstvenim stanjem i nivoom fizičke spremnosti. Kontinuitet i pravilna tehnika često imaju veći značaj od samog broja sagorenih kalorija, prenosi Blic.Trčanje efikasnije za sagorijevanje kalorijaPrema riječima Elizabet Gardner, vanredne profesorice ortopedske hirurgije na Medicinskom fakultetu Univerziteta Jejl, trčanje je bolji izbor za one koji žele da potroše više kalorija u kraćem vremenskom periodu.„Ako tražite veće sagorijevanje kalorija po minutu, trčanje je možda pravi put. Ono je takođe bolje u poboljšanju kardiovaskularne izdržljivosti, jer predstavlja veći intenzitet i napor za tijelo.“Istraživanje sprovedeno 2025. godine uporedilo je popularni trening 12-3-30, koji podrazumijeva hodanje na traci sa nagibom od 12 posto pri brzini od oko 4,8 kilometara na čas tokom 30 minuta, sa trčanjem na traci.Rezultati su pokazali da je za sagorijevanje istog broja kalorija hodanje moralo da traje duže, iako je hodanje uz nagib sagorijevalo više masti.Hodanje uz nagib manje opterećuje zgloboveS druge strane, hodanje uz nagib ima važnu prednost kada je riječ o zdravlju zglobova.„Ako govorimo o nekome ko je malo stariji, možda čak ima i artritis, ili jednostavno govorimo o održivosti vježbanja, trčanje će biti napornije za tijelo“, rekao je fizioterapeut Kajl Krupa.Studija iz 2024. godine pokazala je da hodanje uz nagib može čak doprinijeti boljem zdravlju koljena kod starijih osoba kroz jačanje mišića nogu i poboljšanje pokretljivosti.Kardiolog Džon Higins smatra da kod smanjenja rizika od srčanih bolesti nema univerzalnog pobjednika.„Ono što je najvažnije jeste da ste u stanju da to radite dosljedno“, istakao je Higins.Koji mišići rade tokom treninga?Obje aktivnosti aktiviraju:gluteusekvadricepsezadnju ložulistovestabilizatore kukamišiće trupa (core)Međutim, hodanje uz nagib snažnije angažuje gluteuse i zadnju ložu, jer zahtijeva veći rad kukova protiv gravitacije.„Ovo može biti korisno za ljude koji žele snažnu stimulaciju gluteusa i zadnje lože sa manje udara“, rekao je Higins.Trčanje, s druge strane, više aktivira kvadricepse, dok su gluteusi manje uključeni osim kod sprinta.Kako sigurno početi?Stručnjaci preporučuju da početnici krenu sa kraćim i manje intenzivnim treninzima kako bi smanjili rizik od povreda.Za hodanje uz nagib preporučuje se tri do pet treninga sedmično u trajanju od 20 do 30 minuta, uz postepeno povećavanje opterećenja.„Potkoljenica može biti čest problem kod hodanja uz nagib, posebno za početnike. Važno je polako ulaziti u ovaj trening i istegnuti se prije vježbanja. Nošenje dobre obuće je također važno, jer je ovo prilično intenzivan trening“, rekla je Gardner.Za one koji žele da počnu sa trčanjem preporučuje se kombinovanje intervala hodanja i trčanja.„Počnite udobnim tempom i u vremenskom okviru koji vam odgovara. Ja to zovem ‘kardio za razgovor’, gdje bih mogao da vodim razgovor“, savjetuje Krupa.Slušajte svoje tijeloPraćenje reakcije organizma nakon treninga ključno je za procjenu odgovarajućeg intenziteta.„Ako ste pod upalom duže od 24 sata nakon trčanja ili bilo koje vrste hodanja, vjerovatno ste pretjerali. Nemojte početi sa sat vremena i onda se potpuno iscrpiti do te mjere da su vam potrebna dva, tri ili četiri dana za oporavak“, upozorio je Krupa.Na kraju, stručnjaci poručuju da nema univerzalnog odgovora na pitanje šta je bolje. Najbolji trening je onaj koji možete redovno i sigurno da praktikujete, jer upravo dosljednost donosi dugoročne rezultate.

Dok je jedna opcija efikasnija za sagorijevanje kalorija i poboljšanje kondicije, druga pruža manji pritisak na zglobove i održiviji pristup vježbanju

Hodanje uzbrdo ili trčanje: Koji trening donosi bolje rezultate?

Većina infekcija salmonelom počinje kao klasično trovanje hranom, sa simptomima poput mučnine, povraćanja, proljeva, grčeva u stomaku i povišene temperature koji se javljaju u roku od 12 do 72 sata nakon konzumacije kontaminirane hrane. U većini slučajeva bolest prolazi sama od sebe u roku od nekoliko dana uz odmor i nadoknadu tekućine.Međutim, u rijetkim situacijama bakterija može probiti zaštitnu barijeru crijeva i dospjeti u krvotok, što dovodi do bakterijemije. Tada se infekcija može proširiti po cijelom tijelu i pokrenuti snažan imunološki odgovor organizma, poznat kao sepsa.Prvi znakovi da se stanje pogoršava uključuju visoku ili nenormalno nisku temperaturu, ubrzan rad srca, ubrzano disanje, izraženu slabost i promjene mentalnog stanja poput zbunjenosti ili pospanosti. U težim slučajevima mogu se javiti i kožne promjene te znakovi oštećenja organa.Posebno su ugrožene osobe oslabljenog imuniteta, mala djeca, stariji ljudi i hronični bolesnici. Kod njih se infekcija može brže proširiti i dovesti do ozbiljnih komplikacija.Ako se sepsa razvije, bakterija može zahvatiti više organa i izazvati upale srca, mozga, kostiju ili zglobova, kao i otkazivanje vitalnih organa. Zbog toga je pravovremeno prepoznavanje simptoma i hitno liječenje ključno za ishod bolesti.

Većina infekcija salmonelom prolazi kao blago trovanje, ali u rijetkim slučajevima bakterija ulazi u krvotok i može izazvati sepsu opasnu po život

Jedna navika u kuhinji može povećati rizik od salmonele

Kada trovanje hranom postane životno opasno: Kako salmonela može prerasti u sepsu koja ugrožava cijeli organizam

Šigeloza je vrlo zarazna crijevna infekcija koja pogađa milione ljudi godišnje, a posebno je opasna za djecu mlađu od pet godina.&nbsp;Glavni simptomi su jak proljev, povišena temperatura i bolni grčevi u stomaku, ali bolest može izazvati i ozbiljnije komplikacije.<h2>Način širenja</h2>Šigeloza, poznata i kao bacilarna dizenterija, akutna je crijevna infekcija koju uzrokuju bakterije iz roda Shigella. Smatra se jednom od najzaraznijih bolesti jer je za infekciju potrebna vrlo mala količina bakterija. Zbog toga se lako širi fekalno-oralnim putem, najčešće preko prljavih ruku, kontaminiranih površina, hrane ili vode.Prijenos se može desiti direktnim kontaktom, naprimjer nakon mijenjanja pelena zaraženom djetetu, dodirivanjem kvaka ili igračaka, kao i tokom boravka u bazenima ili jezerima. Izvor zaraze je uvijek čovjek, bilo da ima simptome ili da je prenosilac bez simptoma, koji može širiti bakteriju i sedmicama nakon oporavka.Simptomi se obično javljaju jedan do dva dana nakon infekcije. Bolest počinje naglo, s povišenom temperaturom, slabošću i jakim grčevima u stomaku. Proljev brzo prelazi iz vodenastog u sluzav i krvav, a česti su i bolni nagoni na stolicu, čak i kada je crijevo prazno.<h2>Rizične grupe</h2>Iako se svako može zaraziti, najveći rizik imaju djeca mlađa od pet godina, osobe koje borave u kolektivima poput vrtića i domova za stare, kao i osobe oslabljenog imuniteta.Većina slučajeva prolazi u roku od sedam dana, ali potpuni oporavak crijeva može trajati i duže. Komplikacije uključuju tešku dehidraciju, febrilne konvulzije kod djece, hemolitičko-uremijski sindrom koji može oštetiti bubrege, reaktivni artritis i rijetko toksični megakolon.Ljekarsku pomoć treba potražiti ako se pojavi krv u stolici, visoka temperatura, jaki bolovi ili znakovi dehidracije poput suha usta i smanjenog mokrenja.Prevencija se zasniva na pravilnoj higijeni. Temeljito pranje ruku sapunom i vodom najmanje dvadeset sekundi, posebno nakon toaleta, mijenjanja pelena i prije pripreme hrane, najvažnija je mjera zaštite.<h2>Liječenje oporavak</h2>Liječenje je uglavnom potporno i uključuje nadoknadu tečnosti i elektrolita. Antibiotici se koriste samo u težim slučajevima ili kod rizičnih pacijenata, dok se lijekovi protiv proljeva ne preporučuju jer mogu usporiti izbacivanje bakterija.Zaražene osobe ne bi trebale pripremati hranu za druge niti koristiti javne bazene do potpunog oporavka.

Kako se šigeloza prenosi, prepoznaje i zašto je higijena ključ zaštite

Šigeloza: Zarazna crijevna infekcija koja izaziva krvavi proljev i može trajati sedmicama

Naučnici sa Novosibirskog državnog medicinskog univerziteta (NSMU) razvili su i patentirali novu metodu liječenja akutnog pankreatitisa (upale pankreasa) koja, u poređenju s ranije predloženim rješenjima, skraćuje boravak u bolnici, smanjuje rizik od komplikacija i može se primijeniti u bolnicama različitog nivoa.Prema autorima patenta, dosadašnjim tretmanima često nije bilo moguće da lijekovi efikasno dopru do pankreasa zbog anatomskih prepreka ili ožiljaka u okolnom tkivu, prenosi TASS.<h2>Nova terapija</h2>Mnogi pristupi su bili djelimično efikasni samo kod težih oblika bolesti, a nisu uspijevali da obnove oštećeno tkivo, dok su pojedine metode nosile i rizik od komplikacija, uključujući toksične reakcije usljed visokih doza lijekova.Izum se odnosi na medicinu, hirurgiju i gastroenterologiju i može se koristiti za liječenje akutnog pankreatitisa.Nova metoda se sastoji od dvije faze. Prvo se pacijentu u jetru ubrizgava mješavina anestetika i enzima hijaluronidaze. To ublažava bol i poboljšava protok tečnosti i limfe u tkivima oko pankreasa, što omogućava bolji prodor lijeka do oboljelog organa.<h2>Brži oporavak</h2>U drugoj fazi ljekari ubrizgavaju malu količinu pacijentove vlastite krvne plazme u područje oko pankreasa. Ta plazma je bogata trombocitima i pomaže regeneraciji tkiva.Nakon pet dana prati se stanje pacijenta putem testova i ultrazvuka. Ako se upala ne povuče, postupak se ponavlja sve dok se funkcija pankreasa ne normalizuje.Prema riječima autora, metoda je manje invazivna od mnogih postojećih i pogodna za primjenu u različitim bolničkim uslovima.Metoda je testirana na pacijentima, a rezultati su upoređeni s kontrolnom grupom koja je liječena standardnim terapijama. U toj grupi zabilježene su veće stope komplikacija (oko 60 posto slučajeva), kao i duži prosječan boravak u bolnici.Prema ovim rezultatima, istraživači smatraju da novi pristup može značajno skratiti vrijeme liječenja i smanjiti rizik od komplikacija kod pacijenata s akutnim pankreatitisom.

Ruski naučnici razvili dvostepenu terapiju koja poboljšava dotok lijekova i ubrzava oporavak pacijenata

Nadutost je prvi znak problema sa crijevima

Novi metod liječenja akutne upale pankreasa skraćuje boravak u bolnici

Počinje kao naizgled bezazlena ljetna viroza. Visoka temperatura do 39 °C, grlobolja, glavobolja, smanjen apetit i opća slabost simptomi su koje većina ljudi pripisuje običnoj prehladi ili gripi. Kod poliomijelitisa to je najčešći početni oblik bolesti i javlja se kod velike većine zaraženih, čak i do 95 posto slučajeva.Virus se najčešće širi fekalno-oralnim putem, najčešće zbog loše higijene ruku ili kontaminirane hrane i vode. U tim slučajevima izaziva tzv. abortivni poliomijelitis, koji je blag i kratkotrajan. Nakon nekoliko dana dolazi do potpunog oporavka, a mnogi ni ne znaju da su bili zaraženi poliovirusom. Najvećem riziku izložena su dojenčad i mala djeca, a infekcije su češće tokom ljetnih i jesenskih mjeseci. Ipak, kod manjeg broja oboljelih ova prva faza je samo uvod u znatno teži tok bolesti.<h2>Ljetna viroza</h2>Kod oko jedan do pet posto simptomatskih infekcija, nakon kratkog poboljšanja i pada temperature, bolest ulazi u drugu, opasniju fazu. Ovaj dvofazni tok, s kratkim periodom prividnog oporavka, znak je da je virus prodro u centralni nervni sistem. Tada se razvija neparalitični poliomijelitis, poznat i kao aseptični meningitis.Simptomi se ponovo vraćaju, ali mnogo jače nego ranije. Glavobolje postaju intenzivne, javlja se ukočenost vrata, leđa i udova, kao i jaki bolovi u mišićima i grčevi. Za razliku od najtežeg oblika bolesti, u ovoj fazi nema slabosti mišića niti paralize.Analiza likvora može pokazati povišen broj bijelih krvnih stanica i znakove upale, što potvrđuje aseptični meningitis. Također se mogu raditi brisevi grla i analiza stolice radi izolacije poliovirusa.<h2>Druga faza</h2>Postavljanje tačne dijagnoze je ključno kako bi se isključile druge bolesti sa sličnim neurološkim simptomima. Zlatni standard je lumbalna punkcija, kojom se uzima uzorak cerebrospinalne tečnosti koja okružuje mozak i kičmenu moždinu. Iako neprijatna, ova procedura daje ključne informacije i pomaže da se isključe teži oblici bolesti.Liječenje je isključivo simptomatsko, jer ne postoji specifičan lijek protiv virusa. Terapija uključuje mirovanje, lijekove za snižavanje temperature i analgetike za ublažavanje bolova. Topli oblozi mogu pomoći kod mišićnih bolova.Prognoza za ovaj oblik bolesti je uglavnom dobra. Iako simptomi mogu biti izraženi i iscrpljujući, oporavak se najčešće događa u roku od dva do deset dana i ne ostavlja trajne posljedice. Ovaj oblik bolesti ostaje važan podsjetnik na značaj prevencije i vakcinacije, koja jedina efikasno sprječava razvoj najtežeg, paralitičkog oblika dječje paralize.

Bolest često počinje kao obična viroza, ali u dijelu slučajeva može zahvatiti nervni sistem i dovesti do ozbiljnih komplikacija

Ljetna "gripa" ili nešto opasnije: Skriveni simptomi dječje paralize

Naučnici iz Ujedinjenog Kraljevstva i Danske nakon više od 30 godina rada riješili su važan dio slagalice vezane za teške oblike upalne bolesti crijeva (IBD), koja pogađa milione ljudi širom svijeta.Istraživanje je pokazalo da određena genetska varijanta HLA-DRB1*01:03 može potaknuti stvaranje antitijela koja pogrešno napadaju interleukin 10 (IL-10), ključni protein koji u normalnim uslovima smanjuje upalne procese u organizmu.Kod osoba s tom varijantom i IBD-om, organizam može razviti antitijela koja neutraliziraju IL-10, čime se gubi njegova zaštitna uloga i dolazi do jačih i dugotrajnijih upala crijeva.U studiji je analizirano oko 4.900 pacijenata i približno 1.000 zdravih ispitanika. Neutralizirajuća antitijela pronađena su samo kod oboljelih, kod oko 3,5 posto njih, što ukazuje na jasnu povezanost s bolešću.Stručnjaci ističu da ovo otkriće otvara mogućnost preciznijeg i ciljano usmjerenog liječenja za određenu grupu pacijenata, umjesto dosadašnjih terapija koje uglavnom ublažavaju simptome.Iako se radi o manjem procentu oboljelih, u globalnim razmjerama to i dalje predstavlja veliki broj ljudi, zbog čega se ovo otkriće smatra značajnim iskorakom u razumijevanju i liječenju IBD-a.

Loše vijesti za milenijalce: Studija otkrila da biološki stare brže i imaju veći rizik od raka

Kardiologinja Jasmina Ćorović-Kuburović za "Avaz": Gledanje utakmica može biti rizično za zdravlje

Osjećate stalni umor? To može biti jedan od prvih znakova dijabetesa

Kaposijev sarkom: Rijedak rak koji otkriva slab imunitet

Simptomi koji varaju: Bolesti koje liče na rak pluća

Hranite se raznoliko, a i dalje vam nedostaju važni nutrijenti: Uzrok može biti malapsorpcija

Novo otkriće u imunologiji: Kako stanice raka izbjegavaju imunološki sistem i otvaraju nove mogućnosti terapija

Koliko sklekova možete uraditi: Jednostavan test koji pokazuje vašu fizičku spremnost

Mladi se ne štite dovoljno, broj spolnih bolesti ruši rekorde

Mnogi griješe tokom vrućina: Ledeni tuš nije najbolje rješenje za rashlađivanje

Hodanje uzbrdo ili trčanje: Koji trening donosi bolje rezultate?

Kada trovanje hranom postane životno opasno: Kako salmonela može prerasti u sepsu koja ugrožava cijeli organizam

Šigeloza: Zarazna crijevna infekcija koja izaziva krvavi proljev i može trajati sedmicama

Novi metod liječenja akutne upale pankreasa skraćuje boravak u bolnici

Ljetna "gripa" ili nešto opasnije: Skriveni simptomi dječje paralize

Naučnici nakon tri decenije riješili misteriju teških oblika upalne bolesti crijeva

Zdravlje

Loše vijesti za milenijalce: Studija otkrila da biološki stare brže i imaju veći rizik od raka

Kardiologinja Jasmina Ćorović-Kuburović za "Avaz": Gledanje utakmica može biti rizično za zdravlje

Osjećate stalni umor? To može biti jedan od prvih znakova dijabetesa

Kaposijev sarkom: Rijedak rak koji otkriva slab imunitet

Simptomi koji varaju: Bolesti koje liče na rak pluća

Hranite se raznoliko, a i dalje vam nedostaju važni nutrijenti: Uzrok može biti malapsorpcija

Novo otkriće u imunologiji: Kako stanice raka izbjegavaju imunološki sistem i otvaraju nove mogućnosti terapija

Koliko sklekova možete uraditi: Jednostavan test koji pokazuje vašu fizičku spremnost

Mladi se ne štite dovoljno, broj spolnih bolesti ruši rekorde

Mnogi griješe tokom vrućina: Ledeni tuš nije najbolje rješenje za rashlađivanje

Hodanje uzbrdo ili trčanje: Koji trening donosi bolje rezultate?

Kada trovanje hranom postane životno opasno: Kako salmonela može prerasti u sepsu koja ugrožava cijeli organizam

Šigeloza: Zarazna crijevna infekcija koja izaziva krvavi proljev i može trajati sedmicama

Novi metod liječenja akutne upale pankreasa skraćuje boravak u bolnici

Ljetna "gripa" ili nešto opasnije: Skriveni simptomi dječje paralize

Naučnici nakon tri decenije riješili misteriju teških oblika upalne bolesti crijeva