U posljednjih nekoliko godina, stanovnici Bosne i Hercegovine prošli su kroz svojevrsni respiratorni maraton. Između globalne pandemije koja je direktno ciljala plućno tkivo i decenijskog problema ekstremnog aerozagađenja, disanje u bh. gradovima prestalo je biti mehanički proces i postalo je zdravstveni rizik. Dok se tragovi koronavirusa polako povlače u medicinske anale, čestice koje udišemo svakog zimskog jutra ostaju tihi, ali postojani neprijatelj.<h2>Hronologija plućnih udara</h2>Pandemija koronavirusa postavila je Bosnu i Hercegovinu pred najveći izazov modernog doba. S jednom od najviših stopa smrtnosti u regiji, pulmolozi su svjedočili agresivnim upalama koje su ostavljale trajne ožiljke. Pluća pacijenata postala su bojno polje citotoksičnih oluja, a oporavak je za mnoge značio mjesece borbe s fibrozom i smanjenim kapacitetom. Istraživanja su počela ukazivati na opasan trend, pacijenti koji su preboljeli teži oblik COVID-19 postali su osjetljiviji na PM2.5 i PM10 čestice. Zrak zasićen teškim metalima i čađi dodatno je iritirao već oštećene alveole, usporavajući regeneraciju tkiva.Ključno pitanje više nije samo kako izliječiti, već kako sačuvati ono što nam je preostalo. Klinička slika prosječnog građanina BiH danas je kompleksna jednačina genetike, post kovid sindroma i života u kotlini koja ne prašta.O tome koliko su pluća, zapravo, ostarjela u proteklih pet godina i postoji li put oporavka, razgovarali smo sa doktoricom Adnom Fejzić, čija zapažanja s prve linije odbrane daju uvid u nevidljive borbe koje se svakodnevno vode u našim disajnim putevima.<h2>Ostale posljedice</h2>- Pandemija je iza nas, a njene posljedice u pulmologiji još nisu. I danas imamo pacijente koji se godinama nakon infekcije žale na zamaranje, nedostatak daha ili smanjenu fizičku kondiciju. Upravo zato je važno dugoročno praćenje - kaže dr. Fejzić.Produžen osjećaj kratkog daha nakon koronavirusa, objašnjava dr. Fejzić, ne znači nužno da je kod svakog pacijenta razvijena trajna fibroza. Kod dijela oboljelih zaista postoje postkovid ožiljne promjene koje mogu ostaviti posljedice, naročito nakon teških pneumonija. No, kod velikog broja pacijenata radi se o kombinaciji više faktora, postvirusne iscrpljenosti, smanjene fizičke kondicije, hroničnih bolesti, ali i dugogodišnjeg utjecaja zagađenog zraka i savremenog načina života.- Pluća danas jesu izložena većem opterećenju nego ranije, pa se posljedice respiratornih infekcija često duže osjećaju. Zato je važno svakog pacijenta posmatrati individualno i razlikovati prolazne postkovid tegobe od trajnih plućnih oštećenja - naglašava dr. Fejzić.Da postoji razlika u oporavku između pacijenata iz ruralnih sredina i onih koji žive u zagađenim gradskim kotlinama Fejzić potvrđuje i daje lični primjer.- Pacijenti iz ruralnih područja u prosjeku imaju manje izloženosti hroničnom zagađenju zraka, što pozitivno utječe na oporavak respiratornog sistema. S druge strane, stanovnici urbanih kotlina, gdje su koncentracije čestica i polutanata često povišene, imaju dodatno opterećenje za pluća. Živim u ruralnijem okruženju i tokom zimskog perioda jasno primjećujem razliku u respiratornom komforu kada boravim kod kuće u odnosu na dane kada radim u zagađenijem području Ilidže. Razlika se naučno objašnjava izloženošću finim česticama PM2.5 i PM10, azotnim oksidima i produktima sagorijevanja. U zimskom periodu, u urbanim kotlinama poput Sarajeva, ove koncentracije rastu zbog temperaturnih inverzija i povećane emisije iz saobraćaja i grijanja, što dovodi do iritacije disajnih puteva i izraženijih simptoma. Ipak, individualna osjetljivost i ranija oštećenja pluća imaju jednako važnu ulogu , niko nije samo statistika.<h2>Šta se dešava iznutra</h2>PM2.5 i PM10 su mikroskopske čestice zagađenja koje svakodnevno udišemo. PM10 zadržava se uglavnom u gornjim disajnim putevima, dok PM2.5, zbog svoje izrazito male veličine, prodire duboko u pluća, sve do alveola, gdje se odvija razmjena gasova.- Kada ih udišemo na niskim temperaturama, dolazi do dodatnog suženja disajnih puteva i usporenog prirodnog čišćenja sluznice. Hladan zrak sam po sebi iritira bronhije, a u kombinaciji s česticama zagađenja pojačava upalni odgovor. PM2.5 čestice mogu pokrenuti lokalnu upalu, oksidativni stres i oštećenje sitnih plućnih struktura, a dio njih može čak preći u krvotok i doprinijeti sistemskoj upali. Plastično rečeno, pluća u takvim uslovima rade u kombinaciji hladnog zraka i mikroskopskih iritanasa koji čine svako disanje nešto "skupljim" za organizam - objašnjava doktorica Fejzić.U posljednjih nekoliko decenija bilježi se porast slučajeva karcinoma pluća kod osoba koje nikada nisu pušile, prepoznato i u studijama širom svijeta. Taj porast nije dramatičan u apsolutnim brojevima u odnosu na pušačku populaciju, ali je klinički značajan jer mijenja profil pacijenata.Kao najvažniji faktori kod nepušača izdvajaju se aerozagađenje, radon, profesionalna izloženost određenim hemikalijama i genetske mutacije nepovezane s pušenjem. Svjetska zdravstvena organizacija već je klasifikovala vanjsko aerozagađenje i PM2.5 čestice kao kancerogene za ljude, grupa 1 kancerogena, što znači da postoji jasna naučna veza s razvojem karcinoma pluća.Ipak, dr. Fejzić insistira na preciznosti, zagađenje se ne može u potpunosti izjednačiti s pušenjem. Pušenje ostaje najjači pojedinačni rizični faktor, s višestruko većim relativnim rizikom.- Najtačnije je reći da zagađenje nije "novo pušenje" u smislu intenziteta rizika, ali jeste ozbiljan, samostalan i javnozdravstveno rastući faktor koji sve više doprinosi opterećenju karcinoma pluća u populaciji. Možda najzabrinjavajuće pitanje tiče se najmlađih. Razvoj pluća kod djece je osjetljiv proces koji traje godinama - praktično do rane odrasle dobi. Alveole nastavljaju se morfološki i funkcionalno razvijati tokom cijelog djetinjstva, i upravo zbog toga je taj period posebno ranjiv na vanjske utjecaje. Dugotrajna izloženost PM2.5 i PM10 česticama u dječijoj dobi može dovesti do hronične niskogradusne upale disajnih puteva, smanjenog razvoja plućne funkcije i povećane reaktivnosti bronhija. Klinički se to može manifestovati kao češće respiratorne infekcije, kašalj, ali i veća učestalost astme. Posebno je zabrinjavajuće što se dio tih promjena dešava "tiho", bez dramatičnih simptoma, ali s dugoročnim posljedicama na maksimalni kapacitet pluća u odrasloj dobi – kazala je.Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije i UNICEF-a, zagađenje zraka je jedan od vodećih okolišnih faktora rizika za obolijevanje i smrtnost djece od respiratornih bolesti. Mehanizam je dobro opisan, fine čestice izazivaju hroničnu upalu disajnih puteva, oksidativni stres i poremećaj normalnog sazrijevanja imunološkog odgovora u plućima.- Ne možemo pojednostavljeno reći da ćemo imati generacije s astmom. Ali možemo reći da postoji realan rizik da će dio djece odrastati s nižim plućnim rezervama i većom prevalencom alergijskih i astmatskih bolesti. Ono što se propusti u razvoju pluća teško se kasnije u potpunosti nadoknadi - upozorava dr. Fejzić.Radi se o "plućnom kapitalu" koji se stvara u prvih petnaestak do dvadeset godina života. Ako je taj razvoj kompromitovan, osoba i u odrasloj dobi može imati niže rezerve plućne funkcije - čak i bez aktivne bolesti.<h2>Sistemska rješenja</h2>Na kraju, ključna poruka dr. Fejzić upućena je i donosiocima odluka i građanima podjednako, zdravlje pluća ne zavisi samo od medicine, već u velikoj mjeri od politike okoliša i svakodnevnih navika. Pluća imaju svoji "rezervni kapacitet", ali on se troši dugotrajnom izloženošću zagađenju, pušenju i ponavljanim infekcijama i ono što danas gubimo ne možemo u potpunosti vratiti. Donosiocima odluka poruka je jasna, smanjenje aerozagađenja nije ekološko, nego javno zdravstveno pitanje. Kontrola emisija iz grijanja i saobraćaja, prelazak na čistije izvore energije i urbano planiranje koje uzima u obzir ventilaciju kotlina direktno se prevode u manju učestalost respiratornih i kardiovaskularnih bolesti. To su mjere s dokazivim efektom na smanjenje mortaliteta. Građanima, s druge strane, poručuje da individualne mjere imaju smisla, ali ne mogu zamijeniti sistemska rješenja. Prestanak pušenja, redovna fizička aktivnost, kontrola hroničnih bolesti i izbjegavanje izlaganja u najzagađenijim periodima dana mogu pomoći u očuvanju plućne funkcije. No, bez sistemskih promjena, individualni napori ostaju borba s vjetrenjačama.- Pluća ne reaguju na jedan događaj, nego na godine izloženosti. Zato je svaka mjera koja smanjuje dugoročno opterećenje zraka ujedno i mjera koja čuva zdravlje cijele populacije - zaključuje dr. Adna Fejzić.<h2>Pluća ne izgledaju isto</h2>Kada danas pogleda CT ili rendgenski snimak pluća pacijenta koji je preležao teži oblik COVID-19, jasno se vide posljedice, takozvana "zamućenja" plućnog tkiva, ožiljne promjene i znaci fibroze, stanja u kojima se dio elastičnog plućnog tkiva zamjenjuje vezivnim, manje funkcionalnim tkivom, kaže doktorica Fejzić. Kod pojedinih pacijenata pluća nakon kovida jednostavno više ne izgledaju kao nekada. Ističe da nije sve tako mračno, te da kod velikog broja ljudi, naročito mlađih pacijenata, pluća imaju izuzetnu sposobnost oporavka. Tokom mjeseci dolazi do postepenog povlačenja upalnih promjena i poboljšanja plućne funkcije. Međutim, kod najtežih oblika bolesti određen stepen ožiljnih promjena može ostati trajno prisutan.<h2>Posljedice akumuliranog stresa</h2>Danas se suočavamo s posljedicama akumuliranog stresa na organizam. Doktori primjećuju porast respiratornih oboljenja čak i kod mlađe populacije, a fokus medicine pomjera se s liječenja akutnih infekcija na saniranje hroničnih upalnih procesa izazvanih okolišnim faktorima. Mikročestice više nisu samo problem zimskih mjeseci, postaju trajni faktor rizika koji ulazi direktno u krvotok građana.

Pandemija je iza nas, a njene posljedice u pulmologiji još nisu, kaže dr. Fejzić

Doktorica Adna Fejzić o koronavirusu: Pluća više ne izgledaju isto, prisutne su posljedice

U trenucima kada nestane volje, energije i fokusa, svakodnevne obaveze mogu djelovati preteško i nedostižno. Iako se takvo stanje često opisuje kao lijenost, u pozadini se najčešće kriju stres, mentalni umor, nejasni ciljevi ili emocionalno preopterećenje. Dobra vijest je da se motivacija može vratiti postepeno, uz male promjene navika i načina razmišljanja koje pomažu da ponovo preuzmete kontrolu nad svojim danom.<h2>12 NAČINA KAKO VRATITI MOTIVACIJU</h2>Pronađite ciljMotivacija se teško javlja bez jasnog pravca. Razmislite šta vam je zaista važno i čemu želite težiti.Postavite realne ciljeveVeliki i nerealni ciljevi često obeshrabre. Počnite s manjim koracima koje možete ostvariti.Ne težite savršenstvuPerfekcionizam često blokira početak. Važnije je krenuti nego čekati idealne uslove.Napravite dnevni planStrukturiran raspored pomaže boljoj organizaciji i smanjuje osjećaj haosa.Koristite tajmerRad u kraćim intervalima (5–30 minuta) olakšava fokus i smanjuje odlaganje obaveza.Uvedite element zabaveMuzika, podcast ili ugodna atmosfera mogu učiniti i dosadne zadatke lakšima.Sredite okruženjeUklonite distrakcije poput mobitela i društvenih mreža kako biste lakše ostali fokusirani.Budite blagi prema sebiNegativan unutrašnji govor smanjuje motivaciju. Podržavajuće misli pomažu da lakše nastavite.Ne upoređujte se s drugimaSvako ima svoj tempo i svoje okolnosti, a poređenje često vodi u nezadovoljstvo.Pratite napredakVizualno bilježenje uspjeha pomaže da ostanete dosljedni i motivisani.Nagradite seMale nagrade nakon uspješno završenih zadataka jačaju naviku i motivaciju.Potražite pomoćAko osjećaj bezvoljnosti traje duže, razgovor sa stručnom osobom može biti ključan korak.<h2>Zaključak&nbsp;</h2>Motivacija nije stalno stanje, nego proces koji se gradi svakodnevno. Male promjene u navikama mogu napraviti veliku razliku u energiji, fokusu i osjećaju kontrole nad životom.

Lijenost često nije karakter nego posljedica stresa i preopterećenja, a uz praktične korake moguće je vratiti motivaciju i kontrolu nad svakodnevicom

Osjećate se bezvoljno i bez energije: 12 provjerenih načina kako vratiti motivaciju, fokus i osjećaj kontrole nad svakodnevnim životom

Whippleova bolest je hronična, multisistemska infekcija koju uzrokuje bakterija Tropheryma whipplei infection. Iako je bakterija prisutna u okolini, sama bolest je izuzetno rijetka i pogađa mali broj ljudi, najčešće muškarce. Primarno zahvata sluznicu tankog crijeva, remeti probavu i apsorpciju hranjivih materija, ali se može proširiti na gotovo sve organe.Klinička slika je varljiva. Prvi simptomi su često bolovi u zglobovima, najčešće u koljenima i gležnjevima, zbog čega se bolest godinama pogrešno tumači kao reumatski poremećaj. Tek kasnije se javljaju probavne smetnje.U daljem toku razvijaju se hronični proljev, gubitak težine, slabost i umor, kao i povećani limfni čvorovi i promjene na koži. U težim slučajevima infekcija može zahvatiti centralni nervni sistem, što dovodi do ozbiljnih neuroloških simptoma.Uzrok bolesti povezan je s poremećajem imunog odgovora, gdje makrofagi ne uništavaju bakteriju nego je prenose kroz organizam, omogućavajući širenje infekcije.Dijagnoza se postavlja biopsijom tankog crijeva i PCR testiranjem. Liječenje je dugotrajno i zasniva se na antibioticima u trajanju od jedne do dvije godine. Bez terapije, bolest može biti fatalna, ali uz pravovremeno liječenje prognoza je dobra uz redovne kontrole.

Rijetka, teško prepoznatljiva bolest često se otkriva tek u kasnoj fazi

Tiha infekcija koja godinama uništava zglobove i crijeva

Strije su česta promjena na koži koja pogađa i žene i muškarce, bez obzira na godine ili tjelesnu težinu. Najčešće se pojavljuju kao tanke linije na stomaku, bedrima, bokovima, grudima ili rukama, a mogu biti crvene, ljubičaste ili svijetle boje.Nastaju kada se koža naglo rasteže usljed trudnoće, brzog debljanja, mršavljenja, puberteta ili hormonalnih promjena. Tada dolazi do pucanja vlakana kolagena i elastina u dubljim slojevima kože, zbog čega se pojavljuju vidljive linije.Iako strije ne predstavljaju zdravstveni problem, mnogima smetaju iz estetskih razloga, pa traže načine da ih ublaže.<h2>Tretmani koji mogu pomoći kod strija</h2>Kreme i losioniPreparati koji sadrže retinol, hijaluronsku kiselinu ili prirodne maslace mogu pomoći da koža bude hidrirana i elastičnija, čime se strije mogu učiniti manje vidljivim.Laserski tretmaniLaserske procedure podstiču stvaranje novog kolagena i regeneraciju kože, pa se često koriste za ublažavanje izraženih strija.MikrodermoabrazijaOvaj tretman uklanja površinski sloj mrtvih ćelija kože i podstiče obnovu kože, što može poboljšati njen izgled i teksturu.Hemijski pilinziPosebne kiseline uklanjaju oštećene slojeve kože i podstiču stvaranje novih ćelija, zbog čega strije s vremenom mogu postati manje primjetne.MicroneedlingTretman sitnim iglicama stimuliše proizvodnju kolagena i elastina te može pomoći u zatezanju kože i ublažavanju strija.Hirurške metodeKod izraženih slučajeva moguće su i hirurške procedure poput zatezanja stomaka, posebno kada postoji višak kože nakon trudnoće ili velikog gubitka kilograma.<h2>Mogu li pomoći kućni preparati?</h2>Neki prirodni sastojci mogu doprinijeti boljoj hidrataciji i regeneraciji kože, među njima:- aloe vera&nbsp;- hijaluronska kiselina- Centella asiaticaRedovna masaža kože ovim preparatima može dati određene rezultate nakon nekoliko sedmica korištenja.Iako mnogi koriste kokosovo, bademovo ili maslinovo ulje, stručnjaci navode da ona ne mogu potpuno ukloniti niti spriječiti nastanak strija.<h2>Prevencija je važna</h2>Iako se strije ne mogu uvijek izbjeći, određene navike mogu smanjiti rizik njihovog nastanka:- održavanje stabilne tjelesne težine- redovna hidratacija kože- unos dovoljno vode- zdrava i uravnotežena ishrana- fizička aktivnost i bolja cirkulacijaHrana bogata vitaminima A, C i D, proteinima i cinkom može pomoći koži da ostane čvrsta i elastična.Stručnjaci naglašavaju da je važno imati realna očekivanja jer nijedan tretman ne može potpuno ukloniti strije, ali ih može značajno ublažiti i poboljšati izgled kože.

Od lasera do kućne njege, stručnjaci otkrivaju koje metode mogu ublažiti strije i pomoći koži da izgleda zategnutije i zdravije

Strije ne nestaju same: Evo šta zaista pomaže da budu manje vidljive

Podbradak je jedan od najčešćih estetskih problema koji pogađa i muškarce i žene, bez obzira na tjelesnu težinu. Osim što može narušiti konture lica, utiče i na samopouzdanje.Iako mnogi misle da nastaje isključivo zbog viška kilograma, stručnjaci upozoravaju da genetika, starenje i građa lica imaju veliku ulogu. S godinama koža gubi elastičnost, a masno tkivo se nakuplja ispod brade, stvarajući višak koji se često ne može ukloniti samo dijetom ili vježbanjem.<h2>Ko je idealan kandidat za zahvat?</h2>Vrsta tretmana zavisi od uzroka problema i stanja kože. Mlađe osobe koje imaju višak masnih naslaga, ali čvrstu i zategnutu kožu, najčešće su dobri kandidati za liposukciju podbratka. Kod njih se koža nakon uklanjanja masnoće lakše prilagođava novim konturama lica.Kod starijih osoba problem uglavnom nije samo masno tkivo, već i višak opuštene kože i oslabljeni mišići vrata. U takvim slučajevima preporučuje se lifting vrata, kojim se zateže koža i oblikuje područje ispod brade.Osobe koje imaju blaži podbradak i dobar tonus kože često mogu postići zadovoljavajuće rezultate i bez operacije.<h2>Liposukcija i lifting&nbsp;</h2>Liposukcija podbratka spada među manje invazivne zahvate i uglavnom se radi u lokalnoj anesteziji. Kroz male rezove uklanja se višak masnih ćelija, a oporavak traje relativno kratko.Kada postoji izražen višak kože, radi se lifting vrata koji uključuje zatezanje kože i mišića vrata kako bi se dobila jasnija linija vilice i vrata. Oporavak traje nešto duže, ali rezultati su dugotrajni i vidljivi.U pojedinim slučajevima ova dva zahvata se kombinuju radi boljeg efekta.<h2>Sve popularniji tretmani bez operacije</h2>Mnogi danas žele izbjeći hirurške zahvate, pa su nekirurške metode sve traženije.Jedna od najpoznatijih metoda je injekcijska lipoliza, tretman kojim se posebnom supstancom razgrađuju masne ćelije ispod brade. Rezultati se postižu postepeno kroz nekoliko tretmana.Popularna je i kriolipoliza, metoda koja djeluje zamrzavanjem masnih ćelija koje organizam kasnije prirodno eliminiše.Kod osoba kojima je glavni problem opuštena koža koriste se radiofrekvencija i HIFU tretmani. Oni podstiču stvaranje kolagena i postepeno zatežu kožu bez perioda oporavka.<h2>Prvi korak je pregled kod stručnjaka</h2>Stručnjaci naglašavaju da je najvažnije odabrati tretman prema stanju kože, količini masnog tkiva i očekivanim rezultatima.Prije bilo kakvog zahvata potrebno je obaviti konsultacije s doktorom koji procjenjuje anatomiju lica, kvalitet kože i preporučuje najbolju opciju za svakog pacijenta.Dok hirurški zahvati nude trajno rješenje za izraženiji podbradak, nekirurške metode mogu biti odličan izbor za blaže korekcije i osobe koje žele minimalan oporavak.

Genetika, godine i višak masnoće mogu stvoriti podbradak, a moderna estetika danas nudi efikasna rješenja bez obzira na uzrok

Podbradak nije uvijek povezan s viškom kilograma

Muči vas podbradak: Evo kada pomaže operacija, a kada tretmani bez hirurgije daju najbolje rezultate

Paprika je nezaobilazna namirnica u mnogim jelima, ali njena prava vrijednost krije se u bogatom sastavu hranjivih materija koje imaju snažan uticaj na zdravlje. Iako većina ljudi vitamin C automatski povezuje s narandžom, paprika ga sadrži znatno više.Jedna svježa paprika može imati i do 150 miligrama vitamina C, što je više nego dovoljno za dnevne potrebe organizma. Osim toga, riječ je o niskokaloričnoj namirnici koja sadrži veliki procenat vode, pa doprinosi i hidrataciji tijela.<h2>Boja paprike otkriva koliko je bogata nutrijentima</h2>Sve paprike u početku su zelene, a sazrijevanjem mijenjaju boju u žutu, narandžastu ili crvenu. Što je paprika zrelija, to je slađa i nutritivno bogatija.Crvena paprika posebno se izdvaja jer sadrži najveću količinu vitamina i antioksidansa, zbog čega se smatra najzdravijom među svim vrstama.<h2>Prava vitaminska bomba za organizam</h2>Pored velike količine vitamina C, paprika sadrži i:- beta-karoten važan za vid i imunitet- vitamin B6 koji pomaže stvaranje crvenih krvnih zrnaca- vitamin K za zdravlje kostiju- vitamin E koji štiti ćelije od oštećenja- kalij važan za srce i krvni pritisak- folnu kiselinu korisnu za cijeli organizam<h2>Antioksidansi štite srce i usporavaju starenje</h2>Paprika je bogata snažnim antioksidansima koji štite organizam od štetnog djelovanja slobodnih radikala i smanjuju oksidativni stres.Crvena paprika sadrži likopen i kapsantin, dok zelena obiluje luteinom, važnim za zdravlje očiju. Ovi spojevi mogu pomoći u smanjenju rizika od srčanih bolesti i drugih hroničnih oboljenja.<h2>Saveznik zdravog vida i bolja apsorpcija željeza</h2>Lutein i zeaksantin iz paprike štite mrežnicu oka i mogu pomoći u očuvanju vida, posebno kod starijih osoba.Osim toga, visok sadržaj vitamina C poboljšava apsorpciju željeza iz hrane biljnog porijekla, pa paprika može biti korisna osobama koje imaju manjak željeza ili sklonost anemiji.<h2>Dobra za srce, kožu i probavu</h2>Kalij iz paprike doprinosi regulaciji krvnog pritiska, dok vitamin C podstiče stvaranje kolagena, važnog za zdravu i zategnutu kožu.Zahvaljujući vlaknima, paprika pozitivno utiče i na probavu te doprinosi pravilnom radu crijeva.Stručnjaci savjetuju da se paprika što češće jede svježa jer se tako čuva najveća količina vitamina C, ali i kratka termička obrada zadržava većinu korisnih sastojaka.

Ovo moćno povrće prepuno je vitamina C, antioksidansa i minerala koji štite organizam

Paprika jača imunitet bolje od narandže: Čuva srce, vid i puni organizam vitaminima

Cink je jedan od najvažnijih minerala za pravilno funkcionisanje tijela, iako se o njemu rijetko govori dovoljno. Učestvuje u jačanju imunološkog sistema, obnavljanju ćelija, zarastanju rana te očuvanju zdravlja kože, kose i vida.Kada organizmu nedostaje cinka, simptomi se mogu pojaviti postepeno i često djeluju nepovezano. Umor, problemi s kožom, opadanje kose ili česte infekcije samo su neki od znakova koje ne biste trebali ignorisati.<h2>Signali koji mogu otkriti nedostatak cinka</h2>Ako primjećujete da posjekotine, ogrebotine ili manje povrede dugo zacjeljuju, moguće je da tijelu nedostaje cink. Ovaj mineral igra važnu ulogu u regeneraciji tkiva i oporavku organizma.Kosa postaje tanja i više opadaPojačano opadanje kose i njeno prorjeđivanje mogu biti povezani s niskim nivoom cinka, posebno kod osoba koje već imaju genetsku sklonost ka gubitku kose.Akne i iritacije kože ne prolazeCink ima snažno protuupalno djelovanje, pa njegov nedostatak može dovesti do upaljenih akni, osjetljive kože i sporijeg oporavka kože nakon prištića.Imunitet slabi, a infekcije su sve češćeAko ste često prehlađeni ili vam treba više vremena da se oporavite nakon bolesti, razlog može biti oslabljen imunitet povezan s manjkom cinka.Problemi s vidom mogu biti upozorenjeDugotrajan nedostatak ovog minerala može negativno uticati na zdravlje očiju, naročito kod starijih osoba kod kojih nivo cinka prirodno opada s godinama.Hrana nema isti okus kao prijeJedan od ranijih znakova manjka cinka može biti slabije osjećanje okusa i mirisa, zbog uticaja ovog minerala na receptore odgovorne za ta čula.Zujanje u ušima i slabiji sluhIstraživanja pokazuju da nizak nivo cinka može biti povezan sa šumom u ušima, poznatim kao tinitus, ali i postepenim slabljenjem sluha.Djeca mogu sporije rasti i razvijati seKod djece i adolescenata dovoljan unos cinka izuzetno je važan za pravilan rast, razvoj i jačanje organizma.<h2>Ko je najviše izložen riziku?</h2>Nedostatak cinka češće se javlja kod:- vegana i vegetarijanaca- trudnica i dojilja- starijih osoba- osoba s probavnim tegobama- ljudi koji imaju restriktivnu ili jednoličnu ishranu- osoba s hroničnim bolestimaNamirnice koje prirodno sadrže cinkCink možete unijeti kroz svakodnevnu ishranu, a najviše ga ima u:- crvenom mesu- jajima- ribi i morskim plodovima- mliječnim proizvodima- mahunarkama- orašastim plodovima i sjemenkamaStručnjaci savjetuju da se prije uzimanja suplemenata konsultujete s ljekarom ili nutricionistom, jer i prekomjeran unos cinka može izazvati neželjene posljedice.

Simptomi se mogu pojaviti postepeno i često djeluju nepovezano

Tijelo vam šalje upozorenje: Gubitak kose, akne i stalni umor mogu ukazivati na ozbiljan manjak ovog minerala

Migrena je neurološko stanje koje se može pojaviti iznenada i izazvati jake bolove u glavi, često praćene mučninom, osjetljivošću na svjetlost i zvuk, te općim osjećajem iscrpljenosti.Napadi mogu znatno otežati svakodnevno funkcionisanje i trajati od nekoliko sati do nekoliko dana. Iako se najčešće liječe lijekovima, mnogi ljudi koriste i dodatne, prirodne metode kako bi ublažili simptome, posebno na početku napada.Jedna od tih metoda jeste napitak od vode u koju se doda mala količina soli, otprilike pola kašičice na čašu vode. Smatra se da ovaj rastvor može pomoći u održavanju ravnoteže tečnosti i elektrolita u tijelu, posebno natrijuma koji ima važnu ulogu u radu nervnog sistema i cirkulaciji.Neravnoteža elektrolita kod nekih osoba može biti povezana s pojavom simptoma poput glavobolje, mučnine i vrtoglavice, pa se ovakav napitak ponekad koristi kao pomoć za privremeno ublažavanje tegoba.Ipak, stručnjaci upozoravaju da ovo nije zamjena za medicinsku terapiju, te ga treba koristiti oprezno. Posebno se ne preporučuje osobama koje imaju povišen krvni pritisak ili probleme sa srcem i bubrezima, jer povećan unos soli može dodatno opteretiti organizam.

Prirodna metoda koja može smanjiti bol i nelagodu tokom napada migrene

Česte migrene: Ovaj jednostavan napitak može pomoći u ublažavanju simptoma

Magnezijum je izuzetno važan mineral, ključan za regulaciju krvnog pritiska, zdravlje kostiju i crijeva te pravilnu funkciju mišića. Nalazi se u brojnim namirnicama poput zobenih pahuljica, crnog pasulja, banana i orašastih plodova, a mnogi ga uzimaju i kao dodatak ishrani za ublažavanje anksioznosti ili poboljšanje sna.Međutim, uprkos svim njegovim dobrobitima, moguće je unijeti previše magnezijuma, što može dovesti do zdravstvenih problema. Simptomi prekomjernog unosa često nisu dovoljno specifični, pa mnogi nisu ni svjesni da je upravo to uzrok njihovih tegoba.<h2>Tri znaka da uzimate previše</h2>1. Imate proliv„Mnogi ne shvataju da određeni oblici magnezijuma, poput citrata, djeluju gotovo kao laksativ. Ako nakon početka uzimanja dodatka ishrani primijetite vodenkastu stolicu ili stomačne probleme, tijelo vam vjerovatno poručuje da smanjite dozu“, kaže nutricionistkinja Džesika Brantli-Lopez za Parade.2. Muče vas mučnina i grčevi u stomakuOsim proliva, previše magnezijuma može izazvati i druge probavne smetnje. Prema Džekson, „mučnina i grčevi u stomaku su česti znakovi, posebno kada se uzimaju visoke doze ili slabije apsorbujući oblici, poput magnezijevog oksida ili citrata“.3. Imate nizak krvni pritisakNizak krvni pritisak je jedan od ozbiljnijih simptoma, kaže Brantli-Lopez.„Budući da magnezijum pomaže opuštanje krvnih sudova, prevelika količina može izazvati vrtoglavicu, slabost, mučninu ili nesvjesticu“, objašnjava ona.Šta se dešava ako uzmete previše magnezijuma?U blažim slučajevima javljaju se probavne tegobe i dehidracija. U težim, posebno kod osoba s problemima bubrega, višak može uticati na krvni pritisak, mišiće i srčani ritam.Mogu se javiti i slabost mišića, ekstremni umor, pospanost, usporen rad srca, zbunjenost, pa čak i otežano disanje.Ipak, stručnjaci naglašavaju da je prava toksičnost rijetka i najčešće se javlja zbog dodataka ishrani, a ne hrane.

Uprkos svim njegovim dobrobitima, moguće je unijeti previše magnezijuma

Ovo su simptomi da uzimate previše magnezijuma

Rak debelog crijeva jedan je od najčešćih oblika raka u svijetu i drugi vodeći uzrok smrti povezan sa malignim bolestima. Ipak, novo istraživanje iz Velike Britanije donosi ohrabrujuće rezultate koji bi u budućnosti mogli promijeniti način liječenja određenih pacijenata.Naučnici sa Univerzitetskog koledža u Londonu predstavili su rezultate kliničkog istraživanja koji pokazuju da kratkotrajna imunoterapija prije operacije može značajno smanjiti rizik od povratka bolesti kod pacijenata sa specifičnim genetskim tipom raka debelog crijeva.Rezultati su predstavljeni na godišnjem sastanku Američkog udruženja za istraživanje raka 2026. godine, a stručnjaci smatraju da bi ovaj pristup mogao promijeniti dosadašnje standarde liječenja i kod nekih pacijenata smanjiti potrebu za hemoterapijom.<h2>Novi pristup</h2>Kolorektalni rak obuhvata rak debelog crijeva i rektuma, a operacija je i dalje najčešći oblik liječenja. Mnogi pacijenti prije operacije prolaze hemoterapiju kako bi se tumor smanjio i lakše uklonio, ali problem je što takva terapija ne djeluje jednako kod svih oboljelih.Poseban genetski tip tumora, poznat kao MMR-deficijentni/MSI-visoki rak debelog crijeva, prisutan je kod oko 10 do 15 posto pacijenata sa drugim i trećim stadijem bolesti. Dosadašnja istraživanja pokazala su da je upravo ovaj tip manje osjetljiv na hemoterapiju, dok imunoterapija često daje bolje i dugotrajnije rezultate.U istraživanju nazvanom NEOPRISM-CRC učestvovala su 32 pacijenta sa rakom debelog crijeva drugog ili trećeg stadija. Umjesto standardnog liječenja, pacijenti su prije operacije devet sedmica primali imunoterapijski lijek pembrolizumab.Rezultati su iznenadili i same istraživače. Kod 59 posto pacijenata nakon terapije i operacije više nije bilo znakova raka, a nakon skoro tri godine praćenja nijedan pacijent nije imao povrat bolesti.<h2>Kako djeluje</h2>Imunoterapija pomaže imunološkom sistemu da prepozna i napadne ćelije raka. Kod MMR-deficijentnih/MSI-visokih tumora ovaj pristup je posebno efikasan jer tumori sadrže veliki broj genetskih promjena koje imunološki sistem lakše prepoznaje.Tumori inače koriste određene mehanizme kako bi se “sakrili” od odbrambenog sistema organizma. Pembrolizumab blokira te mehanizme i omogućava imunološkom sistemu da efikasnije napadne ćelije raka.Istraživači su tokom studije koristili i posebne krvne testove kojima su pratili tumorsku DNK u krvi. Stručnjaci vjeruju da bi ovakvi testovi u budućnosti mogli pomoći ljekarima da preciznije procijene kojim pacijentima treba manje terapije, a kojima intenzivnije liječenje i detaljnije praćenje.Prema riječima naučnika, ovakav pristup mogao bi otvoriti vrata personalizovanijem liječenju raka debelog crijeva, uz manje nepotrebnih terapija i bolje dugoročne rezultate za pacijente.

Novo istraživanje pokazalo je da imunoterapija prije operacije može smanjiti rizik od povratka raka debelog crijeva

Imunoterapija prije operacije mogla bi smanjiti povratak raka debelog crijeva

Ljekari već godinama primjećuju da se gastritis i refluks češće pogoršavaju u proljeće i jesen, a nova istraživanja pokazuju da ta povezanost vjerovatno nije slučajna.Promjene temperature, vazdušnog pritiska i dnevnog ritma predstavljaju dodatni stres za organizam. Tokom prelaza između godišnjih doba tijelo se prilagođava novim uslovima, a kod nekih ljudi to može dovesti do pojačanog lučenja želučane kiseline. Višak kiseline dodatno nadražuje osjetljivu sluznicu želuca i pojačava simptome gastritisa i refluksa.Gastritis predstavlja upalu sluznice želuca i može biti akutan ili hroničan. Akutni gastritis nastaje naglo i obično ima izraženije simptome, dok hronični može trajati mjesecima ili godinama, uz periode smirivanja i ponovnog pogoršanja.Najčešći simptomi su bol i peckanje u gornjem dijelu stomaka, osjećaj težine nakon jela, nadutost, podrigivanje, mučnina, žgaravica i vraćanje kiseline. Kod nekih osoba tegobe se pojačavaju kada preskaču obroke, dok drugima smetaju masna i obilna jela.<h2>Bakterija i stres</h2>Iako se ranije vjerovalo da gastritis nastaje uglavnom zbog stresa i nepravilne ishrane, danas se zna da veliku ulogu ima bakterija Helicobacter pylori. Ona je jedan od glavnih uzroka hroničnog gastritisa i čira na želucu, a povezuje se i sa povećanim rizikom od raka želuca.Istraživanja su pokazala da se infekcije ovom bakterijom češće registruju upravo tokom proljeća. Naučnici smatraju da bi razlog mogli biti klimatski faktori, promjene imuniteta i dodatni stres za organizam tokom smjene godišnjih doba.Veliki problem predstavljaju i svakodnevne navike poput konzumiranja alkohola, cigareta, previše kafe, gaziranih pića i neredovne ishrane. Posebno treba biti oprezan sa čestim korištenjem lijekova protiv bolova poput ibuprofena i ketoprofena jer oni mogu dodatno oštetiti sluznicu želuca.<h2>Ishrana i navike</h2>Stručnjaci savjetuju manje i češće obroke bez preskakanja jela. Hranu treba jesti polako i dobro žvakati kako bi se želudac što manje opterećivao.Preporučuje se laganija ishrana bazirana na kuhanom povrću, žitaricama i jednostavno pripremljenim jelima, dok bi masnu, prženu i jako začinjenu hranu trebalo izbjegavati. Mnogima smetaju i veoma hladna ili prevruća jela, kao i velike količine sirovog voća i povrća.Neki ljudi olakšanje pronalaze u biljnim čajevima poput sljeza, komorača ili matičnjaka, ali stručnjaci upozoravaju da se i prirodni preparati trebaju koristiti umjereno.Ljekarsku pomoć obavezno treba potražiti ako se pojave jaki bolovi, učestalo povraćanje, krv u stolici ili izražena slabost, jer dugotrajna upala želuca može dovesti do ozbiljnijih komplikacija.

Stručnjaci upozoravaju da promjene vremena, stres i bakterija Helicobacter pylori mogu pojačati želučane tegobe tokom proljetnih mjeseci

Nadutost je prvi znak problema sa crijevima

Zašto se gastritis i refluks često pogoršavaju u proljeće

Mršavljenje se godinama povezivalo sa jednostavnom formulom – manje kalorija znači i manja tjelesna težina. Međutim, najnovija naučna istraživanja pokazuju da taj pristup ne uzima u obzir važne biološke i prehrambene faktore koji utiču na glad, sitost i navike u ishrani.Stručnjaci danas sve više naglašavaju da nije presudna samo količina hrane koju jedemo, već i njen sastav, kvalitet i način na koji djeluje na organizam. Drugim riječima, isti broj kalorija može imati potpuno drugačiji efekat na apetit, zavisno od toga da li dolazi iz povrća, proteina i vlakana ili iz visoko prerađene hrane.<h2>Glad i sitost</h2>Problem sa savjetom „jedi manje“ jeste to što većina ljudi ne kontroliše unos hrane brojanjem kalorija, nego količinom hrane na tanjiru. Kada se porcije naglo smanje, posebno bez promjene kvaliteta ishrane, često dolazi do osjećaja gladi, nezadovoljstva i kasnijeg prejedanja.Poseban problem predstavlja ultra-prerađena hrana bogata šećerom, mastima, rafinisanim ugljikohidratima i soli. Takve namirnice često imaju malo vlakana i vode, pa slabije stvaraju osjećaj sitosti. Uz to se jedu brže, zbog čega mozak ne stigne na vrijeme registrovati da je želudac pun.Naučnici objašnjavaju da glad nije samo pitanje volje nego i biološki proces kojim upravljaju hormoni. Stroge dijete i drastično smanjenje kalorija mogu povećati osjećaj gladi i usporiti potrošnju energije, što otežava dugoročno održavanje tjelesne težine.<h2>Pametna ishrana</h2>Zbog toga se sve više preporučuje ishrana bogata proteinima, vlaknima i minimalno prerađenim namirnicama. Takva hrana duže drži sitost, stabilizuje šećer u krvi i prirodno smanjuje potrebu za prejedanjem.Važan koncept u modernoj ishrani je i energetska gustoća hrane. Namirnice poput povrća, voća, mahunarki, supa i integralnih žitarica imaju manje kalorija, ali zauzimaju više prostora u želucu i pružaju duži osjećaj sitosti.Stručnjaci poručuju da cilj ne bi trebalo da bude stalno brojanje kalorija i odricanje, već stvaranje održivih prehrambenih navika koje se mogu dugoročno pratiti bez osjećaja gladi i frustracije.

Stručnjaci upozoravaju da za gubitak kilograma nije važna samo količina hrane, nego i njen sastav, osjećaj sitosti i način ishrane

Nije poenta jesti manje: Šta zaista pomaže kod mršavljenja

Bazga (Sambucus nigra L.), poznata i kao zova ili crna bazga, jedna je od najpoznatijih ljekovitih biljaka na našim prostorima. Još od davnina koristi se u narodnoj medicini, a danas privlači pažnju naučnika zbog svog bogatog nutritivnog sastava i mogućeg pozitivnog djelovanja na imunitet, disajne puteve i zaštitu organizma od oksidativnog stresa.Bobice bazge sadrže vitamine A, C i vitamine B grupe, kao i minerale poput kalija, kalcija, magnezija i željeza. Osim toga, bogate su vlaknima koja doprinose pravilnoj probavi, osjećaju sitosti i održavanju zdravlja srca i krvnih sudova.Posebnu vrijednost bazgi daju antocijanini&nbsp; biljni pigmenti zaslužni za tamnu boju bobica, ali i snažno antioksidativno djelovanje. Antioksidansi pomažu organizmu u borbi protiv slobodnih radikala i oksidativnog stresa koji može dovesti do oštećenja ćelija i razvoja hroničnih bolesti.Bazga se tradicionalno koristi kod prehlade, gripe i drugih infekcija gornjih disajnih puteva, najčešće u obliku čaja, sirupa ili ekstrakta. Pojedina istraživanja pokazuju da može pomoći u ublažavanju simptoma i skraćivanju trajanja virusnih infekcija, iako stručnjaci naglašavaju da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se ti efekti potpuno potvrdili.Osim bobica, u narodnoj upotrebi često se koriste i cvjetovi bazge. Čaj od cvijeta bazge tradicionalno se pije kod povišene temperature, prehlade i kašlja, dok se listovi ponekad koriste za obloge kod manjih oteklina i povreda.Ipak, važno je naglasiti da sirove bobice, kora i korijen bazge mogu sadržavati tvari koje izazivaju mučninu, proljev i druge probavne tegobe. Zato se preporučuje konzumacija isključivo termički obrađenih plodova i provjerenih pripravaka.

Stoljećima prisutna u narodnoj medicini, danas se sve više istražuje zbog mogućih antivirusnih, antioksidativnih i zaštitnih učinaka na organizazam

Bazga može pomoći jačanju imuniteta i ublažavanju simptoma infekcija

Hemolitički uremijski sindrom (HUS) je rijetko, ali vrlo ozbiljno stanje koje se najčešće javlja kod djece nakon crijevne infekcije. U većini slučajeva uzrok je bakterija Ešerihija koli (Escherichia coli) koja proizvodi Shiga toksin.Nakon ulaska u organizam, bakterija se zadržava u crijevima i počinje proizvoditi otrov koji prelazi u krvotok. Sama bakterija najčešće ne ulazi u krv, već djeluje kao izvor toksina koji se širi tijelom.Toksin oštećuje unutrašnji sloj krvnih sudova, posebno u bubrezima. To pokreće stvaranje sitnih ugrušaka koji blokiraju protok krvi i narušavaju funkciju organa.Kao posljedica dolazi do raspadanja crvenih krvnih zrnaca, pada broja trombocita i akutnog oštećenja bubrega, što može dovesti do njihovog zatajenja. Najčešće su pogođena mala djeca, kod kojih stanje može brzo postati životno ugrožavajuće.

HUS kod djece kao opasna komplikacija bakterijskih toksina

Kako crijevna infekcija može dovesti do zatajenja bubrega

Gigantocelularni arteritis je upalna bolest krvnih žila koja najčešće pogađa osobe starije od 50 godina i može dovesti do iznenadnog gubitka vida. Simptomi uključuju jaku glavobolju u sljepoočnicama, bol u čeljusti pri žvakanju i osjetljivost vlasišta.Za potvrdu dijagnoze koristi se biopsija temporalne arterije, koja se smatra zlatnim standardom jer sa sigurnošću potvrđuje prisustvo bolesti. Zahvat se izvodi u lokalnoj anesteziji i traje oko pola sata do sat vremena.Tokom postupka uzima se mali dio arterije koji se šalje na patohistološku analizu. Iako negativan nalaz ne isključuje bolest, pozitivan rezultat potvrđuje upalu krvnih žila.Liječenje se započinje odmah, najčešće kortikosteroidima, kako bi se spriječila oštećenja i gubitak vida. Biopsija ostaje ključna metoda u dijagnostici ove ozbiljne bolesti uprkos razvoju novih neinvazivnih tehnika.

Zahvat otkriva opasnu upalu krvnih žila i sprječava trajni gubitak vida

Pregled očiju mogao bi otkriti osteoporozu godinama prije simptoma

Biopsija temporalne arterije ključna za spas vida

Celijakija kod djece često ostaje neprepoznata jer se može manifestovati na različite načine od probavnih tegoba do simptoma koji na prvi pogled nemaju veze s crijevima, poput anemije, usporenog rasta ili neuroloških smetnji.Celijakija je ozbiljna, doživotna autoimuna bolest koju izaziva gluten, protein koji se nalazi u pšenici, ječmu i raži. Kod djece koja imaju ovu bolest, unos glutena pokreće imuni sistem koji napada sluznicu tankog crijeva. Time se oštećuju crijevne resice koje su važne za apsorpciju hranjivih tvari, pa organizam ne može pravilno iskoristiti vitamine i minerale, što može dovesti do pothranjenosti bez obzira na unos hrane.<h2>Simptomi koji varaju</h2>Iako se procjenjuje da pogađa oko jedan posto populacije, stručnjaci upozoravaju da veliki broj slučajeva ostaje nedijagnosticiran, posebno kod djece, što može imati dugoročne posljedice na rast i razvoj.Klasični simptomi celijakije najčešće se javljaju kod mlađe djece i uključuju hronične probavne smetnje, nadutost, povraćanje, gubitak apetita i slab napredak u težini i visini. Djeca mogu biti razdražljiva, umorna i bez energije.Međutim, kod starije djece i adolescenata simptomi su često blaži i manje očigledni. Bolest se tada može manifestovati kroz neobjašnjivu anemiju koja ne reaguje na terapiju, kašnjenje u pubertetu, nizak rast, hronični umor, glavobolje, bolove u zglobovima, oštećenje zubne gleđi ili ponavljajuće afte u ustima. U nekim slučajevima javljaju se i neurološki simptomi poput trnjenja u ekstremitetima, problema s ravnotežom ili promjena u ponašanju.<h2>Dijagnoza i terapija</h2>Dijagnosticiranje celijakije počinje analizom krvi, gdje se najčešće provjeravaju IgA antitijela na tkivnu transglutaminazu (tTG-IgA), uz provjeru ukupnog nivoa IgA kako bi se isključio njegov nedostatak. Ako su nalazi pozitivni, slijedi potvrda dijagnoze.Kod djece s izrazito visokim nivoom antitijela, prema savremenim smjernicama, dijagnoza se može potvrditi dodatnim testiranjem bez potrebe za biopsijom. U drugim slučajevima, zlatni standard i dalje ostaje endoskopija s biopsijom tankog crijeva.Jedini način liječenja celijakije je stroga i doživotna bezglutenska ishrana. To znači potpuno izbjegavanje pšenice, ječma i raži, kao i pažljivo sprječavanje unosa i najmanjih količina glutena zbog moguće kontaminacije. Uvođenjem bezglutenske dijete simptomi se postepeno povlače, a crijevna sluznica se vremenom oporavlja, što omogućava normalan rast i razvoj djeteta.

Doktorica Adna Fejzić o koronavirusu: Pluća više ne izgledaju isto, prisutne su posljedice

Osjećate se bezvoljno i bez energije: 12 provjerenih načina kako vratiti motivaciju, fokus i osjećaj kontrole nad svakodnevnim životom

Tiha infekcija koja godinama uništava zglobove i crijeva

Strije ne nestaju same: Evo šta zaista pomaže da budu manje vidljive

Muči vas podbradak: Evo kada pomaže operacija, a kada tretmani bez hirurgije daju najbolje rezultate

Paprika jača imunitet bolje od narandže: Čuva srce, vid i puni organizam vitaminima

Tijelo vam šalje upozorenje: Gubitak kose, akne i stalni umor mogu ukazivati na ozbiljan manjak ovog minerala

Česte migrene: Ovaj jednostavan napitak može pomoći u ublažavanju simptoma

Ovo su simptomi da uzimate previše magnezijuma

Imunoterapija prije operacije mogla bi smanjiti povratak raka debelog crijeva

Zašto se gastritis i refluks često pogoršavaju u proljeće

Nije poenta jesti manje: Šta zaista pomaže kod mršavljenja

Bazga može pomoći jačanju imuniteta i ublažavanju simptoma infekcija

Kako crijevna infekcija može dovesti do zatajenja bubrega

Biopsija temporalne arterije ključna za spas vida

Celijakija sve češća kod djece, simptomi mogu biti vrlo raznoliki

Zdravlje

Doktorica Adna Fejzić o koronavirusu: Pluća više ne izgledaju isto, prisutne su posljedice

Osjećate se bezvoljno i bez energije: 12 provjerenih načina kako vratiti motivaciju, fokus i osjećaj kontrole nad svakodnevnim životom

Tiha infekcija koja godinama uništava zglobove i crijeva

Strije ne nestaju same: Evo šta zaista pomaže da budu manje vidljive

Muči vas podbradak: Evo kada pomaže operacija, a kada tretmani bez hirurgije daju najbolje rezultate

Paprika jača imunitet bolje od narandže: Čuva srce, vid i puni organizam vitaminima

Tijelo vam šalje upozorenje: Gubitak kose, akne i stalni umor mogu ukazivati na ozbiljan manjak ovog minerala

Česte migrene: Ovaj jednostavan napitak može pomoći u ublažavanju simptoma

Ovo su simptomi da uzimate previše magnezijuma

Imunoterapija prije operacije mogla bi smanjiti povratak raka debelog crijeva

Zašto se gastritis i refluks često pogoršavaju u proljeće

Nije poenta jesti manje: Šta zaista pomaže kod mršavljenja

Bazga može pomoći jačanju imuniteta i ublažavanju simptoma infekcija

Kako crijevna infekcija može dovesti do zatajenja bubrega

Biopsija temporalne arterije ključna za spas vida

Celijakija sve češća kod djece, simptomi mogu biti vrlo raznoliki