Parkinsonova bolest je progresivni neurodegenerativni poremećaj srednjeg nervnog sistema obilježen specifičnim simptomima kao što su drhtanje (tremor), ukočenost mišića, usporenost kretanja (bradikinezija) i promjene u držanju tijela. Povezana je i s mentalnim poteškoćama (npr. poremećajima raspoloženja, anksioznim i depresivnim stanjima) te otežanim radnim funkcioniranjem u svakodnevici.

Kako nastaje

Smatra se da nastaje kada nervne ćelije u mozgu ne proizvode dovoljno hemijske tvari koja se naziva dopamin, a koja utječe na sposobnosti kretanja i upravljanje raspoloženjem.

Parkinsonova bolest se obično javlja nakon 60. godine života, iako postoje i rijetki slučajevi postavljenih dijagnoza prije 45. godine. Uobičajeni simptomi su drhtanje (tremor), ukočenost mišića, usporenost kretanja, promjene držanja te poremećaji raspoloženja povezani s hroničnim nedostatkom dopamina.

Postoji širok spektar i ostalih simptoma koji mogu biti prisutni, ali se ne javljaju nužno kod svih oboljelih ili su prisutni tek u poodmakloj fazi bolesti (npr. poremećaji u govoru, otežano gutanje, vrtoglavica, depresija, poremećaji spavanja, seksualna disfunkcija, kognitivne promjene i sl.), a mogu biti uzrokovani i drugim poremećajima koji nisu vezani za primarnu dijagnozu.

Progresivna bolest

Parkinsonova bolest ne dolazi preko noći. Obično prođe nekoliko godina do postavljanja konačne dijagnoze.

Rani simptomi mogu biti prilično nejasni i nespecifični (npr. umor, blaga depresija, motorički nemir, slaba koordinacija, lokalizirana bol u mišićima) te se obično pripisuju starenju i općem zdravstvenom stanju u starijoj odrasloj dobi.

S obzirom na to da je Parkinsonova bolest progresivna, simptomi s vremenom napreduju i dovode do sve većih poteškoća u kretanju i održavanju ravnoteže (tremor ili drhtanje u mirovanju, ukočenost, usporenost, abnormalnosti u držanju tijela) te reguliranju raspoloženja.

Glavni uzrok pojave i progresije simptoma nalazi se u pozadini neurodegenerativnih promjena u srednjem nervnom sistemu, u području poznatijem kao crna tvar ili substantia nigra, koji je odgovoran za proizvodnju dopamina, neurotransmitera ili hemijske tvari koja nam omogućuje normalno i precizno kretanje te reguliranje raspoloženja.

Iako je poznato odakle dolazi uzrok simptoma, još uvijek se istražuje temeljni uzrok same bolesti. Neki faktori uključuju starenje povezano s propadanjem nervnih funkcija, genetske promjene, toksine, lijekove i infekcije.

Mentalno zdravlje

Parkinsonova bolest nije povezana samo s poremećajima kretanjima, nego i sa psihičkim poteškoćama vezanim za poremećaje povezane s nedostatkom dopamina. Kod svake druge osobe s Parkinsonovom bolesti dolazi do razvoja anksioznosti i depresije, što značajno smanjuje kvalitetu života oboljelih.

Također se često javlja stanje apatije, odnosno općeg nedostatka interesa za određene aktivnosti i ljude, a sve je povezano s hroničnim nedostatkom neurotransmitera dopamina.

U početku, dok još uvijek nije postavljena dijagnoza, okolina oboljelog može navedene simptome pripisati drugim uzrocima, zbog čega početak bolesti uglavnom prolazi neprimijećeno ili se javlja tek nakon značajne uznapredovalosti simptoma.

Navedena stanja vezana za mentalno zdravlje važno je tretirati odvojeno od simptoma Parkinsonove bolesti (farmakološki i/ili psihoterapijski) te ih ne ignorirati od samog početka razvoja problema, odnosno primijećenih prvih simptoma.

Parkinsonova bolest obilježava se svake godine 11. travnja, na dan rođenja engleskog liječnika Džejmsa (James) Parkinsona koji je prvi opisao ovu bolest. Cilj obilježavanja Svjetskog dana Parkinsonove bolesti upravo je u podizanju svijesti o uzrocima i simptomima bolesti, kao i svakodnevnim poteškoćama s kojima se susreću oboljeli i oni koji za njih skrbe.

Činjenica je da je progresija bolesti ponekad toliko ubrzana da neposredno nakon saznavanja dijagnoze dolazi do značajnih promjena u svakodnevnom funkcioniranju te sve veće ovisnosti o pomoći i skrbi drugih.

Bolesti kao što su Parkinsonova ne pogađaju samo oboljelu osobu, nego cijelu njezinu bližu okolinu, posebno obitelj, koja se suočava s novonastalom situacijom u kojoj tek pokušava shvatiti što točno predstavlja navedena bolest i kako se s njom nositi.