"Religija i politika" tema je dvodnevnog simpozija koji organizira Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj, u saradnji s Bošnjačkom i Evropskom akademijom nauka i umjetnosti, na kojem će sudionici kroz razne diskurse tematizirati ovu problematiku. Svečano otvaranje predviđeno je za danas u 17 sati, a na ovom dvodnevnom simpoziju učestvovat će 35 naučnika iz različitih oblasti koji će govoriti o odnosu religije i politike.
Dvojna povezanost
Iz naše zemlje gosti predavači skupa, na kojem se očekuje 350 učesnika, bit će akademik Muhamed Filipović, koji je među prvima govorio o temi „Odnos između transcendencije i svjetskog“. Neposredno poslije njega obratit će se i bivši reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić s tezom „Kritika čiste politike“ te dekan Fakulteta političkih nauka Saćir Filandra, koji u svom govoru ukazuje na politizaciju religije u postsocijalističkim društvima.
Moderatori skupa su akademik Asim Kurjak, stručnjak svjetskog glasa, i Aziz Hasanović, muftija Islamske zajednice u Hrvatskoj.
- Problematika religije i politike otvara niz pitanja. Ovo kompleksno područje bavi se odnosom institucija koje su strukturno nezavisne jedna od druge. Religija i politika bave se dvjema sferama aktivnosti u životu istih ljudi. Građani koji pripadaju vjerskim skupinama također su i članovi sekularnog društva, a ova dvojna povezanost stvara komplikacije. Vjerska uvjerenja imaju moralne i društvene implikacije, a prikladno je ljudima vjere izraziti ih kroz svoje građansko djelovanje u političkom poretku. Činjenica da su etička uvjerenja ukorijenjena u religiji ne diskvalificira ih iz političkog područja. Međutim, na koji način bi ista trebala biti predstavljena u javnoj sferi, teško je, suptilno i kontroverzno pitanje – naglašava dr. Kurijak.
Naveo je da je ovaj naučni simpozij o temi organiziran s dominantnom pretenzijom da se potakne na dijalog.
- Skup će se baviti izazovima novih tehnologija. Trebat će puno razmišljanja umnih glava da bismo religiju i politiku približili. Vrijedni prilog sviju vas može biti snažan poticaj za daljnje rasprave s ovim ili sličnim temama – kaže Kurjak.
Ryan LaMothe (St. The Meinrad School of Theology), pojasnio je moderator, istražio je kako religija na individualnom nivou može dovesti do političkog preobraćenja i obrnuto.
- Na političkoj strani religija može snažno utjecati na to za koju stranku glasuje osoba, pa čak i za koga vodi kampanju, dok na religijskoj strani politički stavovi mogu igrati važnu ulogu u vjerskom obraćenju – drugim riječima, ljudi nerijetko mijenjaju religije ili denominacije da bi pronašli onu prikladnu za svoje političko uvjerenje. Kako bi stvar bila još složenija, osoba se može identificirati kao ateista ili agnostik i još imati "religijska iskustva" posredovana kroz njihovu religijsku zajednicu. Živjeti u vjerskoj zajednici oblikuje ljude u toj zajednici i način na koji vide svijet, bez obzira da li kognitivno odbacuju obrasce vjerovanja njihove zajednice – navodi Kurjak.
S druge strane, osoba može, kaže, ne pripadati nijednoj vjerskoj zajednici, a ipak imati religijska iskustva i dopustiti da njihova religija utječe na njihovu politiku.
- Oba ova scenarija uveliko kompliciraju stereotip da "svi ljudi religijske skupine x glasuju za y" i pokazuju potrebu za analizom na individualnom nivou – naveo je on.
Dugoročni utjecaj
LaMothe, kaže, predlaže pet tipova religijsko-političkih iskustava na individualnom nivou.
- U prvom tipu, religija ima "dugoročni utjecaj" na politička uvjerenja osobe. Drugi tip preokreće prvi, osoba počinje bez religijske pripadnosti te se preobraća u religiju, s učinkom da se pomaknu njegova politička uvjerenja. LaMotheov treći tip ne uključuje religijsko obraćenje, već se jednostavno sastoji od djece koja njeguju religiozni stil života svoje obitelji, ali primjenjujući ga na političku sferu na način koji je stran obitelji.Četvrta vrsta stavlja primarno naglasak na političko, a ne na vjersko iskustvo pojedinca. Peti i zadnji tip postavlja apsolutno prvenstvo religije nad politikom, jer u ovom tipu vjersko iskustvo vodi ljude do razine da potpuno odbacuju svijet politike. Budući da je fokus ovdje na pojedincima, isključene su religijske skupine poput Amiša, jer je riječ o vjerskoj zajednici koja je usredotočena na odvajanje iz vanjskog svijeta. Suprotno ovome, u petom tipu pojedinci imaju iskustvo religije koje ih usmjerava da se što više otuđe od političkih zbivanja oko njih. Religija ovdje isključuje političku uključenost – ukazao je dr. Kurjak.
Smatra i da bi se trebao razmotriti i odnos religijskog i nacionalnog (religije i nacije).
- Naš je povijesni prostor u religijskom i nacionalnom pogledu tako strukturiran da pruža brojne i raznolike mogućnosti ponašanja religijskih institucija. U razdobljima društvenih kriza i "religijsko i nacionalno" snažnije je prisutno na javnoj sceni. Često u svojim najkonzervativnijim oblicima. Ovih pet vrsta jasno pokazuje da religija nema jasnu ili nužnu vezu s političkim uvjerenjima ili aktivizmom. Ponekad religija vodi do više političke uključenosti, ponekad do nikakve, a, također, u drugim slučajevima, politička uključenost utječe na religiju. Kakogod, trebali bismo se kloniti miješanja religije i politike, no ne zato jer jedno korumpira drugo, već zato što je rezultat tako nepredvidiv – zaključio je dr. Kurjak.
