Foto: Foto: Armin DURGUT Izudin i Dino Bajrović: Velika podrška jedan drugom

NAŠA PRIČA Dino Bajrović, nasljednik velikog glumca Izudina Bajrovića

Kako su otac i sin postali kolege

Bio sam šokiran njegovom odlukom i željom. Znam šta sve nosi glumački poziv, govori Izudin

Razgovarala: Edina BAKIĆ
02.09.2018 22:43
A
A
A

Glumac Izudin Bajrović može se pohvaliti uspješnom glumačkom karijerom, koja je još u usponu. Zabilježio je mnoge značajne uloge, a jedna od posljednjih je Kralj Lir u istoimenoj predstavi, koja je u prošloj sezoni premijerno izvedena u Narodnom pozorištu Sarajevo (NPS), gdje on odnedavno obavlja ulogu vršioca dužnosti direktora.

Ne krije da mu je to i jedna od najtežih uloga, a, generalno, za svoju profesiju kaže da je to „težak hljeb“. Isto to, kazao je i sinu Dini Bajroviću, koji gazi njegovim stopama, a u oktobru kreće na četvrtu godinu glume na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.

Iako se Dino do sada rijetko pojavljivao u javnosti, malo je onih koji znaju da studira glumu. U prvom zajedničkom intervjuu sa svojim, kako kaže, najboljim učiteljem Izudinom, otvorio je dušu za „Dnevni avaz“.

Duge staze

U vrlo prijatnom razgovoru s ocem i sinom, saznajemo zašto je Bajrović stariji osporavao mlađem da se bavi glumačkom profesijom, ali i šta je to presudilo da mu postane velika podrška i vjetar u leđa.

Ponosan je Izudin, prije svega, otac, prijatelj, a na kraju i kolega Dini, dok njegov sin otvoreno i iskreno kaže da ima savršenog savjetnika u životu. Nakon prve saradnje u francusko-kanadskom filmu „Sympathy for the Devil“, na proljeće bi trebalo krenuti snimanje bh. dugometražnog ostvarenja u kojem bi Dini pripala jedna od glavnih uloga, a prema scenariju, glumit će sina svome ocu Izudinu.

- Bio sam šokiran njegovom odlukom i željom, jer prije toga nije govorio da se želi baviti glumom. Čak sam imao osjećaj da ga to previše ne interesira. Reagirao sam malo čudno, ustvari kao zabrinut otac, i nisam bio sretan zbog toga. Međutim, sutradan, kada sam prespavao, shvatio sam da je njegova želja nešto što apsolutno treba poštovati. Onda sam mu odlučio reći neka proba. I, eto, krenuo je tim putem, i ja mu, prije svega, što naš narod kaže, želim puno sreće na odabranom putu, kao otac, a već sad i kao kolega. Težak je to život, ali i hljeb svuda na svijetu, a čini mi se kod nas posebno. Gluma je neizvjesna i nije problem upisati Akademiju, ali treba se obavezati živjeti od tog posla. Najmanji problem za talentiranog, mladog čovjeka je početi studirati, ali život je trka na duge staze. Znam šta sve nose gluma i glumački poziv, koliko neizvjesnosti, stresa i na kraju razočarenja - pojašnjava Izudin.

Želja za glumom bila je, kako Dino kaže, negdje u njemu potisnuta, a isplivala je na površinu kada je otišao na prijemni za arhitekturu.

- Na prvom roku kada sam upisivao fakultet, otišao sam na arhitekturu, nisam čak ni pomišljao na glumu. Onda dolazi do preokreta, shvatio sam da arhitektura nije za mene i da se ne želim tom profesijom baviti. Nakon moje odluke da upišem Akademiju scenskih umjetnosti, nastao je, da ga tako nazovem, sukob s ocem Izudinom. Kada sam mu saopćio šta želim, on mi je kazao: „ Ne upisuj glumu, jer je to krvav posao“, nakon toga je bilo hoću - nećeš... I na kraju je popustio. I poslije toga, opet smo razgovarali i njegove riječi su bile: „Upiši, kada želiš, jer svako od nas ima svoju sreću i nafaku pa i ti“ - ističe Dino.

Brzo poslije ovih komešanja, mlađi Bajrović dobiva podršku od starijeg i započinje studij glume.

- Svakako mi je naglasio da se neće miješati u moje školovanje i sređivati mi neke stvari. Dobio sam profesora u čijoj sam klasi, a Izudin nekad prokomentira moje ispite i kako sam nešto uradio, uputi savjet ili pohvalu. Naš odnos kao oca i sina je veoma dobar. On mi je, prije svega, otac, prijatelj, pa kolega. Svi njegovi savjeti kroz život su mi mnogo koristili i rado ga slušam. I onda kada mi ide loše, njegove riječi to isprave i daju mi vjetar u leđa – navodi sin bh. glumca.

 Bez nametljivosti

Osim što nije lako biti roditelj, nezahvalna je i uloga savjetnika, pa v. d. direktor NPS-a često, ističe, postavi distancu i zna granicu do koje može ići.

- Prije svega, gledam ga kao svog sina i to je osnovna uloga u odnosu na ove druge. Nerado mu se stavljam u ulogu savjetodavca, jer to može biti zbunjujuće, ali opet sam tu kad treba. Nekad pomislim da ga u tom njegovom odnosu s profesorima i kolegama mogu zbuniti kao neko sa strane. Možda je moj način drugačiji na osnovu onoga što oni misle i rade, pa se zato trudim biti nenametljiv. Način na koji ga savjetujem je da mu dajem podršku na putu koji je odabrao, da mu ukažem da greška nije tragedija, da su one neminovnost i da ih treba voljeti i poštovati. Iz grešaka se najviše uči, a mladi ljudi ih se plaše. Onda to postaje problem. Trebamo znati da će nas svaka greška naučiti nečemu novom i da se na osnovu njih gradimo kao ljudi i, u ovom slučaju, kao glumci – smatra Izudin.

Osim što je krenuo očevim stopama, student četvrte godine glume sve više i fizički liči na svog uzora.

- Poznanici, prijatelji, rodbina..., govore mi da, kako sam stariji, sve više ličim na oca. Često mi kolege kažu da, kada gledaju njega na sceni, vide mene, ili kada gledaju mene, vide Izudina u mlađim danima. Kada sam se tek upisao na Akademiju, bilo je šala na moj račun, tipa da sam Izudinov sin, i slično, a sad se sve to stišalo – navodi Dino.

S druge strane, Izudin je ponosan zbog toga što je njegov nasljednik povukao očeve gene, a, govori nam, da i on to sam često uoči.

- Na svog sina sam ponosan, prije svega, zbog toga što je fino obrazovan i vaspitan, što je kulturan i skroman. To su neke vrline koje više i nisu nešto na cijeni, ali treba biti ponosan zbog toga. Prepoznajem sebe u njemu, po manirima, kretnjama, ali dobro, to su i geni – kaže kroz smijeh glumac.

 Biti optimista

Izudin, uz sina Dinu, ima i kćerku Hanu te smo ga na koncu upitali boji li se za budućnost svoje djece.

- Svi mi želimo bolja vremena za našu djecu, ali, nažalost, sve češće vidimo tu neku budućnost za našu djecu vani. No, Dino i Hana ne izražavaju želju da napuste BiH, vrlo su vezani za rodni grad i zemlju. Ali, sve više ljudi vide izlaz u tome pa i roditelji, s jedne strane, osjete olakšanje kada im djeca napuste prostor koji je pun negativne energije, koja se svaki dan širi. Opet, kao čovjek moram biti, koliko je moguće, optimista pa kažem: „Možda se promijeni nešto pa i mi krenemo živjeti punim plućima“ – poručuje Bajrović.

Iza kulisa prve saradnje

Prije nekoliko mjeseci njih dvojica su snimila i prvu zajedničku scenu u francusko-kanadskom filmu „Sympathy for the Devil“.

- To je bio prvi put da smo bili zajedno na setu i moram vam priznati da koliko mi je bilo lijepo i drago zbog saradnje, toliko sam imao tremu i strah od njega. Očekivao sam komentar hoće li mi reći nešto tokom snimanja, je li to dobro ili ne. No, to se nije desilo, on je čisto profesionalno radio svoj posao, a ja svoj, i na kraju sam ga pitao: „Možeš li mi, molim te, reći šta misliš o mojoj glumi“, na šta mi je odgovorio: „Ništa, samo ti radi, dobro je“ – govori nam mlađi Bajrović.

Izudin nam je priznao da ni njemu nije bilo jednostavno.

- Naravno da je u prvom trenutku neobično sa sinom stati pred kameru, i to ne više kao otac, nego kao kolega, zapravo partner. Ali, mi smo glumci i to traje sekundu, a nakon toga počinjemo raditi ono što je naš posao, igrati uloge koje su nam date, koje su pred nama. Nadam se da će takvih momenata biti i ubuduće i da ćemo ulaziti s više iskustva u slične stvari – navodi glumac.

Bilo je straha

- Dinina mama je, također, bila svjesna šta nosi glumački posao, pa i sestra. Bilo je straha u svima nama i znamo šta znači u Bosni se baviti umjetnošću. U situaciji kada nemamo dobru produkciju, kada su rijetke prilike za pozorište, TV..., nije sve to lako - pojašnjava Bajrović.

Stvarne uloge uskoro na platnu

Bh. film u kojem bi trebali zaigrati Izudin i Dino Bajrović od velike je važnosti za obojicu.

- Trebali bi uskoro snimati dugometražno ostvarenje u kojm bi igrali oca i sina, a sve bi trebalo početi nekad na proljeće – pojašnjava Dino, dok njegov otac dodaje da je sinu povjeren veći zadatak koji bi, kako kaže, trebao iznijeti na najbolji mogući način.



Nakon moje odluke da upišem Akademiju scenskih umjetnosti, nastao je, da ga tako nazovem, sukob s ocem Izudinom, iskren je Dino