Glumac i trener za lični razvoj Siniša Ubović prije tačno deset godina doživio je duhovno buđenje kada je u jednom trenutku svog života došao do zida iza kojeg nije mogao dalje. Nezadovoljan glumačkom karijerom, očajan u finansijskom smislu, nezaposlen s dvoje djece i gomilom dugova koje je vukao, nije vidio izlaz ni svjetlo. Bio je to trenutak najvećeg pada u kojem se razbolio, a onda došao u susret s knjigom Lujze Hej (Louise Hay) koji je promijenio njegov život.   

- U toj knjizi prvi put sam čuo rečenicu da sam ja sam odgovoran za taj očaj i život kojim živim, mislio sam da sam žrtva okolnosti a ustvari prvi put sam se sreo s idejom, da sam ja pristajao da igram na sitno u životu i da drugi rukovode mojim životom. Najvažnija prekretnica bila je spoznaja kada sam shvatio da, ako sam sebe doveo do ove tačke, onda ako bi nešto promijenio sigurno bi mogao doživjeti nova iskustva i tada kreće moj put promjene uvjerenja – priznaje nam Ubović.

Susret u Njujorku

Smatrate li da knjige mijenjaju živote?

- Ne vjerujem da knjiga može promijeniti život, ali može da te inspirira i otvori horizont. Čitajući knjigu Lujze Hej kao da sam prošao neki terapeutski proces, bio je turbulentan od smijeha i suza, i on je trajao čitav dan dok sam čitao. Kada sam prošao tu katarzu osjećao sam toliku zahvalnost prema njoj kao autorici što je to napisala, onda sam odgledao film u kojem sam je i vidio, te dobio potrebu da joj se zahvalim i javim.

Kako ste stupili u kontakt s njom?

- Poslao sam joj e-mail, koji je njen tim našao u spamu nakon dva mjeseca. Pisao sam joj da sam s prostora bivše Jugoslavije, mjesta gdje je bilo dosta bola i patnje, gdje su prijatelji okrenuli jedni drugima leđa, gdje nema više onog jedinstva i koliko je meni njena knjiga pomogla i dovela me do iscjeljenja.

 A onda se desio i susret uživo.

- To je bio susret koji nikada neću zaboraviti, u hotelu „Pensilvania“ u Njujorku kada sam dobio dva sata da provedem s njom, iako smo ona i ja bili tri godine prije toga u kontaktu preko maila i telefonom. Nikada se uživo nismo vidjeli, taj dan mi je djelovala kao da je poznajem, jednostavno žena koja je meni bliska.

 Ključ u ljubavi

 Šta je iz Vašeg iskustva ljudima najteže da promijene?

- Najteže je da prihvatimo i zavolimo sebe, zato jer smo naučeni kao da je nepristojno da zavolimo sebe, odmah se to vezuje za egoizam, ali to nema veze s tim. Naš zadatak je da prihvatimo sve što nam se dopada i manje dopada, jer jedino ako prihvatimo stvari kojima nismo zadovoljni, mi te stvari možemo i da promijenimo zato je ključ u ljubavi prema sebi. Mi dobro znamo šta se dešava u našim glavama, srcima, i šta se dešavalo u prošlosti od koje bježimo i skrivamo se ispod maski da budemo po mjerilima drugih ljudi i u toj igri zaboravljamo ko smo i zato je najteže pogledati u sebe i dati sebi prostor i reći ja sam važan u svom životu.

 Koliko Vam je rad na sebi promijenio poglede na glumu?

- Nisam bio aktivan glumački nekoliko posljednjih godina, puno toga sam odbio jer mi se nije dopadalo. Danas kada znam koliko je važno da vjerujete u svoje potencijale, ja ne mogu da učestvujem u projektu koji govori o užasu, da je prostor na kojim živimo loš. Volim kada izađem na scenu i pred kamere da ljude inspiriram i pružim im nadu i neku mogućnost, i zbog toga sam odbio mnoge stvari. Mislim da je vrijeme da počnemo da gledamo u budućnost.

Novi film

- Najaktuelnije na glumačkom polju je to da sam ušao u produkciju svog filma po mojoj knjizi „Moja baba zen budista“. Okupio sam sjajan tim ljudi, i ideja da se ovog ljeta snimi taj film, naravno da ću u njemu da igram te ću biti producent što je za mene potpuno novo polje.

Šta Vam se najviše dopalo kod Lujze Hej, koja je nažalost umrla 2017. godine.

- Ono što je najdivnije u njenoj blizini što sam mogao da iskusim je da sam u prisustvu mira. Kad sjediš pored nekog ko dopušta da budeš to što jesi, gleda s puno razumijevanja i ljubavi, da i kroz tišinu doživljavaš da si divan takav kakav jesi i da si potpuno u redu i da je to jedini životni put. Ona nije puno pričala, rekla je da bi voljela da sluša malo mene. Djelovala mi je kao neko ko mi je najznačajnija osoba u životu.