Reditelj Mustafa Mustafić prošle sedmice je u Beogradu promovirao svoju prvu knjigu „Miris filmske trake“. Riječ je o autobiografskom djelu predsjednika i osnivača Asocijacije snimatelja BiH, koji prezentira historiju i razvoj bh. kinematografije pod markicom „Buybook“. 

Riječ na papiru 

O tome kako je na papir staviti nešto čime se skoro čitav život bavite, Mustafić je govorio za „Dnevni avaz“. 

- Nije to medij kojim se ja koristim i naravno da se razlikuje od snimanja i kamere. To je nešto sasvim drugo. Ali sam se usudio uraditi nešto što nije moj posao i nešto potpuno drugačije od onoga čime se bavim cijeli život. Teško je pisati, riječ ipak ostaje na papiru, treba dobro odvagati šta ćeš staviti, znati sklopiti rečenicu... Ali, nisam imao tu vrstu straha, ali ni ambicija da budem pisac – kaže Mustafić.

Dodaje da je položaj direktora fotografije i snimatelja vezan za položaj kinematografije, ali i cijele kulture.  

- Svi znamo kakav je, nećemo ništa novo otkrivati niti izmišljati toplu vodu. Direktor fotografije je zvanje koje, u suštini, odumire zato što to nije ni blizu onaj direktor fotografije koji je bio u ono moje doba. Danas su oni, zahvaljujući tome što smo mi jedna vrlo siromašna kinematografija, potpuno nepotrebni. A, s druge strane, nismo mi ni toliko siromašni, već se jednostavno ne ulaže u film koliko on to zaslužuje i koliko je film zadužio ovu državu – ističe snimatelj, inače otac reditelja Dine Mustafića.

Ipak, uzimajući u obzir i činjenicu da BiH ima itekako dobrih filmskih ostvarenja kojima se može samo ponositi, Mustafić nije siguran da bi, i kada bi imali potrebne finansije, bili uspješniji.

Nemogući uvjeti

- Imamo talentirane mlade autore. Sramno je da djeca koja završavaju akademije ne mogu doći do filma, da su primorani da rade u nemogućim uvjetima, s malim budžetom i tehnikom koja nije kvalitetna. Takvi filmovi ne mogu napraviti veliki uspjeh. Drugo su filmovi naših reditelja kao što su Danis Tanović ili Jasmila Žbanić. Prije deset ili petnaest godina bilo je bolje nego danas. To je ono što je tragično. Sramno je kako se društvo i država odnose prema filmu, koji je jedna od najuspješnijih grana kulture. Ali u takvoj zemlji živimo. Nepotrebno smo siromašni zato što i zemlje koje su i siromašnije od nas imaju veći budžet – kazao nam je Mustafić.

Nostalgični naziv 

- „Miris filmske trake“ je naziv koji malo zvuči nostalgično u odnosu na tehnologiju koje više nema i epohu koja je prošla. To je simboličan naziv za ljubav i strast prema filmu, ali, prije svega, prema kameri – kazao je Mustafić.

Avanturistički jezik

- Pisao sam jezikom koji je više avanturističke forme. Na neki način sam izbacio iz sebe sjećanja na svoje početke pa do danas. Bilo mi je relativno lagano, teže mi je bilo poslije realizirati i pronaći izdavače. To je proces koji je trajao mnogo duže nego samo pisanje knjige – ističe Mustafić.