Nikša Bratoš, jedan od najpoznatijih kompozitora, producenata i aranžera te dobitnik brojnih muzičkih nagrada, sarađivao je u dugogodišnjoj karijeri s najvećim regionalnim zvijezdama, kao što su Đorđe Balašević, Zdravko Čolić, Oliver Dragojević, Zlatan Stipišić Gibonni, Toše Proeski, Dino Merlin, Kemal Monteno...
Rođen je 1959. godine u Travniku, a nakon što je završio Osnovnu i Srednju muzičku školu, na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu diplomirao je 1983. godine. No, životni put odveo ga je u drugom smjeru. Početkom devedesetih odselio se u Zagreb, gdje i danas živi i uspješno radi. Oženjen je Sanjom i imaju dva sina.
- Išle su mi i matematika i fizika. Nešto od tog znanja dobro mi dođe i danas u studiju. Ali, muziku sam, ipak, više volio. I nisam požalio. Sretan sam, jer radim posao koji volim – rekao je Bratoš.
Pozitivne kritike
U intervjuu za “Dnevni avaz” govorio je o trenutnom angažmanu, muzičkoj sceni i prijateljstvu.
Čime ste trenutno zaokupljeni?
- Aktivno radim na novim albumima Massima Savića i grupe “Urban&4”. Osim toga, sviram na koncertima s Gibonnijem, a s urednicima s HRT-a pripremam neke nove emisije za jesen, za novu sezonu.
Bili ste muzički producent emisije “A-strana” na HRT-u. Hoće li biti nastavaka tog šoua?
- U protekle dvije sezone bilo je 14 emisija. S obzirom na to da je šou bio vrlo gledan i da je pobrao isključivo pozitivne kritike, najesen idemo dalje. Plan je da u sljedećoj sezoni snimimo novih 12 emisija.
Radili ste na mnogim muzičkim projektima za televiziju – “Zvijezde pjevaju”, “Ples sa zvijezdama”, “Pjevaj moju pjesmu”. Šta Vam je bilo najzahtjevnije?
- Najzahtjevniji zadatak bio je “Pjevaj moju pjesmu”, jer sam u tom serijalu imao višestruku ulogu, bio sam muzički producent, dio uredničkog tima, ali sam i svirao tokom snimanja i bio jedan od voditelja. Ovi drugi projekti rađeni su po stranim licencama i tamo sam bio isključivo muzički producent s vrlo striktno određenim poslom i ovlastima pa je ipak bilo lakše.
Talent i sreća
Šta mislite o današnjoj generaciji muzičara. Je li danas lakše uspjeti?
- Nikad nije bilo lako uspjeti pa ni danas. Možda je danas lakše snimiti album nego prije 30 godina, ali je i dalje jednako teško snimiti dobar album i izdići se iznad prosjeka. Za to je oduvijek trebalo truda, kreativnosti, energije, talenta i male doze sreće.
Radili ste s najpopularnijim muzičarima iz cijelog regiona. Možete li ipak izdvojiti neku saradnju koja Vam je posebna?
- Posebne su mi diskografske saradnje sa Zdravkom Čolićem i Gibonnijem s obzirom na to da su dugogodišnje i višestruke. Rad u studiju s njima je vrlo ugodan uprkos tome što radimo pod povećalom i pod pritiskom velikih očekivanja. I na koncu smo zadovoljni rezultatima. Od koncertnih saradnji, svakako bih izdvojio nastupe s Đorđem Balaševićem i pokojnim Arsenom Dedićem.
Dolazite li često u rodni Travnik?
- U Travnik idem nekoliko puta godišnje. S društvom iz osnovne i srednje škole viđam se svih ovih godina uprkos tome što živimo na raznim stranama svijeta. Nas šest prijatelja iz školskih klupa godinama smo zajedno na skijanju i ljetovanju. A ove godine nam je i jubilarna godišnjica mature, tome se posebno radujem.
Koliko Vaša supruga ima razumijevanja za posao kojim se bavite?
- Radio sam ovaj posao kad smo se upoznali i bio mu veoma posvećen tako da je od početka sve bilo jasno. Moja Sanja je to još tad, kao moja djevojka, prihvatila i beskrajno sam joj zahvalan na strpljivosti i razumijevanju svih ovih godina.
Ruska turneja
U autobiografskoj knjizi “Ključ bubnja Tama” Amila Sulejmanović piše o turneji u Rusiji, na kojoj ste i Vi bili.
- Često se sjetim tog perioda, jer nam je, zaista, bilo predivno. Putovanje Rusijom u svojstvu umjetnika je lijepo iskustvo uprkos nestašici koja je tada tamo vladala. Sjećam se da smo u Odesi jedva našli restoran u kojem uopće nešto poslužuju. Sjećam se potpuno praznih polica u samoposluzi u Rostovu, ali su, ipak, bile pune dvorane i odlične svirke. Nažalost, od te ekipe koja se skoro dva mjeseca super družila po cijeloj Rusiji, neki ljudi više nisu živi. Enes Bajramović, Selver Brdarić, Goran Kovačević i Ipe Ivandić u međuvremenu su preminuli. Ostalo je sjećanje na njih i jedan prekrasan period.
Nastojim da se iznenadim
Koju muziku slušate privatno?
- Privatno sebe nastojim da iznenadim ili nekom novom muzikom ili nečim starim što odavno nisam slušao. Trenutno u autu vrtim različite albume, kao što su Džimi Hendriks (Jimi Hendrix), Sting, “Radiohead”, Pink, “Crowded House”, El Stjuart (Al Stewart), “Coldplay”, Božo Vrećo, kompilacija starih sevdalinki, albumi grupa “Time” i “Indexi”...
Zima na Vlašiću
Zimu tradicionalno provodite na Vlašiću. Jeste li bili zadovoljni količinom snijega ove godine?
- Snijega je bilo dovoljno, jedino je nedostajalo slobodnog vremena. Skijao sam šest dana. Premalo...
