Tragična priča Stojmana Jaćimovića naježila je ove nedjelje sve u Grandovom studiju, ali i kraj malih ekrana, a malo ko zna da je takmičar predosjetio tragediju svoje kćerke o čemu je javno progovorio.

U osmoj deceniji, sa snagom i harizmom mladića, ali i velikom hrabrošću stao je pred kamere i ogolio dušu o svom životu.

Uspješni investitor

–Ja sam Makedonac, moji su došli poslije rata u selo Jabuka, kod Pančeva. Imam dvije sestre i tri brata i svi smo danas veoma uspješni i dobro situirani, što je danas jako bitno. Sada smo svi penzioneri, stigle su nas godine – rekao je Stojman sa osmijehom.

Iako je danas uspješni investitor, u njegovim venama je oduvijek tekla ljubav prema muzici.

- Muziku obožavam i završio sam muzičku školu koju sam pohađao paralelno s osnovnom. Kasnije sam na raznim veseljima svirao, a pošto su djevojčice u srednjoj školi više voljele gitariste nego harmonikaše ja sam naučio da sviram gitaru za samo tri mjeseca. Međutim, kasnije se ispostavilo da postoje bolji gitaristi od mene pa sam ja počeo samo da pjevam – otkrio je takmičar.

Tokom bogate karijere sarađivao je s brojnim zvijezdama, a poseban utisak na njega je ostavila Stoja.

- Stoja (smijeh), ona je počela sa mnom da pjeva dok još nije bila poznata. Bili smo na moru, u Vrnjačkoj Banji, pjevali smo zajedno. Jedva sam je ubijedio da dođe tu, nisam mogao da je izguram na binu, jer je bila jako stidljiva. Svi su tad shvatili da je ona odlična pjevačica, da ima sjajan glas i baš dobre trilere -prisjetio se s osmijehom Jaćimović.

S knedlom u grlu Stojman je progovorio i o trenutku kada je za njega i njegove najmilije sve stalo. Jedan naizgled običan dan pretvorio se u vječnu tugu, dan kada je njegova 17-godišnja kćerka izgubila život.

- Imao sam strašnu tragediju. Kćerka mi je poginula u saobraćajnoj nesreći i poslije toga sam stao sa muzikom. Sa nepunih osamanest godina je poginula, ostalo je samo 17 dana do njenog rođendana. Bili smo na Kopaoniku, ja sam pjevao u jednom hotelu… – počeo je priču Stojman s knedlom u grlu, a potom skupio snage i nastavio:

Sve je sudbina

- To je sve sudbina. Ona je insistirala da dođe tamo gdje sam pjevao, a nije bilo mjesta. Ja nisam imao nikad problem sa parama, rekao sam joj odmah da hoću da joj platim, ali da jednostavno nema mjesta, međutim pronašla je slobodno mjesto u drugom hotelu i tamo je upoznala nekog dečka. Ja sam se vratio čak dan ranije kući jer smo završili svirku i ona se vraćala sa tim dečkom za kojeg se kasnije ispostavilo da nije imao ni vozačku dozvolu. Nije uspio da savlada krivinu i baš na ulazu u Jabuku se to desilo. Poslije nesreće on je bio u zatvoru samo godinu dana. Ja sam u tom trenutku, kada se to dogodilo, bio kod kuće. Prvo nisu ni smjeli da mi kažu šta se desilo nego su mi javili da je u bolnici.