Feđa Dudić je ove sezone najmlađi trener u Premijer ligi Bosne i Hercegovine (rođen je 1. februara 1983. godine), a šansu je dobio prošle jeseni za kormilom GOŠK-a.
Koliko god to tada izgledalo čudnim potezom, pokazalo se da je klub iz Gabele pogodio u izboru. Dudić je preuzeo potpuno posrnuli sastav koji je imao niz od pet poraza s gol-razlikom 0:8 i otad ih je vodio u 12 utakmica sa skorom od 5 pobjeda, 5 remija i 2 poraza. Tako je GOŠK stigao nadomak opstanka.
Trčao do besvijesti
Osim u rezultatskom smislu, Dudić se kao premijerligaško osvježenje pokazao i zbog svojih nestandardnih komentara. Bez dlake je na jeziku, ali i floskula na koje su nas navikli naši nogometaši i treneri.
U uvodu razgovora za naš list, Dudić je u svom stilu objasnio kako je uopšte postao trener.
- Bila je 2011. godina kada sam se iz Varteksa vratio na bh. terene i opet prolazio pripreme u kojima treneri uništiše igrače suhim trčanjem do besvijesti. Ja sam godinu prije kod Samira Toplaka sve treninge odradio sa loptom i bio sigurno najspremniji igrač u karijeri. Tada sam rekao - bavit ću se trenerskim poslom samo da bih promijenio taj sistem rada – kaže Dudić.
Govoreći o Premijer ligi Bosne Hercegovine, Dudić je mišljenja da je mnogo bolja nego prije desetak godina.
- Danas se liga igra u puno boljim uslovima, kako od terena, tako i do suđenja koje je mnogo napredovalo. Sada bez problema osvajaš bodove u gostima, dok je to prije 10-ak godina bilo teško ostvarivo. Ali prije su igrali puno bolji igrači i mislim da je kvalitet dosta opao. Pozitivno je što se sada pojavljuje dosta mladih igrača koji igraju, a što prije nije bio slučaj i puno teže se bilo probiti mladom fudbaleru – priča Dudić.
U Premijer ligi BiH, najviše mu smeta sistem takmičenja.
- Mislim da je puno bolji trokružni sistem, nego ovo odvajanje na Ligu za prvaka i Ligu za opstanak. Pod velikom lupom su klubovi koji su 5. i 6. u Ligi za prvaka i 1. i eventualno 2. u Ligi za opstanak. Igraju bez rezultatskog imperativa i onda se javljaju sumnje u njihove rezultate – kaže Dudić.
Obilježen za život
U posljednje vrijeme mnogo se pričalo o sumnjama u namještanje rezultata. Na pitanje da li mu je to nekada neko ponudio, trener Gabelana odgovara:
- Najveći pritisak je bio 2014. godine kad sam u dresu Travnika igrao zadnje kolo protiv Viteza. Nama ta utakmica nije ništa značila, dok je Vitez strepio za opstanak. Svi su govorili da ćemo pustiti tu utakmica, ali naš tadašnji predsjednik Nihad Selimović bio je odlučan i ustrajan da utakmicu odigramo maksimalno i na kraju smo slavili 2:0. Jednom kad prodaš utakmicu, čitav život si obilježen, a onaj koji ti je platio za to, prvi će te odati i uputit će nekog drugog da te opet zove, jer je on preko tebe završio posao. Zaista to je nešto najjadnije što jedan sportista može da napravi bez obzira o kojem se sportu radi. Puno više se kod nas o tome priča, nego što se to stvarno dešava.
Ko dođe na Grbavicu, mora osjetiti moć Želje
Zrinjski ili Željezničar?
- Prednost Zrinjskog je što im je ekipa duže na okupu. Kad dodvode igrače, onda ga dovode ciljano. Imaju sistem koji ne mijenjaju i krilne igrače koji prave razliku u odnosu na druge ekipe. A Željezničar ima veliku armiju navijača i sigurno da oni mogu biti od velike pomoći u ovim bitnim trenucima u borbi za prvo mjesto. Željo mora kući biti puno ofanzivniji jer ima igrače za takvu igru, a ekipe koje dolaze na Grbavicu treba da osjete moć Želje.
Pogrešno sam birao klubove
- Neostavarena sportska želja je to što nisam zaigrao u inostranstvu, u malo jačim ligama i na većem nivou. Jer sam na izlasku iz juniora mnogo obećavao i sa 19 godina bio član šampionske ekipe Zagreba. A umjesto da idem naprijed, ja sam se pogrešnim odabirom klubova i pogrešnim donošenjem odluka vraćao unazad – govori Dudić.
